Tvrtka Ganz port Rijeka namjerava uložiti u izgradnju silosa u riječkoj luci oko 50 milijuna eura, čime bi se stvorile pretpostavke da se veliki dio mađarskog uvoza i izvoza preusmjeri prema luci RijekaS pola milijarde dolara, koliko je MOL platio za 25 posto plus jedna dionica INA-e, Mađarska je napravila spektakularan gospodarski iskorak u Hrvatsku: premda nije bila ni među prvih deset najvećih ulagača, u posljednje dvije godine izbila je već na četvrto mjesto. Iako je dio javnosti i političara šokiran zbog toga što nekada siromašni susjedi, o kojima se nerijetko govorilo s podcjenjivanjem, postaju vlasnici hrvatskih tvrtki, činjenice i brojke su neumoljive: Mađari su, nakon Austrijanaca, posljednjih godina postali zapravo najveći investitori u hrvatsko gospodarstvo: uložili su više od 630 milijuna dolara. Za razliku od Talijana, Austrijanaca i Nijemaca koji uglavnom ulažu novac u banke, financijske institucije i telekomunikacije, Mađari najviše ulažu u turizam i proizvodnju. Tako među ostalim, tvrtka Dunapack Rt. dovršava u Zaboku proizvodne pogone za izradu valovitog kartona i ambalaže. Vrijednost te greeenfield investicije iznosi 23 milijuna eura. Na početku će u halama biti uposleno 90 radnika, a nakon potpunog završetka projekta tu će raditi ukupno 140 radnika. U nedavno otvorenu marinu u Tribunju mađarski investitor Aguamarine uložio je 7,3 milijuna eura dok u rekonstrukciju hotela u Primoštenu ulaže 50 milijuna eura. Ovih dana Vlada je prodala tvrtki Aguamarine 81,4 posto dionica hotelskog poduzeća Jelsa na Hvaru za 4 milijuna eura, uz obvezu da odmah uloži 2,5 milijuna eura, a u sljedeće četiri godine još oko 6,5 milijuna eura. Tvrtka Duna-Drava- cement ima 100 zaposlenih i ima proizvodne pogone na više mjesta u Zagrebu i Slavoniji. Među ostalim ta je tvrtka vlasnik tvornice Inker u Zaprešiću. U 500 apartmana u okolici Senja, na oko 65 hektara, Mađari upravo ulažu 20 milijuna eura. Tvrtka Fornetti, koja izrađuje strojeve za izradu specijalnih vrsta peciva, instalirala je svoje peći na gotovo dvjesto lokacija u Hrvatskoj. Tvrtka Food International otvorila je u Svetom Ivanu Zelina centralu koja s više od 100 vrsta mađarskih proizvoda opskrbljuje trgovačke lance u Hrvatskoj, a istim poslom bavi se i kompanija Exclusive Chage, koja razvija i lanac mjenjačnica po Hrvatskoj. Mađari se već duže pripremaju za još jednu veliku investiciju: njihova tvrtka Ganz port Rijeka namjerava uložiti u izgradnju silosa u riječkoj luci oko 50 milijuna eura. Time bi se stvorile pretpostavke da se veliki dio mađarskog uvoza i izvoza preusmjeri prema luci Rijeka.

U posljednje dvije godine mađarske su tvrtke u turizam i proizvodnju uložile preko 630 milijuna dolaraEkspanzija mađarskog kapitala u Hrvatsku poslovna je senzacija samo za neupućene koji Mađarsku, po starim obrascima, još uvijek doživljavaju kao malu i siromašnu državu koja je uz to još postala kolonija zapadnog kapitala. No stvari su se od 1990. do danas iz temelja promijenile: dok su srpska agresija i HDZ-ova vlast devastirali hrvatsko gospodarstvo, Mađarska je napravila ekonomsko čudo. Standard hrvatskih građana bio je do 1990. neusporedivo viši i oni su bili značajno bogatiji od Mađara koji su sa zavišću gledali kako se njihovi južni susjedi razbacuju novcem po noćnim lokalima Budimpešte. Danas je međutim sve drugačije: Mađari s 5.500 dolara imaju isti ili čak nešto veći dohodak po glavi stanovnika od Hrvata. Kako su međutim cijene u Mađarskoj znatno niže nego u Hrvatskoj oni si, po istraživanjima OECD-a, za istu količinu novaca mogu priuštiti znatno veću količinu dobara i usluga od Hrvata. Dok u Hrvatskoj još uvijek prevladava pesimizam i zabrinutost za budućnost, atmosfera u Mađarskoj neusporedivo je povoljnija jer standard građana neprekidno raste, pa su, među ostalim, Mađari po industrijskoj proizvodnji već daleko nadmašili 1990. Istodobno Hrvatska još uvijek nije dosegnula prijeratnu razinu industrijske proizvodnje.

I po mnogo čemu drugome Mađari su pretekli Hrvate. Bruto društveni proizvod po stanovniku, po paritetu kupovne moći, u Mađarskoj iznosi 11.870 eura, dok je on u Hrvatskoj znatno niži i iznosi 8.855 eura. Mađarska je 1993. imala više od 17 posto nezaposlenih, izgubila je oko 60 posto svojih inozemnih tržišta, a godišnji izvoz nije premašivao 7,5 milijardi dolara. Danas Mađarska ima manje od 5 posto nezaposlenih, a njen je izvoz porastao na gotovo 30 milijardi dolara godišnje. Hrvatski izvoz ne premašuje 4,5 milijarde dolara, koliko je iznosio i početkom devedesetih, a nezaposlenih nije manje od 20 posto.

Takav ekonomski prosperitet Mađari ponajprije mogu zahvaliti činjenici da je njihova država uspjela privatizirati više od 86 posto svoje imovine. Dok je u Hrvatsku od 1990. uloženo oko 8 milijardi dolara stranog kapitala, u Mađarsku je u istom razdoblju investirano više od 27 milijardi zapadnog kapitala ili čak oko 40 posto svih izravnih ulaganja u zemlje srednje Europe. Po glavi stanovnika u Mađarsku je uvezeno oko 1900 dolara stranog kapitala, što je devet puta više nego u Poljsku i dvostruko više nego u Češku. Više od 78 posto imovine prodano je za gotovinu, a čak tri četvrtine stranim ulagačima. Od 2.200 tvrtki koliko ih je bilo 1990. nije prodano svega 170 s tim da je država najavila da će u oko 100 zadržati potpuno ili djelomično vlasništvo. Svojim kapitalom u Mađarsku je ušlo više od 30 tisuća stranih tvrtki, najviše iz Njemačke, SAD-a, Austrije, Engleske, Francuske, Nizozemske. Za razliku od Hrvatske u koju je ušla tek jedna veća multinacionalna kompanija, od 100 najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija, svoje tvrtke u Mađarskoj ima čak njih 90. Među njima su i takvi giganti kao što su Audi i VW, General Electric i General Motors, Electrolux i Tesco, BAT i British telecom, Shell i Philips. Ipak, stranci nisu apsolutni vlasnici Mađarske kako se to ponegdje smatra: oni zapošljavaju svega oko 20 posto radne snage u privatnom sektoru, proizvode 32 posto bruto društvenog proizvoda od 55 milijardi dolara. Strane kompanije početkom devedesetih masovno su otpuštale radnu snagu, no nakon nekoliko godina dogodio se preokret: danas je Mađarska jedna od rijetkih zemalja kojoj nedostaje radnika. Zahvaljujući stranim investitorima Mađari su uspjeli zamijeniti zastarjelu i nekonkurentnu industriju modernom tehnologijom i visoko sofisticiranim proizvodnjom koja se uspjela po konkurentnosti nametnuti i najvećim svjetskim proizvođačima.

Za mađarski ulagački boom u Hrvatskoj najzaslužnija je državna vlast u Budimpešti koja je razvila mehanizme što potiču mađarske tvrtke da ulažu u inozemstvu. Već duže vrijeme u Mađarskoj djeluju tri institucije i tri fonda koji pomažu mađarskim investitorima u inozemstvu stručnim savjetima i financijskim sredstvima. Ministar Ljubo Jurčić uvjeren je da se tvrtka MOL nikada ne bi odvažila da plati više od pola milijarde dolara za 25 posto dionica INA-e da iza te operacije ne stoje i mađarske financijske institucije. Također je potpuno siguran da bez pomoći mađarskih fondova MOL ne bi uspio prikupiti novac za tako veliku investiciju. Mađarski model podsticanja ulaganja u inozemstvu pokazao se toliko uspješnim da je i hrvatski ministar gospodarstva Ljubo Jurčić pokušao iskoristiti njihova iskustva. Stoga je predložio premijeru Ivici Račanu da okupi potencijalne hrvatske ulagače u inozemstvu kako bi ih ohrabrio najavom da će im i država pomoći te ih potakao na organiziraniji pristup ulaganjima u inozemstvu. No Jurčićeva inicijativa zastala je na prvom koraku: ni Vlada ni potencijalni investitori nisu pokazali pretjeranu želju da nastave s pregovorima niti su razradili ideju o osnivanju fondova i institucija koji bi pomagali izlazak na strana tržišta.

Za razliku od Hrvatske u Mađarskoj već duže vrijeme djeluju upravo takvi fondovi i institucije. Najveća je od njih Eximbanka koja kreditira mađarska ulaganja u inozemstvu i mađarski izvoz. Eximbanka je osnovana i djeluje po uzoru na istoimenu američku izvoznu banku koja financijski prati američka ulaganja u inozemstvu. Istu funkciju kao Eximbanka ima i društvo Corvinus, tzv. risk capital company, koja pomaže mađarskim investitorima da prikupe potrebna financijska sredstva za ulaganja u inozemstvu. Uz Eximbanku i Corvinus fond značajnu ulogu u mađarskim investicijama u inozemstvu ima i Hungarian investment and trade development agency, koja ima 36 ureda u 33 države. Ured HITDA u Zagrebu godišnje odgovara na upite više od 2,5 tisuće mađarskih i hrvatskih tvrtki, a tijekom 2003. organizira sedam poslovnih skupova i izložbi u Hrvatskoj. Taj ured, među ostalim, ima zadaću okupljati potencijalne strane ulagače, pozivati ih u Mađarsku i organizirati obilazak mjesta na kojima bi oni mogli uložiti svoj novac. Ali isto tako i pomagati mađarskim tvrtkama da pronađu najpovoljnije projekte za investiranja.

Mađarske investicije u Hrvatsku počele su rasti posljednje dvije godine, dakle usporedo s političkim promjenama koje su stvorile posve drugo gospodarsko i političko ozračje za strane investitore. Kako ističe voditelj Ureda za trgovinu u mađarskom veleposlanstvu u Zagrebu Tibor Sult, posljednjih godina stabiliziralo se ulagačko ozračje u Hrvatskoj, stvoreni su neusporedivo povoljniji uvjeti za strana ulaganja, a ruše se i predrasude spram mađarskih ulagača. Sve se rjeđe, kaže, čuju primjedbe što će nam ti Mađari ili da je pak posrijedi novac mađarskih mafijaša. Štoviše, sve je više lokalnih organa vlasti, poput onih u Senju, Tribunju ili Zaboku, koji su se maksimalno angažirali da privuku mađarske ulagače. S obzirom na ekonomski prosperitet Mađarske, ali i činjenicu da se sve više osjeća manjak radne snage, očekuje se da će mađarske tvrtke još više ulagati u Hrvatsku, koja je za njih, nakon Rumunjske, najprivlačnija destinacija za njihov kapital. Najviše će se, očekuje se, povećati ulaganja u hrvatski turizam, posebice nakon što budu dovršene autoceste od mađarske granice do Zagreba pa dalje prema Splitu i Rijeci. Umjesto da se čude kako je moguće da se čak i Mađari pokazuju kao bolji izvoznici i ulagači, hrvatski poduzetnici, političari i bankari morali bi što prije izvući pouke iz mađarskog modela gospodarskog prosperiteta.