"Predsjednika Mesića volimo jer ima vrlo dobre odnose s našim predsjednikom Gadafijem, a posjetio nas je čak i za vrijeme sankcija. Doletio je u Tunis avionom, zatim je došao automobilom, jer u našu zemlju nisu smjeli slijetati avioni iz inozemstva."U četvrtak navečer otvoreno je u Zagrebu libijsko veleposlanstvo, točnije Libijski Narodni Biro Velike Socijalističke Narodne Libijske Arapske Džamahirije. Za njeno otvaranje, ali i za sve postignuto zadnje tri godine u gospodarskoj suradnji Hrvatske i ove zemlje izuzetno bogate kvalitetnom naftom ključna je osoba Štefanija Balog, arhitektica, direktorica Arhitektonskog studija iz Zagreba, jedna od najbliskijih suradnica predsjednika Mesića – više nije članica HNS-a, ali financijski je vodila njegovu predsjedničku kampanju.

Štefanija Balog bila je od 2000. godine osobna izaslanica predsjednika Mesića pri svim posjetima hrvatskih delegacija, na čijem je čelu bila, toj afričkoj zemlji poznatoj po kontroverznom predsjedniku Gadafiju i naftnom bogatstvu. Hrvatska je tako postala jedna od stotinjak zemalja u svijetu u kojima postoji libijsko veleposlanstvo, dok ih u Europi ima gotovo svaka država. K tome, četrdesetak predstavnika hrvatskih poduzeća koji će 11. kolovoza poći s predsjednikom Mesićem u posjet Gadafiju dokaz su, naglašava Štefanija Balog, da smo dobro procijenili ogromnu korist koju od gospodarske suradnje s Libijom Hrvatska može imati.

U zgradi veleposlanstva od 600 četvornih metara zatvorenog prostora na Prekrižju Gornjem, koja je u četvrtak otvorena uz libijsku himnu Allahu Ekber, libijske kulinarske specijalitete poput piletine u sosu od zelenog papra, te govore libijskog veleposlanika dr. Saida Abdulaatija i Stipe Mesića obavljat će se uobičajeni veleposlanički posao, između ostalog izdavati vize po koje više neće trebati odlaziti u inozemstvo. Prva viza bit će izdana predsjedniku Mesiću uoči puta u Libiju, druga Štefaniji Balog.

“Predsjednika Mesića volimo jer ima vrlo dobre odnose s našim predsjednikom Gadafijem, a posjetio nas je čak i za vrijeme sankcija. Doletio je u Tunis avionom, zatim je došao automobilom, jer u našu zemlju nisu smjeli slijetati avioni iz inozemstva. To mu nikada nećemo zaboraviti”, rekao nam je u ekskluzivnom intervjuu po dolasku u Zagreb veleposlanik dr. Said Abdulaati. “On je velik borac, borio se za svoju zemlju od vremena bivše Jugoslavije čiji je bio zadnji predsjednik, i kada je radio vrlo predano da ostvari svoje ciljeve. I sada on posjećuje Libiju ne iz bilo kakva razloga, nego zato da bi njegovi državljani bolje živjeli”, rekao je Abdulaati koji je na veleposlaničkoj dužnosti u Berlinu, odakle će pokrivati i Hrvatsku. Našu je zemlju dobro upoznao tijekom 6 godina koliko je bio veleposlanik u Beču, odakle je također obavljao veleposlaničke poslove za Hrvatsku.

“Prije svega, s Hrvatskom imamo tradicionalno dobre odnose dugo vremena. Također imamo vrlo posebne odnose s predsjednikom Mesićem, kao i premijerom Račanom. Kao što je poznato, Libija je prva izvaneuropska država koja je priznala Hrvatsku”, odgovorio je veleposlanik na pitanje što očekuje od svoje misije u Zagrebu. “Sada bismo željeli nastaviti suradnju”, rekao je veleposlanik Abdulaati, koji je, kako kaže radio dvije i pol godine da uspostavi misiju u Zagrebu, što će biti “okrunjeno skorim posjetom vašeg predsjednika Libiji”.

“Naše veze datiraju odavno, od bivše Jugoslavije, kada su mnoge firme uspješno radile na ekonomskom planu, poput Ine-Naftaplina, Crosca i Ingre, a sada ćemo samo nastaviti to što je postojalo. Primjerice, s Croscom se pregovara oko dva velika ugovora. Ina će potpisati koncesiju na iskorištavanje nafte i plina. Također, ne zaboravimo mnoge libijske studente koji će završiti studije u Hrvatskoj, a i danas smo za to zainteresirani, prvenstveno za medicinu i tehničke studije”, rekao je veleposlanik i dodao: “Pokrivamo cijelu Istočnu Europu stalnim misijama, Bosnu i Hercegovinu, Češku, Slovačku, Rumunjsku, Bugarsku, Češku, Slovačku, Poljsku i tako dalje… a sada Hrvatsku i naravno Zapadnu Europu”.

Veleposlanik Abdulaati i dalje će živjeti u Berlinu, gdje su nedavno kupili rezidenciju pa će mu se pridružiti supruga i djeca koji sad žive u Bonnu, ali vjeruje da će u budućnosti imenovati ambasadora u Hrvatskoj. Inače, zgradu čiji najam Libija sada plaća 10.000 eura mjesečno projektirale su Mirjana Ciliga i Ivana Planinić iz Arhitektonskog biroa Ciliga doo, investitor i vlasnik su Antun Mikec i Željko Vučemil, vlasnici tvrtke VMD promet.

Početak novih odnosa Hrvatske s Libijom, nakon što su zamrli nestankom Jugoslavije, i već prije smrću predsjednika Tita koji je s Gadafijem bio u vrlo prijateljskom odnosima, dolazi s godinom 2000. kad je Štefanija Balog bila u Libiji kao izaslanica predsjednika Mesića u posjetu ministru vanjskih poslova Libije. Tema je bila operacionalizacija diplomatskih odnosa s Libijom jer diplomatske odnose imamo.

“Nakon toga,” kaže Štefanija Balog, “druga velika posjeta bila je 2001. u proljeće, kad sam bila na čelu velike gospodarske misije u kojoj su bile Ina, Ingra, Crosco, Podravka, Montmontaža, Đuro Đaković, a ispred zavoda za dijabetes Vuk Vrhovec bio je prof. Metelko. Ta je dakle delegacija zastupala gospodarstvo republike Hrvatske, od građevine i infrastrukture do informacije, medicine i slično.” Štefanija Balog podsjeća da je Hrvatska, dok je bila u Jugoslaviji, bila je jako prisutna u Libiji.

“Ideja predsjednika Mesića bila je da se revitalizira suradnja u kojoj smo nekad imali vrlo dobre, i odlične gospodarske odnose, desetke velikih tvrtki i tisuće zaposlenih ljudi. Treće zemlje su za nas važne. Mi od Zapada možemo učiti, ali ne možemo previše davati svoj know how, a trećim zemljama možemo i dobro smo došli. Jedna od najjačih zemalja je svakako Libija. Dakle 2001. delegacija s preko 80 posto hrvatskog gospodarstva zaista je naišla na pravi prijem, a predstavnici naših tvrtki razgovarali su s adekvatnim osobama u Libiji. Bili smo i kod predsjednika Džamahirije koji je osobno pokazao veliku zainteresiranost. Molili su nas da im i sami predložimo što zajedno raditi, na primjer u naftnom biznisu. Poznato je da Libija ima jednu od najkvalitetnijih nafti na svijetu, pa je bilo riječi o istraživanju naftnih polja i distribuciji preko rafinerije u Rijeci te revitalizaciji njihove poljoprivrede, koja je na dosta visokom nivou, ali daleko od onoga što se može postići”, kaže Štefanija Balog i nastavlja. “Libija je imala sreću da ima velike bazene sa zalihama tektonske vode pa je prije 20 godina, kad je nađena ta voda, Gadafi organizirao distribuciju tako da voda ide ispod pustinje zatvorenim kanalima, s time da se račva po kanalima i gradovima. Zemlja je plodna pa imaju puno voća i povrća, a zamolba predsjednika Gadafija je i da se uključimo u preradu voća i povrća jer oni svoje tvornice za to nemaju.” Oni su zainteresirani za naš know how i u farmaciji, u izgradnji brodogradilišta, hotela, cesta i željeznica, tako da sada u Libiju osim predsjednika Mesića idu i predstavnici 40-ak firmi.

“Moji susreti s Gadafijem ne bi se mogli nazvati neformalnim, uvijek je to bilo u povodu predstavljanja nekog poduzeća. Nikad nismo razgovarali o politici, nego konkretnoj gospodarskoj temi,” kaže Štefanija Balog i nastavlja: “Gadafi bi pozdravio predsjednika Mesića i pitao kakvo je njegovo zdravlje.” N a naše pitanje je li Gadafi spominjao Tita, rekla je: “Ne, ali je uvijek pitao je kakvi su naši odnosi sa susjednim državama, državama bivše Jugoslavije. Poznata je stvar da je Jugoslaviju kao takvu cijenio. Međutim, on danas cijeni hrvatsku državu i miroljubivu politiku predsjednika Mesića. Imala sam čast biti primljena kod predsjednika Gadafija nekoliko puta. Svaki put kad je trebalo prenijeti neku poruku, to sam činila ja, ali, ponavljam, uglavnom se to tiče revitalizacije gospodarstva.”

A kako je to biti ugošćen kod Gadafija? “Više nas je puta Gadafi primio u šatoru smještenom u vrtu rezidencije – iznutra je luksuzan, sa skupocjenim tepisima i zastorima s autohtonim obilježjima, a izvana je vojne maslinastozelene boje. Tu su naslonjači, stolići, bili smo posluženi njihovim zelenim čajem, često preslatkim, ali oni to tako vole, isto kao i u kavi. Izgleda da je to odluka predsjednika Gadafija, da slijedi tradiciju i državne delegacije prima u šatoru. Kad su manje delegacije, bili smo primljeni u rezidenciji,” kaže Štefanija Balog.

Standard Libije ocjenjuje kao visok, smatra da je predodžba o toj zemlji dosta kriva, te da je i slika o predsjedniku Gadafiju donekle kriva: “On je zainteresiran za to kako žive njegovi građani i kako da im omogući bolji život. Što se standarda običnih građana tiče, njihov je problem bio što su bili pod sankcijama. Koliko god bili bogati, imali nafte, plina, voća, povrća ili stoke, nisu mogli ništa uvesti i ništa izvesti, a nitko ne može živjeti izolirano. No, kad dođete u Tripolis vidite da je to čist grad, sa zapadnoeuropskim dućanima, novim automobilima. Velika je razlika danas u odnosu na 2000. kad su sankcije tek skinute. Danas su taksiji svi čisti, svi jednaki, crno-bijeli. Privatne obiteljske kuće su velike, obitelji su brojne, a gdje je riješeno pitanje vode, krasne su mogućnosti za život. Žive uglavnom u gradovima, baš zbog infrastrukture, a za tako veliku površinu malo je stanovnika. Mnogo daju za obrazovanje, naročito po svijetu, ali sada imaju i svoja sveučilišta pa i za postdiplomski studij. No prije 30-ak godina, kad smo počeli tamo projektirati, uglavnom su se školovali po svijetu,” kaže Štefanija Balog, dodajući da će Hrvatska odmah ondje otvoriti misiju. To neće odmah biti veleposlanstvo, imat ćemo vjerojatno otpravnika poslova da liberaliziramo vizni režim, jer naš veleposlanik koji zastupa Libiju živi u Kairu. Jednostavniji bi mogao biti i promet između Tripolisa i Zagreba – nakon potpisivanja mnogih ugovora bit će i puno putnika, a jednostavnije će biti putovati iz Zagreba, nego sada iz Munchena ili Frankfurta, pa bi tema razgovora mogla biti i zračni promet između Zagreba i Tripolisa.

“Vrata su nam otvorena,” kaže Štefanija Balog. “Treba napomenuti, oni imaju vrlo, vrlo dobre gospodarske odnose s ostalim zemljama Europe, Njemačkom, Italijom, Švicarskom, Francuskom i to bi željeli i s Hrvatskom. To bi i nama pomogli jer bi se tisuće naših ljudi zaposlile. Koliko bi se ljudi točno zaposlilo, i koliko bi novca ti poslovi mogli donijeti Hrvatskoj, moralo bi se doznavati od firme do firme, paušalno je nemoguće reći”, kaže Štefanija Balog dodajući:

“Smatram da je važno napomenuti da, od kad sam 2000. prvi put došla u Libiju, u vrlo kratkom roku je Velika Britanija otvorila ambasadu, a sada još imaju i četiri svoja ureda. Engleske tvrtke su jedne od najzainteresiranijih za poslove u Libiji. Tako da nije nikakvo čudo da naše tvrtke žele tamo ići raditi. Od njihovih visokih dužnosnika doznali smo i da su u novom hotelu Corinthia iznajmili mnogo poslovnih prostora.”

Na pitanje bi li nam Amerikanci mogli zamjeriti otvaranje libijske ambasade, jer su takve znakove već pokazali, Štefanija Balog rekla je: “Amerikanci znaju da smo jako zaduženi zemlja, a krediti se mogu vraćati samo iz zdrave ekonomije. Sigurna sam da se Amerika neće buniti da su naša poduzeća angažirana u takvim zemljama.”

Poznavanje Libije za Štefaniju Balog vezano je za Arhitektonski studio. “Arhitektonski studio postoji gotovo 50 godina, ja sam tu cijeli svoj radni vijek, a 1993. preuzela sam tvrtku kao direktor. Naš osnivač i bivši direktor, ing. Vincek, ugovorio je 1973. nekoliko poslova za Libiju, preko beogradskog Centralprojekta. Budući da je tada predsjednik Gadafi počeo graditi Veliku rijeku, i uopće istraživati nalazišta vode, jer to je ključno pitanje za cijelu zemlju, tako smo i mi dobili ugovore i projektirali tri naselja, od urbanizma do projektiranja stambenih objekata, medicinskih, škola, džamija, vrtića, sve što jedno novo naselje treba. Projektirali smo tri takva naselja od 1973. do 1977.,” kaže Štefanija Balog.
“Zadnje tri godine bila sam izaslanik predsjednika Mesića kao osoba dobro upućena u situaciju u Libiji. Iako nisam stranački angažirana, jer početkom 2002. dala sam ostavku na sve funkcije u stranci, predsjedniku Mesiću pomažem uvijek kad je riječ o gospodarstvu. Povezani smo prijateljskim i obiteljskim vezama. To je taj neki zajednički background, jer Stipe Mesić je 1976. došao u Arhitektonski biro kao tajnik, a poslije postao direktor do 1990. Eto, odatle ja u cijeloj priči”, kaže Štefanija Balog.