Objavljeno u Nacionalu br. 380, 2002-02-25

Autor: Željka Godeč

IVICA TODORIĆ, VLASNIK KONCERNA AGROKOR

'Kupnjom Frikoma postali smo jedna od vodećih industrija sladoleda u Europi'

Ivica Todorić, predsjednik Uprave i vlasnik Agrokora, jedne od najvećih i najuspješnijih hrvatskih tvrtki, prošli je tjedan svome koncernu pridružio i beogradsku tvrtku smrznute hrane Frikom: za Nacional govori o svojim novim poslovima, poslovnoj filozofiji na kojoj je izgradio svoje poslovno carstvo te komentira ugovor sa 23 srpske tvrtke o zajedničkoj suradnji koji je potpisao za svog boravka u Srbiji

Ivica Todorić, predsjednik Uprave i vlasnik Agrokora, svom je koncernu pridružio i beogradsku tvrtku smrznute hrane FrikomIvica Todorić, predsjednik Uprave i vlasnik Agrokora, svom je koncernu pridružio i beogradsku tvrtku smrznute hrane FrikomProšlog tjedna i službeno je potvrđeno da je Ivica Todorić, predsjednik Uprave i vlasnik Agrokora, jedne od najvećih i najuspješnijih hrvatskih tvrtki, svom koncernu pridružio i beogradsku tvrtku smrznute hrane Frikom. U Srbiji je potpisao i ugovor o suradnji s 23 srbijanske tvrtke. Time je još jednom potvrdio svoju ambiciju ne samo da zadrži lidersku ulogu u proizvodnji i maloprodaji hrane u Hrvatskoj nego i da počne ekspanziju u regiji i promijeni odnos snaga u tržišnoj utakmici na domaćem terenu s vodećim inozemnim trgovačkim lancima. Todorić danas vodi koncern koji zapošljava oko 10.000 ljudi. Osim u Hrvatskoj ima tvornice i u Mađarskoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini. A uspio je i ondje gdje su mnogi biznismeni posrnuli: negativan imidž koji je imao kao miljenik Tuđmanova režima zamijenio je reputacijom socijalno osviještenog poslodavca kojemu sindikalisti daju visoke ocjene.

PRODAJA SRPSKIH PROIZVODA U HRVATSKOJ 'Ne možemo očekivati da ćemo izvoziti u Srbiju, a njihova industrija neće biti prisutna na našem tržištu'NACIONAL: Što kupnja Frikoma znači za Agrokor? – Vjerujem da kupnja Frikoma ne samo za Agrokor nego i za hrvatsku ekonomiju znači mnogo, jer smo u proizvodnji sladoleda i smrznute hrane postali jedna od najvećih industriji u Europi. A biti najveći u Europi, i to u zemlji koja je još uvijek u tranziciji, mislim da je zaista velik uspjeh. Time smo dobili veliku priliku za daljnja ulaganja i rast biznisa.

NACIONAL: Za Frikom ste platili 11 milijuna dolara, obećali ste u prvoj godini uložiti 17,5 milijuna dolara u nove investicije, u socijalni program 18,5 milijuna, a obvezali ste se i pokriti dugove koji, navodno, iznose oko 14 milijuna dolara. Kako kanite financirati taj rast? – Agrokor je za Frikom platio možda malo više od realne cijene. Mi ćemo i u Srbiji djelovati kao i ovdje: nećemo izvlačiti ni jedan dolar, želimo da to bude profitabilna tvrtka, koja će se regionalno širiti, a strategija razvoja bit će podrška cijeloj našoj industriji. Iako 14 milijuna eura duga za takvu industriju nije mnogo, očekujem da će se ti dugovi smanjiti već samim restrukturiranjem. Frikom već sada, nakon što ga je kupio Agrokor, ima veću vrijednost, jer ima šire tržište. Ne očekujem tu nikakve probleme, lako ćemo naći sredstva za realizaciju tog projekta. Nakon kupnje Frikoma desetak najvećih svjetskih investitora čestitalo nam je na projektu. Kad stručnjaci koji razumiju svjetski biznis ocijene da se radi o odličnoj akviziciji, mislim da nema razloga za strah.

NACIONAL: U Srbiji ste s 23 poduzeća sklopili sporazum o plasiranju njihovih proizvoda na hrvatskom tržištu. Taj će ugovor zacijelo izazvati žestoku reakciju hrvatskih proizvođača i dobavljača? – Nakon pada Berlinskog zida Hrvatska je postala država u tranziciji. Neke od tranzicijskih država uspjele su se probiti na većim tržištima, Slovenija se uključila na tržište Europske unije. Nama kojima to nije uspjelo preostaju čekanje i priprema kako bismo se jednoga dana mogli nositi sa zakonitostima razvijene tržišne ekonomije – moramo podići konkurentnost i vrijednost poduzeća. U suprotnom ćemo izgubiti utrku. Slovenci su napravili odličan model: okrenuli su se svim tržištima u tranziciji, razvijali svoje proizvode, stjecali profit, restrukturirali se, a svoje su tržište zatvorili za strane proizvode. Međutim, taj model u jednom smjeru, koji, uostalom, nije ni pravedan ni partnerski, danas je potrošen. Nije moguće očekivati da ćemo mi samo izvoziti u BiH, a da industrija BiH neće biti prisutna na našem tržištu. Jednako je i sa Srbijom. Agrokor je samo jedan od subjekata na srbijanskom tržištu: članovi Hrvatske gospodarske komore otišli su tamo među prvima, ondje su već mnoge tvrtke, Podravka, Kraš.

NACIONAL: Ali Hrvatska nema jednake odnose s BiH i Srbijom. Ne bojite li se bojkota proizvoda i s hrvatske i sa srbijanske strane? – To je tipično za naše podneblje: sad će se raspravljati o uvozu srbijanskih proizvoda, a neće se prepoznati prava vrijednost ovog posla – senzacionalna prilika da Hrvatska ostvari fantastične rezultate i pripremi se za tržište Europske unije.
Početkom 1991. bili smo u Sarajevu na sastanku s 30-ak najvažnijih tamošnjih gospodarstvenika. Tada smo imali potpuno istu situaciju kao danas. Zbog otežavajućih okolnosti Agrokor je dio proizvodnje prebacio u Sarajevo, a zatvorio dio proizvodnje u Hrvatskoj. Pazite, Hrvatska u BiH izvozi milijardu dolara, a uvozimo 50 milijuna. To jednostavno tako ne ide. U Srbiju smo izvezli 160 milijuna dolara, a 30 smo uvezli. U Srbiji podržavaju otvoreno tržište, ali inzistiraju da se odnosi razvijaju u oba smjera, a tko će komu koliko prodati, ovisi o sposobnosti poduzeća i njihovoj konkurentnosti.
Nismo željeli ući u Srbiju po svaku cijenu: nikad se ne bismo usudili kupiti Frikom da nas nisu prihvatili zaposlenici. Tako je i s ovim ugovorom. Ako nas u Srbiji ne prihvate poslovni ljudi, što da ondje uopće tražimo? Vodećim biznismenima u Srbiji prezentirali smo naš koncern. Kad su vidjeli da je Agrokor uspješna i restrukturirana industrija, s razvijenom socijalnom politikom, da surađujemo s najvećim svjetskim bankama, svi su problemi bili riješeni. Frikom mora tamo kupovati robu za svoju proizvodnju i prodavati svoju robu u njihovim trgovinama. I zato smo s poslovnim ljudima u Srbiji postigli sporazum o suradnji. Mislim da je Agrokor napravio velik iskorak i da ćemo pokazati kako je ta ekonomska suradnja u obostranom interesu.

NACIONAL: Kako kanite amortizirati negativne reakcije hrvatskih proizvođača, koji će se zacijelo pobuniti protiv prodora srbijanskih proizvoda? – Iznenađen sam takvim reakcijama. Agrokor je napravio fantastičan potez: uspjeli smo hrvatsku industriju podići na razinu europske. Stvorili smo odličnu priliku ekonomiji hrvatske države i smatram da bi se trebala isticati ta pozitivna dimenzija sporazuma. Odgovaram protupitanjem: tko bi se mogao buniti protiv toga što Hrvatska uvozi 200 milijuna dolara, a izvozi 600? To bi za Hrvatsku značilo nekoliko tisuća zaposlenih više. A sporazum sa srbijanskim tvrtkama upravo stvara takve mogućnosti. Omjeri će ovisiti isključivo o uspješnosti i konkurentnosti naših poduzeća. Agrokor već dvije godine u Srbiji prodaje Ledo sladoled i jako smo zadovoljni. Ali pazili smo da ne postanemo konkurencija Frikomu, jer smo već tada imali ideju o partnerstvu.

NACIONAL: No hrvatski proizvodi mogli bi u Srbiji biti preskupi, a srbijanski u Hrvatskoj znatno jeftiniji od domaćih, što će sigurno izazvati sukobe. – U Beogradu sam sreo Gorana Radmana, direktora Microsofta, i bio je jako raspoložen jer je u kratkom vremenu napravio odličan posao. Ne smijemo zaboraviti da je to ipak jako veliko tržište.

NACIONAL: Isplatit ćete 500 dolara svakom zaposleniku Frikoma kao gestu dobre volje, u socijalni program uložit ćete 18,5 milijuna dolara, mnogo više no što stoje sama transakcija i planirana investicija? – Socijalni program bio je djelomice uvjetovan tenderom. Budući da su zaposlenici Frikoma imali male plaće, koje su im ionako teško isplaćivali, želimo poboljšati standard zaposlenika i omogućiti im da se više koncentriraju na posao, a manje na probleme preživljavanja. U petogodišnjem socijalnom programu nastojali smo predvidjeti razvoj ekonomske situacije na tom tržištu.

NACIONAL: Što bi država trebala napraviti radi zaštite domaćih proizvođača i trgovaca suočenih s velikom konkurencijom stranih trgovačkih kuća? – U Belgiji, primjerice, ne postoji realna mogućnost da stranci izgrade svoj dućan, na dozvolu se mora čekati deset godina. Njemačka je stranim trgovačkim poduzećima limitirala izgradnju na tisuću kvadrata, regulacija tržišta je u državnom interesu. Hrvatska mora definirati što je interes domaće ekonomije i osigurati zaštititne mjere u okviru svjetski prihvaćenih standarda. Ne tražimo ništa više od onoga što razvijeni svijet već ima.

NACIONAL: Neki smatraju da ste svoju ekspanziju djelomice izgradili na prolongiranom roku plaćanja, da ste rast financirali novcem dobavljača. – To su puka naklapanja. Usporedite li rokove plaćanja u Hrvatskoj i u svijetu, utvrdit ćete da se ovdje plaća bolje nego u većini stranih zemalja, s tom razlikom što je vani jeftiniji kapital i sigurnije plaćanje. No Agrokor još uvijek plaća bolje nego oni s kojima posluje, a poslujemo uglavnom s velikima. Potrošili smo milijarde i milijarde dolara za prodaju i kupnju roba i nikomu nismo ostali dužni. Držimo se pravila igre kakva postoje na našem tržištu, premda vani za određene robe možemo dobiti odgodu od šest mjeseci.

NACIONAL: Kako ste podnijeli to što ste bili nadomak kupnje Slobode, ali je ona u posljednji trenutak potpisala ugovor s Mercatorom? – Mi smo u Agrokoru uvijek angažirani u raznim projektima. U slučaju Slobode u Velikoj Gorici nismo uspjeli, ali to nije ugrozilo naš položaj lidera na tržištu. U Beogradu smo uspjeli s Frikomom i na to smo jako ponosni. Neuspjehe preživljavamo sportski. Slobodu je kupila ugledna regionalna tvrtka. Vjerujemo da bi u sastavu Konzuma mnogo više napredovali, ali nadam se da im ni ondje nije loše.

NACIONAL: Mnoge zanima što je kamen smutnje u poslovnim odnosima Agrokora i Lure. Zašto u Konzumovim dućanima nema više njihovih proizvoda i ne tjera li vas otklon od Lure u preveliku ovisnost o Vindiji? – Sto puta sam spreman ponoviti ono što smo rekli i Lurinim managerima – jako smo zadovoljni našim odnosom, ali očito nisu i oni nama. Činjenica je da mi ne prodajemo mnogo njihovih proizvoda, zbog čega smo čak prijavljeni i Tržišnoj agenciji. U Agrokorovim trgovinama prodajemo 90 posto hrvatskih proizvoda, najviše Vindije, Kima, a među njima ima i petnaestak Lurinih artikala, što je u skladu s koncepcijom našeg razvoja i profita. Isto tako bi nas i Japanci i Egipćani mogli pitati zašto ne prodajemo njihove proizvode. Ne mogu pristati da netko u naše ime odlučuje o našem kapitalu. Valjda mi znamo što je za nas najbolje. Nevjerojatno je da netko očekuje da tražim dozvolu čije ću proizvode prodavati u svojim dućanima.
Agrokorova je poslovna filozofija da s partnerima razvija dvosmjerne odnose: od Vindije kupujemo najviše proizvoda mljekarske industrije, ali ona isto tako od nas kupuje enormne količine naše soje, Kraš kupuje od nas šećer, brašno, ulje. Ali također ne uzimamo cijeli asortiman Vindije, ni Coca-Cole, ni Kraša, ni Podravke, nego ono što procijenimo da je skladu s interesom našeg kapitala i strategije. Što je nelegitimno u tome da donosim odluke u skladu s interesom koncerna?

NACIONAL: Imali ste nepovoljan kredit s visokim kamatama kod Zagrebačke banke, koji ste zamijenili za kamatno povoljniji u Europskoj banci za obnovu i razvoj. Kako ste se oduprli zahtjevima bankara da prodate Konzumove dućane? – Bilo je jako zanimljivo pratiti medijske napise o mojim kreditima. Mnogi ugledni ekonomski eksperti i sveučilišni profesori tvrdili su kako ću zbog tih kredita bankrotirati. Ne želim nikoga vrijeđati, ali to je najbolji pokazatelj koliko se na našim prostorima ljudi malo razumiju u biznis. Nije mi bilo u interesu da podižem sulude kredite i da se upropastim. Znao sam što radim i nisu me obeshrabrivale ni prognoze uvaženih stručnjaka da neću izdržati. Ako netko razumije biznis, to su velike investicijske banke, one ne ulažu novac u promašene projekte. Mi smo svim bankama vratili sve dugove. Uvijek vodimo računa o tome kakvu zaduženost možemo podnijeti.

NACIONAL: Neki tvrde da 70 milijuna maraka za distribucijski centar na Žitnjaku nije bila isplativa investicija. – Pogrešno, jer centar na Žitnjaku radi sa 100 posto kapaciteta, čak smo ga lani nadograđivali, a za dvije godine planiramo drugu fazu izgradnje. Naša tvrtka ne bi daleko otišla da nije bilo te investicije. Trebate samo vidjeti kako to senzacionalno izgleda: centar je otvoren 24 sata, sve se laserima upravlja, kamioni samo dolaze i odlaze.

NACIONAL: Žalite li što se niste prihvatili projekta uljare u Čepinu, za koju je bivši predsjednik dao državno jamstvo? – Žao nam je, ali mislimo da bi za državu bilo isplativije da je napravljena u Vinkovcima, gdje bi bila znatno jeftinija. Međutim, čim smo doznali da se država na to odlučila, povukli smo se iz tog projekta. Taj se projekt tek sada privodi kraju, tvornica još nije u punoj funkciji. Tek ćemo vidjeti hoće li se povezati sa Zvijezdom, što bi bilo logično, budući da bi jedino tako tvornica mogla raditi punim kapacitetom.

NACIONAL: Zašto ste prodali hotel Intercontinental? – To je logičan put razvoja Agrokora, koji se orijentirao na prehrambenu industriju. Na početku smo vrludali i eksperimentirali s hotelijerstvom. Odustali smo od te koncepcije i drago nam je da se prodaja odvijala u sklopu HUP-a koji smatram najjačim hotelijerom u državi.

NACIONAL: Namjeravali ste razvijati vlastite marke u Konzumu? – Namjeravamo organizirati okrugli stol s našom proizvodnjom i trgovinom, gdje moramo pronaći rješenja za razvoj vlastite marke. Ne želimo ugrožavati hrvatske proizvode i stoga nećemo razvijati privatnu marku na područjima na kojima već postoje lideri. Već imamo dobar Franck i ne pada nam na pamet da razvijamo paralelni.

NACIONAL: Jesu li ulaganja u lovišta dobra propaganda ili unosan biznis? – Za lovište Garjevica u Moslavini dobili smo nagradu za najbolje lovište u svijetu 2000. Mislim da smo time pridonijeli promociji Hrvatske, ali i uzgoju i razvoju lovstva. Lovišta su projekt koji samom Agrokoru možda ne nose velik kapital, procjenjujemo da ćemo nakon isteka koncesije vjerojatno biti na nuli, ali gotovo je nemoguće izračunati vrijednost ulaganje u razvoj lovišta.

NACIONAL: Jeste li stvarno jedan od najboljih lovaca u Hrvatskoj? – Mnogo godina lovim i sve svoje slobodno vrijeme iskorištavam za lov i uzgoj divljači. Nastojim određenim vrstama omogućiti razvoj u što prirodnijem okruženju. Vrijednost trofeja divljači na Moslavačkoj gori nekad je bila 200 bodova, a sada je 250.

NACIONAL: Danas vam je Branko Mikša, nekoć gradonačelnik i ministar gospodarstva, jedan od savjetnika. Jeste li se s njim sprijatelji u lovu? – Branko Mikša i ja prijatelji smo od djetinjstva, naši su se roditelji družili i jedno nema veze s drugim.

NACIONAL: Kako gledate na slučaj Miroslava Kutle? Obojica ste startali otprilike s istih pozicija, Kutle je sve izgubio, pod istragom je, a vi ste u ekspanziji. – Teško mi je procijeniti koliko je, a sigurno jest, politika zapečatila Kutlinu karijeru. Znam da je imao dobrih planova i šteta je da ih nije ostvario. Kad u razvijenom svijetu veliko poduzeće zapadne u teškoće, to postaje i državni problem, jer svaka država nastoji zaštititi velike tvrtke. S druge pak strane, biznis je okrutan.

NACIONAL: Smatrate li se bogatim čovjekom? – U Americi se cijene bogati ljudi. U Hrvatskoj su te vrijednosti potpuno izokrenute. Mene građani percipiraju kao bogataša.

NACIONAL: A vi to niste? – Ne bježim od toga. Uostalom, radim da bih zarađivao. Međutim, ljudi nisu svjesni da nikad nisam uzeo ni kunu dividende, da sam svu zaradu reinvestirao u Agrokor. U dvadeset godina nisam napravio ni kvadrat stana, već 25 godina živim u istoj kući, s gotovo istim namještajem, nisam čak stambeno zbrinuo ni svoju djecu, niti sam kupio auto. Kad sam supruzi trebao kupiti novi auto, nisam imao novaca. Budući da moja supruga radi u Agrokoru, kupili smo novi auto na tvrtku. Svjestan sam da si mnogi drugi to ne mogu priuštiti. Ali ne daj Bože da Agrokor sutra bankrotira, mi gubimo sve. Nemam nikakvih drugih prihoda osim svoje plaće i članstva u nadzornim odborima. Ta primanja nisu mala, ali nisu ni enormna. Moja porezna kartica izgleda kao kartica prosječnog građanina.

NACIONAL: Zar niste vlasnik imanja i dvorca grofova Kulmer u Šestinama? – Kuriju je kupio Agrokor. To je vrijednost Agrokora i projekt se polako razvija. Znam da sada netko može reći da je Agrokor u mom vlasništvu. Ne znam koliko vrijede dionice Agrokora i koliko bih dobio da ih prodajem. Ali smatrao sam da nije pošteno bogatiti se u državi koja je u tranziciji. Jednog dana ću, valjda, nešto uzeti i za sebe, ali dosad sam smatrao da svaki dolar koji zaradim moram ulagati u nove proizvodne kapacitete i radna mjesta. Frikom nismo kupili zbog megalomanije, nego zato što nas priroda posla na to tjera.

NACIONAL: Kako doživljavate to što se vaša reputacija posljednjih godina značajno promijenila: od tajkuna i miljenika bivšeg predsjednika Tuđmana i HDZ-ova režima postali ste biznismen kojeg sindikalisti kao poslodavca cijene? – Hrvatska je premala i presiromašna da bi neke stvari sjele na svoje mjesto. Nije se promijenila moja reputacija nego je percepcija mene bila pogrešna.

NACIONAL: U kakvim ste odnosima bili s bivšim predsjednikom i imate li kontakte sa sadašnjim? – Tuđmana nisam vidio više od osam puta u životu, predsjednika Mesića znam od 70-ih, ali nisam ga vidio više od deset puta, a Račana još manje. Mislim da poduzeće tipa Agrokora, uz Inu najveće u Hrvatskoj, zaslužuje i političku pažnju radi ukupne ekonomije. Bilo bi mudro da se političari više bave biznisom.

NACIONAL: Kako biste opisali sebe kao poslodavca? – Kod nas se oprašta sve osim uspjeha. Cijenim ljude koji su kadri napraviti nove vrijednosti i znao sam ih prepoznati. Divim se inovatorima, jer znam koliko je mukotrpan put od stvaranja nečeg novog do proboja na tržištu. Izumitelj tetrapaka, koji je postao jedan od najbogatijih ljudi u Europi, dugo je tražio investitora za svoj izum. Poslije je sve one koje je molio da mu pomognu pokupovao, povećao je vrijednost svojoj državi stvarajući jaku multinacionalnu kompaniju, mnogo je ljudi zaposlio.

NACIONAL: Oni koji vam nisu skloni prigovaraju vam da niste odvojili upravljačka prava od vlasničkih. – Moje dionice u Agrokoru čine me opreznijim prema kapitalu. Sav svoj radni staž, 27 godina, upravljam biznisom i znam da svatko ima svoj poslovni vijek. No još sam u dobroj kondiciji, ali razmišljam o tome kako ću jednoga dana dobiti nasljednika i povući se u Nadzorni odbor. Već sada pripremamo teren da neki članovi Uprave odu u Nadzorni odbor, a zamijene ih mladi i perspektivni ljudi.

NACIONAL: Vaši kritičari tvrde da ste autokrat. Kakve suradnike volite? – Vjerujem da me suradnici cijene. Ponekad sam im možda prevelik autoritet, ali oni koji sa mnom više komuniciraju nemaju takve barijere, jer znaju da sam jednostavan čovjek. Cijenim rad i rješenja u poslu.

NACIONAL: Što su prednosti, a što mane kad svi članovi obitelji rade u zajedničkoj tvrtki? – Prijatelji su mi se čudili kad sam u ratu uložio svu svoju imovinu u proizvodnju. Kupio sam Jamnicu, koja je bila srušena, kad smo je počeli graditi, opet su je srušili, ali mi se nismo dali. Sebe i svoju obitelj smatram poštenim ljudima i siguran sam da bi uvijek bili u stanju zaraditi za pristojan život i biti cijenjeni u svom poslu. Tako sam odgajao i djecu. Marljivi su, shvaćaju da moraju biti bolji od drugih ako žele napredovati.

FRIKOM
TVORNICA S NAJVEĆOM PROIZVODNJOM SLADOLEDA NA PODRUČJU BIVŠE SFRJ

Frikom ima najveću proizvodnju sladoleda i smrznute hrane na cijelom području bivše SFRJ. Neto prodaje mu je 2000. porasla za 20,4 posto a stopa poslovne dobiti iznosila je 17,4 posto. Godišnje se u Frikomu proizvede gotovo 40 milijuna tona smrznute hrane, od čega gotovo polovica otpada na sladoled. Frikom drži više od pola tržišta sladoleda Srbije i Crne Gore.
Tvrtku su 1976. osnovali SOUR PKB i Unilever, ali od 1991. Frikom više nema nikakvih veza s te dvije tvrtke. Agrokor je sada vlasnik 55,49 posto tvrtke, za što je platio 11 milijuna USD, obvezavši se uložiti još 17,5 milijuna USD u nove investicije i dodatnih 18,5 milijuna dolara u socijalni program za zaposlene.

Vezane vijesti

Todorić sprema novu ponudu za Mercator

Todorić sprema novu ponudu za Mercator

Koncern Agrokor počinje pripremati uvjetnu javnu ponudu dioničarima za kupnju slovenskog trgovačkog lanca Mercator, piše Poslovni dnevnik. Ovo je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika