Objavljeno u Nacionalu br. 395, 2003-06-10

Autor: Jasna Babić

Velika selidba bolnica sa Šalate na Rebro

Uklanjanje klinika na Šalati - Račanov izborni adut

Nacional donosi planove za izgradnju budućeg 'biomedicinskog' kompleksa na Šalati prema zamisli arhitekta Branka Kincla, projektanta Dinamova stadiona u Maksimiru: njima se premijer Račan i SDP nastoje predstaviti kao veliki graditelji bolnica i kapitalnih medicinskih objekata

Nacional donosi planove za izgradnju budućeg 'biomedicinskog' kompleksa na ŠalatiNacional donosi planove za izgradnju budućeg 'biomedicinskog' kompleksa na ŠalatiNacional je došao u posjed studija i planova arhitekta Branka Kincla o budućem oblikovanju kliničko-bolničkog kompleksa na Šalati koji napokon otkrivaju krajnji smisao davno obećane reforme enormno skupog i istodobno slabašnog zdravstva. Prošloga tjedna prezentirani su hrvatskoj Vladi koja je Kinclove sheme, kako Nacional doznaje, usvojila bez značajnije primjedbe. Utoliko postaju adut kojim će Ivica Račan, premijer i predsjednik SDP-a, zaigrati pred biračkim tijelom na skorim parlamentarnim izborima. Koliko je HNS-ov ministar Radimir Čačić svoj politički identitet uspio nametnuti kroz gradnju kapitalnih prometnica i socijalnih stanova, toliko se Račan i SDP nastoje predstaviti kao veliki graditelji bolnica i medicinskih ustanova.

Stari paviljoni klinika na Šalati bit će zamijenjeni vilama, studentskim domovima, kongresnim centrom i velikom garažom Ideja da se sadašnji bolnički kapaciteti premjeste na Rebro, koja ima jaku Račanovu potporu, izazvala je snažan otpor liječnika Šalate i drugih bolnica KBC Zagreb To je ujedno razlog što je premijer Račan sudjelovao u svečanom otvorenju četiriju novih dvorana na Rebru koje se smatraju početkom najvećeg, po nekima i najrizičnijeg, pothvata u povijesti hrvatskog zdravstva. Kao počasni gost Josipa Paladina, ravnatelja KBC-a Zagreb, premijer je održao prigodni govor u kojem je stanovništvu optimistički obećao značajno poboljšanje zdravstvenih usluga. Bila je to zapravo gesta Račanove javne potpore Paladinovoj radikalnoj redistribuciji, umnožavanju i komercijalizaciji postojećih kliničko-bolničkih kapaciteta u Zagrebu, čijoj su realizaciji od ključnog značaja arhitektonske ideje Branka Kincla. Uzgred rečeno, Kincl je poznat kao tvorac zagrebačkog nogometnog stadiona u Maksimiru, započetog u doba HDZ-ove vlasti a koji nije završen zbog nedostatka novca.

Prema Kinclovim nacrtima, sa Šalate se sele četiri bolnice, dakle, gotovo svi sadašnji bolnički kapaciteti. Na ispražnjenom teritoriju smjestit će se sedam jednokatnih vila koje, sve zajedno, zauzimaju površinu od 5980 m2, četverokatni kongresno-poslovni centar na 11.380 m2, studentski dom također na četiri etaže, garaža od 680 parkirnih mjesta. Nezdravstveni objekti služit će, kako se tvrdi, za ugošćavanje uglednih predavača i znanstvenika iz inozemstva, za održavanje međunarodnih skupova i poboljšanje komfora ekskluzivno za studente medicine. Rušenjem zatečenih i gradnjom niza novih paviljona, uz postojeći dekanat Medicinskog fakulteta, tu će se udomiti i njemu srodne akademske ustanove, u ovom trenutku rasute po raznim dijelovima Zagreba koje su u Kinclovoj shemi nazvane “bio-medicinsko središte”: neki odjeli PMF-a, Stomatološkog, Farmaceutskog i Veterinarskog fakulteta, te Visoka zdravstvena škola. Konglomerat fakulteta naslanja se, i prostorno i funkcionalno, na sportske terene koji su, očito, zamišljeni kao značajni dio medicinsko-zdravstvene ponude. Kao najradikalniji zahvat koji će izmijeniti izgled i okoliš Šalate, Kincl je u svojim nacrtima predvidio mostove kojima bi trebalo premostiti Vončininu ulicu. U arhitektonskim planovima ucrtane su i dvije livade – južna i sjeverna – koje zajedno iznose 20-ak tisuća četvornih metara, premda im namjena za sada nije poznata. No, prema kazalu, na južnoj će se livadi podići nešto od tri, a na sjevernoj nešto od četiri kata.

U temeljitom brisanju dosadašnjih sadržaja Šalate, iz Kinclovih studija nestao je čak i Odjel ortopedije, premda je Hrvatska za njegovu obnovu – i to isključivo na sadašnjem mjestu – od Razvojne banke Vijeća Europe već odavno dobila kredit od 114 milijuna kuna koji do danas nije realiziran. Iskamčen zbog masovnih žrtava i invalida Domovinskog rata, prenamijenjen je za rekonstrukciju neke zdravstvene ustanove u Dalmaciji, kada je odlučeno da se sve bolnice i klinike eliminiraju sa središnjeg zagrebačkog brežuljka.

Kinclove arhitektonske nacrte valja čitati kao jedno lice građevinskog koncepta KBC-a Zagreb koji će, navodno, izmijeniti cijelo hrvatsko zdravstvo: sve što na jednoj strani nestaje, pojavit će se na drugome mjestu. Četiri klinike kojih nema u Kinclovoj projekciji Šalate premještaju se u nove depandanse uz istočni bok Rebra nazvan “istočni češalj”. Već odavno najavljeno kao najveća atrakcija u preobrazbama KBC-a Zagreb, u “istočnom češlju” djelovat će 36 kirurških dvorana – uz postojećih 14 – koje će razvoj hrvatske medicine usmjeriti prema transplantaciji organa. U istom kliničko-bolničkom krugu trebalo bi podići luksuzni hotel, restoran, banku, poštu, dječji vrtić, garažni prostor i stanove, neznatno skromnije od onih na Šalati.

Tako bi se, kažu, zbog veće efikasnosti zdravstva i bolje naobrazbe liječničkog kadra, funkcionalno podijelio rad između dvaju najvećih pogona KBC-a Zagreb. Šalata bi postala neka vrsta znanstveno-studentske kolonije, a Rebro bi se, s golemom koncentracijom pacijenata i bolničkih kreveta, pretvorilo u veliko “radilište”, kako kažu zdravstveni stručnjaci, za praktičnu i eksperimentalnu edukaciju studenata biomedicinskih studija i usmjerenja.

Ipak, i Kinclove sheme i javno poznati “istočni češalj” svjedoče da je, što se Račana tiče, krajnji cilj svih tih pothvata – profitabilnost. Zdravstvo koje donosi novac trebalo bi potpuno izmijeniti dosadašnju tradiciju isključive zdravstvene potrošnje koju, nakon socijalizma, nije uspio srušiti ni HDZ. U osnovi, cilj je logičan, racionalan i provediv, što dokazuju poliklinike i bolnice privatnih osiguravajućih društava. Jer novac prikupljen od zdravstvenog osiguranja, znanstveno-medicinska tehnologija i bolnički kapaciteti doista jesu kapital. Usto, komercijalnim djelatnostima KBC Zagreb zaposlio bi, navodno, tehnološki višak od onih 14.000 radnika i službenika koji čine pomoćno bolničko osoblje nemedicinske struke.

Koliko god izgledao privlačan, projekt, međutim, sadrži elementarnu matematičku kontradikciju: sadašnjih 25.000 četvornih metara Šalate premješta se u samo 18.000 četvornih metara budućeg “istočnog češlja” na Rebru koje i samo vapi za širenjem.

Zato je koncept te građevinske reorganizacije zagrebačkog zdravstva s mnogo više oduševljenja primljen u laičkoj javnosti nego u krugovima znalaca koji znaju ocijeniti koliko je potrebno minimalnih ulaganja da bi Hrvatska dobila i maksimalni broj dobrih liječnika i izliječenih pacijenata. Riječ je ujedno o jedinom načelu dobrog zdravstvenog sustava.

Najglasniji kritičari ovakve zdravstvene reforme tvrde da se u pozadini krije obnova ideje o središnjoj sveučilišnoj bolnici kojom bi KBC Zagreb – kao “krovna” uprava pet zagrebačkih klinika – ujedinjen s Novom bolnicom u Dubravi, postao tek tehnološko-zdravstvena osnova Medicinskog fakulteta. No sintagma “sveučilišna bolnica” ne rabi se u službenoj retorici samo zato što u SDP-ovoj frakciji koalicijske vlade postoji svijest o nikad završenoj sveučilišnoj bolnici u Blatu, jednoj od onih promašenih investicija koje su pridonijele bankrotu komunističkog režima. Zajedno s nestalim novcem, tada su propali i prvi planovi o velikom kliničko-bolničkom konglomeratu pod vlašću i u službi Medicinskog fakulteta. Usto Milan Bandić, smijenjeni zagrebački gradonačelnik i siva eminencija zagrebačke gradske uprave, u ime SDP-a uporno ponavlja da će se mastodont u Blatu napokon dovršiti i pustiti u funkciju. A dva istovjetna projekta ipak su malo pretjerana, čak i u doba tiho započete predizborne kampanje.

Najveći nedostatak reforme zdravstva koja započinje s arhitektonskim nacrtima KBC-a Zagreb, kako dalje tvrde njezini protivnici, sadržan je u činjenici da ni u ovom trenutku još nitko pouzdano ne zna koliko će u konačnici stajati njegova realizacija. U kolovozu 2002. troškovi prijenosa četiriju klinika sa Šalate na Rebro procijenjeni su na 50 milijuna dolara, u listopadu iste godine na 58,4 milijuna dolara, a posljednjih mjeseci govori se o iznosu koji se popeo do 80 milijuna USD. Ni Andro Vlahušić, ministar zdravstva, nije pokazao osobitu dosljednost u zagovaranju Račanove zdravstvene reforme. Prošle godine u Večernjem listu izjavio je da 36 kirurških dvorana na Rebru Hrvatskoj nipošto nije potrebno, a u lipnju 2003. cijelom je projektu izrazio bezrezervnu podršku. Prema sadašnjem stanju stvari, u obnovu svih kliničko-bolničkih kapaciteta u Zagrebu do 2004. utrošit će se najmanje sedam milijardi kuna.

Bilo kako bilo, Hrvatska već ima izvjesna iskustva s komercijalizacijom medicinsko-zdravstvenih usluga. Kao ogledni primjer vlastitih namjera, Medicinski fakultet vlasnik je poliklinike Neuron, fizički smještene u zgradi Instituta za mozak na Šalati. Sastoji se od najskuplje i najmodernije magnetske rezonance na Balkanu, kupljene novcem poreznih obveznika za dijagnostiku tumora mozga, za edukaciju studenata, te ujedno u neuroznanstvenim istraživanjima. Stavljena na raspolaganje Medicinskom fakultetu i formalno-pravno uknjižena kao imovina njegove poliklinike Neuron, magnetska rezonanca besplatno je dostupna samo ujutro, ako pacijent uspije teškom mukom ishoditi uputnicu. Najširoj populaciji dostupna je tek u popodnevnim satima, kada pregled na magnetskoj rezonanci stoji 1700 kuna. Dakle, skupocjen aparat što su ga već jednom platili – i kroz svoje poreze i kroz zdravstveno osiguranje – isti bolesnici plaćaju još jednom u korist znanstveno-obrazovne ustanove koja, pak, sa svoje strane nije pridonijela ni kune.

Tek u nešto drukčijoj varijanti, ideja “istočnog češlja” na Rebru i velikih seoba bolničkih kapaciteta sa Šalate starija je od aktualne koalicijske vlade. Već 1993. Franji Tuđmanu, tadašnjem predsjedniku Hrvatske, predloženo je da se sa Šalate, kao elitne zagrebačke četvrti, eliminiraju svi zatečeni bolničko-klinički sadržaji, uključujući i sam Medicinski fakultet, kako bi se nadomjestili skupim i unosnim stambenim naseljima. Sklon monumentalnim projektima, Tuđman je zamalo krenuo u njegovu realizaciju, ali ga je u tome spriječio tadašnji nadbiskup Franjo Kuharić. Kako je Šalata izvorno crkveno zemljište koje je početkom 20. stoljeća darovnicom ustupljeno civilnim vlastima, ali isključivo za bolnice i klinike, ni komunistički režim, pa ni poslije Tuđman, nisu se usudili povući ni jedan potez bez odobrenja Kaptola.

Činjenica da se seoba bolnica sa Šalate provodi tek u Račanovoj eri može značiti samo jedno: da se aktualna vlada, u nekoj vrsti vezane trgovine – možda čak po cijenu Croatia osiguranja koje postaje kaptolsko vlasništvo – uspješno nagodila sa Zagrebačkom nadbiskupijom s izvanrednim smislom za profitabilne poslove.

Koliko je Nacional mogao saznati, u krugovima liječnika KBC-a Zagreb i profesora na Medicinskom fakultetu plan “istočnog češlja” vezanog uz eliminaciju Šalate revitalizirao je početkom 2001. sam Josip Paladino. U najranijoj verziji nije se govorilo o reformi zdravstva, nego o velikom ulaganju izraelskog Clalita u obnovu i proširenje bolničkih kapaciteta KBC-a Zagreb kojima je obnova doista nužna. Inicijativa se pripisivala dvojici HDZ-ovih moćnika s jakim izraelskim vezama, Vladimiru Zagorcu, glavnom logističaru MORH-a, i Davoru Šternu, nekadašnjem ministru gospodarstva. Kako zbog HDZ-ova izbornog sloma u siječnju 2000. posao nisu uspjeli završiti, Zagorec i Štern već ugovoreni hrvatsko-izraelski projekt prepustili su lobiranju svojih prijatelja liječnika s jakim utjecajem na svaku političku i stranačku garnituru.

I doista, uspjeh nije izostao. Pošto su razna “stručna” vijeća i povjerenstva KBC-a Zagreb na svojim zatvorenim sjednicama razmotrila već sve detalje, odlučivši čak da se u posao uključi privatna tvrtka APZ, liječnici Šalate o početku zdravstvenog pothvata obaviješteni su tek u listopadu 2002. O poodmaklim pripremama za građevinske radove na Rebru i zaključenim planovima njihova preseljena izvijestio ih je sam Paladino, izazvavši buru negodovanja i sumnjičavih pitanja.

Ravnatelj KBC-a Zagreb odgovarao je svima na isti način: da ne živimo više u delegatskom sustavu i da o takvim stvarima danas odlučuju kliničko-bolnički menadžment i hrvatska Vlada. Sastanak nikada nije okončan; izbila je tako žestoka svađa da je morao biti prekinut. Liječnici Šalate i danas čine jezgru pokreta otpora Paladinovoj rekonstrukciji bolnica i zdravstva. U međuvremenu su dobili podršku kolega sa Svetog Duha, iz Merkura i Dječje bolnice u Klaićevoj ulici. Na njihovu stranu svrstali su se i Nikica Gabrić, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, i Radimir Čačić, HNS-ov ministar gospodarstva. Kako je javno poznato, na jednoj od svibanjskih sjednica Vlade Čačić je zahtijevao da se, u skladu s proklamiranim običajima političkog poštenja, za gradnju “istočnog češlja” i komercijalnih zdanja na Šalati izaberu izvođači radova nakon provedenog javnog natječaja. Rečeno mu je da bi takva procedura poskupila projekt, jer je davno izabrani APZ, dokazno, najjeftiniji.

Prava je istina drukčija i može se čuti u neslužbenim razgovorima s SDP-ovcima: pošto je Račan nakon višegodišnjeg ocjenjivanja i oklijevanja definitivno početkom lipnja ove godine prihvatio Paladinove ideje, javni natječaj odgodio bi početak velikih radova na Rebru i Šalati za najmanje šest mjeseci. S obzirom na zakonski rok sljedećih izbora, to je odveć kasno. U koketiranju s desnicom SDP je izgubio znatan dio lijevog i socijalno ugroženog biračkog tijela. Bolnice su tema na kojoj se, kako se vjeruje, mogu vratiti izgubljeni glasovi.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika