Na slavnom Galebu, nekad luksuznom rezidencijalnom brodu Josipa Broza Tita, na kojem je predsjednik bivše Jugoslavije planirao osnivanje Pokreat nesvrstanih i na njemu ugostio više od stotinu svjetskih državnika i najvećih filmskih zvijezda, kolekcionar Marinko Sudac priprema izložbu “Područje zastoja: aktivistička umjetnost iz Kolekcije Marinko Sudac”. Izložba će biti otvorena od 4. do 19. lipnja, a dvije stotine radova povijesne umjetničke avangarde moći će se razgledati na tri od pet paluba devastiranog Galeba, koji će specijalno za tu priliku biti usidren na gatu u riječkoj luci. Na brodu će biti izloženi radovi umjetnika iz cijele regije koji su svojim djelima i umjetničkim aktivizmom osporavali razne totalitarne režime, od Ljubomira Micića preko Ivane Tomljenović Meller, studentice Bauhausa pa do radova Tomislava Gotovca alias Antonija Lauera te umjetnika i umjetničkih grupa iz Poljske, Češke, Italije i Mađarske poput AttileCsernika, koje je Sudac prikupio zadnjih mjeseci tako da će izložba na Galebu biti hrvatska promocija tih radova.

Taj regionalni projekt očekuje se s velikim zanimanjem, ali i kontroverzama, jer će na provokativan način povezati dvije naoko nespojive činjenice - Titov brod Galeb, koji je plovio pod astavama nekoliko totalitarnih režima, i umjetnike aktiviste, žestoke borce protiv totalitarizama svake vrste. Izložbu organiziraju kolekcionar Marinko Sudac i zagrebački Institut za istraživanje avangarde kojim predsjedava Branko Franceschi, bivši ravnatelj riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, te kustos postava na Galebu. Cijeli projekt je dobio veliku podršku od grada Rijeke i riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, koji je po riječima Marinka Sudca, jako zaintersiran za kulturu i spreman na promjene, te je odmah shvatio kako brod Galeb ima neprocjenjiv kulturni i turistički potencijal. Naime, Sudac želi tom prvom izložbom na Titovom Galebu skrenuti pozornost javnosti na devastaciju tog broda, pa predlaže da se restaurira i postane spomenik, odnosno, Ploveći muzej, koji bi objedinjavao “memoriju Galeba i avangardnu umjetnost”.

Sudac je siguran da bi Ploveći muzej naišao na veliko zanimanje europske i svjetske javnosti i da bi ulazeći u luke na Mediteranu, sve do onih u Skandinaviji, bio doživljen kao veličanstvena atrakcija. “Zamislite situaciju: u Titovom salonu na brodu Galeb prikazuje se film umjetnika kojeg je režim bivše Jugoslavije zabranio”, kaže strastveni kolekcionar Sudac dodajući da se za otvorenje priprema veliki spektakl što organizatori za sada drže u tajnosti. Franceschi nam je ipak otkrio da će kao dio spektakularne scenografije iskoristiti stare Fiatove motore broda, i danas u dobrom stanju, a pozvali su i filmsku divu Sofiu Loren, koja je bila česta Titova gošća na Brijunima, no ishod pregovora još je neizvjestan. Po Franceschijevom mišljenju riječ je o tehnički zahtjevnom projektu jer se moraju zadovoljiti i brojni propisi tehničko-pravne te sigurnosne prirode. U tome im velikodušno pomaže riječki Ured za kulturu i gotovo su svi zahtjevi rješeni. Primjerice, brod će se morati dovesti iz uvale Martinšćica u sklopu brodogradilišta Viktor Lenac gdje je godinama privezan, a već su instalirali posebnu strujnu mrežu koja će osvjetljavati izložbeni prostor na palubama jer je struja bila “upotrebljiva” jedino u Titovom salonu na prvoj etaži. Također, brod je kompletno očišćen pa je izložba zapravo iskorištena za njegovo “osvježenje” dok se ne pronađe novac za kompletnu obnovu. Odluka grada Rijeke da prihvati ideju Marinka Sudca i od zapuštenog broda napravi atraktivnu muzejsku cjelinu, kaže Franceschi, naišli su na kontradiktorne reakcije u javnosti, iako je potencijal broda nevjerojatno velik.

SRP I ČEKIĆ u radu Sandora Pinczehelya iz 1973.Po njegovom mišljenju, Galeb je u svijetu poznat i kao Brod mira, te simbol Titove sklonosti lagodnom životu, iako je interijer broda vrlo skroman i u suprotnosti s nametljivim luksuzom današnjih tajkunskih jahti. Tito je upravo na njemu, nastavlja, dobrim dijelom definirano koncepciju Pokreta nesvrstanih. "Brod ima snažno simboličko značenje i tokom svog radnog vijeka plovio je pod nekoliko zastava totalitarnih režima", kaže. "Izgrađen je 1938. pod imenom R.A.M.B III za vrijeme Musolinijeve fašističke Italije, a zatim je pod imenom Kiebitz plovio pod zastavom nacističke Njemačke koja ga je koristila za postavljanje pet tisuća podvodnih mina u Jadranu". Potom je 1944. godine potopljen u riječkoj luci u savezničkom bombardiranju Rijeke, a s dna mora izvadio ga je otac pisca Nedjeljka Fabria, sjajan stručnjak za vađenje brodova, koji ga je tada i kompletno ga restaurirao. Kako je brod imao odlične tehničke karakteristike - dugačak je 120 i širok 15 metara, a pokreću ga dva Fiatova motora od po 2500 konjskih snaga, pod zastavom socijalističke Jugoslavije postao je školski brod Jugoslavenske ratne mornarice Mornar, a zatim i Galeb. Nakon tri godine je u pulskom Uljaniku preuređen u rezidencijalnu krstaricu Josipa Broza Tita i u njegovoj službi preplovio je 86.062 nautičke milje pristavši u 29 luka u 18 država na tri kontinenta. Pod imenom Galeb doživio je svoje najpozntije dane, kaže Franceschi, ugostivši na brodu brojne svjetske političare, među kojima i Winstona Churchilla, Nikitu Hruščova, Moamera el Gadafija i Mahatmu Gandhija, te svjetske filmske zvijezde, kao što su Elizabeth Taylor, Sofia Loren i Richard Burton. Nakon Titove smrti, Galeb je ponovno postao školski brod JRM, a njegovo propadanje na vezu u Boki Kotarskoj na kratko je zaustavio američki investitor grčkog podrijetla John Paul Papanicolau, koji ga je namjeravao preurediti u luksuzni ploveći kongresni centar, no projekt je propao. Zatim je hrvatsko Ministarstvo kulture zbog preventivne zaštite brod Galeba, koji je tada bio na vezu u riječkom brodogradilištu Viktor Lenac, proglasilo kulturnim dobrom i tako ga zaštitilo od daljnjeg propadanja. Godine 2009. brod je kupio grad Rijeka s idejom da se u njemu osnuje memorijalni muzej, no do danas ta ideja nije ostvarena zbog krize i brojnih kontroverzi.

Brod i politika Josip Broz Tito na Galebu je primio i libijskog pukovnika Moamera GadafijaFranceschi smatra da brod Galeb, osim što je fascinantna pozornica izmjene totalitarizama koji su obilježili 20. stoljeće, raspolaže nevjerojatnim kulturološkim kapitalom pa se zato "koncept izložbe 'Područje zastoja' fokusira na nemoć i nesposobnost našeg društva da otvoreno prihvati, procijeni i iskoristi postojeću kulturnu baštinu nedavne prošlosti." Po njemu, u Hrvatskoj još uvijek "vlada zastoj u integraciji socijalističke baštine u institucionalni kulturni sustav, a time se ne rješavaju brojne povijesne traume, koje su utkane u našu sadašnjicu.” Franceschi je objasnio da povijesne umjetničke avangarde dijele sudbinu Galeba. "Iako se smatraju jednim od vrhunaca produkcije u regiji i za njih raste i zanimanje u inozemstvu, ti radovi nisu istraženi niti pozicionirani unutar međunarodne umjetničke scene", kaže Franceschi dodajući da se u posljednje vrijeme mijenja odnos prema povijesnim umjetničkim avangardama čemu je djelomično pridonio i kolekcionar Marinko Sudac, koji u kolekciji ima više od 15 tisuća djela i dokumenata nastalih u razdoblju od 1914. do 1989. godine. Najbogatiji dio kolekcije čini aktivistička umjetnost koja je osporavala totalitarne režime u kojima je brod Galeb odradio svoj vijek. Tako će na izložbi “Područje zastoja: aktivistička umjetnost iz Kolekcije Marinko Sudac” biti izloženi, osim navedenih umjetnika, i djela grupa Zenit, Traveleri, Exat 51, Gorgone, Aleksandra Srneca, Grupe OHO, Grupe šestorice umjetnika, Tomislava Gotovca, Balinta Szombatyja, Crvenog peristila, Željka Kipkea, Vlade Marteka, Kugle glumišta, Pečuške radionice, Grupe Tok, Atalaya Gabora i drugih, te časopisi Zenit, MA, Testa di Ferro, zatim filmovi Želimira Žilnika, Naška Križnara i Marka Pogačnika, pa Futuristički manifesti, arhivski materijali i snimke razgovora s pojedinim umjetnicima. Na izložbi će tako biti prikazana foto dokumentacija performansa “Srp, čekić i crvena zvijezda” iz 1984. godine najvećeg hrvatskog konceptualnog umjetnika, filmskog redatelja i bundžije protiv svakog režima Toma Gotovca alias Antonija Laudera. Bit će izloženi i radovi Svena Stilinovića i Vlade Marteka, dvojice postkonceptualnih umjetnika i članove Grupe šestorice autora, koja je bila najveća hrvatska kontrakulturna skupina 20. stoljeća. Sven Stilinović bit će predstavljen radom “Zastava”, napravljenim od žileta, u kombiniranoj tehnici, a Martek će izložiti knjige objekte “Prvo i drugo zasjedanje AVNOJ-a” iz 1973. godine. Tu je i treći član Grupe šestorce umjetnika Željko Jerman, koji je još 1976. godine svojim radom, napravljenim kemikalijama na foto papiru, poručio “Ovo nije moj svijet”. Jedan od važnijih artefakata odnosi se na knjigu “Turpituda” Marka Ristića sa crtežima Krste Hegedušića iz 1938. godine, koja je službeno bila zabranjena i zaplijenjena. Uz knjige bit će priloženo i izvorno sudsko rješenje o zabrani distribucije i prodaje te knjige. Mađarsku povijesnu umjetničku avangardu prezentirat će rad Pinczehelyja Sandora “Srp i čekić”, u tehnici sitotiska na papiru”, s početka sedamdesetih, te Attila Csernik, koji se poigravao s tpičnim simbolima socijalizma – zvijezdom, srpom i čekićom. Posebno mjesto zauzet će likovna ostavština veličanstvenih kolaža zaboravljene grupe Traveleri o kojoj je Nacional prvi pisao. Iznimno značajni su i radovi Ivane Tomljenović - Meller, multitalentirane studentice Bauhausa u Berlinu, kćeri posljednjeg bana Hrvatske i Slavonije, ljevičarke i žene ispred svog vremena. Utjecaj škole Bauhaus i nove estetike tog doba najvidljiviji je na njezinoj političkoj fotomontaži “Diktatura u Jugoslaviji”, napravljenoj na Bauhausu, koja prikazuje lik kralja Aleksandra s mačem u ruci kako stoji na lešu.

Tu fotomontažu napravila je od fotografija i drugog materijala, prikazanog na izložbi “Terror in Jugoslawien” u Berlinu 1929. godine, koju su organizirali komunistički ilegalci iz bivše zemlje. Na tim fotografijama bio je, između ostalih, i Đuro Đaković, sekretar SKOJ-a. Na izložbi će biti pokazani i dokumentarni materijali o brodu Galeb. Naime, krajnji cilj ove zanimljive inicijative je da se ukaže na zanemarenu kulturnu ostavštinu 20. stoljeća, smatra Franceschi, a s druge starne da se apelira na javnost kako bi se skupio novac i pronašao način da se devastirani Galeb restaurira i zatim otisne na put kao Ploveći muzej.