Anto Đapić i Miroslav Tuđman u rekordnom su roku postigli dogovorNakon što su neslavno propali pokušaji predizbornog koaliranja HDZ-a, HSLS-a, DC-a i HSP-a te stvaranja Hrvatskog državotvornog bloka HB-a, HIP-a, HSP-a, HČSP-a i HKDU-a, učinilo se da je na desnom krilu hrvatske političke scene nemoguće dogovoriti ozbiljniju suradnju. Posljednjih dana došlo je do neočekivanog obrata: predsjednici HSP-a i HIP-a, Anto Đapić i Miroslav Tuđman, saznao je Nacional, u rekordno kratkom roku postigli su dogovor o zajedničkom izbornom nastupu. Time je Anto Đapić, tvrde izvori bliski vrhu HSP-a, uspio ostvariti ono o čemu su maštali predsjednik HB-a Ivić Pašalić i predsjednik HIP-a Miroslav Tuđman: definitivno se nametnuo kao jedini pravi vođa hrvatske desnice. Na tom putu najprije je morao odbaciti ridikulozne desničare kao što su predsjednik HKDU-a Anto Kovačević i predsjednik HČSP-a Luka Podrug, potom je iz igre izbacio Pašalića, da bi na kraju pod svoje političko okrilje stavio i Miroslava Tuđmana.

Nakon što je postigao dogovor s HIP-om Đapić će se pokušati nametnuti kao vođa desnice, a spreman je pregovarati i s RačanomSklapanjem koalicijskog sporazuma Đapića i Tuđmana, ujedno je, tvrde u HSP-u, završen proces političke profilacije i preslagivanja na desnici: HSP je izrastao, iza HDZ-a, u drugu stranku po snazi. HSLS i DC sami su se marginalizirali jer ne mogu pronaći koalicijske partnere pa je posve neizvjesno hoće li uopće prijeći izborni prag. Duboka podijeljenost među liberalima ponovno razdire HSLS: stranačka desnica zalaže se za koaliciju s HDZ-om, umjereniji članovi upozoravaju da je besmisleno na jednim izborima zajedno s SDP-om rušiti vlast HDZ-a, a nakon četiri godine ući u koaliciju s HDZ-om kako bi se pobijedio SDP. Osim toga tvrde da je Ivo Sanader grubo izmanipulirao i iskoristio Dražena Budišu, da ga je navukao na pregovore nudeći neprihvatljive uvjete suradnje. Stoga predlažu suradnju s DC-om. Mate Granić međutim pristaje na koaliciju samo u omjeru 50:50, što u HSLS drže neprihvatljivim. Postoji i treća grupacija koja smatra da HSLS mora ići na izbore samostalno. Smatraju, naime, da je suradnja s Ivom Sanaderom nemoguća zbog bahatosti HDZ-a, Zlatko Tomčić i HSS jednako su neprihvatljivi kao i Ivica Račan i SDP, a koalicija s HSP-om, zbog političkih i ideoloških razlika, ne dolazi u obzir. Takvi predlažu da HSLS izađe samostalno na izbore uvjereni da će tako proći puno bolje nego u koaliciji sa strankama koje samo žele iskoristiti preostali dio njihova ugleda. Ivo Sanader odlučio se pak na taktiku čekanja: uvjeti za suradnju koju sada nude HSLS, HSP i DC apsolutno su neprihvatljivi za HDZ. Stoga čeka rujan kada budu provedena ozbiljna istraživanja javnog mijenja i kada će se u HSLS-u, HSP-u i DC-u uvjeriti da je krajnje neizvjestan njihov prijelaz izbornog praga. Tada će, predviđaju u HDZ-u, sjesti za stol s puno realnijim zahtjevima i tada će Sanader biti spreman na razgovor, dakako pod uvjetima koje će on diktirati.

Antu Đapića i HSP više ne zanimaju takve kalkulacije. Uskoro slijedi, najavljuju u HSP-u, njihov novi spektakularni iskorak: ulazak u buduću vladajuću koaliciju. U HSP-u su procijenili da je nakon 14 godina provedenih u opoziciji, s 400 ogranaka i 14 tisuća aktivnih članova, posljednji trenutak da se ta stranka uključi u vlast. Ostajanje u oporbi, smatraju, moglo bi biti fatalno po budućnost stranke. U HSP-u očekuju da će zajedno s HIP-om osvojiti najmanje desetak saborskih mjesta, a nositelji će lista biti Anto Đapić, Tonči Tadić, Miroslav Rožić, Vlado Jukić, Miroslav Tuđman, Nenad Ivanković, admiral Domazet, Ljilja Vokić, Dunja Zloić Gotovina. To znači da se bez njih neće moći formirati ni jedna vlada. Đapić, najavljuju u HSP-u, kao ni Zlatko Tomčić, neće biti opterećen ideološkim predrasudama: surađivat će sa strankama koje ponude više. Tako u HSP-u očekuju da će im SDP, u želji da se održi na vlasti, ponuditi dvostruko više od HDZ-a. Stoga za razliku od Sanadera, Budiše i Pašalića, koji se kunu da ne dolazi u obzir suradnja s SDP-om, ne odbacuju mogućnost suradnje sa socijaldemokratima. Štoviše, zainteresirani su na nju, što potvrđuju razgovori Ante Đapića i Ivice Račana, kao i pregovori s potpredsjednikom SDP-a Matom Arlovićem. U HSP-u procjenjuju da se vrlo lako može dogoditi da rezultat izbora bude takav da se mora stvoriti crveno crna koalicija, primjerice SDP-a, HSS-a i HSP-a. U tom slučaju nema nikakva razloga da Anto Đapić ne uđe u vladu Ivice Račana. Predsjednik SDP-a, smatraju u HSP-u, dokazao je u slučaju Mirka Norca da vodi brigu o braniteljima i dignitetu Domovinskog rata, da je sposoban zaštiti domaće heroje od izručenja haškom sudu, a njegovo pojavljivanje na sprovodu generala Janka Bobetka potvrdilo ga je kao političara koji zna cijeniti vrijednosti Domovinskog rata i suverene države. Kao model buduće suradnje spominju Zagreb u kojemu, po mišljenju HSP-a, Milan Bandić i Zdravko Tomac vode potpuno prihvatljivu politiku.

Takvoj samouvjerenosti i ambicijama HSP-ovaca najviše je pridonijela jagma za njihovom strankom. Za suradnju s HSP-om jednako su zainteresirani HDZ i SDP, ali i DC i HSLS, kao i HIP, HB, HKDU i HČSP. Svi su oni uvjereni da HSP može dobiti između 4 i 6 posto glasova tvrde nacionalističke desnice, a da istodobno, zbog najnovije retorike i ponašanja vodstva HSP-a, ta stranka ipak neće biti anatemizirana kao antieuropska i antidemokratska. O poželjnosti HSP-a svjedoče brojni Đapićevi susreti s Ivom Sanaderom, Ivicom Račanom, Draženom Budišom, Matom Granićem, Ivićem Pašalićem, Miroslavom Tuđmanom…

Premda je prihvatio inicijativu Ivića Pašalića o razgovorima za stvaranje koalicije desnih stranaka, Đapić je pokazao da je riječ tek o taktičkom potezu. Redom je odbacivao sve Pašalićeve prijedloge o zajedničkom koalicijskom nastupu HSP-a i HB, čak i kada je Pašalić bio spreman pristati i na tako ponižavajući poziciju da HSP ima vodeća mjesta u 7 ili 8 izbornih jedinica. Čim je prekinuo pregovore s Pašalićem, Đapić se dogovorio s Miroslavom Tuđmanom i HIP-om. Pod, za HSP, vrlo povoljnim uvjetima 75:25 posto. Tri su razloga nukala Đapića na sporazum s Tuđmanom. Prvi je da će mu prezime Tuđman pomoći pridobiti na svoju stranu dio HDZ-ovih i HB-ovih birača. Drugi je da će Miroslav Tuđman izboriti ulazak u Sabor u Zagrebu gdje HSP ne stoji baš najbolje, a treći, no ne najmanje važan, da je fatalno razdvojio HB i HIP. Suradnji s Pašalićem i HB-om jednako su se protivili i u HSP-u i HIP-u. Potpredsjednici HIP-a Nenad Ivanković i admiral Davorin Domazet Lošo, kao i većina u vodstvu njihove stranke, smatraju da je Ivić Pašalić potrošen političar i na tako na zlu glasu da će kompromitirati svakoga tko uđe s njim u koaliciju. S time se slaže i Đapić koji ima i jedan dodatni, osobni razlog da odbaci Pašalića: stajao mu je na putu da preuzme vodstvo na desnici. Sklapajući koaliciju s Miroslavom Tuđmanom, Đapić je osudio Pašalića na suradnju s minornim, ekstremnim desničarskim strankama HKDU-om i HČSP-om. Pitanje je međutim hoće li čak i Luka Podrug i HČSP pristati na suradnju s Pašalićem. On, naime, traži da bude nositelj jedne od lista u Dalmaciji, gdje Podrug smatra da ima šanse ući u Sabor.

U HSP-u su također uvjereni da su koaliranjem s Miroslavom Tuđmanom zadali težak udarac Ivi Sanaderu: pod svoje su stavili ime Tuđman, zaštitni znak HDZ-a, a osim toga pokazali su da se s njima neće moći razgovarati s pozicije sile i nadmoći, već samo kao s ravnopravnim partnerima.

Đapić se u razgovorima sa stranim diplomatskim predstavnicima već predstavlja kao predsjednik moderne, proeuropske konzervativne stranke desnice, ne kao Haider u Austriji, već kao CSU u Njemačkoj. Đapić, naime, svakako želi izbjeći sudbinu ekstremnog koruškog desničara kojega je najprije anatemizirala međunarodna zajednica, a potom su ga odbacili i domaći birači. Stoga se Đapić posljednjih godinu dana u svojim javnim istupima više ne poziva na Antu Pavelića i ustaštvo, nije se pridružio protestnim akcijama dobrovoljačkih udruga, izbjegava govoriti o Međunarodnom sudu u Haagu, ne spominje ni BiH, ne upleće se u akcije umirovljenih generala, uopće se ne bavi ideološkim pitanjima… Umjesto toga HSP se, tvrde u vodstvu stranke, bavi temama bitnim za razvoj i funkcioniranje pravne države pa predlaže zakone o zaštiti okoline, prijenosu vlasti, otocima, sukobu interesa državnih dužnosnika, protivi se zagađivanju Jadrana i korištenju genetski modificirane hrane…

Pitanje je međutim kako će članstvo i glasači HSP-a, domaća javnost i predstavnici međunarodne zajednice ocijeniti i prihvatiti najavljene promjene. Takvom kopernikanskom obratu HSP-a, za sada jedino u glavama čelnih ljudi stranke, pogoduje samo patološka glad za vlasti i moći. U nas se na vlasti gube svi obziri i ne biraju se ni sredstva i metode, ni partneri da se vlast osvoji i da se na njoj zadrži. Stoga ni najnevjerojatnije koalicije, poput SDP-a i HSP-a, više nisu sasvim isključene. Puno je međutim bilo lakše napraviti obrat u glavama vodećih HSP-ovaca, kojima je to preduvjet da se održe na političkoj sceni, nego li u bazi koja je uglavnom regrutirana iz redova onih koji još i dan danas promiču ustašku ideologiju, a pojma nemaju o ekologiji i genetski modificiranoj hrani. Teško je predvidjeti kako će oni prihvatiti ideju suradnje s SDP-om, kako će reagirati ako HSP podrži odluke o izručenju osumnjičenih Međunarodnom sudu u Haagu. Uostalom činjenica da je Đapić sklopio koalicijski sporazum s Miroslavom Tuđmanom ili da namjerava za nositelja liste u Dalmaciji predložiti Dunju Zloić Gotovina pokazuje koliko će biti dug i mukotrpan put do preobrazbe HSP-a. No pozitivna je činjenica da je u stranci koja se pojavila na političkoj sceni početkom devedesetih u crnim košuljama, s ustaškim simbolima i uzdignute desnice, počelo sazrijevati uvjerenje da je nužno slijediti i promicati proeuropske i demokratske ideje.