Premijer Ivica Račan u društvu britanskog premijera Tonya Blaira i njemačkog kancelara Gerharda SchroederaSamo nekoliko sati boravka u Berlinu u četvrtak 22. svibnja bilo je dovoljno premijeru Ivici Račanu da povrati dobar dio izgubljenog samopouzdanja. Na proslavi 140. godišnjice SPD-a Račan je, naime, imao status uvaženoga gosta. Razgovarao je s njemačkim kancelarom Gerhardom Schroedeom, britanski premijer Tony Blair srdačno ga je dočekao na vratima dvorane za sastanke, za svečanosti došli su ga pozdraviti svi predsjednici vlada i ugledniji gosti. I što je najvažnije, odradio je golem posao. Dogovorio je posjet Gerharda Schroedera Zagrebu tijekom rujna, dakle usred predizborne kampanje, što znači da će se njemački kancelar izravno uključiti u promidžbu premijera Račana i SDP-a. Račan je načelno dogovorio da potkraj rujna posjeti London i susretne se s premijerom Tonyjem Blairom što će biti također važan adut u predizbornoj kampanji. Dogovorio je također s irskim premijerom da njegov posjet Irskoj ima službeni, a ne radni karakter, a velika je vjerojatnost da će se tijekom rujna ili listopada u Zagrebu okupiti predsjednici europskih socijaldemokratskih vlada: i taj summit bit će u funkciji predizborne promocije Račanovog SDP-a. Sve to, po Račanovim riječima, uz samo jednu zamolbu: da svede na najmanju moguću mjeru javne istupe Zdravka Tomca te da mu ne dopusti da u Europi nastupa u ime SDP-a.
Tako je Račan u samo nekoliko sati izborio važnu predizbornu potporu europskih socijalista i socijaldemokrata. Prvi korak već je učinjen uoči Račanova puta u Berlin: SDP je unaprijeđen u status promatrača u Stranci europskih socijalista, a najavljeno je da će vrlo brzo biti primljen i u ravnopravno članstvo organizacije iz čijih redova dolazi čak jedanaest europskih premijera i predsjednika vlada. Prijem SDP-a u Stranku europskih socijalista bit će presedan budući da se u njoj nalaze samo stranke država članica EU. Sve to potvrđuje da je vrh EU i Stranke europskih socijalista odlučio čvrsto stati iza premijera Račana i SDP-a u predizbornoj kampanji. Tomu valja pridodati i potporu koju je voditelj MMF-ova izaslanstva za Hrvatsku Hans Flickenschild pružio Račanovoj vladi te želji da dobije još jedan mandat kako bi dovršila započete reforme, što znači da iza nje stoje i međunarodne financijske institucije i kapital.
Njemački kancelar doputovat će u Zagreb usred kampanje, a Blair će krajem rujna primiti Račana u Londonu U Bruxellesu i najvažnijim europskim metropolama procijenjeno je da je Račanova vlada, unatoč svim iskazanim slabostima, ipak neusporedivo bolje rješenje od povratka HDZ-a na vlast. Nacional je u razgovoru s više zapadnih diplomata saznao da EU i SAD ne vjeruju da predsjednik HDZ-a Ivo Sanader ima snage promijeniti negativan odnos HDZ-a spram Haaškog suda, ali i prema BiH. Unatoč tome što mu je već nekoliko puta s više strana sugerirano da se javno izjasni za suradnju s Haagom, jer je to uvjet da dobije potporu EU i SAD-a, Ivo Sanader to nema snage učiniti. Dodatan problem je što potencijalni koalicijski partneri HDZ-a, prije svega HSLS i HSP, a da se o u drugim strankama desnice poput HB-a, HIP-a, HKDU-a i ne govori, otvoreno izražavaju protivljenje suradnji s Haagom. Od opozicijskih stranaka jedino se DC Mate Granića doživljava kao neosporno proeuropska i demokratska stranka, što naravno nije dovoljno jamstvo da će desna koalicija, ako dođe na vlast, poštovati preuzete međunarodne obveze. Zbog toga se EU i SAD pribojavaju povratka HDZ-a: uvjereni su da bi se tada zaoštrili odnosi Hrvatske s Haagom, da bi došlo do zaokreta državne politike prema BiH, što bi zakompliciralo odnose unutar BiH, između dviju država, ali i u cijeloj regiji.
Zbog atmosfere koja ga je čekala kod kuće, nije ni čudno što je premijer Račan svoj pozdravni govor na proslavi 140. godišnjice SPD-a započeo riječima kako mu je mnogo draže da je u Berlinu nego li na sjednici koalicijske vlade. Znao je, naime, da ga po povratku čeka gruba stvarnost: napadi Zlatka Tomčića, sukobi s HNS-om, ali i tri iznimno teška problema koje valja brzo rješavati: američki zahtjev za izuzećem njihovih građana od izručenja novoutemeljenom Međunarodnom sudu pravde, spor s Katoličkom crkvom koja traži da država zabrani rad nedjeljom te visina odštete koju valja platiti seljacima zbog šteta koje su nastale zbog dugotrajne suše.
Na sastanku predsjednika stranaka vladajuće koalicije koji je održan u petak 23. svibnja, predsjednik LS-a Ivo Banac tražio je da se prihvati američki zahtjev, objašnjavajući to ulogom američkih vojnika u uspostavi mira u Hrvatskoj i cijeloj regiji, ali i važnošću odnosa Hrvatske i SAD-a. Banac je podsjetio da je bio protiv potpore američkoj intervenciji u Iraku, jer se time narušio međunarodni poredak, no ovaj je put u pitanju nešto sasvim drugo. Amerikancima valja izaći u susret, smatra Banac, jer oni sami vrlo strogo procesuiraju i kažnjavaju svako kršenje ratnog i međunarodnog prava pred svojim sudovima, a time žele izbjeći da se njihovi vojnici u mirovnim misijama ne nađu na udaru kojekakvih nasilnika i diktatora. Premijer Račan odbacio je međutim takvu argumentaciju zatraživši da se ne prihvati američki zahtjev iz najmanje dva razloga: zbog toga što bi to naišlo na osudu EU, ali i zbog domaćeg javnog mnijenja koje se protivi spomenutom izuzimanju građana SAD-a. Zlatko Tomčić, Vesna Pusić i Jozo Radoš poduprli su stajališta premijera Račana upozorivši da Hrvatska ne može drugačije postupiti budući da međunarodna zajednica od nje zahtijeva bespogovornu suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu. Štoviše, dio lidera petorke založio se za odbijanje zahtjeva SAD-a smatrajući da će time dovesti u nemoguću situaciju HDZ, koji se zalaže da Hrvatska, kada su u pitanju američki građani, ipak napravi iznimku. Računaju da će javnost biti zgranuta takvim obrazloženjem HDZ-a, budući da je Hrvatska prisiljena poštivati svaki nalog haaškog tužiteljstva. Predsjednik LS-a Ivo Banac bio je međutim uporan: kazao je da je iz razgovora s više stranih diplomata saznao kako EU ne namjerava kažnjavati države koje su već potpisale sporazum s SAD-om, nego da ih, kao primjerice BiH, namjerava samo malo ukoriti. Dakle, što se EU tiče, zaključio je Banac, neće biti problema, a što se domaće javnosti tiče, premijer Račan i državno vodstvo moraju objasniti što je nacionalni interes Hrvatske u ovom slučaju. Odgovorio je i na primjedbu da takav zahtjev nije pravedan, riječima: “Je li pošteno i pravedno da u UN-u samo pet država ima pravo veta? Naravno da nije, a ipak su svi time suglasni.”
Petorka je na kraju, vjerujući da je našla spasonosno rješenje, zatražila od SAD-a da donese tzv. predsjedničko izuzeće, odnosno da predsjednik George Bush omogući Hrvatskoj, zbog njenog odnosa s Haaškim sudom, da se o tom pitanju ne izjašnjava. Tom odlukom državni vrh ponovno je pokazao da se uopće ne snalazi u kompliciranim međunarodnim odnosima. Umjesto takvog bespotrebnog istrčavanja i ulaženja u novi politički konflikt sa SAD-om, valjalo je pričekati s donošenjem konačne odluke dok kraja lipnja. EU se, naime, obvezao da će do 1. srpnja donijeti novi naputak o ponašanju država članica u odnosu na zahtjev SAD-a. Za Hrvatsku je jedini izlaz i najbolje rješenje da prihvati rješenja koja će ponuditi taj dokument. O toj važnoj inicijativi unutar EU premijer Račan, tko zna zašto, nije obavijestio koalicijske partnere.
Kako je Nacional saznao u diplomatskim izvorima u Bruxellesu, u naputku će se vjerojatno izaći u susret dijelu američkih zahtjeva i to tako da će se pobrojiti nekoliko kategorija američkih građana koje države potpisnice ne bi izručile Međunarodnom sudu pravde. To bi se, ponajprije, odnosilo na pripadnike američkih vojnih postrojbi koje sudjeluju u mirovnim misijama širom svijeta. U Bruxellesu vjeruju da će takvo rješenje biti prihvatljivo za Washington, ali i članice EU te da će se tako izbjeći produbljivanje sukoba sa SAD-om. Takav naputak bio bi spas za Hrvatsku: Zagreb će poštovati preporuke EU, a izbjeći će konflikt sa SAD-om. Da je Hrvatska poslala u Irak mirovne snage ili medicinsku pomoć, tada bi mogla mirne savjesti odbaciti američki zahtjev: no ponovno okrenuti leđa SAD-u, koji je toliko učinio za Hrvatsku, politički nije mudro premda u ovom slučaju krivnju snosi Washington koji se uopće nije potrudio iznijeti u javnost svoje argumente.
Premijera Račana po povratku iz Berlina dočekao je još jedan izazov: zahtjev Crkve da se zabrani rad nedjeljom. Premda je taj prijedlog neprihvatljiv za turističku zemlju kao što je Hrvatska, problem je u tome što HSS, dodvoravajući se vrhu Katoličke crkve, podupire taj zahtjev, što će biti novi razlog za sukobe između premijera Račana i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića. U državnom je međutim interesu da se zahtjev ne uvaži, a premijer Račan ovih je dana objasnio da Hrvatska, uz to što je turistička zemlja, iz dana u dan sve više postaje i trgovačka meka. U Hrvatsku, posebice vikendom, dolazi sve više kupaca iz Slovenije, BiH, Mađarske, pa i Srbije i Crne Gore, a prihodi od usluga postali su važna stavka u budžetu i uskoro će postati još veća. Ulaskom Slovenije i Mađarske u EU, u tim državama doći će do porasta cijena nekih roba, pa će ih oni sve više kupovati u Hrvatskoj. Stoga sporove oko plaćanje rada vikendom valja rješavati zakonima i inspekcijama, a ne zabranama.
Puno će međutim biti teže riješiti problem odštete seljacima za štete uzorkovane sušom. HSS traži maksimalne iznose kako bi se dodvorio poljoprivrednicima, što je naravno neprihvatljivo za državni budžet. SDP-u i ostalim strankama ne preostaje drugo nego ponovno ući u sukob s HSS-om: a to neće biti nimalo lako budući da Tomčić državnim novcem pokušava kupiti naklonost značajnog dijela izbornog tijela. Višesatni boravak premijera Račana u Berlinu potvrdio je staru poslovicu: sve što je lijepo, kratko traje.