POLITIČKE SIMPATIJE Predsjednik HSS-a Josip Friščić s Milanom Bandićem: Jedan od mogućih scenarija uključuje angažman Bandića na listama Hrvatske seljačke strankeUnatoč očitim recentnim problemima u rukovođenju glavnim hrvatskim gradom, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić ozbiljno se priprema za iduće parlamentarne izbore. To su Nacionalu prije nekoliko dana potvrdili i izvori bliski samom Bandiću, obrazlažući da njegovu rejtingu nije naškodio ni poraz na predsjedničkim izborima, ali ni sve češći sukobi u zagrebačkoj gradskoj skupštini ili glasine o istragama Uskoka i policije koje se navodno opasno približavaju Bandićevu djelokrugu. Upravo potonje krajem prošlog tjedna sažeto je za Nacional demantirao jedan od Bandićevih suradnika: “Te navodne istrage protiv Bandića najobičniji su tračevi koji dolaze iz SDP-a. Bandića one ne zabrinjavaju, umjesto toga on se fokusira na mnogo važnije stvari.” A to je, po svemu sudeći, Bandićev nastup na sljedećim parlamentarnim izborima.

MALO TKO VJERUJE u mogućnost da Milan Bandić neće sudjelovati na njima, pogotovo s obzirom na činjenicu da mu istraživanja javnog mnijenja i danas daju, istini za volju manje, ali i dalje vrlo respektabilne postotke glasova birača. Prevedeno u izbornu matematiku, Milan Bandić bi u sljedećem sazivu hrvatskog parlamenta mogao imati najmanje četiri, a prema nekim optimističnim procjenama i do sedam ili osam zastupničkih mandata. Jedino pitanje oko kojeg Bandić i njegovi najbliži suradnici još nisu donijeli konačnu odluku jest način Bandićeva izlaska na izbore: prva je mogućnost da sastavi svoju nezavisnu listu i s njom nastupi u nekoliko izbornih jedinica, ali ne u svima. Druga mogućnost, o kojoj se proteklih tjedana dosta spekuliralo, jest suradnja s Hrvatskom seljačkom strankom, odnosno opcija po kojoj bi ta stranka dala Bandiću da u nekim izbornim jedinicama bude prvo ime na HSSovim listama za parlament. Treća mogućnost, za koju mnogi smatraju da je i najizvjesnija, jest opcija po kojoj će Milan Bandić osnovati vlastitu političku stranku i s njom nastupiti u svim izbornim jedinicama. Prema Nacionalovim izvorima, Bandić i njegovi suradnici o načinu izlaska na parlamentarne izbore planiraju odlučiti u sljedećih mjesec dana. Premda još nitko u zemlji ne zna datum izlaska na birališta, ozbiljan nastup na izborima zahtijeva višemjesečne pripreme i velik angažman, pogotovo ako se bude osnivala nova stranka. Isto tako, za koju god opciju se bude odlučio, Milan Bandić ni u kojem slučaju ne namjerava odstupiti s funkcije gradonačelnika Zagreba, zbog čega mnogo posla valja obaviti mjesecima unaprijed, kako bi se u završnici mogao usredotočiti na predizbornu kampanju. Zbog svega toga Bandić i njegovi suradnici žele što prije donijeti kompliciranu odluku o načinu izlaska na izbore, a ona nije laka iz jednostavnog razloga što svaka opcija ima svoje prednosti, ali i nedostatke. Ako se odluči za vlastitu nezavisnu listu, Milan Bandić bi, logično, ciljano odabrao 1., 2., 6. i 7. izbornu jedinicu, odnosno četiri izborna područja u kojima se nalazi po dio Zagreba. Osim njih, nije isključena ni mogućnost nastupa u 5. izbornoj jedinici, području Vukovarsko-srijemske županije, gdje bi, uz pomoć bivšeg esdepeovca i Vukovarca Ivice Pančića, Bandić mogao dobiti jedan zastupnički mandat. Dakako, najveći uspjeh Bandićeva lista mogla bi očekivati u 11. izbornoj jedinici, odnosno glasovima iz dijaspore koja je svoju sklonost zagrebačkom gradonačelniku pokazala i na predsjedničkim izborima: tada je Bandiću povjerenje dalo čak 92 posto birača.

NEZAVISNOM LISTOM BANDIĆ bi fokus birača zadržao na sebi, a pritom bi imao i vjerodostojnost da se nakon isključenja iz SDPa ne namjerava priključiti nekoj drugoj političkoj stranci ili osnovati svoju. U tom smislu bilo je znakovito njegovo priopćenje koje je, naoko bez ikakvog vidljivog povoda, medijima poslao prije desetak dana: u njemu se obrušio na saborske zastupnike nazivajući ih “beskičmenjacima kojima je jedini cilj zadovoljiti šefove svojih stranaka”. Isto tako, nastup s nezavisnom listom u samo nekim, pomno odabranim izbornim jedinicama zahtijevao bi mnogo manje angažmana i - što nije nevažno - novca za kampanju, pa su to, uglavnom, ključni razlozi za moguću odluku o nezavisnoj Bandićevoj listi. Ipak, ta je opcija prema Nacionalovim izvorima najmanje izvjesna, jer bi njome Bandić sam sebe pozicionirao niže od razine koju bi možda mogao postići, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da će na izborima glasački listići očekivano biti ispunjeni nezavisnim listama potpunih anonimaca željnih slave i vlasti.

DRUGA JE MOGUĆNOST Bandićeva suradnja s Hrvatskom seljačkom strankom. Čelnik te DUGOGODIŠNJI SURADNICI U predsjedničkoj kampanji uz Bandića su bili ljudi poput Duška Ljuštine i Pavla Kalinića: većina njih nema izgrađen samostalni imidžstranke Josip Friščić i njegovi suradnici već su dulje vrijeme zabrinuti zbog toga jer ih je četverogodišnja koalicija s HDZ-om stajala velikog gubitka povjerenja među glasačima: dok je u sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora šest HSS-ovih zastupnika, neke ankete pokazuju da se rejting stranke toliko smanjio da bi, u slučaju samostalnog nastupa, HSS na sljedećim izborima mogao osvojiti tek jedan ili dva zastupnička mandata. Zbog toga su, očito, zaključili da im suradnja s Bandićem ipak može dati više šanse za osvajanje zastupničkih mandata. Bandićev populizam i pristalice zasigurno bi HSS-u donijeli mnogo više glasova nego što ih mogu prikupiti Josip Friščić i preostali haesesovci. S druge strane, HSS bi Bandiću mogao staviti na raspolaganje svoju stranačku infrastrukturu, koja bi zagrebačkom gradonačelniku mogla jako dobro poslužiti jer bi time pokrio cijelu Hrvatsku, a ne samo glavni grad u kojem Bandić ima uhodanu izbornu mašineriju. Otkako se počelo pisati o mogućoj suradnji Bandića i HSS-a, mnogi su se prisjetili da je neka vrsta suradnje među njima postojala i prije, odnosno na prošlim predsjedničkim izborima: tada su tijekom kampanje po Hrvatskoj Bandiću u “odrađivanju” Istre pomagali čelnici i članovi istarskog HSSa. Isto tako, šanse za takav projekt prije desetak dana “podgrijao” je i sam Josip Friščić, koji je u nekim javnim istupima priznao da postoji mogućnost da neke HSS-ove izborne liste predvodi upravo Bandić. Pritom kao dodatna mogućnost stoji i opcija da Bandić ciljano bude prvi na HSS-ovim listama samo u nekim izbornim jedinicama. Ipak, mogući nedostatak suradnje Bandića i HSS-a je u tome što bi nakon izbora vjerojatno došlo do ozbiljnih neslaganja u procjenjivanju zasluga, jer je iz površne analize vidljivo da ulozi nisu istovrijedni: Bandić bi HSS-u mogao dati mnogo više nego što bi HSS mogao dati Bandiću. Nadalje, ako bi na izborima pobijedila lijeva opcija, tzv. Kukuriku koalicija, teško je zamisliti da bi Bandićeva bivša stranka prihvatila suradnju s njim ili s HSS-om, što bi opet dovelo do problema: podjele saborskih mandata između Bandića i HSS-a, ili vrlo izvjesnog HSS-ova početka staža u oporbi. Zbog svega navedenog, najizvjesnija opcija stoga je osnivanje nove političke stranke kojoj će Milan Bandić biti na čelu. U tom slučaju, vrlo je izvjesno da bi ta nova stranka na izborima istaknula svoje liste u svim izbornim jedinicama, i takav nastup na parlamentarnim izborima bio bi politički najprofesionalniji. S novom strankom Milan Bandić svoj bi nastup na izborima mogao profilirati kao kombinaciju vlastitog imidža i istovremenog promoviranja stranke i političkog programa, a da se mnogo ne muči sa svojom najslabijom točkom - suradnicima. Naime, Bandić već godinama u politici nastupa po sistemu “sam svoj majstor”, te nikad nije uspio pridobiti ni jednog poznatog političara, ugledne osobe koje imaju javni kredibilitet ili osobe koje su prepoznatljive na nacionalnoj razini.

U BANDIĆEVOJ “EKIPI” i u predsjedničkoj kampanji bili su gotovo isključivo njegovi dugogodišnji suradnici iz zagrebačke gradske vlasti, Duško Ljuština, Pavle Kalinić, Jelena Pavičević- Vukičević ili Davor Jelavić. Većina tih ljudi nikad nije uspjela izgraditi vlastiti imidž ni među građanima Zagreba, a kamoli u ostatku Hrvatske gdje većina birača vjerojatno i ne zna kako ti Bandićevi suradnici uopće izgledaju. No budući da se ionako očekuje da će idući parlamentarni izbori biti personalizirani, odnosno da će u kampanji doći do sraza čelnika najjačih stranaka, Bandić kao čelnik nove političke stranke mogao bi se uspješno nametnuti kao relevantan politički protivnik čelnicima već postojećih većih stranaka. Isto tako, osnivanjem stranke Bandić bi svojim simpatizerima napokon dao mogućnost da mu - učlanjivanjem u stranku - daju i konkretnu podršku. Budući da mu recentna ispitivanja javnog mnijenja daju nimalo zanemarive šanse, od četiri do čak osam zastupničkih mandata, nije isključena ni mogućnost da bi, ako osnuje stranku, Bandić u mjesecima koji slijede mogao dobiti i neke prebjege iz postojećih stranaka: u njegovu slučaju moguće je da neki dosadašnji članovi i HDZ-a i SDP-a zaključe da u novoj stranci imaju više izgleda za neku istaknutiju političku funkciju. Kako god bilo, unatoč porazu na predsjedničkim izborima, gotovo svakodnevnim sukobima s bivšim stranačkim kolegama u zagrebačkoj skupštini ili mogućim istragama, Milan Bandić definitivno će biti jedan od važnijih aktera na sljedećim parlamentarnim izborima. Jedino se još ne zna za koju će se varijantu svog nacionalnog političkog angažmana odlučiti i koliko će nakon izbora imati razloga za slavlje, odnosno - zastupničkih mandata u Hrvatskom saboru.