POLITIČKE AMBICIJE Vesna Škare Ožbolt kaže da je još prošle godine njena stranka DC potpisala ugovor o političkoj suradnji s HDZ-omVesna Škare Ožbolt, predsjednica DC-a, u vrijeme dok je bila ministrica pravosuđa bila je prilično aktivna na području suradnje Vlade s Haaškim sudom. Za vrijeme svog mandata na toj funkciji, ona se angažirala na pronalaženju originalnih dokumenata vlade tzv. Republike Srpske Krajine, u kojima se planira deportacija lokalnog srpskog stanovništva s tog područja. Ti su dokumenti postali zanimljivi javnosti nakon izricanja presude generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, jer se počelo smatrati da bi oni mogli demantirati tezu o postojanju udruženog zločinačkog pothvata koju je Haaški sud prihvatio kao istinitu prilikom izricanja presude u tom predmetu. U intervjuu Nacionalu Vesna Škare Ožbolt ispričala je o kakvim se dokumentima radi, kako ih je nabavila te kakva je sudbina tih dokumenata danas. Iznijela je i svoje viđenje buduće političke suradnje DC-a i HDZ-a, kao i komentar na optužbe da je bila podmićena kako bi pomogla zločincima koji su sudjelovali u atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franjića.

NACIONAL: Jesu li točne tvrdnje da ste od izbjeglih Srba s područja tzv. Republike Srpske Krajine otkupili originalne dokumente njihove vlade o deportaciji lokalnog stanovništva, koji bi mogli poslužiti za obaranje teze o postojanju udruženog zločinačkog pothvata za vrijeme "Oluje"?
- Za vrijeme mog mandata na funkciji ministrice pravosuđa Vlada je formirala Savjet za suradnju s Haaškim sudom. Cilj rada je bio pomoći odvjetničkim timovima upravo u tomu da se optuženi generali uspješno obrane od tužilačke konstrukcije zločinačkog pothvata. Tada se procjenjivalo da se sama obrana optuženih generala bez dodatne pomoći Vlade u tom poslu ne bi mogla dovoljno kvalitetno pripremiti za obaranje konstrukcije zločinačkog pothvata. Unutar rada te skupine ljudi posebnu smo pažnju posvetili demantiranju teze tužiteljstva da se akcijom "Oluja" unaprijed planiralo etničko čišćenje lokalnog srpskog stanovništva. U tim nastojanjima osobno sam uspjela nabaviti kako originalne dokumente, tako i kopiju dijela evakuacijskih planova. Te je dokumente potpisao tadašnji tajnik te vlade Savo Štrbac, a iz njih se vrlo jasno vidi da je vlada tzv. Republike Srpske Krajine unaprijed organizirala evakuaciju lokalnog srpskog stanovništva izvan granica Hrvatske. Iz njih se vidi precizan plan evakuacije svakog sela s tog područja i detaljno su navedeni svi pravci predviđeni za izvlačenje stanovništva, odnosno putovi koji najbrže vode prema BiH.

NACIONAL: Kako ste nabavili te dokumente i od koga?
- Ne bih o detaljima, do dokumenata smo došli preko pojedinaca koji su ih dobili od dužnosnika Vlade tzv. Republike Srpske Krajine. Prema tvrdnjama osoba koje su nam prodale te dokumente, u to je vrijeme bilo puno takvih evakuacijskih dokumenata jer su se oni distribuirali u sva naseljena mjesta na tom području. Osobito mi je bilo zanimljivo pročitati u tim dokumentima upute za one koji se ne bi pridržavali tog plana.

Nacional: Što je u uputama pisalo?
- Pisalo je da će osobe koje se neće pridržavati uputa o evakuacijama biti kažnjene, bilo novčano, bilo zatvorskom kaznom. Ti su planovi napravljeni neposredno uoči izvođenja akcije "Oluja".

NACIONAL: Gdje su ti dokumenti sada?
- To mi nije poznato. Oni su bili skenirani i predani Savjetu za suradnju s Haaškim sudom i odvjetničkim timovima. Nedugo potom napustila sam funkciju ministrice pravosuđa, tako da ne znam što se kasnije zbivalo. Koliko me sjećanje služi, ti su dokumenti trebali biti stavljeni i na raspolaganje odvjetničkim timovima optuženih generala. Jesu li ih i kako ti odvjetnički timovi koristili, također mi nije poznato. No ono u što sam sigurna jest to da su ti dokumenti jedan od važnih dokaza da se u "Oluji" nije planiralo etničko čišćenje, već da je masovni egzodus lokalnog stanovništva poticala politička vrhuška te paradržavne tvorevine. Kada je u spornim brijunskim transkriptima prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman govorio o Srbima u spornim transkriptima, on je konkretno mislio na vodstvo SAO Krajine a ne na cijeli narod. Osobno sam sudjelovala u više desetaka razgovora s predstavnicima pobunjenih Srba i oni su nebrojeno puta odbijali bilo kakav suživot u hrvatskoj državi. I takvo ponašanje ide u prilog tezi da su oni doista mogli biti spremni na to da u većem broju samovoljno napuste svoje domove nakon početka "Oluje". Slično se dogodilo i u akciji "Bljesak". U toj akciji nije bilo nikakvih zločina. Jedan dio ljudi je napustio hrvatsku državu, a oni koji su odlučili ostati nisu trpjeli nikakve posljedice. No kada se već moglo naslućivati da Hrvatska priprema oslobodilačku vojnu operaciju, pobunjeni Srbi počeli su pripremati evakuacijske planove. Bila je to odluka njihova vodstva.

NACIONAL: Kako u svjetlu ovoga što ste upravo izjavili tumačite izjave političkih dužnosnika da se treba učiniti sve kako bi se presuda generalima Gotovini i Markaču pobila u žalbi? Znači li to da Vladin savjet dosad nije radio dovoljno dobro?
- Pitanje je je li odabran pravilan koncept rada koji bi doveo do rušenja teze o postojanju zločinačkog pothvata u planiranju akcije "Oluja". Koliko mi je poznato, teza o postojanju udruženog zločinačkog pothvata postojala je i na suđenju srpskim ratnim zločincima za zločine koje su počinili u opsadi Vukovara, ali je ta teza oborena. Teško je prihvatiti da je u tom slučaju oborena teza o postojanju udruženog zločinačkog pothvata ako se sjetimo što se u Vukovaru događalo. To može biti i polazna osnova za optimizam uoči odvjetničkog rada na rušenju takve presude. Trebat će u pisanju žalbe uvrstiti sve postojeće dokaze koji se još nisu našli u spisu, a koji bi mogli srušiti te teško prihvatljive teze, čime bi se moglo očekivati i oslobađanje Gotovine i Markača. Površnom analizom obrazloženja presude nameće se zaključak kako su ova dvojica generala osuđeni samo zato što su prisustvovali čuvenom brijunskom sastanku.

NACIONAL: Može li se još kako osporavati sporna teza o udruženom zločinačkom pothvatu, osim pomoću dokumenata koje ste spominjali?
- Ta se teza može kvalitetno osporavati i prezentacijom svih odluka koje je Hrvatska donosila u provođenju svoje politike prema lokalnom srpskom stanovništvu s tog područja. Haaškom sudu trebalo bi dati sve podatke o tome koliko je lokalnog srpskog stanovništva dobilo domovnice ili druge dokumente nakon "Oluje" i "Bljeska", koliko je pripadnika tog stanovništva uspjelo ostvariti svoje pravo na mirovine, koliko je stotina tisuća dokumenata konvalidirano iz njihova civilnog života u razdoblju 1991. - 1995. To se stanovništvo tamo u tom razdoblju rađalo, umiralo, kupovalo nekretnine i realiziralo brojne druge pravne poslove i sav je taj pravni život konvalidiran. Prema tome, da se htjelo etnički očistiti to područje, ništa od toga ne bi bilo napravljeno. Činjenica je da je na tom području bilo zločina, da je ubijeno oko 150 ljudi, ali se to događalo u danima nakon vojne operacije. Nitko ne spori da se ti zločini, baš kao i paljenje kuća i slični drugi zločini, moraju procesuirati, svi koji su krivi moraju odgovarati. Ne znam sad napamet podatke koliko je slučajeva procesuirano do danas, znam da nisu svi, kao i to da od onih koji i jesu procesuirani neki možda nisu dovoljno kvalitetno odrađeni. Tu je pravna država zbog više razloga zakazala. Istina, pravni eksperti još uvijek dvoje oko te kvalifikacije. Mnogi postavljaju pitanje, zbog čega Haaški sud nije preuzeo Rimski statut Međunarodnog suda pravde (ICC) koji je vrlo precizan i koji dokazuje kako sasvim dobro može odgovoriti na brojne izazove današnjeg kriminaliteta. Neki stručnjaci, konkretno Wolfgang Schomburg, koji je od 2001. do 2008. bio stalni sudac sudova u Haagu i ad hoc suda za Ruandu (ICTR) te također bivši sudac njemačkog saveznog suda, smatra da je problem i to što za razliku od ICC-a, Haaški sud nije imao dovoljno vremena da izradi kvalitetan statut. On smatra da je namjera kreiranja nove kategorije "joint criminal enterprise" bila dobra, željelo se izbjeći nekažnjivost po osnovi općeg međunarodnog prava kod velikih kriminalnih djela posebice vezanih uz ratna djelovanja. Dakle, nešto što bi trebalo ostati za vječnost. Ipak, on smatra da su prilikom toga suci daleko izašli iz okvira svojih mandata.

VESNA ŠKARE OŽBOLT s glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem, snimljena u vrijeme dok je bila ministrica pravosuđaNACIONAL: Kako komentirate reakcije državnog vrha na presudu Gotovini i Markaču?
- Reakcije su bile logične i opravdane jer nitko nije očekivao takvo obrazloženje za kaznu. No htjela bih dodati i ovo: unatoč opravdanom nezadovoljstvu svih nas ovom presudom, reakcije većine nisu bile neprimjerene. Dakle, pokazalo se kako nas međunarodna zajednica nije trebala zabrinuto upozoravati da "pripazimo" kako ćemo se ponašati u svezi s odlukom Haaga. Hrvati su vrlo dostojanstveni, i usuđujem se reći, ponekad i veći "Europljani" nego što to pojedini predstavnici međunarodne zajednice misle.

NACIONAL: Nedavno se pojavila informacija da vas je premijerka Jadranka Kosor pozvala u koaliciju. Je li to točno?
- Naše su dvije stranke potpisale ugovor o političkoj suradnji još prošle godine. Stranke dobro surađuju, a posebno mi je drago što je premijerka krenula u obračun s političkom korupcijom, odnosno počela provoditi sve ono za što sam se osobno zalagala dok je moja stranka bila u Vladi ali i u vremenu nakon toga. Naime, kad smo ja i moj tim predložili antikorupcijsku strategiju u kojoj je rješavanje političke korupcije bilo određeno kao prioritet, bivši premijer Sanader to mi je ozbiljno zamjerio. A još više mi je zamjerio kada sam 2005. predložila zakon o oduzimanju imovine stečene kaznenim djelom, a na bazi pravne prakse Europske unije, posebice one u Velikoj Britaniji, jer njihov zakon ponajbolje regulira to kompleksno područje. Zamjerio mi je toliko da me, kao što znate, smijenio a prijedlog zakona naravno nije ni "pripustio" u Sabor. Dobro je da se konačno ipak usvojio i da se počinje implementirati u praksi. No od kada je Sanader demisionirao, i kako su se okolnosti počele dramatično mijenjati, poboljšali su se i odnosi između naših stranaka, koje su ionako ideološki i svjetonazorski bliske. Naravno, treba tek vidjeti kako će izgledati predizborne koalicije. Mislim da bi bilo dobro da se napravi kvalitetan koalicijski odgovor na koaliciju stranaka lijevog centra.

NACIONAL: Kako komentirate optužbe Tomislava Marjanovića, krunskog svjedoka u suđenju za atentat na Ivu Pukanića, da ste primili mito kako bi se zatražilo izručenje Roberta Matanića Hrvatskoj i tako spriječilo da završi u bugarskom zatvoru?
- Priče koje su se pojavile o mojoj navodnoj umiješanosti u pomoć atentatorima na Pukanića doživjela sam vrlo teško. Izjave zaštićenog svjedoka Marjanovića da sam za novac potpisala izručenje Matanića potpuna su besmislica. Odmah nakon što su se objavile takve teze u novinama, otišla sam samoinicijativno u USKOK i dala iskaz u kojem sam detaljno objasnila kako sam zahtjev za izručenjem Roberta Matanića dobila od sudaca Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, koji su mu odredili pritvor i podnijeli zahtjev Ministarstvu pravosuđa. Zahtjev je obradila Uprava za međunarodnu pravnu suradnju i prije nego što je došao do mene potpisalo ga je četvero službenika i dužnosnika ministarstva koji se u skladu s procedurom moraju potpisati prije mene. Tek nakon toga ministar pravosuđa, kao posljednji u lancu, stavlja svoj potpis. USKOK je uzeo moj iskaz i nakon toga me više uopće nisu zvali. Međutim, kako se u medijima priča o tome da sam dobila 100 tisuća eura za izručenje ponovo počela spominjati, dana 9. siječnja 2010. odlučila sam se podvrgnuti poligrafskom testiranju jer sam shvatila da je poligrafsko testiranje jedini način kako se obraniti od takvih podmetanja. Kao što je poznato, jer bilo je objavljeno u medijima, poligraf sam prošla i iz mojih odgovora i dobivenih reakcija sudski vještak je utvrdio da me se ne može dovesti ni u kakvu vezu s primanjem bilo kakvog novca u slučaju zahtjeva za izručenjem Matanića. Također, rezultate poligrafskog testiranja dostavila sam Državnom odvjetništvu, USKOK-u i svim mjerodavnim institucijama. Ivu Pukanića poznavala sam 20 godina i, baš zbog svega što se dogodilo, stvarno sam teško prihvatila takva podmetanja. Iako nisam sklona tužbama, na takva podmetanja sam jako osjetljiva i zato sam odlučila da ću na svako eventualno buduće podmetanje uvijek potražiti sudsku zaštitu. U životu mi nitko nikada nije ponudio mito niti bi se itko to usudio jer kao osoba nastojim kroz život ići maksimalno uspravno.