Objavljeno u Nacionalu br. 803, 2011-04-05

Autor: Renato Baretić

Zašto će me popisivači ispitivati za vodokotlić?

Ja nemam vodokotlić, nego ‘akva-ispirač’, sustav izravno priključen na vodovodnu cijev. Što da kažem popisivaču? Da nemam vodokotlić i osramotim se, ili da ga pitam ima li i tu rubrika “neopredijeljeni”, pa da se osramotim pred čovjekom još i više? Što sam ja? Akotlostik? Kotlolik? Akotleist?

Popisivač stanovništva još nije zakucao na moja vrata (zvonce mi je riknulo prije godinu dana, kupio sam odmah novo ali ga nisam zamijenio, jer sam ubrzo shvatio da se broj Jehovinih svjedoka, mormonskih agitatora, prodavača posteljine i slične pokućarske klateži naglo smanjio - vjerojatno zato što su vrata debela, pa ne čujem baš svako kucanje, divota!) niti ostavio obaveznu poruku o terminu sljedećeg dolaska, i nekako mi je žao zbog toga. Da se odmah namečio na me, danas bih već znao barem djelomični odgovor na pitanje koje me muči već desetak dana: kog će vraga Državnom zavodu za statistiku informacija o tome imam li - vodokotlić?!


Telefon, mobitel, kompjuter, auto, struja, plin, voda, način grijanja... sve je to meni savršeno jasno. I razumijem da je državnim statističarima - jer to nisu bezveznjaci poput mene - radi nečega korisno prikupiti sve te brojke; sigurno će iz njih znati svojem poslodavcu servirati i neizravno sugerirati stanovite iskoristive zaključke. Mogu ja donekle, premda u skromnoj mjeri, dokučiti i natruhu nekog višeg smisla u pitanju o kvadraturi moje kupaonice, ali - vodokotlić?!? Pa što ako ga imam? Odnosno, pa što ako ga nemam? Danima sam, velim, uglavnom za sjedenja na svojoj zahodskoj školjci (imam te, mila moja, ne znam zašto me i za tebe neće pitati, vjerojatno je došlo do neke administrativne greške, ne uzrujavaj se zbog pizdarija, molim te!) pokušavao doprijeti do unutarnjeg rezona pitanja o (ne)posjedovanju vodokotlića i njegove važnosti za državu. Samome ni nije uspjelo, pa sam se počeo raspitivati kod prijatelja i tugujuće rodbine. Gotovo svi su mi, kao da sam neki čudak, odgovorili nešto u stilu "pa ne žive svi u stanu na petom katu kao ti, nisu svi u Hrvatskoj priključeni na vodovod i kanalizaciju!" Važno je znati, objašnjavali su mi neki, u kakvim higijenskim uvjetima žive naši sudržavljani. Baš kao da nacija vodom iz vodokotlića pere ruke, noge, kosu, zube ili pazuhe... Shvativši da svi govore gotovo isto, a bezveze i bez ozbiljnije nakane da se upuste u traganje za realnom logikom vodokotlićarstva, uzvraćao sam hipotezom: Okej, pretpostavimo da se nakon analize svih prikupljenih podataka nepobitno ispostavi kako, recimo, 24.712 hrvatskih kućanstava nema vodokotlić, a sva ostala imaju? Što onda s tim podatkom? Kakva je njegova praktična uporabljivost? Kakav zaključak iz njega izvesti? Što da radimo s njime? Da se hvalimo neočekivanim otkrićem kako po glavi stanovnika imamo više vodokotlića nego SAD? Da se Vlada javi Guinnessovoj knjizi ludih rekorda? Što? E, tu sam na odgovor morao čekati malo duže. I uglavnom je glasio: "A šta ja znam (prigodna psovka) di si se mene uhvatio (još jedna), pitaj njih, valjda oni znaju zašto baš i to pitaju (treća i zaključna)!". Ponekad nisam imao srca, ali većini sam ipak postavio i završno pitanje, za milijun kuna: "Što ću odgovoriti popisivaču?" Ja, naime, nemam vodokotlić.

Imam ono što se u vodoinstalaterskoj terminologiji (a u njoj sam se, silom prilika, izvještio toliko da bih mogao biti i sudski tumač!) zove "akva-ispirač", sustav izravno priključen na vodovodnu cijev, pa dok god pritišćem ručicu na zidu, voda teče u školjku. Kein Kotlitsch!, rekli bi pečalbari. Što da, dakle, kažem popisivaču? Da nemam vodokotlić i osramotim se, ili da ga pitam ima li i tu rubrika "neopredijeljeni", pa da se osramotim pred čovjekom još i više? Što sam ja? Akotlostik? Kotlolik? Akotleist? Moram znati, jer ne smijem lagati, kazne za laž popisivaču idu i do 800 kuna! Naravno, nikome normalnome nije se više dalo odgovarati na moje upite, sve dok jučer nisam slučajno naletio na jednog sebi sličnog. "Laži mu da imaš kotlić", rekao mi je iz prve. "Ako mu se tobože pripiša, pa te otkrije, rebnut će ti tih 800 kuna kazne. Ti ne plati, i onda će te država tužiti. Ne odazivaj se na rasprave. Za dvije-tri godine odazovi se i brani šutnjom, pa onda opet nemoj odgovarati na sudske pozive. Kamate i troškovi postupka dotad će ti premašiti pet somova kuna, ali zbog konačnog zatvaranja poglavlja 23, za još godinu-dvije, Vlada će obustaviti sve svoje sporove u kojima potražuje manje od 15 somova. I - mirna Bosna". Vidi se odmah da je čovjek ozbiljno razmišljao o problematici, ipak nisam sam u svemiru...

Smirio me njegov savjetodavni odgovor, ali samo nakratko, do trenutka kad sam shvatio da zapravo i dalje nemam rješenje onog osnovnog pitanja: kog će vraga državi podatak o broju vodokotlića u njoj? Ne bojlera, ne slavina, ne kada, ne umivaonika, ogledala ili zahodskih školjki, nego baš vodokotlića?! "A jesi blesav!", odgovorio je moj novi savjetnik u uredu, "pa škvadra samo ispituje teren, hoće znat kolike su im šanse da do izbora, ili barem do sljedećeg popisa, isperu sve šta su zasrali u zadnjih 20 godina!".

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
16/6/09

Trenk, 05.04.11. 07:22

Izgleda oporezovat ce i vodokotlice.
Ne salim se. U Evropskoj uniji to , kao i keramicke plocice u kuci, parket, pogled na more ili jezero se oporezuje.
Mi idemo korak dalje, oporezovat cemo i WC skoljke, da se vidi da smo bolji od EU.
Sad sam siguran da se pregovori blize kraju.


registracija
8/4/08

arisa, 05.04.11. 07:23

tako bi voleo da znam sto bu sanader sada odgovorio za kanalizaciju i vodokotlic?


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika