Nakon što su se nedavno pojačala neslužbena nagađanja da bi Vijeće za radio i televiziju odluku o dodjeli nacionalne televizijske koncesije moglo donijeti već do sredine srpnja, suprotstavljeni kandidati medijima počinju dostavljati svaki potencijalno kontroverzni detalj o svojim konkurentima.

Borba za 3. program nastavlja se uzajamnim podmetanjima Konzorciji koji se natječu za 3 program podmeću jedni drugima U redakciju Nacionala tako su, između ostalog, dospjeli dokumenti o načinu formiranja konzorcija RTL-a, Podravke, Agrokora, HVB Croatije i Pinte TV tri koji bi, po ocjeni njihove konkurencije, trebali sugerirati da RTL u tom konzorciju kontrolira znatno više od 33 posto koliko je postojećim zakonom dopušteno. Prema društvenom ugovoru od 15. svibnja 2003. u tom konzorciju CLT-UFA iz Luksemburga (RTL) u tvrtki RTL ima 33 posto udjela, Pinta TV tri ima 25 posto udjela, Podravka, Agrokor i Atlantic grupa po 11,5 posto udjela te HVB Bank Croatia 7,5 posto.

Međutim, u sudskom registru kao članovi deveteročlanog nadzornog odbora prijavljene su četiri osobe koje zastupaju interese RTL-a te Darko Marinac u ime Podravke, Ante Todorić u ime Agrokora, Goran Gazivoda u ime HVB Bank Croatije, Emil Tedeschi u ime Atlantic Grupe i Ana Babić u ime Pinte TV tri. Interese RTL-a zastupaju predsjednik nadzornog odbora Jean Charles De Keyser iz Belgije, Dirk Gerkens iz Njemačke, Elmar Heggen iz Njemačke i Thomas Rabe iz Njemačke. Konkurencija tog konzorcija sumnja da interese RTL-a u nadzornom odboru zapravo zastupa i Ana Babić, koja je imenovana i kao zamjenica predsjednika nadzornog odbora. Ako bi to bilo točno, tada bi oni zajedno činili većinu koja bi u svakom trenutku mogla preglasati ostale članove konzorcija.

Te sumnje spram Ane Babić konkurencija RTL-ovog konzorcija Nacionalu je pokušala potkrijepiti ugovorima o prodaji i prijenosu poslovnih udjela među članovima tog konzorcija i RTL-ove firme CLT-UFA koja je isprva sama osnovala firmu RTL doo u Zagrebu s temeljnim kapitalom od 750 tisuća kuna. Prema tim ugovorima firma CLT-UFA svakom je od članova konzorcija prenijela udio u firmi RTL, koji su članovi konzorcija platili. Tako je HVB Bank Croatia svojih 7,5 posto udjela platila 56.200 kuna, a Agrokor, Podravka i Atlantic grupa svoje su udjele platili s po 86.200 kuna.

Prema ugovorima koji su dostavljeni Nacionalu samo Pinta TV tri nije platio RTL-u svoj udio od 25 posto u tom konzorciju, a koji nominalno vrijedi 187.600 kuna. U njihovom ugovoru izostavljen je članak koji govori o prodaji tog udjela, tako da ispada da je toj firmi taj udio ustupljen bez naknade. To konkurenti RTL-ovog konzorcija vide kao znak da bi RTL zapravo kroz firmu Pinta TV tri kontrolirao dodatnih 25 posto, a ukupno 58 posto u konzorciju. Sastav nadzornog odbora u komu bi predstavnici RTL-a s Anom Babić imali većinu, njihovoj konkurenciji samo dodatno pojačava sumnje da RTL zapravo želi kontrolirati više od zakonom dopuštenih 33 posto u konzorciju.

Dobrivoj Keber iz firme Pinta TV tri za Nacional je izjavio kako su ti ugovori sastavljani u vrijeme kada je postojala mogućnost da njegova firma dio svojih udjela dobije besplatno te da se to regulira tako da se cijena udjela odbije od plaće za njegov rad u konzorciju ako dobiju koncesiju.

“Taj je koncept bio aktualan u vrijeme sastavljanja tih ugovora, ali je kasnije napušten. Kako se tada to još nije znalo, odlučeno je da se sastavi ugovor iz koga se nominalno ne može vidjeti da smo mi svoje udjele platili, na što nas zakon niti ne obavezuje. No mi smo svoje udjele platili i ja sam spreman dati vam na uvid uplatnicu koja će to i potvrditi. Ja bih bio sretan kada bi to bilo tako kako piše u tom ugovoru jer onda bih mogao tražiti svoj novac natrag”, izjavio je za Nacional Dobrivoj Keber dodajući kako nema nikakve šanse da bi njegova firma bila paravan za RTL.

Te tvrdnje nisu jedine koje je konkurencija stavljala na teret RTL-ovom konzorciju. Nacionalu je prošlog tjedna dostavljena i informacija po kojoj je agencija za odnose s javnosti Imelda Public navodno angažirana od strane RTL-ovog konzorcija da za njih radi ispitivanje tržišta. Tom informacijom pokušalo se dodatno sugerirati da RTL-ov konzorcij uživa naklonost SDP-a jer je direktor Imelde Public Ivan Račan, sin premijera Ivice Račana. Ivan Račan je Nacionalu demantirao tu informaciju: “Dodjela nacionalne televizijske koncesije trenutno je aktualna tema i pretpostavljam da će napetosti rasti sljedećih mjeseci dok se koncesija ne dodijeli. Mi nismo radili, niti radimo, ni za jedan konzorcij u ovom natječaju”, izjavio je za Nacional Ivan Račan.

Teza o navodnoj sklonosti SDP-a spram RTL-ovog konzorcija pojavljivala se i ranije. Dijelom se to tvrdilo zato što se Kebera smatra bliskim SDP-u, ali i HNS-u, a dijelom i zato što je suvlasnik EPH Ninoslav Pavić nedavno bio primljen kod premijera Račana zajedno s Erichom Schumannom, predsjednikom Uprave WAZ-a, suvlasnika EPH i vlasnika 7,5 posto dionica RTL-a.

Iako udio Pavićevog strateškog partnera WAZ-a u RTL-u nije zakonski diskutabilan i ne stvara mu prepreku da se prijavi na natječaj za ovu koncesiju, konkurenti RTL-ovog konzorcija smatraju da je premijer time što je primio Pavića i Schumanna neizravno iskazao pristranost spram RTL-ova konzorcija. Jedan od članova RTL-ova konzorcija za Nacional je neslužbeno izjavio kako Pavić doista maksimalno lobira za RTL-ov konzorcij, dodajući kako u takvom Pavićevom ponašanju on ne vidi ništa diskutabilno.

“Pavić se zapravo ponaša kao lojalan partner WAZ-a koji im želi pomoći da uspiju u tom natječaju. Ako bi taj konzorcij dobio treći program, za pretpostaviti je da bi Pavić s njima lako poslovno pregovarao i imao od njih neke povlaštene poslovne uvjete za suradnju. Sve je to logično, legitimno i u okviru zakonskih propisa”, izjavio je za Nacional jedan član RTL-ovog konzorcija.

Protivnici konzorcija News Corporationa, Hrvatskog telekoma i Tvornice duhana Rovinj tvrde kako je njihov lobi zainteresiran da se odluka o dodjeli trećeg programa donese što ranije, a svakako prije usvajanja novih zakona o telekomunikacijama i zakona o elektroničkim medijima. Njihovi protivnici tvrde da je jedna od radnih verzija zakona o elektroničkim medijima u članku 53 imala odredbu zbog koje bi Hrvatski telekom morao prodati svoj udio u tom konzorciju. Navodno je u tom članku bilo zabranjeno da svatko tko obavlja djelatnost prijenosa bilo kakvih radijskih, televizijskih ili telefonskih signala ne može biti nositelj radijske ili televizijske koncesije. Protivnici tog konzorcija tvrde kako je zahvaljujući upravo lobiju Hrvatskog telekoma taj članak sada izmijenjen tako da samo operator koji obavlja djelatnost prijenosa radijskog ili televizijskog programa ne može biti nositelj radijske ili televizijske koncesije. Ta promjena ostavlja Hrvatskom telekomu mogućnost da bude nositelj koncesije čak i nakon usvajanja tog zakona.

Koncem proteklog tjedna do Nacionala je dospjela i informacija da je na posljednjoj sjednici Vlade došlo do sukoba između potpredsjednika Slavka Linića i zamjenika premijera Gorana Granića. Navodno je Goran Granić prolongirao donošenje odluke da se Saboru na izglasavanje pošalje novi zakon o telekomunikacijama i to upravo dok je Linić nakratko bio napustio sjednicu. Ako bi to bilo točno, onda bi Goran Granić bio jedan od onih članova Vlade koji su skloni tomu da se odluka o nositelju koncesije za treći program definitivno donese prije usvajanja novih zakona. Neki protivnici konzorcija SBS-a, Večernjeg lista, Hrvatskog olimpijskog odbora i Hrvatske glazbene unije na temelju te informacije skloni su posumnjati da Granić time ide na ruku Večernjem listu, jer novi zakon o elektroničkim medijima ne dopušta da nositelj više od 10 posto dionica u dnevnim novinama koje se tiskaju u više od 3 tisuće primjeraka bude nositelj nacionalne televizijske koncesije. Međutim, Goran Granić je za Nacional izjavio kako su informacije o tomu da je on navodno blokirao slanje tog zakona u Sabor posve neutemeljene.

Jedan član konzorcija News Corporationa, Hrvatskog telekoma i Tvornice duhana Rovinj za Nacional je izjavio kako njihov konzorcij smatra da bi odluku o nositelju koncesije za treći program trebalo donijeti prije donošenja novih zakona zato što bi u suprotnom svi sudionici natječaja mogli pronaći proceduralne osnove da se žale ako ne dobiju koncesiju. To bi, prema njegovim tvrdnjama, bespotrebno kompromitiralo natječaj i Vladu.

Jedan visoki dužnosnik Vlade Nacionalu je potvrdio i kako sam natječaj ima nekih manjkavosti. U natječajnoj dokumentaciji spominje se mogućnost korištenja 48 odašiljača osnovne mreže čime se navodno zadovoljava pokrivenost Hrvatske propisana zakonom o telekomunikacijama. No ta mreža ostavlja nepokrivenim dio Istre, veći dio otoka, te Srednju Dalmaciju. Utoliko bi koncesija s korištenjem tih odašiljača bila donekle slična onoj koju koristi Nova TV, koja također ne pokriva cijeli teritorij Hrvatske.

Da bi se postigla puna pokrivenost hrvatskog teritorija, koncesionar bi se morao koristiti s dodatnih 289 odašiljača dopunske mreže. Međutim, u natječajnoj dokumentaciji navodno nije precizno definirano hoće li se koncesionar njima moći koristiti ili ne, za što odgovornim smatraju sastavljača natječaja.

Dio kandidata za koncesiju s kojima je Nacional razgovarao u tomu ne vidi nikakav poseban problem i navodi kako je riječ o tehničkom problemu koji će se rješavati naknadnim pregovorima. Oni veće probleme vide u činjenici što bi za korištenje 48 odašiljača državi trebali plaćati 17 milijuna kuna, a za dodatnih 289 odašiljača još 40 milijuna kuna godišnje. I dok dio kandidata smatra da su te cijene previsoke, jedan visoki Vladin dužnosnik Nacionalu je izjavio kako o tomu nema niti govora, te je dodao kako se time bar minimalno kompenzira za svjetske prilike neuobičajeno niska godišnja naknada za koncesiju koja iznosi 50 tisuća eura.

Uz sve to, ponovno su počele kružiti i glasine da su članovi Vijeća za radio i televiziju koji odlučuju o dodjeli koncesije dobili naputke kako da glasaju. Nitko od članova konzorcija koji se natječu za treći program, bilo u službenim, bilo u neslužbenim razgovorima za Nacional, u to nije htio povjerovati. Svi se kandidati nadaju kako će Vijeće glasati neovisno. Takva očekivanja sugeriraju kako svi kandidati svoje interese brane i zastupaju u granicama dopuštenog i korektnog, izuzme li se spremnost svakog od njih da medijima dostavi svaki naoko kontroverzni detalj o konkurenciji.