VOJNI VRH Načelnik Glavnog stožera OS RH Drago Lovrić (u uniformi u sredini) i ministar obrane Davor Božinović (u civilnoj odjeći do Lovrića) mora donijeti odluku o nabavi novih lovaca do kraja godineOdluka o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva mora biti donesena do kraja ove godine ili ćemo ugasiti borbenu komponentu Ratnog zrakoplovstva, izjavio je Nacionalu visoki vojni dužnosnik i dodao kako je bilo koje rješenje bolje od nikakvog, a s time se, prema njegovim riječima, slaže i ministar obrane Davor Božinović. Sudeći po spomenutom, u hrvatskom obrambenom sustavu vlada poprilična konfuzija kad je riječ o nabavi borbenih zrakoplova, a nekoliko je razloga za to. Vojni vrh na čelu s general-pukovnikom Dragom Lovrićem i ministrom obrane Davorom Božinovićem zbog dotrajalosti hrvatskih MiG-ova pritisnut je vremenom da donese prijedlog do kraja godine.

Međutim, obojica ne znaju u kojim se okvirima pritom mogu kretati, jer im politika u vezi s time nije ništa rekla ili odredila što se tiče cijene, niti treba li uzeti novi ili rabljeni zrakoplov, s gospodarskim ulaganjem ili bez njega i slično.

S druge pak strane, obojici nema tko pomoći u donošenju odluke, jer kad je riječ o borbenim zrakoplovima, struke gotovo da i nema više u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu na čijem su čelu već dugi niz godina bivši piloti helikoptera. Naravno, dodatni problem je trenutačna ekonomska situacija i skori parlamentarni izbori, pa vladajuća koalicija po svaku cijenu želi izbjeći to pitanje. Prebaci li se donošenje odluke na iduću vladu, rješenje se nazire tek 2013. ili 2014., što je prekasno, jer će do tada svi MiG-ovi biti na otpadu, piloti će otići u civilne tvrtke kao i tehničko osoblje ili će svi ostati bez posla. Upravo zbog svega nabrojenog pojavili su se i neki do jučer posve nevjerojatni prijedlozi, pa tako i ponuda njemačkih oružanih snaga da Hrvatskoj prepuste zrakoplove F-4F koji su još stariji od hrvatskih MiG-ova. Najgore od svega, neki su to shvatili kao dobar prijedlog koji je, kako Nacional doznaje iz diplomatskih krugova, prvi hrvatskoj strani još prošle godine predložio bivši njemački ministar obrane Karl-Theodor Freiherr zu Guttenberg. Njegovu ideju konkretizirao je zapovjednik njemačkog ratnog zrakoplovstva general-pukovnik Aarne Kreuzinger-Janik, i to 31. siječnja 2011., kad se u vojarni Zemunik susreo sa zapovjednikom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane general-bojnikom Vladom Bagarićem. Posljednjih tjedana u lobiranju je osobito angažiran i njemački vojni izaslanik pukovnik Ralf H. Mayer. Stvar je prilično jasna.

Njemačka se planira riješiti tih zrakoplova za godinu dana. Postoje dvije solucije, ili će ih baciti u staro željezo ili će njima još neko vrijeme pilotirati hrvatski piloti. Međutim, riječ je o zrakoplovima starima čak 40 godina. Mnogo su skuplji za održavanje od postojećih MiG-ova, imaju dva motora, zahtijevaju veći broj tehničara, dva pilota po zrakoplovu, s tim da jedan od njih mora biti RIO (radio intercept operator). Da bi netko postao dobar RIO u F4, trebaju mu godine iskustva na toj poziciji. U Hrvatskoj takvog profila pilota nema. Obuka pilota, a posebno tehničara na F-4F, zahtijeva neko vrijeme. Stoga bi odluka morala biti donijeta žurno zbog smanjivanja i gubitaka raspoloživih resursa u Njemačkoj za preobuku, a tu se prije svega misli na osoblje, instruktore i škole koje će se ugasiti nakon 2012. Poznavanje njemačkog jezika za zrakoplovne tehničare bi bilo nužno, jer je sva tehnička dokumentacija na njemačkom jeziku pa bi morali tražiti pomoć iz SAD-a s literaturom na engleskom jeziku. Njemačka polako povlači F-4F iz uporabe i uvodi Eurofighter EF-2000 Typhoon II, gasit će sve svoje kapacitete vezane uz F-4F, trebat će naći drugog strateškog partnera za održavanje i nabavu naoružanja i pričuvnih dijelova.

PHANTOM F-4F McDonnell Douglasov višenamjenski lovac bio je udarna američka letjelica za zračnu prevlast u Vijetnamskom ratu: primjerci koje Njemačka nudi Hrvatskoj stariji su od hrvatskih MiG-ova 21Ti zrakoplovi dolaze u obzir jedino ako bi nam Nijemci ustupili sve besplatno, i to od obuke pilota, tehničara, naoružanja i održavanja u idućih tri do pet godina, što je teško zamislivo, a druga solucija je da se iz NATO-fondova financiraju troškovi letenja hrvatskih F-4F u svrhu nadzora zračnog prostora zemalja bivše Jugoslavije uz dodatak Albanije, i naravno da se ne pokriva Srbija. Važno je reći i to da na taj način i takvom nabavom Hrvatska ne bi ništa riješila, već naprotiv, zakomplicirala bi profesionalni život pilotima i mehaničarima koji bi samo koju godinu nakon što usvoje znanja o F4 morali opet učiti kako letjeti i održavati neki drugi zrakoplov zbog toga jer bi njemačke zrakoplove jednostavno morali baciti u smeće. Valja reći i to kako su troškovi jednog sata leta na takvom zrakoplovu 10 tisuća eura, dok su primjerice na novom zrakoplovu F-16 oni 5000 eura, a na novom švedskom Gripenu još manji i iznose 4000 eura. Što se tiče ponude EADS-a i njegova Eurofightera, troškovi sata letenja su nekoliko desetaka tisuća eura.

U priči oko odabira borbenog zrakoplova Vlada je u potpunosti zaboravila gospodarsku komponentu, odnosno kakvu bi korist imala Hrvatska u gospodarskom smislu ako bi odlučila nabaviti nove zrakoplove. Mađarska je, na primjer, nakon višestrukog mijenjanja odluke o nabavi novih i unajmljivanju polovnih američkih višenamjenskih aviona F-16 odlučila na leasing na deset godina uzeti 14 aviona JAS 39. Potpisan je ugovor sa Šveđanima na 600 milijuna dolara, ali za istu cijenu Mađari su uspjeli dobiti offset kroz koji će otvoriti 8500 novih radnih mjesta zbog švedskih ulaganja koja će iznositi barem 30 posto iznosa ugovora. Mađari će prema sklopljenom ugovoru ekskluzivno izvoziti u Švedsku svoju robu u vrijednosti programa. Česi su još 10. prosinca 2001. odlučili kupiti 24 zrakoplova JAS-39 Gripen. Cjelokupni ugovor vrijedan je 1,5 milijardi dolara, što znači da bi primjerice za kupovinu 12 potpuno novih zrakoplova tog tipa trebalo izdvojiti 750 milijuna dolara. Česi su od proizvođača zrakoplova britansko-švedskog konzorcija BAE/SAAB ugovorom dobili offset-program vrijedan čak 2 milijarde dolara kroz investicije, uvoz češke robe i niz gospodarskih usluga. Jedini pravi izbor za Hrvatsku su novi zrakoplovi, sve drugo samo će produljiti agoniju hrvatskog borbenog zrakoplovstva. Hrvatska nije bogata zemlja, nema velik zračni prostor, dugoročno ne postoje realne vojne prijetnje, a nije i neće deklarirati borbene zrakoplove za eventualno slanje hrvatskih pilota u borbene misije NATO-a. Stoga ne treba zrakoplove s dva motora i velikog doleta više od 4000 km. Zbog svega navedenoga iz utrke su odmah odbačeni Eurofighter Typhoon, američki F-15, a to vrijedi i za ruske zrakoplove tipa Suhoj-35 i MiG-29, kojih su operativni troškovi trostruko veći od troškova zapadnih zrakoplova. Zrakoplovi s dva pogonska motora su jednostavno preskupi. Cijena takvog potpuno opremljenog zrakoplova u paketu s obukom pilota, tehničkog osoblja i rezervnim motorima iznosi oko 100 milijuna eura. U javnosti se dosad često spominjalo kako se cijene novih zrakoplova tipa Gripen ili F-16 kreću od 35 do 45 milijuna eura po komadu, što je netočno, odnosno točno samo ako neka država želi kupiti “goli“ zrakoplov bez sofisticirane opreme, obuke pilota, tehničkog osoblja i naoružanja. U stručnim zrakoplovnim krugovima takva se cijena naziva “fly away”.

VLADO BAGARIĆ general-bojnik i zapovjednik HRZ-a - njemu su Nijemci ponudili PhantomeMeđutim, uzme li se u obzir cijena potpunog paketa s obukom pilota na simulatorima i u zraku, osposobljavanjem tehničkog osoblja, rezervnim dijelovima i zemaljskom opremom, ona je za Gripen oko 68 milijuna dolara, koliko je platila Češka, a F-16 oko deset posto je skuplji, cijena mu je oko 74 milijuna dolara, koliko je platila Poljska. Razlika u godišnjoj cijeni korištenja dvaju zrakoplova proizlazi iz toga što Gripen troši manje goriva, lakše se popravlja, treba mu manje osoblja za održavanje, 60 ljudi godišnje, za razliku od F-16 za koji se godišnje treba brinuti 230 osoba, pri čemu je taj broj osoblja vezan uz nalet zrakoplova od 150 sati godišnje. Gripen treba i manje zemaljske opreme za održavanje i dulji mu je vijek između kvarova. Ono što se može smatrati prednošću F-16 veći je dolet, jer je maksimalni dolet Gripena 3000 km, a za F-16 iznosi 3900 km.