Objavljeno u Nacionalu br. 399, 2003-07-08

Autor: Robert Bajruši

Medicinski ekspert o bolesti zagrebačkog dogradonačelnika

Kod izljeva krvi poput Bandićevog izgledi za preživljavanje su 50-50

Kod izljeva krvi poput Bandićevog izgledi za preživljavanje su 50-50

Kod izljeva krvi poput Bandićevog izgledi za preživljavanje su 50-50Kod izljeva krvi poput Bandićevog izgledi za preživljavanje su 50-50Milan Bandić, zagrebački dogradonačelnik, doživio je tzv. izljev krvi u donjoj bazi mozga, kazao je za Nacional jedan o stručnjaka zaduženih za brigu o njegovu zdravlju. No kako za sada članovi Bandićeva liječničkog konzilija odbijaju javno istupiti, neki drugi liječnici odazvali su se i opisali o kakvom se poremećaju radi.

DR. VRCA O PROGNOZAMA BANDIĆEVA STANJA 'Trenutno nitko ne može predvidjeti konačni ishod jer kritični moment za skupinu pacijenata u kojoj je Bandić nastupa od petog do sedmog dana liječenja, ako ne računamo najopasniji trenutak, kada počne krvarenje' Prema Vrcinim riječima podjednako nepredvidiva je budućnost one polovice pacijenata koji prežive, neki od njih zauvijek nastave patiti od različitih posljedica, dok se dio oporavi gotovo u potpunosti Riječ je o vrlo teškoj situaciji koja se manifestira kao akutno naglo zatajenje, kada mozak neko vrijeme ostane bez krvi, objašnjava dr. Anđelko Vrca, šef Odjela za neurologiju KB Dubrava. U takvim slučajevima vrijeme je odlučujući faktor za sudbinu pacijenta jer ako mozak ostane bez krvi između tri i pet minuta, vjerojatno će doći do značajnog oštećenja, a potraje li zatajenje dulje od pet minuta, pogođeni dio mozga će odumrijeti. Dobro je to što najčešće dolazi do svojevrsne kompenzacije, odnosno drugi dijelovi mozga preuzimaju funkcije uništenog dijela, čime se smanjuje nastala šteta.

Postoje dva razloga zatajenja: jedno je kada se krvna žila začepi zbog pojave tromba (ugruška) koji se odlijepio od stijenke, i drugo, kada krvna žila jednostavno pukne. Začepljenje se najčešće javlja kod populacije starije od 65 godina, no i 50-godišnjaci poput Bandića nisu imuni na ovu bolest, objašnjava dr. Vrca i dodaje kako kod ovakvih slučajeva smrtnost iznosi približno 50 posto. Uzroci su različiti i manje-više poznati, to može biti loša prehrana, pušenje, alkoholizam, smanjeno kretanje ili stres. Nije dobra ni prognoza jer čak i ako dođe do oporavka, veliki dio pacijenata poslije pati od povećanih količina masnoće u krvi, dijabetesa i poremećaja metabolizma.

Budući da Bandić ne pije i ne puši, najvjerojatniji razlog izljeva krvi u mozak je stres, jedan od najrizičnijih faktora današnjice. Pod stresom cijeli organizam radi u posebnim uvjetima – tlak varira od niskog do povišenog, poremećen je cjelokupni metabolizam tako da se u organizmu ne razgrađuje veliki dio masnoća i šećera, a dolazi i do problema u radu žlijezda s unutarnjim lučenjem.

Mnogi ljudi imaju predispoziciju za pucanje arterija u području glave koje se nalazi u bazi lubanje, kakav je izljev imao Bandić. U ovakvim je slučajevima teško davati prognoze, posebno kada nije poznato koja je žila u mozgu puknula i koji je dio mozga ostao bez krvi.

U bazi lubanje smješteni su vitalni centri za disanje, rad srca, svijest i poticanje svih viših funkcija mozga. Golemu važnost ovog dijela glave spoznali su liječnici još prije nekoliko tisuća godina i prozvali ga Arbor vitae – drvo života. “U ovom trenutku nitko ne može predvidjeti konačni ishod jer kritični moment za ovu skupinu pacijenata nastupa od petog do sedmog dana liječenja, dakako ako ne računamo najopasniji trenutak, kada počne krvarenje”, smatra Vrca. Liječenje se provodi konzervativnom metodom, što podrazumijeva klasični neurološki pristup održavanja vitalnih funkcija uz otklanjanje rizika ili kirurškim putem. Operativni zahvati se provode prvih 72 sata od izljeva, i to samo onda kada je skeniranjem ili angiografijom definitivno ustanovljen uzrok. Međutim, moguće su i odgođene operacije koje se obavljaju poslije 2-3 tjedna.

Prema Vrcinim riječima podjednako nepredvidljiva je i budućnost one polovice pacijenata koji prežive, neki od njih zauvijek nastave patiti od različitih posljedica, a dio se gotovo potpuno oporavi. Kod ovakvih izljeva krvi u mozak može doći i do značajnih oštećenja razine svijesti zbog čega bolesnici padaju u dugotrajnu komu. Jedna od nuspojava je i oštećenje osjetilnih funkcija tijela, odnosno znatno slabija pokretljivost ruku ili nogu, a u nekim slučajevima i paraliza.

Oporavak je dugotrajan i katkad traje godinu dana. A kada završi, pacijenti moraju biti vrlo pažljivi i pokušati izbjegavati bilo kakve stresne situacije. Jednostavno govoreći upravo razina oporavka diktira način života rekonvalescenta.

Prema posljednjim podacima američkih zdravstvenih institucija, moždani i srčani udar najčešći su uzroci smrtnosti u SAD-u. Premda je skoro uvriježeno mišljenje da je moždani udar nova bolest prouzročena modernim načinom života, u povijesti su poznati mnogi slučajevi poznatih ljudi koji su patili od nje. Posebno je zanimljiv podatak da su se često oporavili i do nekih od najvećih otkrića došli upravo nakon izljeva krvi u mozak.
Njemački skladatelj Georg Friedrich Handel doživio je moždani udar 1737., međutim nakon rehabilitacije komponirao je neka od najvećih djela među kojima i oratorij “Mesija”. Američki pjesnik Walt Whitman dovršio je najpoznatiju knjigu pjesama “Vlati trave” nakon što je 1858. preživio inzult, a Louis Pasteur isti je napad preživio 1868., a nakon toga izumio cjepiva protiv antraksa, kolere i bjesnila.
Za razliku od Josifa Visarionoviča Staljina koji je umro od posljedica moždanog udara, Winston Churchill preživio je dva (1949. i 1953.), od kojih drugi dok je bio predsjednik britanske vlade. Poslije je dobio Nobelovu nagradu za knjigu “Povijest naroda koji govore engleskim jezikom”, a do 1959. bio je član parlamenta. Američki predsjednik Dwight Eisenhower potpuno se oporavio od moždanog udara koji je imao 1955., a Margaret Thatcher liječnici su ove godine zabranili javne nastupe nakon što je preživjela nekoliko slabijih inzulta. Glumica Patricia Nell je nakon inzulta 1965. čak i rodila, a bila je nominirana i za Oscara. Teške posljedice izljeva krvi u mozak trpio je talijanski pjevač Domenico Modugno, Luther Vandross je bio i u komi, a prije nekoliko dana umro je Barry White.
Godine 1996. udare su doživjeli Kirk Douglas, Benito Iakoviti i Stane Dolanc, a godinu dana poslije saudijski kralj Fahd, poznati tenisač Rod Laver i nekadašnji američki predsjednički kandidat Barry Goldwater. U posljednje tri godine brojne poznate osobe su imale izljev krvi u mozak: Gerald Ford, Art Buchwald, princeza Margaret, Ronnie Biggs, Jean-Paul Belmondo, Marco Panella, Lisa Minelli, japanski premijer Keizo Obuchi i tanzanijski predsjednik Julius Nyerere, te Fabijan Šovagović, Boris Dvornik i menadžer Boris Šuput.

Vezane vijesti

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Bandićevi milijuni za stadion ipak Dinamu

Već ovog ljeta, unatoč manjku u proračunu, Milan Bandić je odlučio uložiti dodatnih 30 milijuna u sjevernu tribinu stadiona Maksimir. Time će gradsko… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika