"Godine su prošle, pune muka

Ginulo se za slobodu nijemo

Ili s pjesmom umjesto jauka

Vrhovniče, mi ti se kunemo!"

Tako će, u siječnju sljedeće godine, u finalnoj ariji zagrmjeti svi zboristi i solisti Opere splitskoga Hrvatskog narodnog kazališta "Kerumpuh", na dugo iščekivanoj premijeri šaljive opere "v.d. Maršal". U puku će ipak najbrže zaživjeti vesela tenorska dionica "Ankica vegetarijankica", iz scene kad v.d. Maršal, glavni junak, na salveti zapisuje recept za bosanski lonac...

Dalo bi se još ohoho zavitlavati na račun nesuđene premijere opere "Maršal" i njenog naprasnog skidanja s programa odmah nakon svršetka generalne probe, ali zašto trošiti energiju na nešto od čega je pristojnoj čeljadi dovoljno tek s gađenjem okrenuti glavu? Zašto ulagati trud u tipkanje pitanja splitskom gradonačelniku: "Zašto onda, ruralni Hrvatu, nisi do siječnja odgodio i subotnje svečano otvaranje 'Fanovine', kavane tvoje drage? Nije li i taj čin sasvim neprimjeren ovom strašnom času? Štoviše, zar nije i stoput neprimjereniji od benigne kazališne zajebancije s kultom ličnosti kao takvim? Pogotovo za tebe koji si, skupa s obitelji, usrdno te skrušeno tjednima postio i molio za pravednu presudu hrvatskim generalima"?

Photomontage: CheesIli: "Zamisli da si mjesec dana ranije dogovorio pečenog janje, a onda ti u zadnji čas, kad si već sjeo u ferrari, gazda na mobitel javi da je janjac pečen, ali da ga baca u smeće, jer njegova žena misli da ćeš im ti, ruralni Hrvat i gradonačelnik, ako dođeš kod njih krkati, napraviti lošu reklamu za gostionicu?"

Nema, velim, ama baš nijednog razloga za gubljenje vremena na te gadarije, osim možda, ipak, jednog. Vršitelja dužnosti intendanta splitskog HNK, Duška Mucala, novinarka Slobodne pitala je (skraćeno interpretiram) zašto je dopustio da mu se politika telefonom miješa u umjetničke odluke, a rečeni je odgovorio: "Nazvao me gradonačelnik, istina. A zašto ne bi? Čak je i inzistirao na tome da se njegovo ime spomene, jer u inicijativi nije bio sam. Moram uvažavati njegovu riječ jer ona predstavlja poruku građana koji su ga izabrali. Međutim, odluka je bila moja".

Prevedena s ruralno-hrvatskog, ta misao glasi: ja bih i bez Kerumova poziva, kunem se, skinuo s programa, i to baš dan uoči premijere, opernu predstavu koju su ljudi dva mjeseca spremali za tuđe stotine tisuća kuna. O da, ja bih je skinuo! Pa zato smo je, uostalom, i pripremali!

Samo zbog toga, eto, zbog toga jasnoga smjerokaza za budućnost splitskog teatra, (o cijelom gradu da i ne govorimo, to bi bilo preurbano, a znamo mi dobro šta znači urbano!) isplatilo se o cijeloj toj sramotnoj epizodi nakucati ovoliko slova. I nijedno više.