Objavljeno u Nacionalu br. 376, 2003-01-29

Autor: Robert Bajruši

Ekskluzivno iz Münchena

U munchenskoj pivnici Pašalić i Tuđman ujedinili ekstremnu desnicu za rušenje vlasti

U nedjelju 26. siječnja u munchenskoj pivnici Pschorrkeller Sala šefovi HIP-a i Hrvatskog bloka Miroslav Tuđman i Ivić Pašalić okupili su sedam-osam stotina gorljivih pobornika njihovih stranaka najavili zajednički izlazak na izbore te uputili poziv cjelokupnoj hrvatskoj desnici za zajedničko rušenje koalicijske vlasti

Miroslav Tuđman i Ivić PašalićMiroslav Tuđman i Ivić PašalićMožda zvuči pretenciozno, ali munchenska pivnica Pschorrkeller Saal nedaleko od gradskog središta u večernjim satima nedjelje, 26. siječnja, postala je dio hrvatske političke povijesti. Dok je vani padala susnježica, tako da su ulice bile gotovo posve puste, u jednoj od najvećih prostorija Pschorrkeller Saala – koja je gotovo kopija restorana “Globus” na Velesajmu dok mu je vlasnik bio Kutle – Miroslav Tuđman i Ivić Pašalić najavili su, popraćeni ovacijama između sedam i osam stotina okupljenih, da je kucnuo trenutak okupljanja hrvatske desnice. Kako je pisalo u pozivu, sve su organizirali pripadnici obitelji Šteka, otac Ivan i njegovi sinovi Pavlica i Mladen, navodno svjetski prvaci u kick-boxingu. Dok su se u susjednim prostorijama sakupljali Nijemci, jedni gledajući dokumentarac o podvodnom svijetu, drugi na sastanku lokalne umirovljeničke skupštine, a treći u nedjeljnoj dokolici ispijajući krigletine piva, Hrvati su očekivali desničarsku delegaciju iz Zagreba.

Teško je reći da su bavarski pobornici nove osovine starog imena Tuđman – Pašalić bili u deliriju, ali sudeći po aplauzima koji su uslijedili na svaku uvredu upućenu Stipi Mesiću i Ivici Račanu, ali i šefu ideološki srodnog HDZ-a Ivi Sanaderu, očito je da je u Munchenu desnica počela predizbornu kampanju. Ili, kako je to potiho prokomentirao jedan posjetitelj, ispijajući kriglu piva: “Nije da nas ima baš puno, ali sjeti se da je još jedan tip počeo karijeru u ovdašnjim pivnicama, a na kraju stigao pred Moskvu, ha ha.”

Dobro, štovatelji Hrvatskog bloka i HIP-a ipak su nešto drugo, to je ekipa klasičnih gasterbajtera, običan svijet koji vjeruje da je trećesiječanjska vlast izdajnička jer izručuje generale Haagu, rasprodaje i poklanja strancima hotele i najbolja poduzeća, nedovoljno vjeruje u Boga i Crkvu, a Hrvatsku vuče prema novoj Jugoslaviji. To dobro znaju i Pašalić i Tuđman i nije čudno da su manje-više cijelo vrijeme ponavljali fraze o ugroženom hrvatstvu, jalu koji razdire narodno biće i sebi kao jedinima koji stvari mogu staviti na pravo mjesto. Ali pravi profiteri te su večeri bili dvojica zabavljača: autor knjige “Mesiću i Račane, zašto tako” Nenad Ivanković te Thompsonov kum i, kako tvrde upućeni, “najpopularniji pjevač dijaspore” Mate Bulić. Ivanković je pritom sasvim solidno zaradio, po slobodnoj procjeni za dva sata prodao je najmanje stotinu primjeraka svoje nove knjige. “Jeftina je, samo 15 onih… eurova”, objašnjavao je prodavač na improviziranom štandu gdje se uz “Mesiću i Račane, zašto tako”, moglo ispuniti i pristupnice i postati članom HB-a ili HIP-a.

“Ovo je knjiga o veleizdaji domovine vođenoj s Pantovčaka i iz Banskih dvora, odakle su tisuće dokumenata poslane u Haag. Ali neka znaju da se to što su učinili neće zaboraviti”, ispraćen snažnim pljeskom ljutito je s bine promovirao svoje djelo Ivanković. Zabrinut za sudbinu Gotovine “jer se mora skrivati u svojoj zemlji”, Bobetka “koji u 83. u bolnici čeka hoće li morati u Haag” i Ademija (bez dodatnih objašnjenja), gotovo u svakoj rečenici nekadašnji Tuđmanov urednik Vjesnika zazivao je turobnu sudbu “junaka Domovinskog rata”. Kad bi vlast dobili pošteni i neiskvareni, stvari bi se promijenile nabolje u najkraćem mogućem roku. A da bi pokazao da misli ozbiljno, najavio je da će, kad sadašnju smijeni nova državotvorna vlast, jedan od njezinih prioriteta biti i “slanje u zatvor svih kojima je ondje i mjesto”. Za one duljeg pamćenja bilo je zaista smiješno slušati Nenada Ivankovića dok držeći mikrofon u ruci u prvom licu priča “kako smo patili u Jugoslaviji”, podsjećajući na stigmatiziranje Hrvata zbog Jasenovca. Kao novinarski ekspert za vjersku problematiku u socijalizmu, Ivanković sasvim sigurno nije propatio previše, ali to ionako u munchenskom Pschorrkeller Saalu nikoga nije pretjerano iznerviralo.

Kad su političari ispucali sve argumente o ugroženom hrvatstvu, nastupio je Bulić. Za manje od pola sata dobar dio dvorane našao se na nogama, potvrđujući kako su ljudi u pivnici možda i došli radi Pašalića i Tuđmana, ali većina njih do kraja je izdržala samo zato da čuje Hercegovca koji je s Thompsonom prošlog rujna pjevao na splitskom Poljudu.

Ipak, ako je netko te nedjeljne večeri trebao biti Mesija, onda je to Miroslav Tuđman. “Pogledajte ga, isti je kao otac”, povikao je voditelj dok se čelnik HIP-a, praćen zaglušnim ovacijama, penjao na binu. Na žalost auditorija, ushit u dvorani trajao je prilično kratko, otprilike do prvih Tuđmanovih rečenica. U nastupima pred publikom Miroslav Tuđman je tako dosadan da već poslije nekoliko minuta i najzagriženji pobornici obiteljskog naslijeđa počinju gledati u pod ne znajući što bi sa sobom.

U već pomalo komornoj atmosferi, bez očekivanih, a kamoli frenetičnih reakcija prošla je i središnja tema cijelog skupa – Tuđmanova najava zajedničkog izlaska na izbore Hrvatskog istinskog preporoda i Hrvatskog bloka, ali i poziv cjelokupnoj desnici, pri čemu je eksplicitno naveden i HDZ, da se ujedini u rušenju postojeće vlasti. “Nemojmo se zavaravati, HSS je s komunistima, oni su saveznici”, jetko je objasnio zašto na popis poželjnih saveznika nije uvrstio i Tomčićevu stranku. Hrvatski je spas u jedinstvenom nastupu državotvornih snaga, koje se trebaju prestati međusobno sukobljavati, a njihovi lideri izigravati nacionalne veličine. Prvi je cilj svrgavanje postojeće koalicije, a taj je zadatak tako velik da jednostavno nije važno tko će biti na čelu desne koalicije, uvjeravao je Miroslav Tuđman okupljene Hrvate. No, premda je zaobišao spomenuti bilo čije ime na čelu desnih snaga koje planiraju preuzeti uređivanje države, neodoljiv je dojam da nekadašnji šef obavještajne zajednice ozbiljno razmišlja o tome da bi se budući hrvatski predsjednik nakon izbora koji će se održati za dvije godine trebao prezivati –Tuđman.

Plan nije nelogičan, najprije treba dobiti parlamentarne izbore i preuzeti izvršnu vlast u zemlji. Nakon toga, posljednja godinu Mesićeva mandata lako bi se iskoristila za njegovo difamiranje i pripremu terena za novog predsjednika. A taj je, kao simbol državotvorne politike, pa čak i fizička kopija prvog predsjednika, upravo Miroslav Tuđman. Stoga ne iznenađuje ni skoro koncilijantno Tuđmanovo spominjanje HDZ-a bez čije podrške cjelokupna ideja nema izgleda. Problem nije samo zakrvljenost među desnim strankama, nego i to što od svih njih jedino Sanaderov HDZ uživa značajnu potporu javnosti.

Zato je Miro Tuđman na pivničkoj bini ostavljao dojam osobe koja teško balansira između novog saveznika u liku Ivića Pašalića i predsjednika HDZ-a, trudeći se da ni na koji način ne izazove Sanaderov bijes. Jedino što takvi nastupi nisu primjereni kad se nađete među desničarskim iseljenicima željnim gromoglasnih obećanja o Hrvatskoj koja se treba brinuti za sve Hrvate gdje god da žive, obrani časti generala i dragovoljaca i svečanog “ne” bilo kakvim balkanskim integracijama. Umjesto toga, Tuđman ih je natjerao na zijevanje akademskim reminiscencijima na događaje u vrijeme prvih izbora, države i vlade koje nisu razumjele novi međunarodni poredak nakon pada socijalizma, sustav državne sigurnosti, demokraciju kao takvu. I tako je u samo pola sata one koji su ga dočekali kao zvijezdu pretvorio u studente koji gledaju u pod nestrpljivo čekajući kraj profesorskog predavanja.

I da nije bilo Pašalića, premijerno okupljanje hrvatske desnice moglo je doživjeti fijasko. “Doktor”, za razliku od Tuđmana, ipak zna manipulirati osjećajima iseljenika i nakon zamorne akademske lamentacije o prvom ustavu uslijedila je Pašalićeva tirada obećanja koja su, biblijskim rječnikom, i najobičnijeg slušatelja trebala uvjeriti da se upravo u njegovim rukama nalazi sudbina domovine. Sve što Pašalić priča čulo se već stotinu puta, od teorija o izdaji koalicije Račan – Mesić i njihovih suradnika do ukidanja demokracije u režiji petorke i optužbi na račun HDZ-a.

Za razliku od Tuđmana, Pašalić očito ne može Sanaderu oprostiti izbacivanje iz HDZ-a, tako da ga je optužio za prikriveno koaliranje s “komunistima”. “Ima pravo, nije to više onaj stari HDZ”, komentirao je postariji posjetitelj svom prijatelju. “Pusti ti to, svi su oni isti, sićam se ja i ovog Pašalića kad je obećava blagostanje, a kako čujem od mojih u Tomislavgradu, sve što smo odavde poslali otišlo je u Herceg Bosnu, a kad odeš u Hercegovinu, samo se pitaš u šta li su uložene te naše marke”, skeptičniji je bio sugovornik.

“Sanader kaže da će, ako pobijede, na idućim izborima HDZ zaobići Neum, a ja kažem upravo suprotno: hrvatska ne smije zaobilaziti Neum nego mora proći kroz njega”, obećanje je kojim je Pašaslić podigao dobar dio dvorane na noge. Shvativši odakle potječu mnogi od okupljenih, zaigrao je na antimuslimansku kartu. “Znate li da jedna trećina katastarskog zemljišta na Pelješcu pripada muslimanima, a da je Alija u Cazinsku krajinu naselio 200.000 fundamentalista. Odsele li se Hrvati iz BiH, pokušajte zamisliti što će za 20 ili 30 godina biti s Hrvatskom”, pretvorio se pred kraj Ivić Pašalić u balkansku inačicu Le Pena i Haidera. Treba priznati barem da je iskren, jer kad priča o muslimanima, u nekoliko sekundi postaje razjaren, a lice mu poprima izraz Franje Tuđmana ili Gojka Šuška kad su govorili o susjednoj državi.

Kad oni dođu na vlast, takve se stvari neće trpjeti. Isto tako, neće neki treći ili peti tajnik nekog veleposlanstva moći nazvati i sugerirati kako da glasuju, kao što to rade SDP i HDZ, niti će Hrvatima itko smjeti narediti izručenje legendi Domovinskog rata, obećavao je Ivić Pašalić svojim sljedbenicima. Oni su mu pljeskali i srdačno ga pozdravljali, drugi su kupovali Ivankovićevu knjigu, dok su se treći prepustili Bulićevim ritmovima.

Do posjeta neke nove grupe političara iz Zagreba, hrvatski cirkus u Bavarskoj vjerojatno će biti zatvoren.

Vezane vijesti

Domoljublje je in

Domoljublje je in

Na komemoraciji u povodu 12. obljetnice smrti prvoga hrvatskog predsjednika i utemeljitelja HDZ-a dr. Franje Tuđmana, predsjednica HDZ-a Jadranka… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika