Vlada je odlučila odobriti američkim vojnim zrakoplovima, u slučaju vojne intervencije protiv Iraka, pravo preleta nad hrvatskim zračnim prostoromVladajuća koalicija napokon je bila složna: u nedjelju, 23. veljače, predsjednici SDP-a, HSS-a, HNS-a, LS-a i Libre odlučili su da Vlada američkim vojnim zrakoplovima u slučaju vojne intervencije protiv Iraka odobri pravo preleta hrvatskim zračnim prostorom. Ali ne samo to. Ako se američki zrakoplovi zbog operacija nad Irakom zadrže dulje u zraku nego što je to dopušteno ili pak zbog loših vremenskih prilika moraju mijenjati koridore povratka u svoje baze, Vlada im je dopustila da se mogu spustiti na vojne aerodrome u Divuljama nedaleko od Splita, u Puli, Zadru i Zagrebu i ondje se opskrbiti gorivom. Vladajuća koalicija tako je pozitivno odgovorila na sve zahtjeve iz non paper dokumenta koji joj je nedavno uručila američka vlada. U tom neformalnom zahtjevu SAD je tražio samo pravo preleta i opskrbu gorivom, pa vladajuća koalicija nije raspravljala o tome treba li američkim intervencionističkim snagama staviti na raspolaganje morske luke i pravo prolaza teritorijalnim vodama.

Čim je premijer Račan najavio da će Vlada donijeti odluku o hrvatskom angažmanu u američkim vojnim akcijama protiv Iraka, bilo je jasno da će se one, zasad, odnositi samo na odluke koje su u njenoj nadležnosti. Vlada, naime, može bez konzultacija sa Saborom donijeti odluku o ustupanju zračnog prostora te privremene upotrebezračnih luka za dodatnu opskrbu gorivom. Postavi li SAD pitanje upotrebe morskih koridora na Jadranu i hrvatskih luka, o tome će morati odlučiti Sabor. No i u tom slučaju lako bi se osigurao dovoljan broj zastupničkih glasova jer HDZ, kao najjača oporbena stranka, također podržava američku vojnu intervenciju u Iraku.

Vladajuća koalicija odgovorila je pozitivno na američke zahtjeve jer joj je poznato da je i niz država koje se javno ne izjašnjavaju ili su pak protiv rata dale do znanja SAD-u da su mu spremne pružiti potrebnu logističku potporu. Osim toga, Vlada je nakon konzultacija s europskim saveznicima diplomatskim kanalima obaviještena da EU ima razumijevanja za položaj Hrvatske i takvu odluku hrvatske Vlade. EU, rečeno je, uvažava to što iz položaja Hrvatska kao kandidata za člana NATO-a proistječu stanovite obveze. Među ostalim i da pruži logističku potporu u slučaju da NATO počne ratne operacije. Čak je i Njemačka, koja se protivi američkoj vojnoj intervenciji, objašnjeno je Zagrebu, obavijestila Washington da će osigurati nesmetanu uporabu američkih vojnih baza u Njemačkoj. Takvo stajalište EU podupire i Francuska koja je dala do znanja da logistička potpora Zagreba američkoj vojnoj intervenciji u Iraku neće utjecati na stajalište Pariza da Hrvatska mora što prije postati član EU.

Premda dio europskih država vrlo glasno kritizira američku odluke da vojno intervenira u Iraku, ipak će pružiti logističku potporu Washingtonu jer je svjestan da je vojna prisutnost SAD-a u Europi presudna za sigurnost i stabilnost u svijetu. Kao što je, uostalom, jasno da je NATO ključni čimbenik europske stabilnosti i sigurnosti. Prve reakcije na odluku hrvatske Vlade u diplomatskim krugovima u Zagrebu su pozitivne. Smatra se zapravo da Zagreb i nije mogao donijeti drukčiju odluku, posebice ako se ima u vidu da je vojna logistička pomoć SAD-a bila iznimno važna za uspjeh završne oslobodilačke operacije “Oluja”. Također, SAD je odigrao presudnu ulogu u slamanju Miloševićeva režima i NATO je bombardiranjem SRJ, bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, ubrzao svrgavanje Miloševića s vlasti. Time je SAD zadužio Hrvatsku i sada, kad je Zagreb došao u priliku da se oduži Washingtonu, bila bi neoprostiva pogreška da nije uzvratio na isti način kao što je to SAD učinio nakon srpske agresije na Hrvatsku. Zagreb zbog toga, više nego druge države Europe, ima obveze prema Washingtonu. Usto, Hrvatska mora voditi računa i o tome da je SAD glavni jamac stabilnosti na zapadnom Balkanu, a samim tim i hrvatske neovisnosti i sigurnosti.

Naravno, situacija bi se mogla stubokom izmijeniti ako SAD i Britanija krenu u rat bez odobrenja Vijeća sigurnosti. Tada će se Hrvatska, kao i većina europskih država, naći u vrlo delikatnom položaju. U tom slučaju, suglasni su u međunarodnim političkim krugovima, Zagreb ne treba žuriti s izjašnjavanjem. Tek nakon što EU formulira svoje stajalište, Zagreb se treba izjasniti.

Ne treba, kažu, ponoviti grešku koja je napravljena pri pružanju podrške izjavi Vilniuske skupine. Po mnogim ocjenama francuski predsjednik Jacques Chirac potpuno je bio u pravu kad je kritizirao članice Vilniuske skupine zbog apriorne potpore SAD-u, a da se prije toga uopće nisu konzultirale s europskim saveznicima. Premda su se tako ponijele Britanija, Španjolska i Italija, one na takvo ponašanje imaju više prava od Poljske, Češke i Mađarske, ili pak Bugarske i Rumunjske, koje tek trebaju zaslužiti da postanu članice EU. Hrvatska Vlada zacijelo će se zbog pružanja logističke potpore američkim operacijama u Iraku naći na optuženičkoj klupi i biti izvrgnuta snažnim napadima dijela oporbe i dijela javnosti. No takva njena odluka, s obzirom na sve okolnosti, najbolje je rješenje za Hrvatsku. Time će Zagreb osigurati nastavak strateškog partnerstva s SAD-om, a neće ugroziti svoj ulazak u EU.

Nacional je doznao da je atmosfera na sastanku vladajuća koalicije bila potpuno drukčija od ozračja koje je prevladavalo na prošlim susretima. Umjesto uzajamnih optuživanja i sukobljavanja, predsjednici stranaka petorke maksimalno su uvažavali tuđa stajališta, bili iznimno susretljivi i kooperativni. Prevladala je svijest da se donose odluke koje će presudno utjecati na budućnost Hrvatske. Stoga ne iznenađuje što između predsjednika stranaka na sastanku nije bilo dubljih razmimoilaženja. Svi su isticali da je situacija u kojoj se našla Hrvatska iznimno složena, da se mora izići ususret američkim zahtjevima, ali da jednako tako valja voditi računa o stajalištima EU. Predsjednici stranaka bili su također suglasni da se ni na koji način ne smije ugroziti ono što je postignuto kako bi se Hrvatskoj osigurao ubrzani prijem u EU. Jedino je bilo pitanja je li još neko vrijeme moguće izbjeći decidirani odgovor na američke zahtjeve. No nakon što je Račan odgovorio da je to nemoguće, odlučeno je da se odobre američki zahtjevi. Nacional je doznao da se toj odluci nije protivio ni jedan stranački predsjednik. Razlog za to valja potražiti i u tome što je SAD, prije nego što je napao SRJ, nije unaprijed tražio pravo preleta hrvatskog zračnog prostora nego je nekoliko sati prije početka bombardiranja jednostavno obavijestio predsjednika Tuđmana da će njihovi vojni zrakoplovi koristiti hrvatski zračni prostor. Članice NATO-a zapravo imaju pravo po sporazumima koji su prije potpisani, a zbog svoje prisutnosti u BiH i na Kosovu, koristiti zračni prostor Hrvatske kad je to potrebno za obavljanje njihovih zadataka. Stoga su predsjednici stranaka vladajuće koalicije američki non paper dokument doživjeli više kao politički akt koji je trebao testirati hrvatsku lojalnosti SAD-u.

S obzirom na oprečna stajališta Pariza i Zagreba o američkoj vojnoj akciji u Iraku, hrvatsko državno izaslanstvo na čelu s predsjednikom Mesićem s posebnim je zanimanjem iščekivalo susret s francuskim predsjednikom Chiracom. Nasuprot najavama da će to biti iznimno teški i neugodni razgovori za hrvatsku stranu, susret je protekao, doznao je Nacional, u više nego srdačnoj i prijateljskoj atmosferi. Zato je, rečeno je Nacionalu, najviše zaslužan francuski predsjednik Chirac koji je više puta istaknuo želju Francuske da Hrvatska što prije postane članica EU. Hrvatskog izaslanstva posebno se dojmilo objašnjenje predsjednika Chiraca da nije mislio na Hrvatsku kad je kritizirao članice Vilniuske skupine jer su se bez previše razmišljanja i konzultiranja požurile podržati SAD. Štoviše, Chirac, mnogo više nego što se očekivalo, pokazao je iznimno razumijevanje za važnu ulogu Hrvatske na zapadnom Balkanu, ali i za njen položaj u prestrojavanjima među europskim državama koja su posljedica odluke SAD-a da vojno intervenira u Iraku.