Milan BandićU četvrtak 3. srpnja uvečer izbio je još jedan težak sukob između zagrebačke gradonačelnice Vlaste Pavić i njenog pomoćnika za društvene djelatnosti Milana Bandića. Pale su i teške riječi: Milan Bandić, partijski šef Vlaste Pavić, optužio je gradonačelnicu da je potpala pod poguban utjecaj HNS-ovki Vesne Pusić i Morane Paliković-Gruden te da time ugrožava interese SDP-a i građana. Ta teza nekoliko dana ranije objavljena je i u medijima: u naslovima je bilo istaknuto da se Vlasta Pavić otrgla utjecaju SDP-a i Milana Bandića te da gradom ne vlada uz potporu SDP-a, već HNS-a. Bandić se, tvrde upućeni, za svađe vidljivo uzrujao, gotovo da se nije mogao kontrolirati. Teško je optuživao Vlastu Pavić, no ona mu nije ostajala dužna, uzvraćala mu je istom mjerom, što je Bandića još više izbezumljivalo. Tvrdi se da su sukobi izbili oko GUP-a, ali i optužbi da su Bandić i njegovi suradnici upleteni u nezakonite radnje vlasnika Croatia Busa Leona Sulića te da je Državno odvjetništvo o tome otvorilo istragu. Drugo jutro Bandić se nije osjećao dobro, bio je vidljivo umoran i iscrpljen, jedva je govorio: no nastavio je s radom i sastancima sve dok mu u poslijepodnevnim satima nije pozlilo. Od petka 4. srpnja, kada je Bandić prevezen u Klinički bolnički centar Rebro, liječnici su vodili dramatičnu borbu za njegov život. Istodobno njegovi najbliži suradnici učinili su sve da prikriju javnosti pravo stanje njegova zdravlja.

Samo nekoliko sati nakon što je primljen u bolnicu, suradnici Milana Bandića počeli su odašiljati u javnost, ali i političkim sljedbenicima, krajnje umirujuće i optimističke poruke: Bandić se tek lakše razbolio, već se osjeća dobro i za nekoliko dana izaći će iz bolnice. Liječnici se nisu službeno izjašnjavali, ali u privatnim razgovorima nisu krili zabrinutost: riječ je o bolesti, govorili su, koja ima potpuno nepredvidljive tokove tako da je teško nagađati što će se zbivati. Upozoravali su da dani i sati koji slijede mogu biti kritični: riječju Bandićevo stanje po dolasku u bolnicu bilo je sve prije nego li onakvo kakvim su ga predstavljali njegovi suradnici: bilo je teško i neizvjesno. No što su liječnici bili zabrinutiji, to su Bandićevi suradnici širili veći optimizam. U subotu ujutro, kada je Bandiću ponovno pozlilo, situacija je neodoljivo podsjećala na slučajeve kada su se razbolijevali diktatori i autoritarni vođe poput Staljina, Franca, Kim Il Sunga, Tuđmana: njihovi suradnici krili su od javnosti pravo stanje bolesti kako bi dobili na vremenu i kako bi daleko od očiju javnosti mogli voditi borbu za nasljedstvo. Bandićevi suradnici tvrde da nisu željeli plašiti političke sljedbenike lošim vijestima, a suparničkoj frakciji nisu htjeli pokazati znakove slabosti.

Za stil vladanja Milana Bandića i način funkcioniranja njegovih ljudi, takvo je ponašanje logično. Ono je uostalom karakteristično za sve sredine gdje postoji autoritarni vladar i gazda: njegovo izbacivanje iz stroja, makar i privremeno, odmah prijeti urušavanjem cijelog sustava čime se ugrožavaju interesi političara koji ga okružuju. Stoga oni poduzimaju sve da prikriju sve slabe točke, među koje dakako spadaju i točna izvješća o zdravstveno stanje. Postoji međutim još jedan razlog zbog kojega su Bandićev slučaj njegovi suradnici željeli držati pod svojom kontrolom: u pitanju je, naime, stalni sukob između Predsjedništva SDP-a i gradske organizacije koja se, za razliku od drugih ogranaka, potpuno istrgla kontroli Ivice Račana i vodstva stranke. Bandić je upravljao zagrebačkom gradskom organizacijom kao svojom strankom, potpuno autonomno i praktički bez ikakve kontrole. Članovi vodstva gradskog SDP-a javno su iskazivali odbojnost spram Predsjedništva SDP-a i nisu ni krili da oni pripadaju Bandićevoj, a ne Račanovoj stranci. Riječ je, tvrdi se, zapravo o Bandićevoj frakciji Hrvatski socijaldemokrati unutar SDP-a.

Bandićevi suradnici opravdavali su se kako žele spriječiti Ivicu Račana i Predsjedništvo SDP-a da iskoriste zdravstvene probleme Milana Bandića kako bi se nametnuli zagrebačkoj organizaciji SDP-a. Takve tvrdnje, međutim, ne stoje: premijer Račan od prvog je trenutka bio detaljno upoznat s pravim stanjem zdravlja Milana Bandića. Drugi je argument već uvjerljiviji: Bandićevi suradnici nastojali su pod svaku cijenu onemogućiti Račana da barem i privremeno na njegovo mjesto instalira nekoga izvan gradske organizacije. Cijela operacija vodila se pod geslom: Zagreb ne smije pasti, Račanu se ne smije dopustiti da oktroira u Zagrebu novo stranačko vodstvo. Stoga su i širili optimizam znajući da mu sljedbenici, kada čuju da će se Bandić vrlo brzo vratiti u puni pogon, neće okrenuti leđa. Što je naravno vrlo važno jer bi se moglo dogoditi, ako se pročuje da je Bandić teško bolestan, da mnogi potraže druge političke pokrovitelje i sponzore.

Moždani udar Milana Bandića otvorio je cijeli niz pitanja i problema, kako za njegove gradske sljedbenike tako i za Ivicu Račana i vodstvo SDP-a. Odmah se, naime, nametnulo pitanje tko će upravljati gradskom organizacijom SDP-a za Bandićeva oporavka koje, sasvim sigurno, neće kratko trajati. U normalnim okolnostima to ne bi bio nikakav problem, no kada je u pitanju SDP i njegova zagrebačka organizacija, to se pitanje pretvara u pravu političku dramu: Ivica Račan, naime, tvrde Bandićeve pristalice sasvim će sigurno pokušati instalirati u Zagrebu svoje ljude, a to Bandićevi ljudi ni pod koju cijenu neće dopustiti. Dodatan problem predstavlja činjenica da je potpredsjednik Predsjedništva GO SDP-a Zdravko Tomac. Nakon izlaska njegove najnovije knjige nemoguće je očekivati da će Račan dopustiti Tomcu da preuzme privremenu upravu nad gradskom organizacijom SDP-a. Tomac je, naime, kako ocjenjuju Račanove pristalice, na tako uvredljiv način progovorio o predsjedniku SDP-a tako da je njihova suradnja nakon toga apsolutno nezamisliva. Oni, međutim, koji bolje poznaju Račana i Tomca nisu u to baš sto posto uvjereni. Premda je Tomac doista porušio sve mostove spram Račana, ne bi trebalo iznenaditi ako se njih dvojica ponovno oslone jedan na drugoga kako su to već više puta uradili. Doduše, na pitanje hoće li Tomac izaći iz stranke, Račan je u posljednje doba lakonski odgovarao: Tomac ne izlazi, on je već izašao iz SDP-a.

Ako, dakle, Tomac ne prođe, a to bi se moglo dogoditi jer na tome ne inzistiraju ni Bandićevi ljudi od povjerenja, postavlja se pitanje tko može, makar i privremeno, zamijeniti Milana Bandića. S obzirom na vladavinu kulta ličnosti koju je uspostavio Bandić u zagrebačkoj organizaciji SDP-a, logično je da nema pravog zamjenika. S takvim poražavajućim zaključkom suglasne su pristalice kao i protivnici Milana Bandića. Tako se na vlas ponavlja ista situacija koja se dogodila nakon što je Bandić dao ostavku na mjesto zagrebačkog gradonačelnika: niti uz najbolju volju nitko nije mogao ponuditi ni približno zadovoljavajuće rješenje. Tako se ni izbor Vlaste Pavić nije pokazao najsretnijim.

Nakon grozničave potrage dio Bandićevih pristalica počeo je razmišljati da Bandića privremeno na čelu zagrebačke organizacije SDP-a zamjeni saborski zastupnik Pavle Kalinić. Za njega je poznato da je blizak Milanu Bandiću, a nadaju se da bi mogao biti prihvatljiv za Ivicu Račana. To je međutim malo vjerojatno budući da se u stranci Kalinića ocjenjuje potpuno nepredvidljivim političarom.

Bandićeve pristalice upozoravaju da je njegova tvrda jezgra spremna boriti se do kraja da očuva neovisnost od stranačke središnjice. U toj jezgri su, tvrdi se, ministar branitelja Ivica Pančić i njegov pomoćnik Dinko Mikulić, saborski zastupnik Pavle Kalinić te gradski i stranački dužnosnici Slavko Kojić, Slobodan Ljubičić, Ladislav Prežigalo, Vidoje Bulum, Zvonimir Šostar, Branko Spajić… Oni navodno razmišljaju i o nekakvoj varijanti kolektivnog vodstva kojem bi Bandić bio savjetnik, no teško je povjerovati da bi se SDP mogao vratiti na boljševički model rješavanja kadrovskih problema. Za razliku od Bandićevih pristalica, Račan već ima gotova rješenja: vjeruje se da će pokušati promovirati Željku Antunović u prvu ličnost gradskog SDP-a, dok će Borisa Šprema nastojati postaviti za prvoga operativca. Time bi, tvrde Bandićeve pristalice, Račan stavio pod svoju kontrolu zagrebačku organizaciju, a oni to neće dopustiti. Ako pak Račan bude nasilan, većina Bandićevih sljedbenika najavljuje da će napustiti zagrebačku organizaciju SDP-a. A to bi ujedno označio i kraj najsnažnije SDP-ove organizacije u državi.

Sve to pokazuje da se bolest Milana Bandića dogodila u najgorem mogućem trenutku za predsjednika SDP-a Ivicu Račana. Nakon što je s Bandićem dogovorio primirje i zajednički nastup na izbornoj listi u Zagrebu, privremeno su zakopane ratne sjekire i po svim procjenama njih su dvojica bili dobitna kombinacija u Zagrebu. Uz to u Zagrebu je Račan bio oslobođen svih briga prikupljanja novca za predizbornu kampanju. Bandić je sa svojim vezama već unaprijed osigurao izborni fond koji bi jamčio sigurnu pobjedu SDP-a. Ako se Bandić ne oporavi do izbora i ako ne bude na listi SDP-a, bit će to nepopravljiv gubitak za SDP, ali i cijelu vladajuću koaliciju. Njegove pristalice uvjerene su da bi poraz SDP-a u Zagrebu mogao dovesti i do poraza vladajuće koalicije na nacionalnoj razini. Bandić je, naime, tvrde, jedini bio sposoban pridobiti glasove raznih socijalnih i političkih skupina, te je, premda socijaldemokrat, bio prihvatljiv i za desničare i Crkvu. Račan i SDP u svojim redovima nemaju takva političara. Stoga je jedina šansa da se Bandić barem malo oporavi do izbora kako bi se mogao naći na listi. Ako se to ne dogodi, Bandićeve pristalice uvjeravaju da se može dogoditi spektakularan obrat: raspad zagrebačke organizacije SDP-a i poraz vladajuće koalicije.

Iz vizure druge frakcije, Milan Bandić nije ni izdaleka tako pozitivna ličnost kakvim ga predstavljaju njegovi sljedbenici. Ne poriče se da Bandić može sakupiti najviše glasova, ali se upozorava da je njegov način upravljanja zagrebačkom organizacijom SDP-a nanio mnogo štete ugledu stranke, da su neki njegovi suradnici upleteni u kojekakve nemoralne pa i kriminalne radnje, da njegovo korteširanje s desničarima narušava socijaldemokratski image stranke. Ni Bandić pritom, tvrde, nije čist niti je bio imun od raznih vrsta uzurpacija.

Iznenadna bolest Milana Bandića još je jedan u nizu udaraca SDP-u. Nakon što je saborski zastupnik SDP-a Zlatko Šešelj podnio ostavku na svoju funkciju, to je ovih dana najavila i njegova kolegica Dijana Čizmadija. Premda njih dvoje nisu istaknutiji članovi stranke ipak je njihovo povlačenje neugodan udarac za Račana i cijelu stranku. Uz to Račanu je otvoren bok u Rijeci gdje je brodogradilište Viktor Lenac, njegova prijatelja Damira Vrhovnika, pred stečajem. Vlada će izgubiti oko 55 milijuna eura što će opozicija, ali i koalicijski partneri, pribrojiti kontu grijehova Ivice Račana. Uz to potpredsjednik Vlade Slavko Linić, koji je sve više i na meti koalicijskih partnera, u javnosti si je priskrbio nekadašnji imidž Borislava Škegre što dakako itekako šteti SDP-u. Slavonske organizacije SDP-a pak potresaju teške afere: u Babinoj Gredi utvrđeno je da su SDP-ovi lokalni moćnici falsificirali datume na službenim dokumentima te da je u te nezakonite radnje upleten i saborski zastupnik Tušek. U Osijeku bijesni rat između potpredsjednika Sabora i SDP-a Mate Arlovića i saborskog zastupnika Željka Malevića. Tvrdi se: oko utjecaja u Slavoniji. Sukobi potresaju Vukovar, Vinkovce i Slavonski Brod gdje, tvrde upućeni, ne treba isključiti mogućnost raskola u tim organizacijama. Što to može značiti u predizborno doba ne treba posebno upozoravati. Sasvim je međutim sigurno da tu nije kraj predizbornih sporova i sukoba. Članstvo SDP-a, ali i najviši dužnosnici stranke ne kriju zaprepaštenje najavama Ivice Račana da će se na izbornim listama naći značajan broj ljudi koji nisu članovi SDP-a. Zebnju njegovih najbližih suradnika izazivaju pak najave o smanjenju broja ministarskih mjesta, ali i mogućnost da SDP-ovu kvotu ministara u novoj vlasti popune stručnjaci koji nisu članovi SDP-a. To zapravo znači da nitko, ili možda jedan ili najviše dva sadašnja ministra iz SDP-a sačuvaju svoja mjesta u Vladi. Mogućnost takvog raspleta izaziva konsternaciju kod najbližih Račanovih suradnika pa ne bi trebalo iznenaditi ako se oni, bude li Račan ustrajao na tom modelu, pobune protiv svoga šefa. Tim više što svi oni tvrde da su radili isključivo po uputama premijera te da bi sada bilo vrlo nekorektno kada bi ih se on odrekao i tako svalio na njihova leđa svu krivicu za vladine propuste i promašaje. A da bi se to moglo dogoditi, upozorio je jedan visoki dužnosnik SDP-a, pokazuje i to da je početak predizborne kampanje SDP-a isključivo u funkciji promocije Ivice Račana. On se, po uzoru na Tonyja Blaira, Georgea Busha, Gerharda Schroedera pojavljuje u javnosti bez pratnje stranačkih kolega, isključivo u društvu supruge Dijane Pleštine. U kampanju se međutim još nije uključio niti jedan drugi političar SDP-a što kod Račanovih suradnika izaziva dodatnu zabrinutost da ih je on zapravo već sve otpisao.

Mogući novi sukobi i raskoli unutar SDP-a pokazuje da je bolest kontroverznog Milana Bandića puno teži udarac za Ivicu Račana nego li se to u prvi trenutak pretpostavljalo. Stoga će Račan morati biti itekako oprezan dok će rješavati nastale probleme: zbog osjetljivosti trenutka i predizborne kampanje, ne treba iznenaditi ako će Račan morati ustuknuti pred diktatom i ucjenama Bandićevih sljedbenika.

- Rođen 1955. u Grudama, BiH – diplomirao na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu – Radio u Ledu i Općini Peščenica – Vijećnik u Skupštini Grada Zagreba od 1995. – od 2000. zastupnik u Zastupničkom domu Sabora – 31. svibnja 2000. izabran za gradonačelnika Zagreba – 4. travnja 2002. izabran za zamjenika gradonačelnika – 2. prosinca 2000. član Predsjedništva SDP-a