Propala koalicija HDZ-a, HSLS-a, DC-a i HSP-aU petak 25. travnja, na drugom stranačkom summitu, prije nego su uopće počeli ozbiljni pregovori, definitivno su propale nade u zajednički oporbeni izborni nastup HDZ-a, HSLS-a, HSP-a i DC-a. Po procjenama oporbenih čelnika tri su razloga neuspjeha: stanje unutar HDZ-a, nemogućnost dogovora o omjerima na listama te odnos spram Međunarodnog suda za ratne zločine. Zbog tih nepremostivih razlika, uvjereni su Nacionalovi sugovornici iz opozicije, otvoren je put porazu desnih stranaka i pobjedi vladajuće koalicije na skorim parlamentarnim izborima.

Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader dao je do znanja Draženu Budiši, Anti Đapiću i Mati Graniću da HDZ nema namjeru sklapati predizborne koalicijske sporazume te da će sam izaći na izbore. Premda se Mate Granić zalagao za zajedničke liste, a Ante Đapić upozoravao da će njegova stranka, ako četvorka ne postigne dogovor o zajedničkom koalicijskom nastupu, pregovarati s HIP-om, HB-om i HKDU-om, Sanader je ostao neumoljiv. Po procjenama njegovih partnera, Sanader je to učinio pod snažnim pritiskom uznemirenih dužnosnika HDZ-a koji su se uplašili da će svoja mjesta na izbornim listama morati podijeliti s koalicijskim partnerima. Jednako tako osjetili su se ugroženima i svi koji su računali na visoke funkcije, poput Vladimira Šeksa i Miomira Žužula. Njima su unaprijed namijenjena mjesta predsjednika Sabora i ministra vanjskih poslova, a te bi dužnosti, ako bi došlo do zajedničkog izlaska na izbore, morali prepustiti Draženu Budiši i Mati Graniću.

Predizborna groznica i najava o koaliranja s HSLS-om, HSP-om i DC-om počeli su ozbiljno ugrožavati stabilnost HDZ-a. Čak je i kod najbližih suradnika Ive Sanadera primjetna nervoza pa prvi puta javno iskazuju nezadovoljstva nekim njegovim potezima i kadrovskim rješenjima. Stoga je Sanader, da sačuva mir u stranci, morao obavijestiti partnere da od zajedničkog nastupa nema ništa. Dio potencijalnih koalicijskih partnera HDZ-a zamjera sada Sanaderu da zapravo nikada nije niti namjeravao ozbiljno koalirati s HSLS-om, HSP-om i DC-om, već da je te tri stranke iskoristio da se u javnosti nametne kao službeni vođa opozicije. To je samo djelomice točno: HDZ-u je u interesu da HSLS, HSP i DC uđu u Sabor pa je Sanader inicirao sastanke kako bi Budišu, Đapića i Granića nagovorio na zajednički nastup. Razočarani opozicijski čelnik ustvrdio je za Nacional da koalicija desnih stranaka ništa nije naučila iz iskustva lijeve koalicije:

“Sve dok 1999. nisu dogovorili zajedničke nastupe, SDP, HSS, HSLS, HNS, LS i IDS redovito su gubili izbore. To će se sada dogoditi HDZ-u, HSLS-u, HSP-u i DC-u: HDZ će dobiti najviše glasova, ali vladu neće moći sastaviti jer će SDP, HSS, HNS zajedno imati natpolovičnu većinu. Valjda će se, poučeni još jednim porazom, čelnici desne koalicije za četiri godine opametiti i zajedničkim nastupom preuzeti vlast u državi”, cinično je zaključio jedan od oporbenih čelnika.

U HDZ-u odbijaju optužbe da su oni spriječili zajednički izborni nastup četiriju oporbenih stranaka. “Sva istraživanja potvrđuju da HDZ dobiva sličan broj glasova kao i zajednička lista četiri stranke. Stoga je oporbeni nastup nepotreban, štoviše štetan. No poželjne su zajedničke liste HSLS-a, HSP-a i DC-a: na taj bi način sve tri stranke osigurale prelazak izbornog praga, ulazak u Sabor i formiranje većinske vlade s HDZ-om. No ta je kombinacija nemoguća jer se stranački čelnici ne mogu dogovoriti niti oko programa, a još manje oko omjera na listama”, istakao je jedan od čelnika HDZ-a.

I doista: da su vođe stranaka opozicije čak i načelno dogovorile zajednički nastup, sporazum bi propao pri utvrđivanju omjera na stranačkim listama. Čak ni HSLS i DC, čiji čelnici najbolje surađuju, neće moći dogovoriti zajedničke liste. U HSLS-u smatraju da omjer može biti takav da na tri ili dva kandidata liberala dolazi jedan DC-a. U stranci Mate Granića o tomu uopće ne žele razgovarati: u obzir dolazi samo podjela fifty-fifty – jedan kandidat DC, jedan HSLS-a. Ako se pak ne mogu dogovoriti dvije tako bliske stranke, onda je potpuno jasno zašto je četveročlana koalicija apsolutno nemoguća.

No i da premoste probleme unutar HDZ-a te da usklade omjere na listama, oporbena koalicija slomila bi se na pitanju odnosa s Haškim tribunalom. Premda prevladava uvjerenje da će nove optužnice iz Haaga uzdrmati vladajuću koaliciju, sva je prilika da će one puno više pogoditi oporbene stranke. Ponajprije će dovesti u neugodnu situaciju Ivu Sanadera i vodstvo HDZ-a koje u tom pogledu ima drugačije stajalište od većine članstva. Znajući da od ulaska u EU neće biti ništa te da će Hrvatska biti izvrgnuta novim neizdrživim pritiscima ako ne izruči optužene za ratne zločine, Ivo Sanader i Mate Granić isticali su u razgovorima sa stranim diplomatskim predstavnicima da će njihove stranke, ako dođu na vlast, izvršavati preuzete međunarodne obveze čak i urednije nego sadašnja vladajuća koalicija. Istodobno Dražen Budiša i Ante Đapić ne mogu odustati od zahtjeva za promjenom dosadašnjeg načina suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine. Doduše u HDZ-u i DC-u nadaju se da će nove optužnice preživjeti bez većih potresa, odnosno da se o novim optužnicama uopće neće raspravljati. Muke oporbenih stranaka prekratit će sami optuženici: svi će se oni, očekuju u HDZ-u, DC-u i HSLS-u, dobrovoljno predati pa se o njihovim odlukama neće raspravljati.

“Budu li optuženi, Tomislav Merčep, general Mladen Markač i admiral Davorin Domazet Lošo sami su najavili da će otići u Haag. Tako će postupiti i generali Damir Krstičević i Ivan Korade ako će odgovarati zbog akcije u Mrkonjić-Gradu. Premda ne vjerujem da će se naći na popisu i bivši premijeri Nikica Valentić i Franjo Gregurić te ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, ako se to ipak dogodi, sasvim će sigurno i oni htjeti dokazati svoju nevinost pred sudom u Haagu”, zaključio je Nacionalov sugovornik iz oporbe.

I dok se opozicijskim političarima može učiniti da su spas pronašli u izbjegavanju iznošenja jasnog stava o Haagu, to je, sa stajališta nacionalnih interesa, potpuno neprihvatljivo. Sve dok te stranke nemaju hrabrosti javno potvrditi da su spremne ispunjavati preuzete međunarodne obveze, da neće gurnuti Hrvatsku u izolaciju i tako napraviti civilizacijski, politički i kulturološki korak natrag, njihov dolazak na vlast mogao bi biti poguban za budućnost Hrvatske.

Budući da je posljednjih dana nekoliko stranih veleposlanika najavilo da će optužnice stići i na adresu prvog političara u Hrvatskoj, među oporbenim strankama grozničavo se razmatra tko bi to mogao biti. Za sada su izdvojena tri imena: bivši predsjednici Vlade Franjo Gregurić i Nikica Valentić te nekadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak. Te sumnje međutim nisu utemeljene ni na kakvim ozbiljnijim indicijama, već su isključivo rezultat različito motiviranih spekulacija. Njihova imena najprije su počeli spominjati odvjetnici koji se unaprijed nastoje ubaciti u obranu potencijalnih optuženika, nastojeći tako osigurati visoku zaradu i publicitet. Pri tomu bez ikakvih dokaza plaše pojedince da su preko svojih veza saznali da se i njihova imena nalaze na listi sumnjivih. To isto radi i nekolicina bivših tajnih agenata i njihovi prijatelji koji posjećuju navodne osumnjičenike i uvjeravaju ih kako im preko svojih veza u Haagu mogu osigurati zaštitu. Naravno uz primjereni honorar. U oporbenim strankama uvjereni su da će svi časnici Hrvatske vojske protiv kojih će biti podignute optužnice, dragovoljno otići u Haag, te da im neće pravi političke probleme. No sigurni su da će eventualni zahtjevi za izručenje političara predstavljati težak problem za vladajuću koaliciju. Ne sumnjaju da bi Gregurić, Valentić i Jarnjak, kada bi bili optuženi, svoju nevinost dokazivali u Haagu, no teško je zamisliti, tvrde, da bi se bez velikih potresa mogao izručiti Franjo Gregurić koji je bio na čelu Vlade nacionalnog jedinstva, Nikica Valentić koji je bio iznimno uspješan premijer ili pak Ivan Jarnjak koji se suprotstavio primjeni policijske sile protiv Zagrepčana koji su branili neovisnost Radija 101.