Zlatko Tomčić, predsjednik HSS-a“Ako će premijer Ivica Račan i SDP ustrajati na zahtjevu da se izbori odgode do proljeća slijedeće godine, tada će ih imati puno prije nego li se nadaju, odnosno u najkraćem mogućem roku”, zaprijetio je najozbiljnijim tonom u neformalnom razgovoru za Nacional visokopozicionirani državni dužnosnik i jedan od vodećih političara HSS-a. “Izlika da je nužno odgoditi izbore kako bi Vlada na vrijeme promijenila pedesetak zakona i odgovorila na 3.500 pitanja Europske unije, potpuno je neutemeljena. Do sada je Vlada poslala u saborsku proceduru samo jedanaest zakona. Ako nastavi tim tempom, preostalih četrdeset zakona neće dovršiti ni da joj produžimo mandat još za jednu godinu. Nemojmo se zavaravati: Vlada naprosto nije sposobna do početka studenoga odgovoriti na 3.500 pitanja i poslati u proceduru preostalih četrdesetak zakona. Zbog toga HSS smatra da je izbore nužno raspisati što prije, najkasnije do kraja listopada. Time bismo omogućili da izborni pobjednici formiraju vladu do kraja godine te da do proljeća odgovore na postavljena pitanja i pošalju u saborsku proceduru potrebne zakone. Ako opet odgodimo izbore, onda sasvim sigurno nećemo uskočiti u vlak koji će 2007. odvesti Bugarsku i Rumunjsku u EU. Stoga HSS požuruje s izborima: Vlada nije jedini jamac hrvatskog ulaska u EU. Svaka nova vlada, bez obzira na to tko pobijedio na izborima, uredno će izvršiti te obveze.”

'Ako Račan bude inzistirao da izbori budu na proljeće sljedeće godine, imat će ih puno prije nego se nada', prijete u HSS-uTakvim je ocjenama visokog dužnosnika HSS-a ponovno otvoreno pitanje sudbine vladajuće koalicije: Nacionalov sugovornik potvrdio je, naime, da je HSS već digao ruke od vlade Ivice Račana. Ako premijer bude i dalje ustrajao na zahtjevu da se izbori odgode do početka sljedeće godine, tada će HSS potražiti formalni povod da povuče svoje ministre i tako prisili vladajuću koaliciju da raspiše nove izbore. Takve najave, kada su u pitanju vodeći hrvatski političari, ipak valja uzimati s velikom dozom opreza: unatoč svega što su izrekli na račun jedni drugih, ne treba isključiti mogućnost nove spektakularne pomirbe Ivice Račana i Zlatka Tomčića.

Još nešto: formulacijom Nacionalova sugovornika da je potpuno svejedno tko će doći na vlast, jer će svaka vlada ispuniti svoje obveze prema EU, HSS je poslao jasnu poruku HDZ-u, HSLS-u, HSP-u i DC-u: ostavljamo otvorenim vrata za postizbornu suradnju. Tom je izjavom HSS ujedno izbio SDP-u jedan od njegovih glavnih predizbornih aduta da je ta stranka jedino jamstvo ulaska Hrvatske u EU.

Da Nacionalov sugovornik nije isprazno prijetio, pokazalo se već u srijedu 14. svibnja, na sastanku predsjednika stranaka vladajuće petorke. Predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, potvrdili su Nacionalu neki od sudionika sjednice, satima je vršio pritisak na Račana optužujući ga da je falsificirao zaključke i javnosti krivo predstavio tijek zadnje sjednice Vlade. Preko toga, upozorio je Tomčić Račana ledenim glasom, HSS ne može prijeći. Od premijera je zatražio da povuče zaključke koje je osobno napisao i potpisao. Na takav ponižavajući ultimatum Račan nije mogao pristati. No nije uspio primiriti Tomčića čak ni prijetnjama da će podnijeti ostavku te da će cijeli problem staviti na dnevni red otvorene sjednice Vlade da se javnost uvjeri u kakvim okolnostima mora on raditi. Premijer Račan, ispričali su svjedoci, teško je podnio mrcvarenje koje mu je upriličio Tomčić: prvi je puta pokazao znakove slabosti, izgubljenosti, umora i gubljenja živaca. Za razliku od Tomčića koji s toliko samouvjerenosti ruši sve pred sobom da je sada već svima jasno da su njegove ambicije i ciljevi daleko veći nego on to želi priznati. Kako Tomčić nije želio popustiti, sastanak lidera petorke završio je u mučnoj atmosferi kao nikada do sada. Situacija u vladajućoj koaliciji postala je bezizlazna – samo je pitanje tko će koga zaskočiti: hoće li Račan prije podnijeti ostavku ili će Tomčić prije povući svoje ministre iz Vlade. U oba tabora prevladava uvjerenje da će na izborima bolje proći stranka koja prva izađe iz koalicije i izazove pad vlade.

Za takav neslavan kraj najzaslužnija je osobna netrpeljivost predsjednika SDP-a Ivice Račana i predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića, ali i grozničava nastojanja SDP-a i HSS-a da se pod svaku cijenu održe na vlasti. Po ocjenama nekih zajedničkih suradnika premijer Račan postao je za Zlatka Tomčića crvena krpa i on se više uopće ne može suzdržati u napadima na njega. Čak i kada se njih dvojica nešto dogovore, ako Račan prvi s tim izađe u javnost, Tomčić odmah skače na noge i negira sporazum. Tomčić bjesomučnim napadima na Račana želi postići dva cilja: unaprijed izboriti povoljniju poziciju HSS-a u eventualnoj budućoj koaliciji s SDP-om te ispitati mogućnosti da se preko leđa Račana ipak dočepa premijerske funkcije. Tomčić se može tako ponašati jer od HSS-a ovisi opstanak koalicije na vlasti, ali i zbog toga što se kao predsjednik Sabora izborio za političku poziciju koja mu objektivno ne pripada. Tomčić je funkciji predsjednika Sabora dao puno veći značaj nego li je to uobičajeno u demokratskim sustavima, čak se uspio nametnuti kao treći čovjek u državi. U normalnim demokratskim državama predsjednik Sabora prvi je među jednakima, organizator bez posebne političke težine. Stoga mnogi zamjeraju premijeru Račanu da predugo popušta Tomčiću: traže da stane na kraj ucjenjivanjima bez presedana u demokratskim sustavima. Novo odmjeravanje snaga upravo je na djelu: premijer Račan najavio je da Vlada neće neograničenim iznosima pokrivati štete do kojih je došlo u poljoprivredi zbog dugotrajne suše. Tomčić pak, ako želi postići iole pristojniji izborni rezultat, mora se pokazati pred svojom izbornom bazom široke ruke i sposobnim da ih maksimalno zaštiti. Ako u tomu ne uspije, a Račan ga može spriječiti, onda će Tomčić biti osramoćen pred svojim biračkim tijelom.

Takvo ponašanje Račana i Tomčića nanosi nepopravljive štete vladajućoj koaliciji, ali i njihovim strankama. Groteskno zvuče njihove jadikovke kako javnost ne uvažava postignuća Vlade. A kako i bi kada svaki dobar potez Vlade pada u sjenu njihovih međusobnih javnih sukoba i vrijeđanja. Osim toga, nakon svega što je Tomčić izrekao na račun Račana, logičnim se postavlja pitanje kako će njih dvojica nastaviti surađivati u eventualnoj novoj koaliciji. Objašnjenje kako političari brzo zaboravljaju uvrede ako o tome ovisi održanje na vlasti, možda doista imaju vrijednost u političkom miljeu. Građani i birači takva objašnjenja ne prihvaćaju: nemoral i nedosljednost političara toliko su im se ogadili da radi toga više od 40 posto birača još ni danas ne zna za koga će glasovati.

Teško je odgovoriti na pitanje tko je kriv za sadašnju pat poziciju. Poučen dosadašnjim iskustvima predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić ima pravo sumnjati u sposobnost Vlade da će na vrijeme izvršiti svoje europske obveze. No premijer Račan potpuno je u pravu kada upozorava da zbog izbora u listopadu Hrvatska može nepovratno izgubiti šansu za ulazak u EU. Ako Hrvatska u sljedećih nekoliko mjeseci ne odgovori na 3.500 pitanja EU i ne uskladi prvih pedesetak zakona sa standardima EU, propustit će povijesnu šansu da se izvuče iz balkanskog gliba. Ako se izbori raspišu za početak studenoga, unatoč svih uvjeravanja HSS-a, Hrvatska do sljedećeg ljeta neće moći ispuniti svoje europske obveze. Cijelo će ljeto i jesen svi političari biti zaokupljeni predizbornom kampanjom, nitko od njih neće gubiti vrijeme odgovarajući na pitanja EU i promjenama zakona. Ako će stranke vladajuće koalicije na izborima ponovno dobiti priliku da formiraju vladu, mjesecima će voditi pregovore o njenom sastavu, potom će trebati vrijeme da se ona uhoda, upozna sa zadacima te počne kompetentno rješavati probleme. Ako će vladu sastavljati stranke sadašnje opozicije, situacija će biti još dramatičnija. HDZ, HSLS i HSP i dalje imaju značajne rezerve prema nekim od ključnih uvjeta za prijem u EU, primjerice, suradnja s Haškim sudom, povratak izbjeglica i naknada za izgubljenu imovinu. Dok oni s EU raščiste ta pitanja, neće proći mjeseci, već godine, a za to vrijeme proces prijema Hrvatske u EU bit će zamrznut. U slučaju da HDZ, HSLS i HSP formiraju vlast, mnogi predviđaju će Srbija umjesto Hrvatske uskočiti u posljednji vlak za EU.

U HSS-u su vjerojatno u pravu kada predviđaju da su vodstva HDZ-a, HSLS-a i HSP-a voljna poštivati kriterije EU. Ivo Sanader, Dražen Budiša i Anto Đapić vjerojatno su spremni, zbog pragmatičnih razloga, odstupiti od dosadašnjih najtvrđih antieuropskih stajališta. Osim toga oni su, nema sumnje, korigirali neka stara stranačka stajališta, ali jedno je sigurno: te promjene nisu stigle do njihove stranačke baze. Veći dio stranačkog članstva HDZ-a, HSLS-a i HSP-a, za razliku od Sanadera, Budiše i Đapića, ostao je na političkim pozicijama s početka devedesetih, jednako je ideološki zatucan, politički rigidan i nacionalistički zadojen tako da će s takvim političarima biti nemoguće ući u EU. Na državnim i lokalnim razinama, kada u njih nahrupe političari željni osvete i povratka na pozicije koje su Hrvatske stajale desetogodišnje izolacije, događat će se svašta, a to Sanader, Budiša i Đapić neće moći kontrolirati ni uz najbolju volju.

Novi bespoštedni rat između Ivice Račana i Zlatka Tomčića te politički odnosi u HDZ-u, HSP-u i HSLS-u pokazuju da političke elite nisu na razini povijesne odgovornosti, da nisu dorasle i sposobne uvesti Hrvatsku u EU. Zbog međusobnih svađa u vladajućoj koaliciji i nedovoljne europske profiliranosti opozicije Hrvatskoj prijeti katastrofa: da se, izolirana i odbačena od Europe, još desetak godina koprca u balkanskom blatu. Preostaje tek jedan način da se izbjegne ta nesreća: budući da su sve glavne stranke suglasne da Hrvatska podnese zahtjev za prijem u EU i ispuni sve potrebne preduvjete, ne bi smjelo biti nikakvih prepreka da uz njihovu suglasnost predsjednik Stjepan Mesić formira ekspertnu vladu koja bi do proljeća odgovorila na 3.500 pitanja te promijenila pedeset zakona. Nakon što bi vlada stručnjaka ispunila europske obveze, predsjednik Mesić mogao bi već prije sljedećeg ljeta raspisati nove izbore. Ni tada naravno ne bi bilo svejedno tko će pobijediti na izborima i doći na vlast, no opasnosti bi bile puno manje: nakon što Hrvatska stekne status kandidata za prijem u EU, svaka će vlada u svom djelovanju biti strogo omeđena europskim standardima.