Gvozden Flego i Aleksa Bjeliš“Na mnogim fakultetima rade se stručni projekti mimo fakulteta – na svoje ime ili preko vlastitih firmi ili firmi koje glase na ime supruge. I novac završi u nečijem džepu. Ili se naprave autorski ugovori i novac se opet stavi u džep. To nije velika zarada, ali se radi o principu – tako ne bi smjelo biti i na FER-u to nije dopušteno. Da se projekti plaćaju isključivo preko fakulteta, dekani ne bi svake godine kukali da su siromašni i da nemaju ni za krede, a kamoli za kompjutore, jer bi se novac trošio na infrastrukturu fakulteta.”

Boje se da će integriranjem sveučilišta izgubiti moć i kontrolu nad prihodima fakultetaTako situaciju na zagrebačkom sveučilištu opisuje Mladen Kos, dekan elitnog zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, i indirektno odgovara na pitanje zašto se doista mnogi dekani protive reformi visokog školstva. Naime, Nacionalovo mini istraživanje pokazalo je da su strah od promjena, vlastiti prihodi fakulteta, a osobito privatni i poluprivatni biznisi profesora, koji cvjetaju na mnogim fakultetima, te želja za moći glavni kočničari reforme. Dakle, sve se svodi na strah od gubitka svojih malih feuda i lijepih dodatnih honorara.

Tome u prilog govori činjenica da su pitanja o financijama kod većine izazivala jaku nervozu ili informativnu blokadu. Jedan ugledni umirovljeni profesor čak nam je rekao da Nacionalu ne želi dati intervju ukoliko zaista priprema “napad na privatne biznise profesora”. Novac i zarada u Hrvatskoj još je tabu tema što je neočekivano potvrdio i aktualni ministar znanosti Gvozden Flego, koji nam “nije mogao” dati podatke o dotiranju fakulteta niti o njihovim vlastitim prihodima. Iako su se u razgovorima iskristalizirali i drugi problemi, od srozavanja kvalitete nastave i fenomena putujućih profesora, do kažnjivih djela poput prepisivanja doktorata i prodaja diploma, na kraju se pokazalo sljedeće: dekani su sumnjičavi prema reformi koja podrazumijeva integraciju sveučilišta najviše zbog toga što bi fakulteti izgubili autonomiju, a s time i financijsku kontrolu nad velikim samostalnim prihodima. Ima i onih koji se boje da bi se utopili u prosječnosti.

Spor je zapravo izbio između dvije opcije, a sukladno tome podijelili su se i dekani: bivši ministar znanosti Hrvoje Kraljević zastupao je radikalnu reformu visokog školstva – integrirano sveučilište s fakultetima bez autonomije i pravne osobnosti, koja nije prošla. Po tom prijedlogu dekani bi morali za svoje postupke odgovarati – Sveučilištu. “To danas ne postoji u Hrvatskoj: koliko ima fakulteta, toliko postoji mikro sveučilišta”, zaključio je Vilim Ribič iz Sindikata znanosti. Po njemu je tako svuda u Europi, od Sutle do Atlantika, osim u Bosni i Hercegovini te Srbiji, no i te zemlje ubrzo prelaze na novi sustav.

U međuvremenu je napravljeno 20-ak verzija novog Zakona o visokom obrazovanju. Zadnji zakonski prijedlog, u javnosti nazvan “Flegin zakon”, u svibnju je stigao do Sabora, a već je ocijenjen kao kompromisno rješenje, jer predlaže model reforme visokog školstva u kojem bi sveučilište bilo integrirano, a fakulteti autonomni. Protivnici tvrde da je taj prijedlog neodrživ i lošiji od prethodnog, jer uz autonomiju fakulteta nije moguća nikakva reforma. Po Ribiču, Hrvatska će ostati jedina zemlja u Europi u kojoj će fakulteti imati pravnu osobnost.

Budući da Flego nije sklon komunikaciji s novinarima, zatražili smo objašnjenje o prednostima reforme bivšeg ministra znanosti. “Ako se reforma ne provede, neće biti oštećeni profesori, nego studenti, koji i dalje neće moći cirkulirati po drugim sveučilištima u Europi”, rekao je Kraljević. “Zatim, interdisciplinarnost studija kao trenutno najveći hit u svijetu, i dalje će im biti nedostižan san. Mnoge stipendije, koje strane države nude hrvatskim studentima, ostat će neiskorištene. Naime, ako prihvate stipendiju i odu na jedan ili dva semestra u inozemstvo, na matičnom fakultetu u Hrvatskoj izgubit će godinu, jer hrvatski fakulteti nisu usklađeni s europskim.”

Zatim, integracija će omogućiti i efikasnu nostrifikaciju inozemnih diploma, a pridonijet će i mobilnosti i racionalizaciji. Na primjer, danas na sveučilištu u Zagrebu razni profesori na različitim fakultetima predaju desetak istih ili sličnih matematika, kemija i fizika – što je neracionalno – umjesto da ti profesori fluktuiraju unutar Sveučilišta.

Flegini istomišljenici smatraju da će ovaj zakon biti usvojen do sredine lipnja. “Ne želimo centralizirano sveučilište, nego integrirano s jakim fakultetima, koji pokreću inicijative”, rekao je prorektor za razvoj Aleksa Bjeliš. “Zagovaramo tzv. funkcionalnu, postepenu integraciju što smatramo boljim rješenje. Sveučilište je veliki, tromi organizam i naprasni koraci mogli bi dovesti do neuspjeha. Osim toga, vlasnički aspekt je previše naglašen; mislim da se moramo fokusirati na poboljšavanje kvalitete nastave i istraživanja.”

Reforma visokog školstva trebala bi završiti do 2008. godine, a njome bi se odredila budućnost mnogih generacija, po nekima puno drastičnije nego što je to napravila slavna Šuvarova reforma. Donijela bi bodovni sustav, studij na principu 3 ili 4 plus 2 plus 3 – što znači da bi se studij dijelio na tri razine: prediplomski bi trajao od tri do četiri godine, nakon toga bi slijedio diplomski od jedne do dvije godine, a onda počinje postdiplomski koji završava doktoratom.

Još donedavno neki su se dekani zalagali za formiranje nekoliko manjih sveučilišta, koji bi bili vezani po granama, na primjer, Tehničko ili Medicinsko sveučilište, a drugi su predlagali osnivanje nekoliko manjih heterogenih sveučilišta kakva postoje u Beču ili Dublinu. Nikola Ružinski, nekadašnji doministar znanosti u HDZ-ovoj vladi smatra da bi brzopletost u reformi mogla dovesti do raspada najstarijeg hrvatskog sveučilišta.

Službeni izvještaj za prošlu godinu pokazuje da najveće vlastite prihode imaju Ekonomski fakultet – 49,5 milijuna kuna, zatim slijede Fakultet elektrotehnike i računarstva – 40 milijuna kuna, Medicinski – 33 i Pravni – 31 milijuna kuna. Ekonomski i Pravni fakultet najviše zarađuju od školarina jer probijaju dopuštene kvote i upisuju puno više studenata nego što njihovi prostorni kapaciteti mogu podnijeti. FER odlično posluje zbog uspješne suradnje s gospodarstvom. Iznajmljivanje prostora treća je stavka zarade, ali u odnosu na prve dvije posve je zanemariva. Za vodećim “bogatašima” među fakultetskim redovima samo malo zaostaju Prometni – 30 milijuna kuna, Građevinski – 27,6, Agronomski – 22, Filozofski – 16,9, Fakultet strojarstva i brodogradnje – 16,5 i Arhitektonski fakultet – 13,7 milijuna kuna. Školarina za studente koji studiraju za vlastite potrebe dosad je u prosjeku iznosila od pet do deset tisuća kuna, a za izvanredne još i više, ovisno o fakultetu. Iz te svote, koja može iznositi od 5 do 15 milijuna kuna godišnje, fakulteti ne trebaju podmirivati plaće jer to u potpunosti podmiruje država. Ne treba ni spominjati da se vlastiti prihod uglavnom dijeli unutar fakulteta. Nakon najavljenog poskupljenja školarina od 70 posto, ta će svota – pa tako i plaće – biti znatno veće.

Na primjer, Pravni fakultet upisuje u prvu godinu oko 1000 studenata, a plaće profesora, tvrde naši sugovornici, veće su od 30 do 50 posto nego na ostalim fakultetima: redovni profesori primaju od 12 do 13 tisuća kuna mjesečno, dok je na drugim fakultetima prosječna plaća profesora oko 8500 kuna. Uz to, profesori na Pravnom fakultetu surađuju kao konzultanti u raznim firmama, sudjeluju u izradi zakona, surađuju s Vladom, rade stručne pravne ekspertize i vještačenja što im omogućuje dodatne nemale honorare. Zbog toga u nekim slučajevima profesorsko mjesto doživljavaju kao sinekuru.

Slično je i na Ekonomskom fakultetu, koji upisuje čak 2000 studenata, a ima studijske podružnice u Münchenu, Sisku, Zaboku i Bjelovaru. Plaće su u prosjeku više za 30 posto, a profesori također sudjeluju u raznim projektima, savjetodavnim tijelima i slično, dok su neki i suvlasnici brokerskih kuća i škola. Govori se da fantastično zarađuju. Njihov dekan Ivan Lovrinović, inače profesor na katedri za financije, toliko je zauzet poslovima da nema vremena niti za telefonski razgovor. Po zakonu svatko, pa tako i profesor na fakultetu, može biti vlasnik jedne ili nekoliko firmi, a firma mu može glasiti na ime supruge ili rođaka što je čest slučaj.

“Ali ako profesor obavlja djelatnost vlastite firme s opremom i u prostorijama fakulteta, a fakultetu ne plaća najamninu, koji uz to nema udjela u eventualnoj dobiti, onda to nije u skladu sa zakonom”, objasnio nam je bivši ministar znanosti Hrvoje Kraljević. U nekim slučajevima doista se može raditi o sukobu interesa, na primjer, kada profesor više vremena provodi zarađujući u svojoj firmi i pritom zanemaruje obveze prema studentima što na hrvatskim fakultetima sve više uzima maha. Uz to, postavlja se pitanje silnih stručnih projekata: je li to suradnja s industrijom u funkciji znanja ili u ime zgrtanja novca kako bi se izgradili apartmani na moru? Dakle, radi li se o zloupotrebi položaja i prljavim igrama u vlastitu korist? To je ujedno odgovor na pitanje zašto neki fakulteti imaju niske vlastite prihode, a svi njihovi profesori skupe automobile i vikendice na moru – jer rade preko vlastitih firmi.

Medicinski fakultet posebna je priča. Osim što dekan Boris Labar nije sklon komuniciranju s novinarima, najveći je problem u tome što nije reguliran njihov tzv. kumulativan radni odnos. Neki profesori mimo svih pravnih regula, tvrde naši sugovornici, imaju dvije radne knjižice – jednu kao profesori, a drugu kao liječnici na klinikama, što je protuzakonito. Zahvaljujući tome, dobivaju dvije pune plaće, a treću, u pravilu najveću, zarađuju u svojim privatnim klinikama ili ambulantama gdje provode najviše vremena.

S druge strane, postoje ogromni fakulteti s beskrajno mnogo studija – koji bi sami mogli biti zasebna sveučilišta – kao što su Prirodoslovno matematički i Filozofski fakultet. Još je donedavno FF zagovarao integraciju s Fakultetom političkih znanosti, FER-om i Medicinskim fakultetom, dakle, izdvajanje četiri elitna fakulteta iz zagrebačkog sveučilišta. Ta je ideja, izgleda, napuštena i sada bi FF-u najviše odgovarala opcija mini sveučilišta.

Kako nam je rekao Neven Budak, dekan Filozofskog fakulteta, o toj se ideji još nije službeno raspravljalo, ali u kuloarima vlada mišljenje da bi to bio dobar potez. “Zasad namjeravamo ostati u sveučilištu i vidjeti kako će se ono transformirati. Podržavamo sve što vodi većoj kvaliteti i efikasnosti rada. Uostalom, mi nikada nismo ni mislili u potpunosti napustiti sveučilište, već smo pomišljali na neku labavu ‘konfederaciju’ rodnih fakulteta pod zajedničkim imenom zagrebačkog sveučilišta”, rekao je. I FF ima vlastite prihode iz raznih izvora, od školarina, preko projekata do najma prostora i donacija. Budak vjeruje da je velik dio otpora gubitku pravne osobnosti fakulteta vezan uz strah radi gubitka financijske samostalnosti, ali misli da tu postoje i drugi strahovi. “Osobno ne mislim da bi bilo dobro integrirati sveučilište prije no što se za to stvore svi uvjeti, u prvom redu dovoljna kadrovska ekipiranost središnjih službi”, zaključio je.

Fakultet elektrotehnike i računarstva – FER najviše zarađuje na raznim projektima i na tržištu, puno više nego što mu država sveukupno daje za plaće i materijalne troškove. No visina honorara za takve projekte delikatno je pitanje. Kraljević drži da na prvi pogled taj honorar može izgledati jako visok, ali možda taj posao zaista vrijedi toliko, osobito ako su u projekt bili uključeni vrhunski stručnjaci ili ako su zavodi i instituti u kojima su se radili projekti, kao što je slučaj s FER-om, jedini takve vrste u Hrvatskoj. Općenito se smatra da na FER-u nisu zapustili pedagošku misiju i da imaju transparentne financije, ali kod njih postoji bojazan da će se u integraciji Sveučilišta izgubiti u osrednjosti koja vlada na mnogim drugim fakultetima.

Govoreći o prihodima Fakulteta elektrotehnike i računarstva, dekan Mladen Kos kaže da godišnje upisuju 650 studenata, koji u prosjeku studiraju 5,7 godina, a prihodi od nastave nisu veliki. Zbog prirode fakulteta nemaju izvanredan studij, samo 200 studenata koji studiraju za vlastite potrebe plaćaju školarinu, a prihod još stječu od postdiplomskih studija. Ostatak namiče Ministarstvo znanosti i tehnologije. No FER već godinama sustavno djeluje na objedinjavanju tehnologije i biznisa pa oko 50 posto svojih prihoda ostvaruju na tržištu surađujući s gospodarstvom i Vladom, te na hrvatskim i međunarodnim projektima. Na primjer, surađuju sa svim respektabilnim poduzećima u Hrvatskoj – s HEP-om, Hrvatskim telekomom i Ericsson Nikola Teslom. “To nisu fuš poslovi, nego visokorangirani zadaci, kaže. Otprilike polovicu prihoda ostvaruju na međunarodnim projektima – sa Slovenijom, Austrijom i Švicarskom, a posluju i s tvrtkama iz SAD-a, Francuske i Njemačke.

“Kad netko od naših ljudi sklopi neki posao s gospodarstvom, dobivamo 20 posto – deset posto fakultet, a zavod koji je sklopio posao također deset posto, a najviše se ulaže u nabavu kompjutora, međunarodne simpozije, mlade asistente, program učenja na daljinu, sportske aktivnosti studenata i slično”, objašnjava Kos dodajući da je zbog takvog financijskog poslovanja FER poznat kao uređen fakultet.

Komentirajući problem integracije Sveučilišta, Kos je predložio da bi se od zapadnih zemalja mogle preuzeti, na primjer, ideja o poslovnom menadžmentu na fakultetima i sustav vrednovanja profesorskog rada, po kojem oni profesori koji donose projekte s gospodarstvom ili drugim institucijama, imaju veće plaće od onih koji samo predaju studentima. “Jer novcem od tih projekata podiže se studentski standard i osuvremenjuje se infrastruktura fakulteta”, rekao je. Zatim, zagrebačko sveučilište je ogromno – tu je koncentrirano 70 posto kadrova i kapitala, a postoje brojni mali fakulteti koji u svijetu nisu samostalni nego su dijelovi drugih fakulteta. Smatra da bi se od 34 fakulteta (bez pet privatnih visokih škola i dva veleučilišta) komotno moglo napraviti osam jačih fakultetskih grupacija, na primjer, tehnička i medicinska, a da nitko od tih studija ne bi izgubio svoj identitet niti nadzor nad poslovanjem. “Jedino bi uštedjeli na administraciji i novac bi se mogao utrošiti na nešto korisnije”, kaže.

Na pitanje da li u slučaju integracije Sveučilišta žele dijeliti prihode s ostalim fakultetima, Kos je potvrdio da su spremni odvajati određeni postotak za Sveučilište, ali je naglasio da ne žele financirati neke besmislene i neracionalne discipline i da ne žele podupirati nezaposlenost. “Rudnici u Hrvatskoj odavno ne postoje pa zašto se Rudarski fakultet ne bi pridružio kao odsjek Geološkom? Nitko ne bi ostao na cesti, ali bilo bi manje dekana čega se, očito, neki boje,” zaključio je Kos.

Četiri zavoda Arhitektonskog fakulteta – za arhitekturu, urbanizam, konstrukcije i graditeljsko nasljeđe, ostvaruju vlastiti prihod u iznosu od deset posto ukupnog budžeta. Kako nam je rekao dekan Ivan Juras, prije dvije godine zaradili su 600 tisuća, a prošle godine 800 tisuća kuna, no Ministarstvo znanosti odmah im je srezalo dotaciju za 400 tisuća, odnosno, za 600 tisuća kuna.

“Zar mislite da se s 200 tisuća kuna koliko je iznosio naš lanjski samostalni prihod, netko može obogatiti, priređivati bakanalije i korumpirati profesore?”, zapitao je Juras dodavši da je priča o bogaćenju na fakultetima posve pogrešna. “Novi ustroj rezultirat će time da će svi profesori imati privatne biroe, a zaradu neće uplaćivati u blagajnu fakulteta, pa je pitanje čime ćemo pokrivati minus jer nam Ministarstvo znanosti i tehnologije bez objašnjenja uporno šalje 30 posto manje novca za materijalne troškove – plin, struju i vodu.”

Na pitanje da li se slaže da bi integrirano sveučilište pridonijelo interdisciplinarnom razvoju znanosti, Juras je odgovorio da su to šuplje fraze iza kojih ne stoji ništa. Po njemu je interdisciplinarnost za sada nemoguća u Zagrebu, a ideju o uklapanju u svjetski sustav smatra prekrasnom, no teško izvedivom. Drži da bi se prvo trebala između sebe integrirati hrvatska sveučilišta tako da student s osječkog fakulteta može bez problema prijeći na zadarski, a ne slijepo kopirati inozemne modele. Po njegovom mišljenju pravna osobnost fakulteta nije prepreka integraciji Sveučilišta. Također, nije krivac što je u Hrvatskoj prosjek studiranja osam godina i što jedan student košta društvo godišnje 20 tisuća kuna.

“Protivim se ukidanju pravne osobnosti fakulteta jer to podrazumijeva prebacivanje kompletnog računovodstava i administracije svakog fakulteta na Sveučilište. Za to bi trebalo izgraditi novu zgradu od 15 tisuća četvornih metara gdje bi se smjestilo 1200 zaposlenih koji bi, na primjer, parafirali putne naloge ili knjižili račune za kupljene znanstvene knjige. Dotle dok studenti ne počnu plaćati studij i dok nastavnici ne budu podvrgnuti anketama i provjerama na kraju svake školske godine od strane studenata, neće biti bitnih promjena. Jedino ćemo se u tom slučaju približiti zapadnom modelu,” zaključio je Juras.

Po njemu će se gubitak pravne osobnosti najdrastičnije reflektirati na financijsku samostalnost fakulteta. Naime, morat će povećati davanja Sveučilištu, a istodobno će sve više gubiti poslove na tržištu jer neće moći konkurirati manjim, fleksibilnijim privatnim biroima u kojima rade po dva arhitekta. Kaže da su na natječaju za školu u Vukovaru već bili najskuplji, pa je taj projekt dobio relativno nepoznat arhitekt. Smatra da se već sada nalaze u nezahvalnom položaju jer nemaju pravo naplaćivati PDV od investitora, dok vanjski stručnjaci koje angažiraju njima obvezno naplaćuju PDV. Istodobno, mali biroi od povrata PDV-a kupuju nove kompjutore.

Jedan od najžešćih protivnika integracije sveučilišta bio je Davor Krapac, dekan Pravnog fakulteta, koji je u pismenoj izjavi objasnio da su integracija sveučilišta i gubljenje pravne osobnosti fakulteta u posljednjih nekoliko mjeseci previše politizirani pojmovi i da ne zavređuju da budu parametri kvalitetne akademske rasprave o reformi zakona o znanosti i visokom obrazovanju. Napomenuo je da u tom slučaju Pravni fakultet kao uostalom i drugi fakulteti, ne bi mogao sudjelovati u pravnom prometu, a izgubili bi svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, koju su godinama stjecali uz velika odricanja zaposlenih i u ne baš povoljnim društvenim okolnostima. Po njemu, dekani fakulteta više ne bi mogli potpisati niti nabavku jedne olovke, gumice, krede ili školske ploče, niti predmete papirne higijenske konfekcije. “Taj pretjerano centralizirani sustav doveo bi do uravnilovke i raspada birokratiziranog i u upravljanju krutog sveučilišta”, zaključio je Krapac ne želeći komentirati financije.

Na pitanje da li se slaže da je integracija Sveučilišta i gubljenje pravne osobnosti fakulteta preduvjet za reformu visokog školstva, Budak je odgovorio sljedeće: “Ako fakulteti zadrže pravnu osobnost, to nije nikakva zapreka stvarnoj integraciji sveučilišta, ukoliko fakulteti prepoznaju integraciju kao nešto pozitivno, potrebno ili čak neophodno.”

Također, mnogi smatraju da je sadašnji sustav financiranja fakulteta nepravedan. Iako država u potpunosti pokriva troškove plaća, a od 30 do 35 posto materijalnih troškova, to navodno nije dovoljno za život fakulteta. Zato bi se država morala odlučiti, tvrdi Ružinski, a i mnogi drugi, na kompletno pokrivanje materijalnih troškova i na plaćanje studija, jer dok se to ne uvede, fakulteti će biti prisiljeni na vlastite biznise što uvijek otvara razne mogućnosti privatne zarade i zloupotrebe.

Helena Jasna Mencer, rektorica zagrebačkog Sveučilišta, izjavila je da bi voljela da su vlastiti prihodi fakulteta još veći i da su generirani iz brojnih projekata, koji bi bili sklopljeni s raznim kompanijama, a koji bi koristili gospodarstvu Zagreba i Hrvatske. Po njezinom saznanju, ti vlastiti prihodi kreću se od samo nekoliko postotaka na onim fakultetima koji zbog prirode studija ne mogu upisivati izvanredne studente ili studente za vlastite potrebe do 50 ili čak 60 posto. “Ali sve ono što zarade fakulteti, moraju i neprofitno potrošiti jer kao neprofitne institucije moraju ulagati u povećanje kvalitete i kapaciteta svega što služi visokom obrazovanju”, naglasila je dodavši da pitanje školarina treba jako dobro raspraviti na državnoj razini. “Europa se priklonila modelu financiranja koje visoko obrazovanje shvaća kao javno dobro za razliku od opcije koja ga tretira kao privatno dobro što je slučaj u Americi. To ovisi od toga da li se visoko obrazovanje financira isključivo iz budžeta ili iz privatnih izvora. Europa također smatra da moramo razmisliti i o uvođenju školarina jer u cijelom svijetu dolazi do smanjenje državnih budžeta, a do povećanja potrebe za visokoobrazovanim stručnjacima. Znači, mora se privatni kapital uključiti u obrazovanje”, zaključila je.
Na pitanje je li rektorat razmišljao o tome kako spriječiti zloupotrebu privatnih biznisa na fakultetima, dakle onih koji idu na štetu studenata i nastave, a u korist pojedinaca, odgovorila je sljedeće: “Htjela bih da takve zloupotrebe nema na fakultetima, ali također da profesori koji rade na raznim projektima budu adekvatno nagrađeni, te da dobit od projekata ulazi u razvoj fakulteta i Sveučilišta. Mislim da će tome pridonijeti i novi zakon.”

Prema podacima Instituta za znanstvene informacije iz Philadelphije, Hrvatska je na svjetskoj rang listi znanstvene uspješnosti koja se mjeri objavljenim i citiranim radovima tek na 53. mjestu. Na prvom je mjestu SAD, a ispred nas su Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka, pa čak i Slovenija, Rumunjska i Bugarska, što pokazuje da je Hrvatska jako zaostala čak u odnosu i na te zemlje. Zanimljivo je da hrvatski pravnici u razdoblju od 1998. do 2002. godine nisu objavili niti jedan znanstveni rad koji bi bio citiran u jednom od 16 tisuća međunarodnih znanstvenih revija što pokriva filadelfijski institut. Osim toga, poznato je da Hrvatska ima samo sedam posto visokoobrazovanih ljudi što je u odnosu na zapadne zemlje, koje u idućih pet godina planiraju dostići 40 posto, apsolutno premala brojka.