"Rekao bih da je odluka o miru i ratu u rukama Sadama Husseina"Nakon što je vlada premijera Ivice Račana potpisala zajedničku izjavu s državama članicama skupine Vilnius u kojoj je dala potporu mogućoj američkoj intervenciji u Iraku, Nacional je zamolio veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj Rossina da ocjeni taj najnoviji potez Zagreba.

– Ocjenjujem ga vrlo pozitivno i to iz nekoliko razloga. Hrvatska zajedno s drugih devet država skupine Vilnius na ovaj način dodatno pojačava pritisak i učvršćuje upozorenja koja se sa svih strana upućuju iračkom diktatoru. A ona glase: Sadam Husein mora se u potpunosti povinovati rezoluciji Vijeća sigurnosti 1441. Nije zadaća inspektora UN-a da po cijelom Iraku traže oružje za masovno uništenje i biološko oružje, već je obveza Sadama Husseina da se sam razoruža. To je osnovna poruka. Sadam Hussein mora postupiti u skladu s tim zahtjevima ili će snositi odgovornost za posljedice.

NACIONAL: I predsjednik Mesić izrazio je jasnu potporu SAD-u… – Ne samo ja, nego i Vlada SAD ocjenjujemo govor predsjednika Mesića izvanrednim. Predsjednik Mesić ima poseban talent prodiranja u srž problema, stoga je njegova poruka bila vrlo jasna i sadržajna. U njoj se inspektorima UN-a pruža još jedna šansa, ali i ukazuje koja metoda mora biti upotrijebljena da se provede rezolucija Vijeća sigurnosti ako njihova misija završi neuspjehom. Ako Sadam Hussein ne iskoristi priliku i ne izvrši obveze, ostaje druga opcija. A ona je, s obzirom na prijetnje koje dolaze iz Iraka, sasvim jasna.

NACIONAL: Predsjednik Mesić istaknuo je da mir još ima šansu. Dijelite li predsjednikov optimizam? – Rekao bih da je odluka o miru i ratu u rukama Sadama Husseina. Državni tajnik Collin Powell dao je vrlo uvjerljive dokaze da Irak ima biološko i kemijsko oružje te oružje za masovno uništenje, a i da Sadam Hussein i njegov režim koriste sva sredstva da izbjegnu provesti rezoluciju Vijeća sigurnosti. Umjesto toga Sadam Hussein prijeti znanstvenicima koji imaju određene informacije i saznanja i koristi se svim sredstvima represivnog režima da izbjegne provođenje te rezolucije. U takvim uvjetima teško je biti optimist.

NACIONAL: Sva istraživanja javnog mijenja u Europi, pa i Hrvatskoj, iskazuju apsolutno protivljenje ratu. Upozorava se međutim da su pitanja formulirana tako da je zapravo nemoguće odgovoriti drugačije nego se izjasniti protiv ratne opcije u Iraku? Nitko, naime, razuman neće podržati rat i ubijanja? – U pravu ste. Rezultati ispitivanja javnog mijenja uvijek ovise o načinu na koji je formulirano neko pitanje, bilo da je riječ o referendumu ili anketi. U SAD nećete naći osobu koja će reći da podupire rat. Na to pitanje u svijetu bi pozitivno odgovorio vjerojatno samo Sadam Hussein. On je jedina osoba koja traži rat. No kakav je to mir i kakav je to svijet što mora živjeti s diktatorom koji ima dugačku povijest bolesti, a u njoj su zapisani samo nasilje, agresije, teror, sredstava za masovno uništenje. To nije nikakav mir, to je život pod Damoklovim mačem. A u svijetu u kojemu se terorizam širi takvom brzinom, apsolutno je neprihvatljivo pomiriti se s takvom situacijom. Kao što je predsjednik Bush istakao u obraćanju naciji, Sadam Hussein i Al Quaida sasvim sigurno neće poslati obavijest da će izvesti napad.

NACIONAL: Hoće li SAD tražiti od Hrvatske da se izravno i konkretno uključi u rat u Iraku? – Možda. Do sada ništa nismo tražili od Hrvatske. No zahvalni smo na velikodušnoj političkoj potpori hrvatske vlade. Ako se pojavi potreba za hrvatskom pomoći, mi ćemo naša očekivanja predstaviti vašim dužnosnicima. Tada ćemo vidjeti hoće li Vlada biti spremna pozitivno odgovoriti na naše eventualne potrebe.

NACIONAL: U Hrvatskoj ima političara koji smatraju da bi bilo pametnije držati se po strani i ne izjašnjavati se jer od ove potpore Zagreb neće imati nikakve koristi, može imati samo štete. – To je pravo i pošteno pitanje. Imam smislen odgovor na njega. Mi ne tražimo posebnu pomoć, već želimo potporu što većeg broja zemalja provedbi rezolucije1441 Vijeća sigurnosti UN-a kojom se traži od Sadama Husseina da se nakon toliko godina napokon razoruža. U interesu je svake članice UN-a da se poštuju rezolucije i odluke Vijeća sigurnosti. Stoga nema nikakve posebne nagrade zemljama koje pružaju političku potporu SAD-u. Međutim ono što dobiva svaka država jest image čvrstog i pouzdanog partnera, potvrda da dijeli zajedničke vrijednosti s SAD-om. Drugim riječima države koja nas neće poduprijeti, neće imati naše poštovanje.
Stoga je pravo pitanje koje zajedničke vrijednosti dijelimo i jesmo li ih spremni zajedno i zaštititi. Hrvatska je u prilici da se opredijeli, ali ne tako da kaže mi smo za SAD ili protiv, već da se odluči za obranu zajedničkog vrijednosnog sustava koji se na isti način prepoznaje u Zagrebu i Washingtonu.

NACIONAL: Kako ocjenjujete podjelu do koje je došlo u Europi oko potpore SAD-u? – Rekao bih da je ta podjela posljedica dvije filozofije. Nekoliko zemalja uzima si pravo do govori u ime drugih, dok je puno više onih koji upozoravaju da nitko nema pravo govoriti u njihovo ime. To je nešto što Europljani moraju među sobom razriješiti.

NACIONAL: Hoće li stajalište Hrvatske prema ratu u Iraku pridonijeti učvršćivanju odnosa između Hrvatske i SAD? – Ne vidim kako bi moglo biti drugačije.

NACIONAL: Pogotovu što je s dnevnog reda skinut problem generala Bobetka koji je opterećivao međusobne odnose. – Slučaj Bobetko očito je došao do kraja. I on više neće opterećivati odnose između Hrvatske i Međunarodnog suda za ratne zločine. Ostaje dakle još jedino slučaj generala Gotovine.

NACIONAL: Više od dvije godine veleposlanik ste SAD-a u Zagrebu. Za to vrijeme u Hrvatskoj je došlo do značajnih promjena, premda se pokazuje da one nisu bile dostatne, da su morale biti puno veće i dublje… – Složio bih se s vama. U Hrvatskoj je došlo do promjena koje nisu dovoljne, ali su vidljive. To su promjene na bolje, a ne na gore. Ekonomska situacija u Hrvatskoj tipična je za tranzicijske države. Najprije je došlo do silaznog trenda, a sada je krenulo na bolje. U Hrvatskoj je taj proces bio otežan zbog rata, ali i zbog načina na koji je se ponašala prošla vlast. Rekao bih da se u ekonomskom smislu Hrvatska oporavlja. Među ostalim zaustavio se trend stalnog povećanja nezaposlenosti, povećavaju se devizne rezerve. Sigurno da puno toga još valja napraviti, ali sve upućuje da će se ti pozitivni pokazatelji početi odražavati na standard većine građana. Možda je bolje usporediti vrijeme koje sam proveo u Zagrebu s posljednjim godinama prethodne vlasti. Kada se tako gleda, promjene su doista goleme. Politički život bavi se drugim temama, mediji su puno slobodniji i otvoreniji, sređuju se odnosi sa susjedima, utire se put euroatlanskim integracijama. Postoji međutim i određeni broj razočarenja posebice vezanih uz pitanje povratka izbjeglica. Mislim da bi hrvatske vlasti trebale imati aktivan pristup tom problemu te omogućiti hrvatskim Srbima povratak i integraciju u hrvatsko društvo. Postoji, dakako, još i pitanje Haaga. Bilo je razdoblja kada je ta suradnja bila odlična, ali bilo je i loših faza. No vjerujem da će se Hrvatska znati nositi sa svim tim problemima.

NACIONAL: Ovih je dana u Zagrebu boravila visoka delegacija Ministarstva obrane SAD. S obzirom na javno obznanjenu potporu Hrvatske SAD-u pobudila je veliku pozornost javnosti. – Riječ je davno dogovorenu posjetu povezanu s dvije godine starom procjenom hrvatske obrambene sposobnosti koju su izradili američki stručnjaci. O njihovu izvješću ovih su dana u Zagrebu razgovarali stručnjaci obiju zemalja. Pri tomu su raspravili cijeli niz vojnih i diplomatskih pitanja. Takvi će razgovori od sada vjerojatno postati redoviti. Ovi posljednji bilateralni razgovori bili su veliki korak naprijed u našoj suradnji jer će pomoći će da se utvrdi kako unaprijediti suradnju SAD i Hrvatske na vojnom planu. To je dio istog procesa koji imamo i s drugim članicama Partnerstva za mir.

NACIONAL: Poslije tih razgovora ministrica obrane Željka Antunović najavila je mogućnost pružanja aktivne potpore akciji u Iraku. – Mi nismo tražili nikakvu pomoć, no lijepo je čuti da je Hrvatska spremna i na konkretne ponude, na čemu smo zahvalni.