Sonja Biserko predstavila je u Zagrebu knjigu 'Rat u brojkama - demografski gubici u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. do 1999.' autorice Ewe TabeauSonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, zajedno s Geoffreyjem Niceom, bivšim tužiteljem u slučaju Milošević i doktorom Helgeom Brunborgom, stručnjakom za demografiju Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, predstavila je prošlog četvrtka u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a dan kasnije u Beogradu, knjigu ”Rat u brojkama – demografski gubici u ratovima na teritoriju bivše Jugoslavije od 1991. do 1999.” Autorica knjige Ewa Tabeau, voditeljica je projekta u Demografskoj jedinici Tužilaštva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu gdje proučava demografske posljedice sukoba u bivšoj Jugoslaviji i osigurava statističke podatke o kaznenim djelima potrebne za suđenja i istražne radnje.

Glavni predmet njenih istraživanja uključivao je statističke podatke i procjene o smrtnim slučajevima, poginulim, nestalim, ekshumiranim i identificiranim žrtvama ratnih djelovanja, kao i ranjenima i raseljenim osobama i izbjeglicama. U okviru Haaškog suda pripremila je oko 30 izvještaja uključujući i one u predmetima vezanima uz Slobodana Miloševića, Vojislava Šešelja, Biljanu Plavšić, Momčila Krajišnika i mnoge druge haaške optuženike.

Izlazak knjige kojom se demistificiraju podaci o broju žrtava tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji omogućio je upravo Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji sa čijih se stranica knjiga može downloadati i u PDF formatu.

NACIONAL: Kako to da je ova knjiga tek sad predstavljena u Zagrebu i Beogradu, dok je u Sarajevu predstavljena još prije godinu dana?
- Tražili smo način da dobijemo Geoffreyja Nicea i doktora Helgea Brunborga i zbog atraktivnosti promocije i zbog njihova specifičnog znanja. Doktor Helge Brunborg učestvovao je u obradi demografskih podataka za potrebe Haaškog suda, a Geoffrey Nice vodio je najvažniji slučaj Haaškog suda i zbog njegova vrlo velikog znanja o svemu tome željeli smo da upravo on promovira knjigu.

NACIONAL: Kakve su bile reakcije na knjigu i dolazak Geoffreyja Nicea u Beograd?
- Mi smo se odlučili za studentsku populaciju na humanističkim fakultetima. U Beogradu nam nije dopušteno da uđemo na fakultet pa smo to morali organizirati u jednoj dvorani u centru grada. Ali nadali smo se da će studentska populacija ipak biti zainteresirana da dođe što se nije ostvarilo. Kao i u Zagrebu, najviše je bilo novinara i predstavnika civilnog društva.

NACIONAL: Kako to da niste dobili dopuštenje?
- Pa, oni fakulteti kojima smo se obratili, političke nauke i još neki, nisu direktno odbili, ali su zapravo rekli "Nekom drugom prilikom". Pravnom fakultetu se nismo ni obratili zato što znamo njihov stav o Haaškom sudu i njihovu odnosu prema Geoffreyju Niceu. On je u našim medijima demoniziran i na taj način se pokazuje stav prema Haaškom sudu i njegovu radu na tom suđenju. U velikoj mjeri mediji su nekako uspjeli razvodniti utjecaj Haaškog suda, može se reći da nema značajnijeg utjecaja Haaškog suda na društvo u Srbiji zato što elita nije bila spremna da se otvori i da sve činjenice i ono što se tamo saznalo uzme kao neku osnovu koja bi poslužila za otvaranje dijaloga unutar Srbije. Imamo brojne važne presude, kao presuda šestorici za Kosovo te Vlastimiru Đorđeviću koji je nedavno optužen na 27 godina. Obje presude su bile dva dana u medijima, s malim osvrtima, bez ulaženja u bit suđenja i presuda što je iznimno važno za odnose između Srba i Albanaca na Kosovu. I zato je to što mi radimo, na neki način, Sizifov posao jer može se reći da je jako mnogo urađeno na margini, ali dok to postane mainstream trebat će mnogo vremena i prije svega želje elita Srbije da se time ozbiljno pozabave, tu prije svega mislim na sveučilište, na medije, na škole.

NACIONAL: Što se uopće uči o ratu u srpskim školama?
- U ovom momentu je to vrlo ograničeno. I to što se nudi je ono što Srbija cijelo vrijeme tvrdi, da nije bila u ratu, da je to bio građanski rat. Ono na čemu se najviše inzistira je to da su Srbi najveće žrtve. Kad ste dovedeni kao narod ili cijela nacija u poziciju žrtve, onda malo prostora ostaje za neko mirenje, promišljanje i dijalog na temu nedavne prošlosti jer to je prosto pozicija iz koje nitko nije odgovoran. Ono što je važno reći za Srbiju jeste da srbijanske elite, ne samo političke, i dalje stoje na stanovištu velikodržavnog projekta, drugim sredstvima. Nakon 5. listopada, nastavljaju s potkopavanjem državnosti Bosne i Hercegovine, ne priznaje se nova realnost na Kosovu.
rat drugim sredstvima

NACIONAL: Kao što ste rekli na promociji, još uvijek su u ratu.
- Još uvijek su u ratu drugim sredstvima. U ovom trenutku, kako ja vidim, bit je razbijanje i podjela Bosne, a u sljedećoj fazi kad za to bude prilika i ujedinjenje takozvanih srpskih etničkih teritorija. I to je nešto što je vidljivo za sve koji su iole upoznati sa situacijom u regiji. To je naročito vidljivo nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost. Otad počinje paralelna kampanja unutar Bosne, u Republici Srpskoj, za isti status Republike Srpske.

NACIONAL: Moglo bi se reći da baš niste omiljeni u Srbiji.
- S obzirom na to čime se bavim ne može se ni očekivati tako nešto, to je jednostavno previše precizno. I drugo, imate branu u kojoj učestvuju i mediji i političari, oni nas nekoliko puštaju na javnu scenu samo onda kad im trebamo da nas i dalje demoniziraju ili ako im je koji put potreban sugovornik koji će reći nešto provokativno. Međutim, jedan dio našeg rada koji se odnosi na rad s mladima, na edukativne programe s manjinama i svim ljudima koji se obraćaju organizacijama kao što je naša, imamo apsolutno slobodan pristup i to ohrabruje i daje nam vjeru da je bitno raditi bez obzira na to kako smo percipirani.

NACIONAL: Postoje čak neki članci koji u naslovu postavljaju pitanje zašto ste vi još uvijek na slobodi, a vaš rad pripisuju tome što dolazite iz miješanog braka odnosno tome što vam je majka Hrvatica, čak da je vaš brat poginuo kao pripadnik Zbora narodne garde.
- Znate što, to su sve informacije koje dolaze iz određenih centara i zato nikad nisam željela odgovarati na ta pitanja. Ja sam građanka Srbije i ne želim da me se definira po etničkoj pripadnosti.

NACIONAL: Kako ocjenjujete praćenje rada Haaškog suda u medijima?
- I u svijetu vrlo malo novinara prati to na pravi način, izuzev kada su u pitanju neke senzacionalnije situacije tipa Karadžić, Šešelj. Osim toga vi niste imali ozbiljnije praćenje tih suđenja ni neku obziljniju informaciju o tome i to je šteta. Tako ni Haaški sud nije pridonio ciljevima koji su bili zacrtani u rezoluciji kojom je osnovan. Međutim, i pored toga to je vrlo važna institucija za regiju prije svega zbog onog što će ostaviti iza sebe i bez obzira što pravda nije zadovoljena, ipak su stavljeni okviri za tumačenje onog što je bilo za buduće generacije. Ako imate jednu ovakvu knjigu kao što je rat u brojkama, ne može se više mnogo manipulirati brojkama, iz ove knjige može se vidjeti da se u određenim područjima radilo o kampanji terora, kao na primjer u istočnoj Bosni. I to se vidi iz tih statističkih podataka. Znači, Haaški sud je stavio neka ograničenja manipulaciji koja je ovdje na djelu cijelo vrijeme, prije svega u Srbiji, tako da je imao svoju svrhu.

NACIONAL: Haaški sud nije baš obljubljen ni u Hrvatskoj i ono što je glavni prigovor većeg dijela javnosti je izjednačavanje krivnje.
- Mislim da je vrlo jasno da je izvršena agresija na Hrvatsku, da je bila legitimna njena obrana. Pitanje zločina je nešto što se dešava na drugim mjestima, ali kada se govori o tom nivou tko je što radio, to je jasno i nema nikakve relativizacije i manipulacije oko toga, barem po meni. U krajnjoj liniji, radila sam u nekom ministarstvu, mogla sam vidjeti sve što se dešava u saveznoj državi, izašla sam iz nje zbog razloga koji su mi jasno pokazali u kom pravcu to ide, i znala sam šta se priprema, bar je tako izgledalo u tom momentu, i na koji način je Srbija preuzela dominaciju nad saveznim organima, MUP-om, vojskom i diplomacijom koji su u tom trenutku imali ključnu ulogu u tome kako će se odvijati stvari na prostoru bivše Jugoslavije. To je bilo vrlo jasno.
srpsko kalkuliranje s eu

NACIONAL: Vezano uz slučaj Ratka Mladića, rekli ste da je država koja ga nije u stanju uhititi ili nesposobna jer ne može otkriti gdje se nalazi ili zna gdje se on nalazi, ali to ne želi otkriti.
- To je pitanje na koje ja nemam odgovor. I jedno i drugo je moguće. To je isto politika koja na neki način sprječava Srbiju da ispuni kriterije neophodne za njezinu kandidaturu. I to na neki način pogoduje srpskim nacionalnostima koji s Europom žele surađivati dok im pomaže, ali nisu za obaveze koje članstvo u Europi podrazumijeva.

NACIONAL: Kako u Srbiji gledaju na nagrade koje ste dobili vani, konkretno od bivšeg predsjednika Mesića odlikovani ste Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, a proglašeni ste i počasnom građanskom Grada Sarajeva.
- To se uglavnom prešućuje ili se gleda na njih spekulativno. Moram ipak reći da u reakcijama građan na internetu ima i dosta dirljivih poruka podrške.

NACIONAL: Pretpostavljam da to potkrepljuje tvrdnje onih koji plasiraju informacije kako radite za hrvatske tajne službe.
- Ta kampanja protiv mene kao američkog, hrvatskog ili ne znam ni ja čijeg špijuna ima cilj ne samo mene osobno demonizirati već ograničiti i tu vrstu aktivnosti u Srbiji i spriječiti utjecaj takvih organizacija kao što je Helsinški odbor za ljudska prava. Međutim, ne može se reći da Helsinški odbor nema nekog utjecaja, inače ne bi imali takvu kampanju protiv mene, cijele organizacije i nekih drugih ljudi. Znači da im nešto smeta. Da ne smetamo, oni bi se ponašali kao da ne postojimo.