Šefovi europskih država ohrabruju Zagreb da 25. veljače podnese molbu za prijem u EUEuropska unija ovih je dana napravila najspektakularniji zaokret od svog postanka: u manje od mjesec dana iz temelja je promijenila svoj odnos spram Hrvatske. Još potkraj prošle godine Račanovoj vladi savjetovano je da ne predaje molbu za prijem u status kandidata, a zbog opstrukcije suradnje s Međunarodnom sudom za ratne zločine u Haagu u slučaju generala Bobetka, Europa je Zagrebu otvoreno zaprijetila sankcijama i izolacijom. Zadnjih dana nastao je nevjerojatan preokret: najviši dužnosnici EU, ali i šefovi njenih država članica žure se ohrabriti Zagreb da 25. veljače podnese molbu za prijem u EU. Tako je, nakon desetogodišnjeg držanja na ledu, Zagreb opet postao poželjan član europske obitelji.

Premda je Račanu savjetovano da ne inzistira na skorim susretima s liderima članica EU, doslovce preko noći sve se promijenilo pa su čak i oni najzaposleniji najednom našli vremena za premijera Račana. To potvrđuje da je posrijedi usklađeni, strateški zaokret većine članica EU u odnosu na Hrvatsku.

U Zagreb je najprije došao grčki ministar vanjskih poslova Georgios Papandreou, kao predstavnik zemlje predsjedavateljice EU, odmah potom predsjednik talijanske vlade Silvio Berlusconi, Berlin je objavio da će se 20. veljače njemački kancelar Gerhard Schroder sastati s Račanom, a najavljeni su i Račanovi posjeti Rimu i Ateni. Svakako u skladu s ostalim političkim partnerima, francuski parlament ratificirao je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU s Hrvatskom.

Dok su u vrijeme donošenja rezolucije šutjeli o njoj, vodeći europski političari nakon više od mjesec dana zaostatka pozdravili su Deklaraciju Sabora o ubrzanju priključivanja Hrvatske EU. Predsjednik Komisije EU Romano Prodi izjavio je da jedva čeka da mu Račan preda molbu, povjerenik EU za vanjsku politiku Javier Solana obećao da će EU pomoći Hrvatskoj da što prije ispuni uvjete, grčki ministar vanjskih poslova Papandreou izjavio da je Hrvatska priča o uspjehu te da Zagreb može ući u EU već 2007., Berlusconi zajamčio Hrvatskoj da će imati cjelovitu podršku Italije za prijem u EU i NATO, a predstavnici Vatikana najavili su da će papa Ivan Pavao II. za posjeta Hrvatskoj pružiti jasnu potporu njenom ulasku u EU.

Koliko god je sve to lijepo čuti, iskustvo s Račanovom vladom nalaže krajnji oprez. U sličnom, ako ne i boljem položaju, Hrvatska je bila i nakon 3. siječnja 2000. I tada su vrata EU bila širom otvorena, no vladajuća koalicija na čelu s Račanom tu je prednost brzo upropastila. Sporost u promjenama, nedosljednost u primjeni europskih standarda, oklijevanje u raskidu s negativnim naslijeđem HDZ-a, više nego blagonaklon odnos prema radikalnoj desnici i, napokon, opstrukcija suradnje s Haaškim sudom, vratili su Hrvatsku potkraj ove godine na pozicije na kojima je bila potkraj 90-ih.

Više snažnih političkih i ekonomskih razloga dovelo je do tako dramatičnog zaokreta. Nakon dugog lutanja i kolebanja oko strategije odnosa prema državama zapadnog Balkana, u EU je prevagnulo mišljenje da Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru, BiH, Makedoniju i Albaniju valja ohrabrivati u demokratskim reformama tako da im se vrata za ulazak u EU stalno drže otvorenima. Čim poduzmu prve ozbiljnije iskorake, valja ih nagraditi ubrzavanjem priključivanja EU. Hrvatskoj je pritom, potvrdio je za Nacional izvor blizak Komisiji EU u Bruxellesu, namijenjena uloga države primjera: “Ubrzanje uključivanja Hrvatske u EU mora biti poticajno za države zapadnog Balkana. Želimo pokazati da će se svaka ustrajnost u političkim i gospodarskim reformama odmah nagraditi. Kao što smo sada Zagrebu širom otvorili vrata EU, jednako ćemo se ponijeti i prema Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Tirani i Podgorici kad postignu sličan napredak u reformama. EU je definitivno odustala od kolektivnog prijema država zapadnog Balkana u EU. Procijenjeno je da bi to bilo obeshrabrivanje uspješnijih država da ustraju u reformama. Njihova sudbina ovisila bi o neuspješnima, što je suprotno interesima stabilizacije prilika u regiji.”

Hrvatskoj nije slučajno dodijeljena uloga uzora. Posljednjih tjedana prošle godine u sjedištu EU završeno je nekoliko političkih i ekonomskih analiza koje su pokazale da je Zagreb po političkim i gospodarskim pokazateljima daleko ispred ostalih država zapadnog Balkana. Štoviše, po nizu makroekonomskih indikatora odmaknuo je Sofiji i Bukureštu koji već imaju status kandidata za prijem u EU.

Politički presudna za promjenu odnosa spram Hrvatske bila je odluka Sabora o donošenju novog zakona o manjinama te Deklaracija o ubrzanju priključivanja koja je donesena konsenzusom svih parlamentarnih političkih stranaka. Time su hrvatski političari, ocijenjeno je u Bruxellesu, bez obzira na politička i ideološka opredjeljenja, demonstrirali zajednička proeuropska i demokratska uvjerenja. Promjeni je također bitno pridonijela i najava skorog izglasavanja zakona o HRT-u i zakona o radu, osiguranje sredstava i uvjeravanja Račanove vlade da će politički i materijalno poticati povratak izbjeglica i njihove imovine te da će ustrajati u reformi pravosuđa. I na kraju to što je Vlada osigurala da general Bobetko na kraju ipak bude pod ingerencijom Haaškog suda i da ga haaški liječnici pregledaju u bolnici u Dubravi. Time je Račanova vlada, zaključilo se u EU, potvrdila spremnost da nastavi surađivati s Haagom, ali i iskrenu reformsku opredijeljenost koju će dodatno potvrditi odlučnošću da s političkim i gospodarskim promjenama nastavi i u predizbornoj godini.

Najnoviji ekonomski pokazatelji osigurali su Zagrebu dodatnu prednost u odnosu na druge države zapadnog Balkana. U Bruxellesu su dovršene ekonomske analize koje pokazuju da je Hrvatska makroekonomski neusporedivo uspješnija od ostalih država u regiji te da po nizu elemenata može stati uz bok i najuspješnijim tranzicijskim državama koje su upravo primljene u punopravno članstvo EU. Tako je inflacija 2002., u usporedbi s prethodnom godinom i mjerena cijenama na malo, iznosila samo 2,3 posto. To je najniža inflacija u svim tranzicijskim državama, a po njoj je Hrvatska i u samom europskom vrhu. U analizi koju je pripremilo Opće ravnateljstvo za gospodarske i financijske poslove EU, pod naslovom “Zapadni Balkan u tranziciji”, istaknuto je da 4,5 milijuna građana Hrvatske godišnje proizvede dobara i usluga gotovo kao 20 milijuna Srba, Crnogoraca, Albanaca, Makedonaca i stanovnika BiH, odnosno da je ukupni bruto domaći proizvod pet zemalja zapadnog Balkana 50 milijardi eura, a da sama Hrvatska ostvari 22 milijarde ili 44 posto. Dok je u Hrvatskoj ostvaren bruto društveni proizvod po stanovniku od 5140 eura, u Albaniji on iznosi 1350, u BiH 1175, u SRJ 1421, na Kosovu 941, a u Makedoniji 1885 eura. Analize Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije pokazuju da Hrvatska ima veći BDP po stanovniku i od Bugarske koja ima samo 1686 eura, Rumunjske koja ostvaruje 1772 eura ili pak Slovačke koja ima BDP od 3804 eura po stanovniku. I po visini stranih ulaganja po glavi stanovnika Hrvatska daleko nadmašuje zemlje Balkana. Dok su strana ulaganja u 2001. u Albaniji po glavi stanovnika iznosila 60 eura, u BiH 40, u SRJ 25 eura, u Makedoniju 250 eura, u Hrvatskoj su iznosila 325 eura. Daleko iznad prosjeka koji iznosi 100 eura. Među značajnim pozitivnim pokazateljima u Bruxellesu ističu višemjesečni pad broja nezaposlenih, stabilnost monetarnog i bankarskog sustava, otvorenost prema svjetskom tržištu, ugovore o slobodnoj trgovini s gotovo tridesetak država, integriranost u globalizacijske procese.

Važan utjecaj na promjenu odnosa prema Hrvatskoj imale su i procjene stranih ulagača i inozemnih vlasnika hrvatskih tvrtki. Oni su pohvalili nastojanja Račanove vlade da uvjete u Hrvatskoj uskladi s europskim radnim, financijskim, monetarnim i pravosudnim standardima. Jednako važnu ulogu odigrale su i međunarodne financijske institucije, ponajprije MMF i Svjetska banka te potpora Hrvatske udruge poslodavaca koja je stala na stranu Račanova kabineta u aktualnim sukobima oko štrajkova koji su zapljusnuli Hrvatsku. Ako su najvažnije svjetske financijske institucije, strani ulagači i domaći poduzetnici zadovoljni politikom Račanove vlade, nema razloga da ona ne dobije potporu međunarodnih institucija, istaknuo je Nacionalov sugovornik blizak vrhu EU i dodao: “Uz nabrojene političke prednosti i pozitivne ekonomske rezultate, postoji još niz jakih političkih razloga koji su ponukali EU da izdvoji Hrvatsku iz kruga država zapadnog Balkana. Za EU je od posebnog interesa da se očuva politička i ekonomska stabilnost Hrvatske te da se podrže i ubrzaju političke i ekonomske reforme koje provodi Račanova vlada. Vladajuća koalicija u Zagrebu, unatoč svim slabostima, ostvarila je značajna ekonomska postignuća i uspostavila čvrst demokratski poredak, što je čini najstabilnijom državom zapadnog Balkana. Dok Srbija i Crna Gora nemaju predsjednika države, u BiH je situacija i dalje nestabilna, na Kosovu neizvjesna, a Makedonija i Albanija suočavaju se s dramatičnim ekonomskim problemima, u Hrvatskoj su političke i ekonomske prilike neusporedivo stabilnije. Stoga nema ni jednog ozbiljnog političkog ili ekonomskog razloga da se ta stabilnost ugrozi. Unatoč nezadovoljstvu nekim potezima Vlade u odnosu na Haaški sud, ipak je zaključeno da je valja podržati da ustraje u reformama. To se može najbolje učiniti tako da se Zagrebu ponovno širom otvore vrata za ulazak u EU.”

U Bruxellesu su, doznaje Nacional, svjesni da je iznenadna potpora EU Hrvatskoj došla neposredno uoči početka predizborne kampanje, što znači da je to i podrška Račanovoj vladi i vladajućoj koaliciji. Prihvaćanje molbe za status kandidata, pohvala reformama, susreti premijera Račana sa šefovima vlada i država članica i najvišim dužnosnicima EU svakako će biti iznimno važni predizborni aduti SDP-a, HSS-a, HNS-a, LS-a i Libre u predizbornoj kampanji. Jednako je tako jasno da sve to može presudno utjecati na rezultate parlamentarnih izbora. Na to se, očito, u Bruxellesu i računalo. U EU je procijenjeno da ostanak koalicije lijevog centra, unatoč njenim slabostima, ipak jamči nastavak reformi, gospodarsku i političku stabilnost te proeuropsku i demokratsku orijentaciju Zagreba. Upravo su ti argumenti ponukali EU da posredno podupre Račanovu vladu.

Sličan odnos prema Hrvatskoj kao EU uspostavlja i Vatikan. Papa Ivan Pavao II. primio je prije božićnih blagdana predsjednika Stipu Mesića a u lipnju će treći put posjetiti Hrvatsku. Premda je njegov posjet ponajprije vjerske naravi, imat će i značajnu državničku dimenziju. Stoga će susreti predsjednika Mesića, premijera Račana, predsjednika Sabora Zlatka Tomčića i ostalih državnih dužnosnika s papom Ivanom Pavlom II. donijeti važne predizborne bodove vladajućoj koaliciji. Pogotovu stoga što će papa tom prigodom poslati poruku EU da podržava napore Hrvatske za pridruživanje EU.

Posredna potpora EU vladajućoj koaliciji, uvjerio se Nacional, ima još nekoliko razloga. Europski socijaldemokrati i socijalisti poduprijet će koaliciju lijevog centra u Zagrebu jer žele spriječiti da se europsko političko klatno nagne previše udesno. Ostanak na vlasti koalicije lijevog centra u interesu je europske ljevice koja želi zaustaviti za sebe neugodne političke procese u Europi. No stabilnost vlasti u Hrvatskoj u interesu je EU i sigurnosti u Europi, rečeno je za Nacional u Bruxellesu.

“Premda je HDZ poduzeo nekoliko važnih demokratskih iskoraka i uspio se distancirati od dijela negativnog naslijeđa iz svoje prošlosti, u njemu još ima pojedinaca i skupina koje otvoreno promiču antieuropske i antidemokratske ideje. To nije prihvatljivo za EU. Još više od HDZ-a zabrinjava ponašanje radikalno desnih stranaka, HSP-a, HKDU, HIP-a, HB-a za koje se vjeruje da bi u slučaju povratka HDZ-a na vlast mogle bitno ojačati svoj utjecaj na službenu politiku. Postoji realna opasnost da se stranke ekstremne desnice povežu s istomišljenicima unutar HDZ-a te da zajedno uspore, zaustave ili čak preusmjere tijek političkih i ekonomskih reformi u Hrvatskoj. U tom slučaju prva na udaru bila bi suradnja s Haaškim sudom. Sukob s Haagom doveo bi u pitanje europski put Hrvatske, ali bi ugrozio i smanjivanje napetosti u regiji. Stoga je u EU prevladalo uvjerenje da valja izbjeći zamke koje bi se mogle pojaviti eventualnom promjenom vlasti”, ističe Nacionalov izvor iz Bruxellesa.

Za prijam Hrvatske u EU nije, međutim, dovoljan samo obrat u Bruxellesu. Potrebno je, više nego dosad, da Račanova vlada dosljedno poštuje preuzete međunarodne obveze. Iskustvo uči da su SDP i njegovi partneri, kad god bi nastali sporovi oko, primjerice, suradnje s Haaškim sudom, uvijek popuštali pred pritiscima ekstremista i radikalnih desničara. Račanova vlada dosad nije pokazala dovoljno volje, hrabrosti i odgovornosti da se suprotstavi najrigidnijim političkim skupinama. Zbog toga je prokockala šansu koju je dobila početkom 2000. i stoga je Hrvatska na putu u EU zaostala čak i za Bugarskom i Rumunjskom. Ništa ne upućuje da se nešto bitno promijenilo u vladajućoj koaliciji niti da se neće ponoviti cirkus s generalom Bobetkom kad u Hrvatsku stignu nove haaške optužnice. Unatoč svim pohvalama, ekonomska i politička situacija nisu tako povoljne kako to izgleda iz djelomičnih makroekonomskih pokazatelja koji, među ostalim, nisu uzeli u obzir golem rast vanjskog duga i stalni pad izvoza. Reforme su i dalje prespore, nedosljedne i manjkave, a ispod površine odvija se niz negativnih ekonomskih procesa. Stoga ne treba previše očekivati: kad je riječ o Račanovoj vladi, treba biti vrlo oprezan i realan. No ako su u EU procijenili da unatoč tomu Račanova vlada zaslužuje podršku, ona tu priliku ne bi smjela prokockati. Ako ni radi čega drugog, barem radi vlastitog ostanka na vlasti.