Čelnici LS-a neposredno nakon izbora Ive Banca, žestokog kritičara dosadašnje Vladine politike za predsjednika Liberalne strankeNeočekivani izbor Ive Banca za predsjednika stranke na dramatičan će način utjecati na procese unutar Liberalne stranke, ali još više i na odnose u vladajućoj koaliciji. Nakon što su zbog sukoba Ivice Račana i Zlatka Tomčića odnosi između glavnih koalicijskih partnera SDP-a i HSS-a ponovno dovedeni do usijanja, dolazak Ive Banca na čelo LS-a nužno će dovesti do još težih potresa i žešćih sukoba. Pa čak i ugroziti opstojnost koalicije.

Nakon svih žestokih kritika koje je Banac izrekao na račun Račana, Tomčića, Radoša i Vesne Pusić teško je vjerovati da će oni s njim htjeti surađivati Sastanci lidera vladajuće koalicije odsada će biti samo formalnog karaktera: pravi dogovori događat će se na neformalnim sastancima na kojima neće biti mjesta za Ivu Banca Napadajući privatizaciju 'Sunčanog Hvara' Tomčić se udvara biračima, onemogućava rad koalicije i ozbiljno ugrožava reforme Račanove vlade Nacional je doznao od vodećih političara petorke da će se zbog Bančeve dosadašnje retorike i napada na SDP, HSS i ostale stranke vladajuće koalicije neizbježno zaoštriti međusobni odnosi, a situaciju će dodatno zakomplicirati i osobno nepovjerenje lidera koalicije prema političkim ciljevima i namjerama Ive Banca. Dosadašnje nepovjerenje dodatno su produbili posljednji javni istupi Ive Banca u kojima je upozorio koalicijske partnere da će se oni morati prilagoditi njemu, a ne on njima. Zbog svega toga, predviđaju izvori bliski liderima SDP-a, HSS-a, HNS-a i Libre, iz temelja će se promijeniti način rada vladajuće koalicije. Ne može se, rečeno je Nacionalu, očekivati da će Račan, Tomčić, Vesna Pusić i Jozo Radoš, nakon svih objeda koje je izravno ili posredno na njihov račun izrekao ili napisao Banac, pred njim razgovarati otvoreno i iskreno. Realno je očekivati da će odsad sastanci lidera vladajuće koalicije biti samo formalni, dok će se pravi pregovori događati na neformalnim sastancima na kojima neće biti mjesta za Banca.

Premda opstanak vladajuće koalicije ne ovisi o četvorici zastupnika LS-a u Saboru, ipak zbog najnovijih sukoba SDP-a i HSS-a oko privatizacije “Sunčanog Hvara” i novog izbornog zakona, svaki glas unutar koalicije, pa tako i novog predsjednika LS-a, postaje itekako važan. No Bancu se neće biti lako odlučiti. Zbog teških uzajamnih optuživanja HSS-a i SDP-a oko privatizacije “Sunčanog Hvara” više se ni najupućeniji promatrači ne mogu lako snaći ni ocijeniti tko je zapravo u pravu, a tko u krivu. U HSS-u, primjerice, sumnjiče pojedince iz SDP-a i Fonda za privatizaciju da su osobno materijalno stimulirani da se što prije dovrši prodaja “Sunčanog Hvara”. Istodobno iz Fonda i SDP-a stižu upozorenja da u HSS-u žele odgoditi prodaju dok na čelo Fonda ne dođe netko iz njihove stranke.

Više vodećih političara vladajuće koalicije potvrdilo je Nacionalu da se nikada dosad predsjednik HSS-a Tomčić nije toliko uporno suprotstavljao premijeru Račanu kao u slučaju privatizacije “Sunčanog Hvara”. Na sastanak za sastankom lidera petorke dolazio je s drukčijom argumentacijom kojom je nastojao spriječiti Vladu da taj hotelski kompleks proda slovenskoj tvrtki Terme Čatež. Jednom je bila riječ o preniskoj cijeni, drugi put o pogreškama u postupku, treći put o favoriziranju Slovenaca, četvrti je put ustvrdio da je ponuda druge slovenske tvrtke “Kompas” povoljnija, peti put da je suvlasnik Terme Čatež Nova ljubljanska banka koja je dužna hrvatskim građanima više stotina milijuna eura. Na jedan od posljednjih sastanaka petorke Tomčić je došao s golemom dokumentacijom u kojoj se, tvrdio je, nalaze dokazi kako je vlasnička struktura Terma Čadež krajnje netransparentna, pa i prljava. Budući da predsjednici stranaka ipak nisu pravni stručnjaci, odlučili su tu dokumentaciju predati glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Na temelju dokumentacije koju mu je predao Tomčić glavni državni odvjetnik Bajić međutim, rečeno je Nacionalu, nije mogao utvrditi nikakve nepravilnosti, nije proniknuo u to što bi trebalo biti sporno.

Nedosljedno Tomčićevo osporavanje privatizacije “Sunčanog Hvara” ostavilo je većinu njegovih koalicijskih partnera u uvjerenju da predsjednik HSS-a ne sprečava privatizaciju iz principijelnih razloga nego da su posrijedi njegove osobne i stranačke političke i ekonomske računice. Tako se među političkim razlozima navodi i Tomčićeva navodna želja da temu privatizacije iskoristi kao povod za demonstraciju vlastite snage. Tomčić se, tvrde njegovi koalicijski partneri, želi prikazati kao ključni čovjek koalicije, pokazati da koalicija ovisi samo o njemu i njegovoj stranci te da se bez HSS-a i njega osobno ne može provesti ni jedna odluka. Tomčić se također želi predstaviti u javnosti, smatraju njegovi partneri, kao jedina istinska brana politici rasprodaje nacionalnog bogatstva u koaliciji i tako skupiti prve predizborne bodove. I na kraju, Tomčić želi da ga javnost doživljava kao posljednju branu prodoru slovenskog kapitala u hrvatsko gospodarstvo. Stoga i nije čudno, kažu, što se gotovo jednakom žestinom suprotstavio Račanu kad je potpisao sporazum o Piranskom zaljevu, kao i sada kad je stao na stražnje noge zbog prodaje “Sunčanog Hvara” Slovencima. Za Tomčića je također iznimno važno da se, protiveći se privatizaciji “Sunčanog Hvara”, dodvorava dijelu biračkog tijela na otocima.

Kudikamo važniji od političkih za Tomčića su, uvjeravali su Nacional neki od vodećih političara vladajuće koalicije, ekonomski razlozi opstrukcije prodaje “Sunčanog Hvara”. Prije svega, tvrde, Tomčić želi zaustaviti daljnju privatizaciju sve dok na čelo novog Fonda za upravljanje državnim vlasništvom ne dođe HSS-ovac i čovjek njegova povjerenja. Tomčić, naime, želi, tvrde njegovi koalicijski partneri, odsad diktirati načine prodaje i odabirati kupce. Tomčić uopće ne krije da više nema nikakva povjerenja u privatizaciju kako je provode SDP-ov potpredsjednik Vlade Slavko Linić i u konkretnom slučaju ministrica turizma Pave Župan-Rusković pa je i to razlog zašto se tomu opire svim sredstvima.

Tomčić je morao pronalaziti raznorazne razloge da se poništi privatizacija “Sunčanog Hvara” jer je jasno da je Račan potpuno u pravu kad traži da država izađe iz vlasničke strukture brojnih turističkih tvrtki. Nigdje, naime, na svijetu država nije turistički poduzetnik. Uostalom jedan od najvećih problema baš i jest u tome što je država u Hrvatskoj još uvijek najveći poduzetnik i što se je u njenom vlasništvu razmjerno najviše imovine od svih tranzicijskih država. Zapanjuju, međutim, zahtjevi onih koji traže da se poništi natječaj za prodaju “Sunčanog Hvara” samo zbog toga što su na njemu pobijedili Slovenci. Na stranu to što je apsolutno nedopustivo da se strani ulagači dijele po nacionalnom principu ili da se bagatelizira ponuda samo zato što je došla od slovenske tvrtke. Umjesto da protestiraju Hvarani, ali i svi ostali, morali bi biti sretni što su se Slovenci uopće javili na natječaj. Za zaposlene Slovenci su kao vlasnici sigurno najpoželjniji partneri. Jedan od razloga: u Sloveniji je praktički na snazi socijalistički Zakon o radu i zaposleni u toj državi uživaju najvišu razinu zaštite radničkih prava u Europi.

Čudi kako oni koji traže da se Sunčani Hvar ne privatizira nisu svjesni da već godinama uprava te tvrtke pokazuje potpunu nesposobnost i neznanje. Ne bude li privatizirana, hrvatski će građani i dalje morati plaćati ceh njihove nesposobnosti, što je apsolutno neprihvatljivo. Uostalom, činjenica da se nijedna velika svjetska ili europska turistička kompanija ne javlja na natječaje za hrvatske turističke objekte najbolje pokazuje koliki je rating domaćeg turizma. Sve su to razlozi zbog kojih oko prodaje “Sunčanog Hvara” Slovencima uopće ne bi smjelo biti dvojbe. Naravno, samo ako je cijeli postupak bio u skladu sa zakonom te ako su osigurani instrumenti koji će jamčiti da investitor ispuni sve preuzete obveze. Pritom ne treba nasjesti na priče kako je cijena koju su ponudili Slovenci preniska. Ne vrijedi nešto onoliko koliko si zamišlja vlasnik, nego onoliko koliko se može dobiti na tržištu. To što se na natječaj za kupnju “Sunčanog Hvara” nije javio ni jedan domaći kupac niti je bilo tko iz inozemstva pokazao zanimanje za te hotele, najbolje pokazuje kolika je prava vrijednost onoga što je ponuđeno na prodaju.

Nakon što je Vlada odbacila ultimatume sindikata zbog novog Zakona o radu, nakon što je slomila štrajk učitelja i odlučila stati na kraj nerealnom i opasnom rastu vanjskog i unutarnjeg zaduživanja, učinilo se da je Račan napokon smogao snage za odlučne poteze. Najnoviji sukobi između HSS-a i SDP-a, međutim, pokazuju da je koalicija, u ovakvom sastavu i odnosu snaga, ipak nesposobna za snažnije gospodarske iskorake i reformske zahvate.

Većina vodećih političara s kojima je razgovarao Nacional sklonija je u sadašnjim sukobima stati na stranu SDP-a i Račana. Smatraju da HSS sve češće zlorabi svoju iznenadnu poziciju druge stranke po snazi kako bi ucjenjivao SDP i ostale koalicijske partnere. Uvjereni su da su problemi s HSS-om nastali čim je HSLS izašao iz koalicije. Dok je Budiša sjedio na sastancima petorke, Tomčić se nije izjašnjavao baš o svakomu problemu, nije mu bilo ni nakraj pameti da stajališta HSS-a nameće kao mjerilo svih vrijednosti te da postavlja ultimatume. Kad je, međutim, HSLS izašao iz koalicije, HSS se odjednom našao u poziciji da više ne mora stajati po strani, da se može izjašnjavati o svakom problemu te da se ta njegova stajališta moraju uzeti u obzir. Otkad se HSS našao u poziciji da kreira i bitno utječe na politiku vladajuće koalicije, otkrilo se ne samo da je riječ o krajnje konzervativnoj stranci, nego i o stranci koja u prvi plan gura isključivo interese svog vodstva i članstva. To je u dijelu javnosti izazvalo nevjericu i šok. Vrhunac je bio istup potpredsjednice HSS-a Ljubice Lalić u Saboru kad je svojim ultrakonzervativnim i primitivnim pogledima na homoseksualnost izazvala opće zgražanje. Mnogi su se stoga odmah s pravom upitali je li moguće da stranka koja promovira takva stajališta može na početku 21. stoljeća imati presudnu političku ulogu u državi. Istupi Ljubice Lalić naveli su mnoge na zaključak da je HSS u mnogim pitanjima rigidniji i konzervativniji čak i od HDZ-a.

Za državne interese izrazito je nepovoljno to što se najnoviji sukob SDP-a i HSS-a zaoštrio baš kad je Hrvatska narodna banka odlučila ući u sukob s inozemnim vlasnicima domaćih banaka. Povod: zabrinjavajući rast unutarnjeg i vanjskog duga. Tu odluku nije bilo lako donijeti jer se stalo na žulj moćnim stranim vlasnicima većine banaka, no drukčije se više nije moglo. Dugovi hrvatskih građana premašili su 40 milijardi kuna, a lani je iznos kredita porastao u prosjeku za više od 40 posto. Ako je u nekoj državi rast kreditne mase dvostruko brži od rasta bruto društvenog proizvoda, to je razlog za uzbunu. U Hrvatskoj je taj rast bio neusporedivo brži pa je u takvoj situaciji sasvim normalno da se poduzmu mjere koje će stati na kraj opasnom rastu zaduživanja. Kreditima koji su uzimali građani strane su banke stimulirale kupnju robe iz uvoza pa je istodobno naglo povećan inozemni dug i enormno je porastao uvoz, što je ozbiljno ugrozilo hrvatsku platnu bilancu. Premda se poduzetim mjerama može predbaciti neselektivnost, zbog čega će biti i negativnih posljedica, primjerice, bit će smanjeno kreditiranje gospodarstva, ipak su one bile nužne da se pregrijana potrošnja vrati u normalne okvire. Da to nije učinjeno, Hrvatskoj bi ozbiljno zaprijetila repriza bankarske krize koja je uzdrmala državu potkraj 1997. i početkom 1998.

Najnoviji sukobi i uzajamna optuživanja SDP-a i HSS-a stoga ozbiljno ugrožavaju reformske napore Račanove vlade. Ujedno su oni težak udarac naporima premijera Račana da ubrza uključivanje Hrvatske u EU.