ŠEF MEDIKOLA ODGOVARA NA OPTUŽBE ISTINA O MOM SUKO ANDRIJOM HEBRAN PRIVATNO ZDRAVSTVO Ivan Rajković, predsjednik Uprave Medikol Grupe, na gradilištu 370 milijuna kuna vrijednog projekta privatne bolnice u zagrebačkoj DubraviAfera Medikol uzbunila je prošlog tjedna hrvatsku javnost zbog sumnje da se dodjeljivanjem ugovora o javno-privatnom partnerstvu o nabavi PET/CT uređaja poliklinici Medikol monopol u obavljanju dijagnostičkih pregleda za rano otkrivanje zloćudnih bolesti dodijelio privatnom investitoru, a hrvatsko zdravstvo oštećeno je za 241 milijun kuna, koliko je u ime obavljanja pregleda za više od 17 tisuća bolesnika HZZO u protekle četiri godine isplatio toj tvrtki. U javnosti su se mogla čuti stajališta kako je tim novcem država mogla kupiti uređaje za državne bolnice, umjesto da preglede čija cijena se kreće oko 9 tisuća kuna plaća privatnoj poliklinici. U središtu pažnje našli su se bivši ministar zdravstva Neven Ljubičić, koji je potpisao sporni ugovor s Medikolom pet dana prije kraja mandata, kao i sadašnji ministar zdravstva Darko Milinović u vrijeme čijeg se mandata znatno povećao broj dijagnostičkih pregleda na PET/CT uređajima u Medikolu.

Predsjednik Uprave Medikol Grupe Ivan Rajković odlučio je za Nacional ispričati svoju stranu priče. Demantirao je političku povezanost s bivšim i sadašnjim ministrom zdravstva kao i s bivšim premijerom Ivom Sanaderom te objasnio pozadinu svog dugogodišnjeg sukoba s nekadašnjim ministrom zdravstva Andrijom Hebrangom koji je iznio sumnju da je pola pretraga na PET/CT uređajima izvedeno bez prave indikacije.

NACIONAL: Kako je došlo do toga da upravo vaša poliklinika dobije monopol na PET/CT uređaje u Hrvatskoj?
- Medikol nema monopol niti je ikome zabranio da nabavlja uređaje. No ključno je znati da sam ja dobio priliku jer država nije željela investirati, a prije nego što sam ja putem Hypo Leasinga iz Čakovca nabavio PET/CT uređaje teško bolesni pacijenti su u pratnji rodbine morali putovati u Klagenfurt, Beč, Budimpeštu i Aviano, što je bilo znatno skuplje. Kako su za tu pretragu neizostavni izotopi koji se proizvode u ciklotronu, odlučio sam ući u 55 milijuna kuna vrijedan projekt nabave ciklotrona u suradnji s Institutom Ruđera Boškovića s kojim smo osnovali zajedničku tvrku Ruđer Medikol Ciklotron. Institut je dao prostor i osigurao znanstvenike, a mi smo investirali u uređenje prostora, uređaj i ostalo.

NACIONAL: Jutarnji list objavio je navodni iskaz bivšeg ministra zdravstva Nevena Ljubičića Uskoku kako mu je bivši premijer Ivo Sanader naložio da odbije zahtjev KBC-a Rebro za nabavu uređaja PET/CT od 21. prosinca 2006. a zauzvrat im odobri dodatnih 68 milijuna kuna za dogradnju, a uz to je tražio i da HZZO potpiše ugovor s Medikolom na temelju vaše ponude za realizaciju javno-privatnog partnerstva.
- I sami ste rekli - navodno. Ja ne znam koga je ministar Ljubičić pitao, samo znam da su tim ugovorom uštedjeli novac hrvatskom zdravstvu. Jer kupit će se magnetska rezonanca ili angio dvorana za Rebro i opet će se to fakturirati HZZO-u, ali kad država kupi te uređaje, neće biti 100 pregleda nego 50 pa će se pacijenti otpustiti u petak, a fakturirat će se u ponedjeljak.

NACIONAL: Kako objašnjavate to što je ugovor s vašom tvrtkom potpisan pet dana prije izbora?
- Ja nisam političar, ja sam poduzetnik. Pet dana, pet sati, pet minuta, pet godina, za mene je to svejedno. Meni se sat vremenski vrti ujutro kad se probudim od pola sedam i navečer do 11, to su moji radni dani. Ja ne tumačim, jer ja nisam političar. Što se mene tiče, za svaki posao koji se radi pošteno u bilo koje doba dana i koji se ugovori nikad nije ni prije ni poslije nego na vrijeme. Meni se fućka, pet dana ili pet sati. Nisam ja političar, nisam ja Andrija Hebrang, ja sam poduzetnik Ivan Rajković.

NACIONAL: Što Andrija Hebrang ima protiv vas i vaše poliklinike? Upravo on je izjavio kako procjenjuje da je 50 posto pretraga PET/CT-om učinjeno bez prave indikacije, zbog čega su pacijenti primili visoku dozu nepotrebnog zračenja. No Ministarstvo zdravstva objavilo je da njihova inspekcija nije utvrdila nepravilnosti.
- Moji problemi s Andrijom Hebrangom sežu još u 1994. godinu. Tada je on kao ministar zdravstva odbio donaciju pet godina starog i 2,5 milijuna njemačkih maraka vrijednog uređaja za magnetsku rezonancu KBC-u Osijek. Ljude koji su htjeli organizirati tu donaciju vlasnik tvrtke Limex iz Donjeg Miholjca Josip Šelej povezao je tada sa mnom, budući da je moja supruga 1994. otvorila u Čakovcu jednu od prvih poliklinika u Hrvatskoj. Oni su bili voljni donirati uređaj i našoj poliklinici pod uvjetom da platimo demontažu u iznosu 120 tisuća njemačkih maraka. Ja sam tada prvi put čuo za magnetsku rezonancu i prvo sam otišao u Njemačku vidjeti o čemu se radi. Nakon toga tražio sam suglasnost od Ministarstva zdravstva i našao odgovarajući prostor na Dobrom dolu 49 u Zagrebu, koji je odgovarao svim pravilima struke da možemo raditi djelatnost magnetske rezonance i ultrazvuka, ali smo se zbog veličine starog uređaja morali odlučiti na 15 tona lakši uređaj za MR koji je bio star šest mjeseci tako da se na kraju ipak nismo odlučili za donaciju nego za partnerski odnos. Kupili smo ga dajući u zalog vlastitu kuću, vjerujući da ćemo ubrzo krenuti u posao.

NACIONAL: Što vas je omelo?
- Ministar zdravstva Andrija Hebrang 19. prosinca 1996. uskratio nam je suglasnost izdavanja s obrazloženjem da se stanari boje zračenja. To je bio prvi šok praćen zaprepaštenjem i nevjericom da uvaženi profesor koji je doktorirao na zaštiti od zračenja tvrdi tako nešto. Tu je počeo naš sukob. Istovremeno je počelo nešto drugo. Vinogradska bolnica također je htjela vlastitim sredstvima kupiti uređaj za magnetsku rezonancu, ali ni oni nisu dobili suglasnost od ministra, dobili su je tek kad je ministar postao Željko Reiner. Takva situacija pogodovala je jednoj fantastičnoj dijagnostičkoj ustanovi koju je osnovala obitelj Tomac. Prema mojim izvorima, otac neuroradiolog je radio u Njemačkoj, i to u bolnici gdje je dio specijalizacije odradio Andrija Hebrang, a sin doktora Tomca je bio predstavnik tvrtke Shimatzu. Od sredine 1996. do kraja 1998. jedan od članova upravnog vijeća te tvrtke Dijagnostika 2000., koja je imala dva MR-a i jedan CT uređaj u prostorijama Doma zdravlja Medveščak u Martićevoj ulici, bio je upravo Andrija Hebrang. Uglavnom, protiv tog rješenja mi smo podnijeli ustavnu tužbu Upravnom sudu i krajem 1997. ministar Hebrang nas je primio u svom kabinetu i obećao da će nam izdati dozvolu ako povučemo tužbu. Mi smo to učinili sljedeći dan, a on nas je izigrao i prevario. Tek dolaskom Željka Reinera za ministra počeo se mijenjati pristup našem slučaju i 30. studenog 1999. dobili smo rješenje da možemo početi s radom, nakon čega smo mogli pristupiti finaliziranju te smo 25. veljače 2000. počeli s radom. Međutim, kako smo cijelo to vrijeme dok nam je bio onemogućen rad morali otplaćivati kredit s kamatama, što više nismo mogli podnijeti, banka je 2001. pokrenula stečaj nad starom poliklinikom pa smo unajmili novi prostor i otvorili novu polikliniku. Iako je i sva naša privatna imovina bila zaplijenjena, uspjeli smo s bankom dogovoriti ponovni otkup naše kuće u Čakovcu.

MINISTAR ZDRAVSTVA Darko Milinović i bivši šef HZZO-a Većeslav Bergman sumnjiče se za pogodovanje privatnim klinikama 'izdašnim i nerazumljivim ugovorima' NACIONAL: Od čega ste živjeli te četiri godine koliko ste čekali na dozvolu od ministarstva?
- Od plaće moje supruge koja je radila u privatnoj ordinaciji. Najteži trenuci mog života bili su kad nisam mogao kćeri kupiti nove tenisice za gimnaziju nego je stare morala lijepiti OHO ljepilom. Pritom sam imao vrijednost u jednoj od najskupljih dijagnostičkih oprema s kojom nisam mogao raditi jer nismo dobili dozvolu. Prije toga ja sam imao tri restorana u Čakovcu, ali sam 1997. bio prisiljen prodati i zadnji kako bih se posvetio borbi za dobivanje tog rješenja. Jedva sam imao za gorivo do Zagreba kamo sam gotovo svakodnevno morao putovati.

NACIONAL: Čime ste se sve bavili prije nego što ste započeli biznis s Medikolom?
- Moj otac umro je u 42. godini od karcinoma debelog crijeva, a majka mi nije mogla priuštiti školovanje za pilota, što sam silno želio. Zato sam završio za automehaničara i položio ispit za profesionalnog vozača te uz pomoć jednog očeva prijatelja kupio kamion. Nakon toga sam se počeo baviti taksiranjem. Moj taksi imao je broj 1758 i bio sam dosta poznat. Ovim putem pozdravljam sve zagrebačke taksiste jer znam kako im je teško danas živjeti. Međutim, ja sam u ono vrijeme, vozeći isključivo noću, dosta novca zaradio. Kako sam u međuvremenu upoznao i svoju buduću suprugu i preselili smo se u njezin rodni Čakovec, odlučio sam uložiti novac u kafić u Obrtničkom domu u Čakovcu pa sam u ugostiteljskoj školi položio ispit za kuhara kako bih mogao otvoriti obrt. Zarađivao sam ogroman novac, otvorio tri restorana i imao plan za otvaranje hotela, a onda je došao rat. Angažirao sam se tako da sam sa svojim restoranima preuzeo brigu o izbjeglicama iz Vukovara i Posavine, isporučili smo 73 tisuće obroka u 13 mjeseci, a 15 tisuća obroka HV-u.

NACIONAL: Je li vam, nakon iskustva s Andrijom Hebrangom, bila potrebna politička veza da biste mogli ostvariti ugovor o javno-privatnom partnerstvu 2006. godine?
- Ma koja politička veza? Koju ja to političku vezu imam? HDZ je bio onda na vlasti i sada je na vlasti. Pa Andrija Hebrang bio je i onda i sada živ. Istog neprijatelja sam i onda imao, pa koje ja to veze onda imam? Veza je Bog koji mi pomaže da radim. Pa znate kako se sklapa ugovor. Pišete prijedlog, ovi na upravnom vijeću ga prihvate ili ne prihvate. A vi ste uložili ili ste popušili. Ali znate što ću reći, veselim se Europskoj uniji jer kad dođe Europa, građani EU će nam dolaziti i mi ćemo im pružati usluge. Kad uđemo u Europu, neće biti podjele na podobne i nepodobne.

NACIONAL: Kakav je bio vaš odnos s bivšim premijerom Ivom Sanaderom, čija bivša tajnica je sada zaposlena kao tajnica u Medikolu?
- Premijer Ivo Sanader je po preporuci svog primarijusa Tome Brkića bio tri puta u Medikolu na privatnom dijagnostičkom pregledu. Prvi put je to bilo 2008. godine i tada sam ga i upoznao. Međutim, na njegovu kartonu nije pisalo premijer, nego samo Ivo Sanader jer su za nas svi naši pacijenti jednaki. Dok je recimo Dijagnostika 2000. omogućavala i pokojnom Tuđmanu i Šušku da obavljaju pretrage i po noći i subotom i nedjeljom. Što se tiče gospođe Helge, ona je supruga mog bratića, ali budući da sam ja živio u Čakovcu, upoznali smo se tek nedavno i jedina preporuka joj je bilo to što je to poštena žena s troje djece koja ne pita za radno vrijeme. Upravo zato sam učinio iznimku od pravila da ne zapošljavam rodbinu. U vrijeme dok je ona bila tajnica bivšeg premijera mi uopće nismo komunicirali.

ZAGREBAČKI CIKLOTRON Premijerka Jadranka Kosor došla je na otvorenje Ruđer Medikol Ciklotrona prije godinu dana na Institutu Ruđera BoškovićaNACIONAL: Koliki postotak svog poslovanja naplaćujete od HZZO-a, a koliko od pacijenata?
- Oko 70 posto od HZZO-a, a oko 30 posto od pacijenata. Međutim, od 241 milijun kuna koliko smo naplatili od HZZO-a više od 80 posto otpada na troškove, od čega znatan dio i na amortizaciju koju smo kao privatna tvrtka po zakonu obvezni obračunati, za razliku od državnih bolnica koje, zahvaljujući profesoru Hebrangu, to nisu dužne. Konačno, Medikol nije jedina privatna zdravstvena ustanova koja ima ugovor s HZZO-om. Najveći ugovor od milijardu kuna ima bolnica Magdalena, ali njih nitko ne proziva niti se postavlja pitanje kako to da neke zahvate koje pacijentima naplaćuju 9000 kuna HZZO-u naplaćuju 13 tisuća kuna. Tu su i Akromiom i Medilab i brojne druge. Međutim, postavio bih hrvatskoj javnosti pitanje: je li bolje da vrhunski hrvatski liječnici idu raditi u Austriju, Njemačku i Ameriku ili je bolje da dođu raditi u Medikol?

NACIONAL: Možete li objasniti da li poznajete, odnosno koliko dobro poznajete bivšeg ministra Nevena Ljubičića, sadašnjeg Darka Milinovića, i bivšeg ravnatelja HZZO-a Većeslava Bergmana?
- Prvo, objasnite mi da li ravnatelj bolnice poznaje ministra, poznaje li Reiner Milinovića, poznaje li Reiner Ljubičića? Moj odgovor je: ja jesam upoznao ministra Ljubičića, on je meni otvorio polikliniku i zahvaljujem mu što je došao. Nazvao me dan, dva prije toga jer je čuo da sam stekao novac zarađujući nemam pojma čime, ja sam se nasmijao i u šali rekao da imam kupleraj i da sam na tome zaradio ogromnu lovu. Zamolio sam ga da otvori polikliniku, upoznali smo se tada i još smo se jedanput sreli 2008. negdje na Cvjetnom trgu na kavi i to je sva veza koju ja imam s njim. I svakako poznajem Većeslava Bergmana jer sam nosio zahtjeve osobno i tražio da dođe do tog ugovora. Znam da su to kvalitetni i pošteni ljudi i oni su s ovim što smo mi napravili uštedjeli hrvatskom zdravstvu. Jer, gledajte, kupit će se magnetska rezonanca za Rebro, ili angio dvorana, vašim novcem. Opet će se to fakturirati HZZO-u, isto kao što fakturiram i ja. Samo što, kad država kupi, onda neće biti 100 pregleda nego će ih biti 50. Država je najgori investitor. Onda će vam se dogoditi to da se pacijent otpusti u petak, a fakturira se za ponedjeljak.