Glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte na vlastitu je zamoblu prošlog petka prvi put izravno razgovarala s predsjednikom Stjepanom MesićemoU petak 20. lipnja, točno u 9.30 ujutro, glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte na vlastitu zamolbu razgovarala je telefonski s predsjednikom Stipom Mesićem. Mesić je s njom razgovarao samo u društvu prevoditeljice. Tu informaciju Nacional je dobio iz vrlo pouzdanih diplomatskih krugova u Zagrebu. Isti izvori tvrde da se cijeli polusatni razgovor odnosio na novonastalu situaciju oko generala Ante Gotovine koji je već dvije godine u bijegu, a prije dva tjedna oglasio se prvi put velikim intervjuom u Nacionalu. To je, kako tvrde strani diplomati, bio prvi izravan razgovor između glavne haaške tužiteljice i predsjednika Mesića o “slučaju Gotovina”.

“Uz to, razjašnjeni su i eventualni međusobni nesporazumi koji su mogli nastati zbog različitih medijskih špekulacija”, izjavio je za Nacional taj dobro upućeni zapadni diplomat, vrlo dobro obaviješten o aktivnostima Haaškoga suda. Diplomat tvrdi da su toj konverzaciji prethodili razgovori na nižim razinama između Ureda predsjednika i Haaškoga suda a koji su se većim dijelom odnosili na problematiku u vezi s generaloma Gotovinom.

Unatoč svim naporima, Nacional iz Ureda predsjednika nije uspio dobiti detaljnu informaciju o sadržaju telefonskog razgovora Carle Del Ponte i Mesića. Naš sugovornik tvrdi da je informacija o čemu su razgovarali potpuno točna, ali da ni jednoj ni drugoj strani u ovom trenutku ne odgovara da se ona objavi, što bi ponovno pokrenulo lavinu medijskih špekulacija. No da je tema razgovora bio Gotovina te da se detaljno razgovaralo čak i o eventualnim scenarijima mogućih događaja u vezi s Gotovinom, to je sigurno točno, tvrdi strani diplomat. Prema njegovim riječima, Carla Del Ponte potvrdila je da vrlo cijeni angažman predsjednika Hrvatske u procesuiranju svih zločina počinjenih na tlu bivše Jugoslavije. Ne treba pri tome zaboraviti da je upravo Mesić bio prvi državnik koji se odazvao pozivu haaškog tužiteljstva i došao svjedočiti u procesu protiv Slobodana Miloševića.

“S te strane, hrvatski predsjednik ima sigurno najviši rejting koji netko može imati u očima haaškog tužiteljstva. Uz to treba napomenuti da upravo Mesić od prvoga dana pruža podršku Sudu te zbog toga ima i najveće moralno opravdanje da nešto sud i zamoli. On je zamolio Sud da razmisli bi li generalu Gotovini mogao omogućiti status kakav su imali i drugi hrvatski generali, koji su dobili mogućnost da daju svoj iskaz pred haaškim istražiteljima u Zagrebu, što je Gotovini onemogućila bivša vlast. U svom odgovoru na Mesićevo pismo Carla Del Ponte naoko je negativno odgovorila hrvatskom predsjedniku, no kada se pažljivije pročita njeno pismo, vidi se da je tužiteljica otvorila vrata za daljnji razvoj slučaja Gotovina u pozitivnom smjeru za generala. Otvorila je veliki manevarski prostor da se s eventualnim novim dokazima status generala promijeni, te da se optužnica promijeni, ili čak i sasvim odbaci”, kaže za Nacional strani diplomat i nastavlja: “General Gotovina danas je u znatno povoljnijem položaju nego prije svog javnog istupa u Nacionalu. Prije dva tjedna Gotovina je bio obični bjegunac, potpuno nemoćan da poboljša svoj položaj. Nakon što je objasnio svoj položaj u intervjuu, njegova situacija bitno se poboljšala i, koliko vidim iz intervjua Carle Del Ponte Jutarnjemu listu, spremna je već sada dati Gotovini status generala Rahima Ademija. A to je golem napredak. To znači da bi već danas Ante Gotovina, da sam pokuca na vrata Haaškog suda i ondje da iskaz, za nekoliko tjedana bio u Hrvatskoj. Zbog intervencije predsjednika Mesića Haag bi maksimalno ubrzao cjelokupnu proceduru i potrebne radnje oko generalova iskaza te ga pustio kući. Tko je o takvom povoljnom obratu za Gotovinu mogao i sanjati prije desetak dana? Ova akcija oko Gotovine toliko je uspjela poboljšati njegov status da je poništila negativne efekte njegova dvogodišnjeg bijega i stavila ga već sada u istu ravan s Ademijem koji se uredno predao Haaškom sudu. Takvim završetkom svi bi bili na dobitku, a u prvom redu general i njegova obitelj, Carla Del Ponte koja bi zaključila veliki slučaj, a u Hrvatskoj bi prestale napetosti koje vuku zemlju unatrag. Za rješavanje slučaja izabran je izvrstan politički tajming i bilo bi šteta da se on ne iskoristi”, zaključio je diplomat.

Upravo Ured predsjednika ima velikog iskustva u razgovorima s Haagom. Malo je poznato da je cijela operacija oko svjedočenja generala Petra Stipetića u Zagrebu, a ne u Nizozemskoj, organizirana na relaciji Haag – Pantovčak. Isti je slučaj bio i s generalom Rahimom Ademijem. General Ademi vjerojatno bi još sjedio u Haagu da Ured predsjednika nije učinio sve da mu se olakša položaj i omogući najpovoljniji položaj pred Sudom. Uz predsjednikov blagoslov, cjelokupnu operaciju izveo je Mesićev tajnik Željko Bagić uz asistenciju odvjetnika Čede Prodanovića. Ovdje treba riješiti još jednu dilemu koja se odnosi na poslane dokumente koji bi trebali olakšati Gotovinin položaj u Haagu. Prikupljeni dokumenti za Gotovinu koje je Ured predsjednika, odnosno Vlada poslala Haagu bili su dokumenti koje je upravo Gotovina tražio tvrdeći kako su to neki od najvažnijih dokaza koji potvrđuju njegovu nevinost. Dakle medijske tvrdnje o tome kako su Mesić i Vlada poslali loše, štetne dokumente za samoga Gotovinu u Haag, upućuju se na pogrešnu adresu. General ih je de facto sam poslao u Haag. Svi ostali u tome lancu bili su samo puki tehnički izvršitelji.

Da su se Gotovinin položaj i imidž znatno poboljšali nakon njegova intervjua i Mesićeve inicijative, pokazuju i zadnje Račanove izjave. Nakon prvih dana nesnalaženja, Račan i Granić shvatili su da pomoć obrani generala Gotovine i pridruživanje Mesićevoj inicijativi rješavaju mnoge probleme u državi. Kako doznajemo, generalu je bilo drago kad je čuo da je premijer izjavio da je spreman i osobno svjedočiti za generala Gotovinu u Haagu. Iz izvora bliskih Vladi doznali smo da je Goran Granić spreman pregovarati u korist generala Gotovine u Haagu i da vlada više neće stvarati bilo kakve probleme oko dostave dokumentacije koja pomaže odbjeglome generalu.

Otkud takva promjena u ponašanju najviših predstavnika Vlade? To nam je pokušao objasniti visoki dužnosnik Račanova kabineta: “Mislim da su najveću štetu generalu Gotovini učinili njegovi odvjetnici koji su, svjesno ili nesvjesno, umjesto da se brinu o statusu i obrani svoga klijenta, preko njegovih leđa vodili političke bitke protiv sadašnje vlasti. Sama Gotovinina odluka da istupi u Nacionalu i riječi koje je tu izgovorio bili su nam jasan signal da je on shvatio da mu jedino ova vlast, koja jedina ima legitimitet pred Sudom, može pomoći. Najveća mu je pomoć da se Vlada potpuno angažira u pronalaženju svih za njega oslobađajućih dokaza. Nadamo se da je shvatio kako su mu njegovi odvjetnici i oni koji stoje iza njih u ove dvije godine napravili najveću štetu. Istina je da mi nismo htjeli surađivati s njegovim odvjetničkim timom. Zar smo trebali biti ovce i pomagati im, a oni da iskoriste svaku priliku da se obračunaju s nama i pokušaju srušiti sadašnju vlast preko leđa nesretnoga generala Gotovine? Nije važno jesu li to radili svjesno ili nisu, ali upravo su oni i ostali njegovi ‘zaštitnici’ iskorištavali generalovo ime u svoje dnevnopolitičke svrhe. Pri tome su potajice molili boga da im ’štićenik’ ostane u bijegu do kraja života ili još bolje da negdje nastrada. Takva žrtva im je potrebna da mogu sljedećih 50 godina cijelu državu držati u stanju nemira jer im samo nemir i konfuzno stanje omogućuju političke i financijske dobitke.

Gotovinini odvjetnici takvim su ponašanjem izazvali averziju prema bilo kojem obliku suradnje. Zna se da je Pašalić imao prste u stvaranju odvjetničkog tima i da na njega preko Luke Mišetića i Ante Vukorepe još uvijek ima najveći utjecaj. Nadamo se da je general shvatio kako je bio igračka u politikantskim igrama tzv. svojih zaštitnika. Sadašnji pozitivni procesi oko generala Gotovine mogli su se odigrati znatno prije da je iz njegova slučaja bila izbačena politika. Nije istina da Vlada nije htjela pomoći generalu od samoga početka njegova slučaja. Možda bi ga Vlada i uspjela zaštititi 2001. da se sve to nije podudarilo s planom Miloševićeva uhićenja i odvođenja u Haag. Mi smo 12. lipnja 2001. dobili optužnicu protiv generala Gotovine. Hitno se sastao uži kabinet Vlade da odluči kako reagirati. Goran Granić je imao zadaću da brzo osmisli plan djelovanja te se odlučilo da Vlada uputi pismo Carli Del Ponte u kojem se pobijaju najvažniji dijelovi optužnice o etničkom čišćenju i genocidu. Imali smo signale iz Haaga da bi akcija promjene statusa generala Gotovine mogla uspjeti. Sedam dana nakon podizanja optužnice Goran Granić je 19. lipnja 2001. odnio Vladino pismo Carli Del Ponte i molio je da se nekako iziđe ususret generalu Gotovini. U to vrijeme pojačali su se pritisci na Srbiju da se izruči Milošević. Iz političkih razloga svakog dana imali smo sve manji manevarski prostor za pokušaje promjene Gotovinina statusa jer se približavao 29. lipnja kad je uhićen i isporučen Milošević. Tada više nije bilo nikakve šanse da se išta promijeni. Shvaćam da Haag u tom trenutku nije mogao izlaziti ususret hrvatskome generalu kad mu je s druge strane izručen Milošević. To je politička ravnoteža. Danas je situacija drukčija. Više nema ‘slučaja Milošević’ da bi trebalo po svaku cijenu održavati ravnoteža između Srba i Hrvata u Haagu, izabran je zaista najpovoljniji trenutak za pomoć Gotovini. Teško da će odbjegli general ikad imati bolju priliku da riješi svoj status. Uspio je postići da se na njegovu slučaju ujedine i Ured predsjednika, i Vlada, i najveći dio oporbe, i cjelokupna javnost. Svima je u interesu, a ponajviše Vladi i Uredu predsjednika, da se Gotovina izvuče što prije i na što bezbolniji način iz haaških kliješta. Stoga general ovog trenutka nema većih saveznika od aktualne vlasti i smiješne su mi tvrdnje da je ova vlast protiv Gotovine. Protiv Gotovine su upravo oni koji pričaju takve bedastoće.”

A na kojoj je poziciji Ivica Račan? Iako s nekoliko dana zakašnjenja, shvatio je da se Gotovininim istupom u javnost i Mesićevom inicijativom otvorila istinska šansa da se riješi “slučaj Gotovina” koji je Hrvatskoj konopac oko vrata i na unutarnjem i na vanjskopolitičkom planu. Njegova izjava da je i sam spreman svjedočiti za generala Gotovinu u Haagu do prije nekoliko dana bila bi prava politička fantastika. Račan je shvatio da pomoć generalu Gotovini nije i pomoć rigidnoj desnici, nego upravo suprotno. Kvalitetna i brza pomoć pravnom statusu haaškoga optuženika najviše znači za samoga Gotovinu a iza njega najveću korist imala bi upravo Račanova vlada. Unutar samog Račanova kabineta, kako doznaje Nacional, vlada uvjerenje da Gotovina nije kriv za ono za što ga optužuju te da postoje stvarne pravne mogućnosti da on ne ode u Haag nego da iskaz da u Zagrebu, kao što je to i sam predložio u intervjuu. Dobri poznavatelji prilika smatraju da ne bi bilo dobro da u misiju tihe diplomacije u Haag ide Goran Granić, koji se oko “slučaja Bobetko” posvađao s Carlom Del Ponte i jako je naljutio javno tvrdeći da se haaška tužiteljica nije držala dogovora, odnosno da ga je prevarila. Pitanje je ne bi li njegovu posredničku misiju Carla del Ponte doživjela kao hrvatsku provokaciju. A slučaj Gotoivna morat će se na kraju riješiti daleko od novinskih stupaca, djelovanjem tihe diplomacije koja će naći kompromisno rješenje kojim će obje strane biti zadovoljne.

Koji je uopće izlaz iz situacije i kakve su pozicije Carle Del Ponte i Ante Gotovine, čije su uloge ipak najvažnije? O položaju Carle Del Ponte razgovarali smo s njenim visokopozicioniranim kolegom po struci koji ju je dobro upoznao: “I haaška je tužiteljica osoba koja ima svoje dobre i loše strane. Tašta je poput većine ljudi te ju se stoga ne smije dovesti u položaj da nema manevarskog prostora za izlaz iz novonastale situacije. Situacija oko Gotovine može se riješiti uspješno samo tako da svaka od strana iz nje izađe zadovoljna, odnosno neporažena. Što bi to zapravo značilo? Ne može se očekivati od Carle Del Ponte da samo tako odbaci optužbu protiv Gotovine, na kojoj je inzistirala dvije godine, čak i pritiskom na Hrvatsku posredstvom Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Da to učini, mnogi bi je pitali, od UN-a pa do vlada velikih zemalja, zašto ih je vukla za nos i tražila pritisak na Hrvatsku a na kraju se utvrdilo da njezina optužba protiv Gotovine ne stoji. Ona ne može odstupiti od optužbe bez obzira na to kakvi joj se oslobađajući dokumenti dostavili. Njoj se mora ponuditi častan izlaz iz situacije u kojem neće biti poražena. A ona neće biti poražena ako se Gotovina pojavi pred sudom i da iskaz. Nakon toga ona ga može pustiti kući bez ikakvih problema jer je obavila svoj posao.

A Ante Gotovina? On je ponosan i potpuno uvjeren u vlastitu nevinost. Kao vojniku strana mu je pomisao na bilo kakvu predaju, kuknjavu ili moljakanje milosti. U takvoj situaciji mogla bi propasti ova šansa u kojoj je postignuto jedinstvo između predsjednika i premijera te većeg dijela javnosti da se generalu pomogne. Taj pozitivan naboj koji se nakon nekoliko godina ponovno pojavio u Hrvatskoj mogao bi splasnuti ako se i dalje ne budu vukli odlučni potezi. Neki mediji i političari, koji se osjećaju ugroženima, učinit će sve da ne dođe do povoljnog raspleta “slučaja Gotovina”. Zbog toga sam general i njegova ekipa ne bi smjeli gubiti tempo, smatraju naši izvori u vrhu Vlade i Uredu predsjednika, koji su počeli surađivati na rješavanju toga problema. Na kraju će odluka ipak biti na samom generalu Gotovini i nitko je drugi neće i ne može donijeti, jer radi se o njegovoj koži i budućnosti. Carla Del Ponte ponudila je okvir rješenja i, koliko doznajemo, spremna je pružiti određena jamstva u vezi s njegovim statusom.

Uostalom, u intervjuu je izjavila da se tužiteljstvo neće protiviti zahtjevu obrane da se general brani sa slobode, ali nakon što da svoj iskaz u Haagu. A general predlaže da iskaz da u Zagrebu pred haaškim istražiteljima i da se time ispravi nepravda koja mu je učinjena 1998.

U razgovoru sa stranim diplomatom čuli smo rješenje i za takvu situaciju. Po mišljenju diplomatskog kora, mogao bi biti postignut dogovor koji bi zadovoljio obje strane. Tihom diplomacijom između Ureda predsjednika i Vlada s jedne te Haaga s druge strane unaprijed bi se trebale dogovoriti sve pojedinosti davanja iskaza generala Gotovine. Gotovina bi se neprimjetno, uz suradnju Vlade, bez uhićenja, vratio u Zagreb. Desetak dana proveo bi u Zagrebu pripremajući s pravnim stručnjacima iz Ureda predsjednika i Vlade davanje iskaza. Nakon što bi se dobro pripremio, otišao bi u uniformi kao vojnik i slobodan građanin Vladinim avionom u Haag. Ondje bi sve bilo pripremljeno za njegovo davanje iskaza i izjašnjavanje pred Sudom. Dogovorom bi se mogao riješiti i njegov smještaj u Haagu, jer bi mogao biti smješten u neku vrstu sigurne kuće a ne u pritvor u Scheveningenu. Nakon što da iskaz, obrana bi zatražila njegovu obranu sa slobode. Tužiteljstvo se ne bi žalilo na taj zahtjev. Nakon što sudsko vijeće odobri zahtjev obrane, general Gotovina vratio bi se u Hrvatsku. Proces bi trajao najviše nekoliko tjedana. Nakon što da iskaz, tužiteljstvo i sud preispitali bi optužnicu. Po diplomatovim tvrdnjama, Haag bi potpuno ili u najvećem dijelu odbacio tužbu protiv generala Gotovine, bar u onom dijelu koji se odnosi na etničko čišćenje i genocid. Pitanje je bi li se više ikad general Gotovina trebao pojaviti u Haagu.

Karte su na stolu. Nakon što sljedeći tjedan u Haag odu i dokumenti koje je pripremio državni odvjetnik Mladen Bajić, na tihoj je diplomaciji da obavi svoj posao a na Carli del Ponte i generalu Gotovini je teret odluke. Tužiteljica mora odlučiti koliko će izići ususret generalu Gotovini, odnosno predsjedniku Mesiću i hrvatskoj Vladi. Gotovina pak mora odlučiti hoće li pristati na takav ili sličan kompromis. Dalje će morati sam odlučivati o svojoj sudbini. Tu mu više neće moći pomoći ni predsjednik, ni Vlada, ni odvjetnici. General će svoju sudbinu držati u vlastitim rukama.