Ivica Račan i Vesna PusićPredsjednik Vlade Ivica Račan ponovno je zaprepastio svoje ministre: nakon izvanredne sjednice Vlade u subotu, 10. svibnja, najavio je da će smijeniti svakog ministra koji u sljedećih šest mjeseci bude javno propagirao svoje radne uspjehe i tako vodio predizbornu kampanju. Premda to nije izrijekom potvrdio, njegove prijetnje bile su upućene ponajprije ministru obnove, javnih radova i graditeljstva Radimiru Čačiću, koji je za račun svog ministarstva snimio nekoliko promidžbenih spotova koji propagiraju uspjehe u gradnji autocesta. Nakon što su saznali za prijetnju premijera Račana da će otpuštati neposlušne ministre, njihovu iznenađenju nije bilo kraja: Račan se, naime, na sjednici Vlade nikome nije grozio smjenama, potvrdili su Nacionalu neki od članova Račanova kabineta. Štoviše, kažu da je atmosfera bila iznimno korektna i tolerantna, Račan je čak hrabrio ministre da dovrše započete projekte. U pitanju je već prepoznatljiv premijerov stil: ono što se koalicijskim partnerima ne usudi reći izravno u lice, poručuje im preko medija.

Premijer je pred novinarima izjavio da će smijeniti neposlušne ministre, ali na sastanku Vlade nije se usudio ništa prigovoriti ministrimaZbog toga predsjednicu HNS-a Vesnu Pusić i ministra Radimira Čačića nisu zabrinule najnovije Račanove prijetnje.
“Zabrana premijera Račana u suprotnosti je s njegovim željama da se popravi imidž Vlade. Kako će se promijeniti loša slika, ako se uspjesi Vlade ne smiju propagirati. Osim toga, u koalicijskoj Vladi premijer može smjenjivati samo ministre iz svoje stranke, druge mogu mijenjati samo stranke koje su ih predložile u Vladu. Ako je nezadovoljan radom nekog ministra, a njegova ga stranka ne želi smijeniti, premijer može jedino dati ostavku, raspustiti Vladu i raspisati nove izbore. Ako Račan baš želi, može to učiniti, mi mu nećemo praviti probleme”, zaključuju u vodstvu HNS-a.

Nesporazum je nastao iz vrlo prozaičnog razloga: Račan ovaj put nije nastupio kao premijer, nego kao predsjednik SDP-a. Kao premijeru trebalo bi mu biti drago da se ministri mogu pohvaliti svojim uspjesima, no kao predsjedniku SDP-a nije mu u interesu baš da se propagiraju rezultati samo onih ministarstava kojima su na čelu političari HSS-a, HNS-a, Libre i LS-a. Zbog toga je predsjednik SDP-a Ivica Račan neočekivano žestokim napadom na najučinkovitijeg ministra svoje Vlade Radimira Čačića, inače predsjednika Središnjeg odbora HNS-a, započeo zapravo predizborni rat protiv HNS-a. Križarski pohod na Čačića, kojemu odsada praktički stalno visi nad glavom opasnost od smjene budući da premijer Račan svaki njegov javni istup može protumačiti kao predizbornu propagandu, nije iznenadio: bilo je samo pitanje vremena kad će predsjednik SDP-a prestati bespomoćno promatrati kako raste popularnost HNS-u, posebice njegovim vodećim političarima Vesni Pusić i Radimiru Čačiću. I još gore: kako HNS-u raste izborni rejting zahvaljujući ponajviše glasovima birača koje je preoteo SDP-u.

Prijetnje premijera Račana ministru Čačiću da će ga izbaciti iz Vlade, premda nije u stanju smijeniti čak ni tako kontroverznu ministricu kao što je Pave Župan-Rusković, izraz su sve veće nervoze u vodstvu SDP-a. Za nevolje s rejtingom socijaldemokrati optužuju narodnjake koji im, potvrđuju istraživanja javnog mijenja, doista neumorno odnose glasove, ali što je još i gore, simpatizere pa čak i članove stranke. Pad svoje popularnosti u SDP-u objašnjavaju nekorektnim ponašanjem HNS-a, ponajprije Radimira Čačića koji navodno pokušava preoteti premijeru Račanu zasluge za skoro puštanje u promet dijela autoceste Zagreb – Split. O svojim slabostima i propustima ni riječi. Stoga, umjesto da ispravljaju vlastite pogreške, u SDP-u su zaključili kako će vratiti dio popularnosti budu li što više napadali HNS.

U SDP-u su također uvjereni da je bio posljednji trenutak da Račan krene u kontraofenzivu: naprosto je, tvrde, morao stati na put HNS-ovu skupljanju političkih poena na račun socijaldemokrata. Račan je, kažu njegovi suradnici, pogodio pravi trenutak i pokazao da ima smisla za tajming: udario je na HNS baš kad narodnjake trese afera nakon napada Zdravka Mamića na njihova predstavnika u Gradskoj skupštini Miljenka Mesića. Po SDP-ovim procjenama vrlo će se brzo otkriti da su neki HNS-ovci, ponajprije Srećko Ferenčak, ulazili u nedopustive dealove sa Zdravkom Mamićem, pa se nadaju da će to nanijeti veliku štetu ugledu HNS-a.

Premijer Račan otvoreno se zaratio s HNS-om tek nakon brižne medijske pripreme: najprije se Čačić našao pod baražnom novinskom vatrom zbog navodnih zloporaba svoje funkcije u Vladi i protežiranja tvrtki koje su bile u njegovu vlasništvu, a sada su u posjedu njegove supruge. Odmah potom na leđa mu je navaljen još jedan grijeh: mediji bliski premijeru Račanu optužili su Čačića da novcem Ministarstva plaća vlastitu i stranačku promidžbu. Taj scenarij neodoljivo podsjeća na medijsku hajku koja je pokrenuta protiv predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića kad se s premijerom Račanom sukobio oko privatizacije “Sunčanog Hvara”. U jeku najžešćih napada HSS-a na SDP, odjednom se predsjednik Sabora Tomčić našao na prvim stranicama novina bliskih Račanu zbog istoga grijeha kao i sada ministar Čačić: radi sukoba interesa i protežiranja tvrtki kojih je navodno vlasnik. U oba slučaja poruke Tomčiću i Čačiću bile su vrlo jasne: svaki neposluh može ih skupo stajati.

Najnoviji sukob SDP-a i HNS-a potvrđuje da su ideološki i politički bliske stranke ujedno i najljući protivnici: Razlog: bore se za isto biračko tijelo. SDP i HNS računaju na iste glasače građanske i lijeve opcije, kojih nema više od trideset i pet posto. I zbog toga među njima vlada takva nervoza i netrpeljivost. Iskustvo pokazuje da će se prije dogovoriti programski udaljeni pa i suprotstavljeni HSS i SDP, negoli bliski HNS i SDP. Isti je slučaj i s HSS-om i HDZ-om koji imaju niz programskih dodirnih točaka, ali se sukobljavaju jer računaju na glasove sličnog izbornog tijela.

U SDP-u nervozu i zavist pojačava to što veći dio javnosti doživljava Vesnu Pusić i Radimira Čačića kao moderne, stručne, hrabre i odlučne političare koji nude učinkovit model upravljanja državom. Dakle, koji imaju vrline koje najviše nedostaju premijeru Račanu i ostalim vodećim socijaldemokratima. Za razliku od premijera Račana i njegovih suradnika, Vesna Pusić i Radimir Čačić nisu skloni popuštanjima i kompromisima oko temeljnih opredjeljenja, od svojih stajališta o hrvatskoj upletenosti u rat u BiH, odnosa prema Haaškom sudu, zahtjeva za odlučnom detuđmanizacijom nisu odustajali čak ni kad su zbog toga bili na udaru većeg dijela medija i javnosti. Premda gradnja autoceste Zagreb – Split doista nije Čačićeva ideja, to je osmislio premijer Račan, ipak, bez njega teško da bi se ta, ali i ostale ceste, gradile tako efikasno. Čačić ponekad doista nema mjere u javnim nastupima, njegov stil i način komunikacije nerijetko iritiraju, no ne može se zanijekati da je vrstan menadžer i organizator.

Zdravko Tomac jedini je došao na svoje zbog najnovijeg sukoba SDP-a i HNS-a. On već dugo upozorava da će koaliranje s HNS-om upropastiti SDP. Tomac optužuje haenesovce da su anacionalni, radikalni ljevičari i radikali koji produbljuju podjele u društvu te guraju socijaldemokrate u politički radikalizam i ekstremizam. Te objede nisu naišle na plodno tlo u SDP-u pa je i to jedan od razloga zbog čega je Tomac danas toliko marginaliziran u stranci. Većina esdepeovaca, naime, cijeni predsjednika Stipu Mesića i Vesnu Pusić, HNS im je politički i ideološki najbliža stranka. Zbog toga su mnogi od njih glasovali na predsjedničkim izborima za Stipu Mesića, a ne za Dražena Budišu, kako im je sugerirao Račan. I danas smatraju da je narodni genij spasio SDP od bruke i sramote jer nije podržao Budišu, njihova kandidata za predsjednika države. “Sada bi država bila u izolaciji i kaosu, i to krivnjom SDP-a, što nam narod nikada ne bi zaboravio”, izjavio je nedavno jedan od vodećih esdepeovaca. Međutim paničan strah od izbornog poraza i ljubomora zbog stalnog rasta rejtinga HNS-a sve više okreće socijaldemokrate protiv narodnjaka.

Dok je HNS bio marginalna stranka, nije bilo tako, Vesna Pusić i Radimir Čačić nisu smetali Račanu i SDP-u. Nakon što su, međutim, ojačali, štoviše, počeli puhati za vratom socijaldemokratima, postali su im noćna mora. I zbog toga ih je predsjednik SDP-a Račan odlučio obuzdati i prizemljiti. Čačić je odabran kao najpogodnija meta jer ima najviše slabih točaka: premda brojne istrage koje su provođene još za HDZ-ove vlasti nisu otkrile nikakve nepravilnosti u njegovu radu, ipak su ostavile sjenu nad njegovim načinom poslovanja.

Premda su politički upućeni jedan na drugoga, odnosi između Račana i Vesne Pusić stalno osciliraju, obilježavaju ih konkurentnost i simpatije, kreću se od potpunog suglasja do otvorenog sukobljavanja. Ton im svakako daje Račan. Od svih koalicijskih partnera, pa i ostalih političkih vođa, Vesna Pusić, unatoč svim njegovim slabostima, najviše cijeni Ivicu Račana. Smatra ga ponekad teškim, nedosljednim i neučinkovitim partnerom, ali ipak još uvijek najboljim i zapravo jedinim prihvatljivim partnerom HNS-a. Premda su u HNS-u izrazito nezadovoljni neučinkovitošću vlasti i time što se nije napravilo koliko je bilo nužno i koliko se moglo, tvrde da je ipak učinjeno mnogo, da je napravljen niz važnih reformi za što je premijer Račan itekako zaslužan. Zbog toga će HNS i na sljedećim izborima stati uz Račana i SDP. Račan pak priznaje da je Vesna Pusić vrsna intelektualka, ali je dugo podcjenjivao njen politički instinkt, smatrao je da nije svladala političku tehnologiju te da ne zna upravljati strankom. Račan je bio uvjeren da HNS neće izrasti u ozbiljnu stranku, smatrajući da su njegovi čelnici salonski političari bez sluha za organizaciju i rad na terenu.

Dok je Račan bio od početka sumnjičav prema koaliranju s HNS-om, Vesna Pusić bila je uvjerena da će SDP i HNS odlično surađivati nakon što su preuzeli vlast u Zagrebu. Bila je čak sigurna da će HNS i SDP građanima ponuditi tako uspješan model upravljanja Zagrebom da će oni poželjeti da se primijeni i na državnoj razini. Nije, međutim, računala da će partnerstvo SDP-a i HNS-a ozbiljno ugrožavati pojedinačni interesi važnih članova SDP-a, ali i HNS-a, ni da će se SDP i HNS tako sukobiti oko birača. Danas je zbog toga mnogo opreznija kad je u pitanju suradnja s SDP-om, premda zna da HNS može ostati na vlasti jedino ako SDP osvoji dovoljan broj glasova. Stoga ona neće produbljivati sukobe s SDP-om, što se za premijera Račana ne bi mogli jamčiti. Njegova odlučnost ne treba iznenaditi: on obično tako reagira kad su ugroženi njegovi osobni interesi. A HNS i ministar Čačić doista su ih ozbiljno ugrozili.