Zlatko Tomčić i Ivo SanaderNakon što ih je ponizio ne pozivajući ih na VIII. sabor, predsjednik HDZ-a Ivo Sanader ipak nije ostavio bez nade potencijalne koalicijske partnere u HSLS-u, HSP-u i DC-u. U četvrtak 26. lipnja javno je demonstrirao koliko mu je stalo do njihove potpore: pozvao je Dražena Budišu, Antu Đapića i Matu Granića na sastanak na kojem ih je izvijestio o najnovijim strateškim odlukama svoje stranke. Ponajprije da je HDZ definitivno odustao od suradnje s HSS-om te da je isključena bilo kakva mogućnost pregovora sa strankama desnice, HIP-om, HB-om, HKDU-om i HČSP-om. Sanader je ustvrdio da se Zlatko Tomčić, a s tim su se Đapić, Granić i Budiša odmah složili, otvarajući autocestu Vrbovsko – Kupjak i pojavljujući se na puštanju u promet dionice Gornja Ploča – Zadar u društvu s predsjednikom Stipom Mesićem, premijerom Ivicom Račanom te čelnicima HNS-a Vesnom Pusić, Radimirom Čačićem i Savkom Dabčević-Kučar, definitivno svrstao na stranu lijeve koalicije. Stoga je, potvrdio je Sanader, osobno naredio skidanje embarga na napade na HSS i dao znak da se krene u otvoreni rat sa Zlatkom Tomčićem i njegovim najbližim suradnicima. Sanader je također potvrdio da je Branimir Glavaš s njegovim odobrenjem definirao HSS kao “agromafijašku stranku”.

Đapić, Granić i Budiša suglasni su da je na posljednjem sastanku Sanader bio susretljiviji, srdačniji i kooperativniji nego ikad. Štoviše, stekli su dojam da se Sanader prvi puta nije nametao kao vođa, nego se ponašao kao ravnopravan sugovornik. Zbog toga su mu brzo oprostili to što ih nije pozvao na sabor HDZ-a: opravdavaju to Sanaderovim nastojanjima da taj skup bude u funkciji njegova promoviranja u novog, neospornog stranačkog vođu, a za to nije bila nužna prisutnost drugih stranačkih lidera. Unatoč Sanaderovoj susretljivosti, on, međutim, ni jednom jedinom riječju nije spomenuo mogućnost predizborne suradnje HDZ-a, HSP-a, DC-a i HSLS-a. Najavio je tek spremnost da se u jesen, kad se ozbiljno sondira javno mijenje, četvorka ponovno sastane.

U HSLS-u, HSP-u i DC-u sigurni su, međutim, da ih Sanader nije pozvao samo zbog toga da ih obavijesti o početku rata između HDZ-a i HSS-a, nego kako bi im dao do znanja da će u jesen biti spreman na ozbiljne i konkretne razgovore o predizbornoj suradnji. U HSLS-u, HSP-u i DC-u procjenjuju da je uže vodstvo HDZ-a počelo realnije procjenjivati izborne šanse te da sve više prevladava uvjerenje da se HDZ bez pomoći HSLS-a, HSP-a i DC-a neće moći vratiti na vlast. Kako su mjesecima uvjeravali članstvo da će HDZ sam, bez drugih stranaka, osvojiti vlast, teško ih je sada razočarati i reći da će vlast, ali što je još i važnije, brojne atraktivne i primamljive funkcije na nacionalnim i lokalnim razinama, morati dijeliti s koalicijskim partnerima. Stoga je, nadaju se u HSLS-u, HSP-u i DC-u, Sanader prisiljen taktizirati, čekati jesen i istraživanja javnog mijenja: po njima, uvjereni su, HDZ ni ujesen neće dobiti više od 25, najviše 30 posto glasova, što će, dakako, biti povodom da se unutar stranke pokrene rasprava o potrebi koaliranja sa srodnim strankama. Tada će i najvećim optimistima unutar HDZ-a postati jasno da se njihova stranka, bez HSP-a, HSLS-a i DC-a, neće domoći vlasti. Na to će ih nagnati i najava koaliranja SDP-a, IDS-a i Libre koja može ozbiljno ugroziti dosad neupitan položaj HDZ-a.

Odluka HDZ-a da krene u rat s HSS-om, u čemu će imati zdušnu potporu HSLS-a, HSP-a i DC-a, bitno mijenja položaj HSS-a. Tomčić će se na početku predizborne kampanje suočiti s bespoštednom kritikom oporbe, ali i sadašnjih koalicijskih partnera. Zbog toga što je odbacivao sve oporbene ponude na suradnju, a istodobno ucjenjivao i napadao SDP i HNS, HSS je na sebe navukao bijes svih političkih lidera. Ne zna se zapravo tko više ne trpi Tomčića: Sanader i Budiša ili Račan i Vesna Pusić. Bez pretjerivanje može se reći da je Tomčić, od najpoželjnijeg partnera, postao najomraženijim političarom među kolegama. Tomčić se očito preigrao i precijenio: stoga nije čudno što ga svi lideri ocjenjuju nezajažljivim, prezahtjevnim i nemogućim partnerom. Uvjereni su da je izgubio smisao za realnost te da njegova samouvjerenost nema temelja u izbornim rezultatima niti HSS ima takvo uporište u boračkom tijelu koje bi mu dalo za pravo da diktira političke procese u državi. To dokazuju istraživanja javnog mijenja u kojima HSS jedva prelazi izborni prag, ali i činjenica da HSS posljednjih godina nije izlazio sam na izbore. Uglavnom se nalazio na izbornim listama s HNS-om, IDS-om i LS-om, strankama tzv. Porečke skupine. Zahvaljujući ponajprije potpori tih stranaka HSS se nametnuo kao partner SDP-u i HSLS-u, a nakon razlaza Račana i Budiše gotovo kao ravnopravan partner predsjedniku SDP-a. Upitno je, međutim, može li HSS, koji u najvećim urbanim sredinama ne može prijeći izborni prag, u Zagrebu ga čak nema u gradskoj skupštini, pretendirati na to da oblikuje državnu politiku. Zbog toga se Tomčić, nakon što mu je HDZ objavio bespoštedan rat, a kako je već otprije zavađen s Račanom i Vesnom Pusić, našao u iznimno neugodnoj situaciji. HDZ će nesumnjivo biti nesmiljen u napadima na HSS: Sanader je uvjeren da je HSS oteo HDZ-u dio njegova prirodnog izbornog tijela te će sada učiniti sve da te glasače vrati. Optužba Glavaša da je HSS “agromafijaška stranka” samo je uvod u bespoštedni rat, koji neće biti bez utjecaja na biračko tijelo na koje računa HSS, pogotovu nakon što će javnost biti zasipana informacijama o odgovornosti HSS-a za stanje u poljoprivredi i PIK-ovima, pogotovu za propast njihove privatizacije.

Tomčić je sam kriv što se našao u takvoj situaciji: nije više bio zadovoljan položajem predsjednika Sabora, uvjeren je da bi drugi mandat na toj funkciji značio stagnaciju u političkoj karijeri, a na poniženje da bude ministrom u Račanovoj vladi nije želio ni pomisliti. Stoga je odlučio zaigrati va banque: bezobzirno je napadao SDP, LS i HNS, istjerao iz koalicije IDS i tako stalno držao odškrinuta vrata suradnji s HDZ-om. S druge strane, odbijao je suradnju s HDZ-om i tako ucjenjivao i HDZ i SDP. Odlukom HDZ-a da krene u obračun s HSS-om situacija se stubokom mijenja: ako želi izbjeći svoju političku propast, Tomčić se mora bezrezervno prikloniti sadašnjim koalicijskim partnerima. A to mu neće bili lako jer ih je dosad nesmiljeno napadao, zbog čega mu nitko ne vjeruje i tretiraju ga kao nužno zlo. Štoviše, sve je više onih koji su uvjereni da je suradnja s Tomčićem nepodnošljiva te da je na svaki način valja izbjeći. Stoga i ne začuđuje što se već čak i unutar HDZ-a čuju glasovi kako bi se Sanader neusporedivo lakše i brže dogovarao s Račanom nego s Tomčićem. I u SDP-u smatraju da bi bilo lakše surađivati s pragmatičnim Sanaderom nego s Tomčićem koji je bez ideja i skrupula. O tome u HDZ-u i SDP-u još nitko ne želi javno govoriti kako ne bi navukao na leđa bijes vlastitih birača.

Istodobno SDP vjeruje da ima iznimno važnu misiju: spriječiti po svaku cijenu koaliciju HDZ i HSS-a. Po mnogim procjenama to bi bila najgora moguća kombinacija: te dvije stranke natjecale bi se u promicanju konzervativnosti i rigidnih stajališta, što bi civilizacijski i kulturološki unazadilo Hrvatsku. Ne treba se stoga iznenaditi budu li izborni rezultati takvi da ni HDZ ni SDP neće moći formirati Vladu, da u te dvije stranke, unatoč uzajamnoj mržnji i netrpeljivosti, počnu razmišljati o poslijeizbornoj suradnji. Koliko god to sada zvuči kao svetogrđe, koliko god se u te dvije stranke, ali i u većem dijelu javnosti, užasavaju i same pomisli o crveno-crnoj koaliciji, o toj kombinacija jednostavno se mora razmišljati. Jer vrlo se lako može dogoditi da ni SDP ni HDZ, čak ni s koalicijskim partnerima, neće moći osnovati vladu. Tada će jedini izlaz biti novi izbori ili pak da Račan i Sanader formiraju zajedničku vladu. Ta kombinacija sada može izgledati na rubu pameti, ali ako se još uzme u obzir da bi SDP i HDZ bili najsretniji kad bi se mogli riješiti HSS-a, ta varijanta i nije tako nevjerojatna. Pogotovu ako bi crveno-crna koalicija bila dokaz međunarodnoj javnosti da je postignuta sveopća nacionalna suglasnost o potrebi da Hrvatska što prije bude primljena u EU. U tom slučaju HSS i Tomčić zaista bi izvisili, a to, mora se priznati, danas mnogi priželjkuju.