Objavljeno u Nacionalu br. 391, 2003-05-13

Autor: Dean Sinovčić

EKSKLUZIVNO: DOKUMENT O TRANSFERU VRANJEŠA I BABIĆA

Ugovor koji dokazuje Novalićevu krivnju

Nacional posjeduje faksimil ugovora o transferu igrača NK Osijek Jurice Vranješa i Marka Babića u Bayer iz Leverkusena, koji točno pokazuje koliko je novca trebalo pripasti NK Osijeku, a za čiju je krađu osumnjičen i pritovren predsjednik NK Osijek Antun Novalić

Predsjednik NK Osijek Antun NovalićPredsjednik NK Osijek Antun NovalićAntun Novalić, predsjednik NK Osijek, zadržan je u pritvoru osječkog zatvora jer je od transfera nogometaša Jurice Vranješa i Marka Babića u njemački Bayer iz Leverkusena prisvojio više od 11 milijuna njemačkih maraka. Nacional raspolaže faksimilom ugovora o prelasku te dvojice nogometaša iz Osijeka u Bayer koji je potpisan potkraj studenoga 1999. iz iznosio je ukupno 13,75 milijuna njemačkih maraka, od čega je Novalić prisvojio više od 11 milijuna DEM koji su trebali završiti na računu NK Osijek. Iako se već nekoliko godina spominjalo kako taj novac nikada nije stigao na račun kluba, Antun Novalić, koji je potpisao ugovor s Bayerom iz Leverkusena, tek je prošlog tjedna pritvoren i osumnjičen za krađu novca. Tako je policija prvi put reagirala na krađu novca pri transferu hrvatskih nogometaša u inozemstvo, iako je dobro poznato kako taj novac već godinama “nestaje” na računima čelnika klubova a nogometaši ga uzalud pokušavaju pronaći uz pomoć sporog hrvatskog sudstva.

Ugovor o prelasku Vranješa i Babića u Leverkusen pokazuje da je Novalić ukrao više od 11 mil. DEM Od 13,75 milijuna njemačkih maraka na transfer Jurice Vranješa otpalo je 10 milijuna, na transfer Marka Babića 3,3 milijuna dok je Osijek trebao dobiti još 450 tisuća DEM na račun prijateljske utakmice između Bayera i Osijeka. Od tog ugovora Vranješ je dobio 1,4 milijuna DEM a Babić pola milijuna DEM, s time da se Novalić obvezao da će platiti porez na njihovu zaradu. Tako je, primjerice, Novalić trebao platiti na ime Vranješove zarade oko 600 tisuća DEM jer je njegov bruto prihod od ugovora iznosio dva milijuna DEM.

Prvi znakovi da je novac od transfera nestao pojavili su se u studenome 2000. godine, godinu dana nakon potpisivanja ugovora, kad su se u novinama pojavile izjave Antuna Novalića koji je izjavio kako Bayer iz Leverkusena još uvijek nije uplatio oko pet milijuna DEM iz ugovora o prelasku Vranješa i Babića. Novalić je to izjavio naoko ničim izazvan te je očito da su se u NK Osijeku tada prvi put zapitali što je s novcem od najvećeg transfera u povijesti osječkog kluba. Novalić je tada, kako bi smirio one koji previše pitaju, optužio njemački klub za neplaćanje iako je svima bilo jasno da klub, koji je dvije godine poslije igrao finale Lige prvaka, ne može sebi dopustiti sramotu zbog neplaćanja transfera koji, s obzirom na Bayerov godišnji proračun, i nije bio prevelik.

Propitkivanje s kraja 2000. godine ubrzo je prestalo jer je Novalić završio u pritvoru zbog slučaja Gradske banke čiji je on vlasnik kad je osumnjičen da je sebi i najbližim suradnicima pribavio 50 milijuna kuna. Iako je 15. prosinca 2000. pušten iz pritvora, ubrzo je u njega vraćen jer je Vrhovni sud RH ukinuo rješenje o puštanju Novalića na slobodu. U međuvremenu je optužen da je pri adaptaciji i preprodaji restorana “Bijelo-plavi” prisvojio 2,4 milijuna kuna. Stoga je dosad Novalić u pritvoru 2000. i 2001. proveo 13 mjeseci a sudske presude vezane za ta dva slučaja još uvijek nema.

Jurica Vranješ bio je krajem 1999. jedan od najtalentiranijih 19-godišnjaka u hrvatskom nogometu. Igrao je za mladu hrvatsku reprezentaciju zajedno s Bišćanom, Balabanom, Pletikosom i ostalima, ali je bio prvi iz te generacije koji se uspio prodati u inozemstvo, i to za respektabilnih 10 milijuna njemačkih maraka. U to vrijeme Bayer iz Leverkusena stvarao je momčad za osvajanje njemačkog prvenstva i europske Lige prvaka te su smatrali da će Vranješ za nekoliko godina postati jedan od vođa njihove momčadi. Vranješov tutor od prvog je dana bio Antun Novalić koji je potpisivao ugovore sa svim mladim i talentiranim igračima Osijeka. U slučaju Vranješa potpisao je ugovor po kojem će Vranješ u slučaju odlaska u inozemstvo dobiti 20 posto, što je ovaj i potpisao jer nije imao bolje ponude. Budući da je Vranješ igrački vrlo brzo napredovao, 1999. Bayer iz Leverkusena odlučio ga je po svaku cijenu angažirati tako da su odmah prihvatili Novalićevu cijenu od 10 milijuna DEM. S koliko su ozbiljnosti predstavnici Bayera prišli tom transferu pokazuje i to što je ugovor potpisan 28. studenoga 1999., s tim da Vranješ dolazi u Bayer 1. srpnja 2000. Time se njemački klub želio osigurati da Vranješ neće u međuvremenu otići u neki drugi klub.

Pomalo iznenađujuće, u cijeli je transfer uključen i tada 18-godišnji Marko Babić za kojeg se dotad nije čulo i za kojeg se mislilo da ga je Novalić uspio uvaliti Bayeru. Međutim, u međuvremenu je Babić postao reprezentativac Hrvatske iako je prve dvije sezone stalno sjedio na klupi Bayera a tek u ovoj trećoj počeo igrati. S jedne strane, pokazalo se kako je Bayer znao da kupuje vrlo talentiranog igrača, a s druge, to je isto znao i Novalić koji je u ugovor unio i jednu klauzulu. Naime, na svakih 30 utakmica Babića za Bayer iz Leverkusena NK Osijek je trebao dobiti pola milijuna njemačkih maraka. Ove je sezone ispunjena prva kvota od 30 utakmica nakon koje je Bayer trebao isplatiti Osijeku pola milijuna njemačkih maraka. Ako je to učinjeno, policija sigurno istražuje je li tih pola milijuna maraka završilo kod Novalića. Ujedno, po svakoj odigranoj utakmici Marka Babića za Bayer iz Leverkusena NK Osijek je po ugovoru trebao dobiti 10 tisuća DEM, što je također predmet istrage policije.

Ugovor između NK Osijeka i Bayera iz Leverkusena potpisao je Antun Novalić kao predsjednik NK Osijeka a ne kao vlasnik te dvojice igrača pa je zakonski jasno kako je novac trebao završiti na računu NK Osijeka. Međutim, Antun Novalić već godinama sebe smatra spasiteljem osječkog kluba i smatra da bez njega klub ne bi opstao. Potvrdilo se to u njegovu nedavnom intervjuu Jutarnjem listu kad je govorio kako je on vlastitim sposobnostima donosio novac u klub i omogućavao mu igranje u prvoj ligi. Po toj logici, koja i inače vlada u glavama brojnih čelnika hrvatskih nogometnih klubova koji su ujedno vlasnici nekih nogometaša, uopće nije bitno na kojem će računu završiti novac od prodaje igrača. O tome odlučuje slobodna volja čelnika kluba, pa je tako Novalić u ovom slučaju odlučio prisvojiti više od 11 milijuna njemačkih maraka.

Naravno, postavlja se pitanje što se čekalo s istragom oko nestalih milijuna, a za koju se sada tvrdi da je trajala posljednjih nekoliko mjeseci. U sklopu te istrage prije desetak dana blokiran je račun Jurice Vranješa u Švicarskoj, navodno zbog neplaćanja 600 tisuća DEM poreza na novac zarađen pri transferu. Doris Košta, odvjetnica Jurice Vranješa, odmah se obratila pismom Antunu Novaliću u kojem traži da objasni je li platio porez, na što se svojedobno obvezao i za što mu je Vranješ dao novac. Odgovor nije dočekala jer je Novalića u petak poslijepodne privela policija.

Mnogo je razloga zbog kojih divlji menadžeri i samozvani šefovi hrvatskih nogometnih klubova “dižu” milijune maraka, bilo kao provizije pri transferu, bilo kao svojatanje novca jer misle da su ga zaslužili. Jedan od bitnih krivaca je i Hrvatski nogometni savez koji još uvijek ne želi preuzeti odgovornost za transfere hrvatskih igrača u inozemstvu barem u dijelu plaćanja poreza na zarade ostvarene pri tim transferima. U brojnim europskim državama nacionalni nogometni savezi brinu se o ispravnosti transfera, ali kako očekivati da će nešto funkcionirati na taj način u Hrvatskom nogometnom savezu ako u njegovim tijelima sjede ljudi koji se na isti način pokušavaju okoristiti svojim položajem.

Brojni su slučajevi u hrvatskom nogometu u kojima su čelnici klubova krali novac od transfera igrača. Nedavno je donesena presuda po kojoj je NK Zagreb dužan isplatiti nogometašu Ivici Banoviću 250 tisuća eura koje mu duguje od njegovog transfera u njemački Werder iz Bremena. Banović je u srpnju 2000. godine pristupio Werderu, a transfer je iznosio 4,7 milijuna DEM. Werder je odmah platio 3,7 milijuna DEM od čega je milijun otišao Banoviću, a 2,7 milijuna Zagrebu. Godinu dana kasnije Zagreb je dobio još pola milijuna DEM, a u rujnu 2001. uplaćeno je zadnjih pola milijuna DEM za Banovića. No Drago Marić, predsjednik NK Zagreb, Banovićev je novac preselio na račun svoje tvrtke Zagreb 903. Suđenje se pretvorilo u trakavicu sve dok policija nije intervenirala i obavila kriminalističku obradu nad Marićem.
Brojni čelnici Hajduka – Vedran Rožić, Ivica Buljan, Nadan Vidošević i drugi – nalaze se pod policijskom i sudskom istragom jer se sumnja da su od 1992. do 1997. prisvajali novac i od transfera igrača. Jedan je od bitnih svjedoka afere Duje Bilić, blagajnik Hajduka, koji je prije tri godine pokušao samoubojstvo nakon što je dao iskaz policiji. Novac je često nestajao, a najviše kada je Roberta Jarni 1991. prešao u talijanski Bari – Hajduk mu nije želio isplatiti njegov dio transfera od 1,2 milijuna dolara. Jarni se od 1994. sporio s Hajdukom da bi tek prošle godine dobio novac, a kamata se odrekao. Nerazjašnjen je i transfer reprezentativca Ivice Mornara u španjolsku Sevillu 1996. Mornar potražuje 1,6 milijuna dolara do kojih je do sada pokušao doći dogovorom, a odvjetnika je angažirao tek nedavno.
Prije nešto više od tri godine i Dinamo je potresla afera nazvana Bijela knjiga. Nepoznat netko dostavio je novinarima podatke o navodnim malverzacijama pri transferima igrača, a optuženi su bili Mirko Novosel, Damir Vrbanović i Branko Laljak, bivši glavni, izvršni i financijski direktori kluba. U tim je dokumentima stajalo da su podijelili 600 tisuća DEM od transfera Marka Viduke u škotski Celtic. Njih se sumnjiči da su uzeli novac i od prelaska Darija Šimića u talijanski Inter: prelazak je bio težak 10 milijuna DEM iako se kasnije navodno pojavila i ponuda od 14 milijuna DEM. Za prelazak Silvija Marića u Newcastle pola milijuna DEM isplaćeno je menadžerskoj agenciji iako autor “Bijele knjige” tvrdi da u tom poslu nije bilo ni menadžera ni posrednika. Spominje se i niz drugih prijelaza poput Rukavine u Veneziju i Jurčića u Torino te se navodi da je Dinamo ukupno oštećen za 10 milijuna DEM. Policija nije našla dokaze ni za jedan od ovih navoda.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika