15.04.2011. / 15:05

Autor: Igor Koruga

Glazbeni šarm Jurija Bašmeta i Moskovskih solista

Dragocjeni Bašmetov solistički doprinos prirodno se uklopio u gudačko ozračje, a cijela je izvedba podsjećala na najbolje violončelističko-glasovirske i/li violsko-glasovirske izvedbe

Jurij Bašmet i Moskovski solistiJurij Bašmet i Moskovski solistiČuveni ruski violist Jurij Bašmet nastupio je u srijedu u Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog unutar ciklusa ¨Forte fortissimo¨. Predvodeći ansambl Moskovskih solista, izveo je obradu Schubertove Arpeggione Sonate u a-molu (D. 821), Griegovu Suitu za gudački orkestar ¨Iz Holbergova vremena¨ (op. 40), te u drugom dijelu koncerta orkestralnu prilagodbu gudačkog seksteta ¨Sjećanje na Firencu¨ u d-molu Petra Iljiča Čajkovskog.

Ruski su se glazbenici sjajno ugodili već na samome početku, pokazujući tijekom pet neobaroknih Griegovih stavaka tipičnu rusku školu dinamičke gradacije i emocionalne ekspresije, uravnoteženu zaobljenim, toplim i gipkim zvukom. Umjetnički dorečen, izvođački se elasticitet i zanos pokazao preslikom stila njihovog dirigenta i jednog od najvećih solista današnjice koji je nadahnuo mnoge suvremene skladatelje, svoje bliske prijatelje, na proširivanje repertoara za violu. Time je svakom članu moskovskog orkestra zajamčeno izravno učenje i usavršavanje vlastitih komornih i solističkih iskustava, što su posebno pokazali vodeći instrumenti grupa koji su, primjerice kod Čajkovskog, uspješno iznosili parcijalno podijeljene teme s čestim folklornim prizvukom. U ulozi tadašnjeg ravnatelja Ruskog glazbenog društva u Moskvi, Čajkovski se u završnim stavcima izvornog seksteta pozabavio složenim šesteroglasnim fugalnim oblikom kojeg se ne bi posramio niti najveći umjetnik navedene forme poput J. S. Bacha. Namjera ruskih umjetnika tako se prvenstveno svela na prenošenje srži nadahnuća pojedinih skladatelja, te rijetko ugođenog pulsa, primjerice, lakše ostvarivog na klaviru izvornika Schubertove Arpeggione Sonate pisane za solistički instrument koji se u povijesti glazbe jednakom brzinom pojavio i nestao. Vrhunski aranžman za violu i gudački orkestar spomenute Sonate priredio je Roman Balašov, a ukupno pozitivnom dojmu doprinijele su i šarmantne ¨pizzicato vođice¨ na mjestima modulacijskih arpeggia. Dragocjeni Bašmetov solistički doprinos prirodno se uklopio u gudačko ozračje, a cijela je izvedba podsjećala na najbolje violončelističko-glasovirske i/li violsko-glasovirske izvedbe. Radošću muziciranja i sanjivom sviračkom perfekcijom ruski je violist dodatno obradovao publiku u izvedbama Gravea Johanna Bende (1713-1752) i Polke Alfreda Schnittkea (1934-1998).

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika