Bin Laden ne surađuje sa SaddamomSvakom je danas jasno da je stvarni razlog napada SAD-a na Irak nafta, a ne oružje masovnog uništenja. Irak posjeduje 10 posto svjetskih rezervi najkvalitetnije nafte. Ta su nalazišta poznata, na maloj su dubini i dostupna uz niske troškove eksploatacije. Potpredsjednik SAD-a Dick Chaney najavio je taj rat još prošle jeseni, a poznato je da i on uložio veliko bogatstvo u naftne kompanije.

Izlaganje državnog sekretara Powella u Vijeću sigurnosti prije dva tjedna nije ostavilo ozbiljan dojam na mjerodavne stručnjake i političare u Francuskoj, Njemačkoj, Rusiji i Kini. Ruska i francuska obavještajna služba znaju o svim tajnama Iraka mnogo više od Amerikanaca jer su godinama prodavali oružje Iraku, a Francuzi su sudjelovali i u njihovom mirnodopskom nuklearnom programu i gradili nuklearni reaktor još prije Zaljevskog rata. Oni vrlo dobro znaju da Irak nema nuklearno oružje i da ga ne može stvoriti u ovakvim uvjetima. Isto tako znaju i da su iračke zalihe kemijsko-biološkog oružja uništile djelomično snage Koalicije za vrijeme Zaljevskog rata, a još devet puta više od te količine uništila je inspekcija UN-a 1995.

Svim obavještajnim službama poznato je da su poslije raspada SSSR-a ogromne zalihe sovjetskog kemijsko-biološkog oružja bile oko godinu dana stacionirane u pojedinim bazama u Sibiru bez prave kontrole. Nadzirala ih je mafija koja je preprodala na stotine tona uskladištene municije, ali i kemijsko-biološka sredstva kao što su antraks i botulin te bojne otrove tabun, sarin i VX. To je prodano u više od 12 zemalja, najviše arapskih, tako da skoro sve arapske zemlje danas imaju i znatno veći broj ruskih raketa Scud od Iraka, a većina ima i kemijsko-biološko oružje. Irak je tim raketama za vrijeme Zaljevskog rata gađao Izrael i Saudijsku Arabiju. Je li sada Irak možda sakrio nešto od toga? Čak ako je to i uspio, svaka arapska zemlja tih sredstava ima u većoj količini.

Ovom priliko treba reći nešto i o samom Rumsfeldu, najžešćem zagovorniku rata. Za vrijeme iračko-iranskog rata SAD su bile potpuno na strani Iraka i potpomagale ga u njemu. Jedan od najvećih trgovaca koji je poslovao s Irakom bio je upravo Donald Rumsfeld. On je prodavao svašta, pa vjerojatno i kemikalije od kojih su Iračani načinili primitivni bojni otrov iperit i upotrijebili ga protiv Kurda i Iranaca. Naravno, u ono doba to nisu spominjali ni Rumsfeld ni SAD. A sada Rumsfeld optužuje Irak da je opasan jer je upotrijebio bojni otrov protiv svojih građana i kako to može učiniti protiv svojih susjeda i ostalog svijeta. Svi znaju da je Irak na početku Zaljevskog rata raspolagao velikim zalihama kemijsko-biološkog oružja, ali ništa od toga nije koristio protiv snaga Koalicije. Zašto? Nitko ne koristi oružje u kojem je njegov protivnik 10 do 100 puta jači od njega. Sve to Rumsfeld nikada nije spomenuo.

Za vrijeme iračke krize dolazi do spora SAD-a i Sjeverne Koreje koja otvoreno izjavljuje da ima nuklearni program. Sjeverna Koreja jedan je od najjačih izvoznika raketa srednjeg dometa, najviše kategorije Scud. Ima rakete koje sigurno dosežu Japan, a time prekriva i baze američkih trupa u Južnoj Koreji. Premda se zna da Sjeverna Koreja ima osim raketa vjerojatno i nuklearne bojne glave, Bush tvrdi da se spor sa Sjevernom Korejom može riješiti strpljivim pregovorima. Pritom uvijek ponavlja da Irak predstavlja glavnu opasnost za mir u svijetu jer može kemijsko-biološko oružje predati međunarodnom terorizmu. Ostaje logično pitanje: koga to Irak može ugroziti ako bi inspektori produžili rad za mjesec ili dva dana? Zar se o napadu na Irak ne može odlučiti tek nakon nekih dokaza?

NATO savez, pa čak i EU, nalaze se pred velikim iskušenjima. Cijeli svijet protivi se ratu u Iraku. I Sveti Otac jasno se oglasio protiv tog rata koji je označio nepravednim. Papu je posjetio potpredsjednik iračke vlade Tarik Azis, po vjeroispovijesti kršćanin. Saddam Hussein je u međuvremenu potpisao zakon kojim se Irak odriče oružja masovnog uništenja, a u Iraku je zabranjena njegova proizvodnja, kao i nabavka iz inozemstva. Tarik Aziz daje vrlo razumna objašnjenja zašto se Amerikancima toliko žuri napasti Irak, baš kada se pružaju mogućnosti za nesmetan rad inspektora. Razlog leži u tome što se oni plaše da inspektori neće ništa naći, pa treba iskoristiti vrijeme dok su stvari nejasne i izvesti napad na Irak.

Tarik Aziz ubraja se među ljude koji zastupaju ideju da Iraku samo šteti posjedovanje oružja za masovno uništenje. Protiv glavnog neprijatelja -SAD u ovom trenutku – to se oružje ne može koristiti jer su znatno jači u svakom pogledu. Amerikanci nisu ni Kurdi ni Iranci iz vremena ajatolaha Homeinija. To je vrlo surova vojna logika, ali odgovara stvarnosti. Nije sigurno da i u Iraku nema odvojenih civilnih političkih skupina koje žele sačuvati takvo oružje, no sigurno je da iskusni vojni krugovi ne žele to oružje jer ga ne mogu koristiti protiv SAD-a.

Nakon poraza SAD-a i Velike Britanije na sjednici Vijeća sigurnosti 14. veljače, situacija postaje eksplozivna. SAD se od neosporne vojne supersile – dosad vrlo korektne prema saveznicima – pretvara u imperijalnu silu. Vojni proračun SAD-a veći je od vojnih proračuna Rusije, Kine, Indije i cijele EU zajedno. SAD jest vojna supersila, ali je politički totalno nedorasla da u tako kratkom vremenu preuzme ulogu imperijalne sile. Očito je da se 150.000 američkih i 26.000 britanskih vojnika neće povući prije nego SAD ne postignu ciljeve, stoga će se vjerojatnije ići na ratno rješenje. Budući da vrijeme za ulazak u rat istječe, SAD su spremne na apsurdne postavke, a one ih dovode u raskorak s mišljenjem cijelog svijeta.

SAD stalno tvrdi da se Saddam Hussein ne odriče svog programa nuklearnog oružja i da će to oružje predati teroristima koji će napasti SAD. Svi stručnjaci znaju da Irak ne može konstruirati nuklearnu bombu niti za godinu dana, čak i kad bi nesmetano počeo rad na tom programu. Istovremeno Sjeverna Koreja ima i nuklearnu bombu i rakete povećanog dometa, a i Iran počinje s nuklearnim programom – očito je riječ o nafti, prvom cilju današnje imperijalne sile.

SAD tvrdi da Saddam Hussein ima zalihe nuklearno-kemijskog oružja te da je opasan za svoje susjede i svijet jer će to oružje predati Al Qaedi i time ugroziti SAD. Poznato je da Al Qaida ima svoje laboratorije i ne zavisi od Iraka. Čak i kad bi Irak jednostavno nestao s lica zemlje, Al Qaeda ne bi pretrpjela nikakvu štetu u svojim terorističkim djelatnostima.

SAD uporno tvrdi da Saddam Hussein održava veze s Bin Ladenom. Sve obavještajne službe znaju da to nije istina. Za Bin Ladena Saddam je nevjernik pa ogranci šiitskih terorističkih organizacija pod Bin Ladenom žele – upornije od Amerikanaca – ubiti Saddama. Od onih pet stotina terorista uhapšenih Europi i SAD-u i osumnjičenih za suradnju s Al Qaedom nijedan nije iz Iraka.

U SAD-u tvrde da će rat protiv Iraka dovesti do stabilizacije bliskoistočnog stanja. Prinčevi iz Saudijske Arabije i ostali predstavnici država iz te regije – među kojima vlada iznimna netrpeljivost – slažu se u jednom: rat će dovesti do velike destabilizacije Bliskog Istoka.

U SAD-u tvrde da će rat protiv Iraka dovesti do smanjenja moći međunarodnog terorizma. Svi susjedi Iraka, a sve više i ostali svijet, tvrde da će međunarodni terorizam izvući korist iz toga rata.

Europskoj uniji i NATO-u predstoje veliki potresi, ali to je posebna tema. Zasad EU, predvođena Francuskom i Njemačkom, inzistira na tome da se problem oko Iraka rješava kroz institucije UN-a i da se nikakva vojna odluka o Iraku ne može donijeti bez potvrde Vijeća sigurnosti. Oni se zalažu da se inspektorima pruži još vremena za rad, no ne i da to vrijeme bude neograničeno. Irak mora dati punu potporu suradnji s inspektorima. Jacques Chirac se u Bruxellesu osvrnuo na to što su siromašne europske zemlje dale podršku ratnoj politici SAD-a i upozorio ih da bi im to moglo donijeti neprilika u budućnosti. Poruka je upućena Bugarskoj i Rumunjskoj, ali i ostalima. Stvari između EU-a i SAD-a zaoštravaju se i ako se SAD odluči na unilateralnu vojnu akciju: takav bi Rubikon obilježio 21. stoljeće i uveo svijet u novo razdoblje odnosa.