IVAN IVEKOVIĆ nekad je bio jugoslavenski ambasador u Tanzaniji i Egiptu, a od 1992. godine živi i predaje na Američkom sveučilištu u KairuIvan Iveković, profesor na Američkom sveučilištu u Kairu, jedan je od rijetkih Hrvata koji su osobno svjedočili pobuni protiv bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka. U '80-ima je bio jugoslavenski amasador u Tanzaniji i Egiptu, a onda je 1992. odlučio ostati u Kairu i prihvatiti poziv Američkog sveučilišta gdje predaje komparativnu politiku i politički islam. U proteklih godinu dana, Iveković je na portalu H-Alter objavio serijal članaka o političkim prilikama na Bliskom istoku. Kada je u Egiptu započela pobuna protiv Mubarakova režima, predvidio je jačanje uloge vojske, i izvještavao o događajima u Kairu. U razgovoru za Nacional, Ivan Iveković govori što je dovelo do pobuna u Tunisu, Egiptu i drugim arapskim državama.

NACIONAL: Iako se već desetljećima bavite političkim islamom i situacijom na Bliskom istoku, dojam je da je pobuna u arapskim državama i vas iznenadila u određenoj mjeri?

- Iako u Egiptu živim više od dvadeset godina, ovo je za mene bilo neočekivano, a vidim da su iznenađeni i mnogobrojni stručnjaci koji također dobro poznaju ovaj dio svijeta. Vladalo je uvjerenje kako se ovdje ništa ne događa, da su ovdašnji ljudi naviknuti trpjeti i da su fatalisti. Što se tiče motiva pobune, oni su apsolutno unutarnji. Ovdje se već godinama događaju velike ekonomske i socijalne promjene, gomilaju problemi, zbog kojih je ljudima prekipjelo. Nezadovoljstvo se akumuliralo. U protekle dvije godine bilo je puno odvojenih štrajkova od tvornica do raznih institucija, a sada se sve zgusnulo na jednom mjestu, što ste mogli pratiti preko televizije. U Kairu su demonstrirali milijuni, ali i u drugim gradovima se okupljao veliki broj prosvjednika, tako da je prema nekim procjenama, na ovaj ili onaj način u demonstracijama sudjelovalo četrdeset milijuna Egipćana.

NACIONAL: Hoće li posljedica arapskih prosvjeda biti demokratizacija Egipta, Sirije, Libije i drugih zemalja ili postoji mogućnost jačanja islamizma?

- Za sada nema radikalizacije islama, čak dolazi do suprotnih tendencija. Muslimaska braća su vodeća islamistička grupacija u Egiptu, ali su oni tijekom ovdašnjih prosvjeda bili u pozadini. Tek kasnije su se priključili prosvjedima i u svim ovim događajima odigrali su pozitivnu ulogu. Ako mene pitate, takozvana muslimanska opasnost je izmišljena i to ne samo u Egiptu nego generalno u svijetu. Naravno da na Bliskom istoku ne treba očekivati stvaranje liberalno-demokratskih društava, ali doći će do oblikovanja jednog otvorenijeg i prihvatljivijeg sustava, koji će građani lakše podnositi. Kada spominjete liberalnu demokraciju, njoj ne prijete islamisti nego ono što je ostalo od Mubarakova represivnog aparata. Ovdašnje stanovništvo u većini jest muslimansko, ali vjera ne mora biti nasilna, iako se to kroz povijest često dešavalo. Uostalom i kršćanstvo ima dugu povijest nasilja.

NACIONAL: Koliko dugo će trajati proces demokratizacije arapskog svijeta?

- Dosta dugo. Ove događaje možemo usporediti s promjenama do kojih je došlo 1989. u Istočnoj Europi, a kao što vidite to je proces tranzicije prema nepoznatom, koji u Hrvatskoj i nekim zemljama traje i dalje. Svjedoci smo da još nije došlo do optimističkog završetka, a ovdje je sve započelo dosta kasnije i trajat će puno duže.

NACIONAL: Kakve se promjene posljednjih godina događaju u arapskim društvima?

- Statistički gledano sve su ove zemlje posljednje desetljeće ekonomski napredovale. Egipat je čak s 4 do 6 posto godišnjeg rasta brutto proizvoda uspješno prebrodio šokove svjetske ekonomske krize. Tunis također. Arapske izvoznice nafte su bile u još povoljnijem položaju. Neoliberalni model ekonomskog razvoja proveden je u Egiptu i Tunisu rasprodajom svega i svačega, privatizacijom, korupcijom i pljačkom zajedničkog, i bio praćen krajnje neravnopravnom raspodjelom zarađenog. Narasli srednji slojevi su osiromašili, a oni niži, koji su prije još nekako uspijevali preživljavati, našli su se u bezizlaznoj situaciji, bukvalno na ivici gladi. Sve su se javne usluge stanovništvu drastično urušile. Na sve češće međusobno nepovezane proteste i štrajkove režim je reagirao brutalno. Istodobno se na vrhu izdvojila mala skupina kojoj je išlo fantastično. Pripadnici ove posljednje grupacije su zajedno s Mubarakovim režimom, politički uklonjeni u proteklim događajima. Međutim, problemi koji su izazvali ovu masovnu pobunu su još uvijek tu. Nije jasno kako i kada će biti rješavani.

NACIONAL: Bili ste u Kairu u vrijeme antimubarakovskih demonstracija. Kako su prosvjedi izgledali izbliza?

- Za nas promatrače nije bilo strašno. Pošto se bavim proučavanjem politike meni je sve to bilo profesionalno zanimljivo. U opasnosti su bili prosvjednici na koje se pucalo, koji su hapšeni i mučeni. Prema posljednjim podacima ubijeno je najmanje 680 i ranjeno više od 5000 Egipćana. Batina su dobili i neki strani novinari koji su pratili prosvjede. Živim s obitelji u naselju koje se zove Zamalek, i u našem dijelu Kaira sve je prošlo bez incidenata.