Hrvatske nevladine udruge, crkveni krugovi, dijelovi hrvatskog akademskog i intelektualnog kruga sve više kritiziraju inicijativu hrvatskog državnog vrha za odlaskom hrvatskih vojnika u IrakMinistricu obrane Željku Antunović posljednjih su dana hrvatski mediji prozivali kako daleko od očiju javnosti pregovara s američkom administracijom oko odlaska hrvatske specijalne postrojbe u Irak. Hrvatske nevladine udruge, crkveni krugovi, dijelovi hrvatskog akademskog i intelektualnog kruga sve više kritiziraju inicijativu hrvatskog državnog vrha za odlaskom hrvatskih vojnika u Irak, jer smatraju da UN-ova rezolucija kojom se samo zamrzava postojeće stanje na terenu uz odobrenje okupacijskim američkim i britanskim snagama da stabiliziraju prilike u Iraku nije dovoljno snažna i precizna da se i Hrvatska nađe u krugu zemalja koje šalju svoje vojnike u Irak.

U operaciju stabilizacije Iraka do sada su se uključile 63 zemlje i Hrvatska se slanjem svojih postrojbi bori za svoj status Sva tri potencijalna hrvatska partnera - Poljska, Velika Britanija i SAD – bila su spremna prihvatiti hrvatsku ponudu, ali zbog uvjeta najprihvatljivijih za Hrvatsku krenuli smo u dogovore sa SAD-om Informacije da je zbog manjka ročnika u vojsci došla u pitanje nacionalna sigurnost države su gluposti: no MORH se intenzivno priprema za potpunu profesionalizaciju oružanih snaga O razlozima inicijative državnog vrha za slanjem hrvatskih vojnika u Irak, sve oštrijim kritikama javnosti na račun toga, hrvatsko-američkim pregovorima oko eventualnog upućivanja hrvatske postrojbe u vojnu misiji, te trenutnim aktivnostima u oružanim snagama razgovarali smo s ministricom obrane Željkom Antunović.

NACIONAL: Smatrate li da su najnoviji medijski napadi na vašu funkciju i ministarstvo u cijelosti posljedica nedovoljne transparentnosti i pojašnjenja inicijative državnih tijela za sudjelovanjem hrvatskih vojnika u vojnoj misiji u Iraku, da li se radi o politikantstvu pred parlamentarne izbore ili nečem trećem? – U pravu ste kad prozivke po medijima doživljavate s konotacijama optužbi prema MORH-u zbog navodnih skrivenih pregovora. Za mene se radi o zanimljivom fenomenu, jer smo se u MORH-u unazad dva mjeseca upirali prodrijeti u javnost s razgovorima i pregovorima koji su uslijedili nakon što je vlada Republike Hrvatske sredinom lipnja donijela političku odluku o tome da je Hrvatska spremna vojnim snagama poduprijeti stabilizaciju Iraka.
Ta je odluka vlade bila utemeljena na već postojećim kapacitetima oružanih snaga, stupnju njihove uvježbanosti i opremljenosti kao i na visokoj razini motiviranosti vojske za sudjelovanjem u međunarodnim vojnim operacijama.
Svoje smo namjere prezentirali javno domaćoj i međunarodnoj javnosti prilikom mog boravka na ministarskom sastanku zemalja članica Partnerstva za mir u Bruxellesu, gdje sam imala sedam bilateralnih sastanaka i na svakom od njih obavijestili smo zemlje partnere o svojim namjerama.
Isto je učinjeno i na plenarnoj sjednici ministarskog sastanka. Istog dana obaviješteni su svi mediji koji su se odazvali pozivu na press konferenciju, imali smo posebne brifinge za pojedine specijalizirane komentatore, ali je u javnost izašlo vrlo malo.
Nakon donesene političke odluke, MORH je krenuo u operacionalizaciju zadaće koju smo dobili i od tada smo u stalnim i gotovo svakodnevnim kontaktima i pregovorima sa tri zemlje nositeljice stabilizacije Iraka, te sa brojnim zemljama sudionicima tih aktivnosti, a danas ih je već 63. Paralelno, u postrojbama se provode posebne pripreme koje su nadogradnja uobičajenih priprema specijalnih postrojbi HV-a. Od tri potencijalna partnera Poljske, Velike Britanije i SAD-a, od kojih su sve tri bile spremne prihvatiti hrvatsku ponudu, zbog za Hrvatsku najprihvatljivijih uvjeta krenuli smo u dogovore sa SAD-om. Pregovori su još u tijeku i nažalost još ništa konačno ne mogu reći.
MORH je odgovoran za pripremljenost i opremljenost vojske. Naša je zadaća da vojnici budu spremni bez obzira da li će ići u Irak ili na neko drugo mjesto, ili se možda neće maknuti iz vojarne.
Konačnu odluku o tome donosi Sabor RH, a sve što se u MORH-u trenutno radi su pripreme za izvršenje moguće odluke, za koju u Vladi RH i MORH-u držimo da je od interesa i u korist budućih vanjsko političkih i sigurnosnih ciljeva RH. Tvrdim da su informacije o tome kako netko od važnijih nositelja institucionalne vlasti nije informiran ili da nije suglasan sa pripremama koje provodimo, rezultat nedovoljne informiranosti niže rangiranih službenika koji su sebi uzeli za pravo biti glasnogovornici na teme o kojoj ne znaju dovoljno, a nisu se ni potrudili prethodno nešto više saznati.

NACIONAL: Možete li nam nešto konkretnije reći o rezultatima nedavnih pregovora hrvatskog izaslanstva s američkom stranom oko eventualne logističke potpore hrvatskim snagama, tko će financirati operaciju? – Kao što sam rekla, pregovori su u tijeku. Za sada mogu reći samo da sve ukazuje da SAD prihvaća hrvatsku stranu kao ravnopravnog partnera. Uvažavaju se i prepoznaju naše kvalitete i prednosti, a oko problema koje imamo postoji suglasnost i kroz pregovore tražimo način da ih amortiziramo. Svaka suverena zemlja pa tako i Hrvatska sama financira svoju vojsku. Budući da se ovdje radi o međunarodnoj akciji visoke razine rizika potrebna nam je logistička potpora oko koje pregovaramo. Radi se o transportu, boravku i logistici u Iraku mogućem dodatnom opremanju vojnika i slično. SAD su iskazale visoku razinu spremnosti u pružanju maksimalne potpore. Zbog toga se može reći da će konkretna akcija, ako se o tome donese politička odluka biti financirana i od hrvatske i američke strane.

NACIONAL: Na početku svog mandata jednom ste prigodom istaknuli kako Hrvatska vojska treba vojnu suradnju ojačati s Poljskom kao zemljom primjerom uspješne reforme oružanih snaga. Vaše procjene o Poljskoj kao zemlji uzoru vojnih reformi ubrzo su se obistinile. Poljska se u nedavnom ratu u Iraku pokazala ključnim europskim saveznikom američkih snaga i trenutno vodi jednu od ključnih uloga smirivanja stanja u Iraku. Pregovarate li možda s Poljacima oko angažmana hrvatskih snaga u sastavu poljske multinacionalne divizije u Iraku? – Poljska je za Hrvatsku važan politički partner ali i izuzetan partner na području vojno-vojne suradnje. Poljska je upoznata s našim namjerama, iskazala je spremnost za uključivanje hrvatskih snaga u multinacionalnu diviziju, ali zbog potpore koju Hrvatska treba i koju su SAD spremne pružiti dok to Poljska nije, ovog trenutka, moguće uključivanje u poljski kontingent odgođeno je za neka druga vremena.

NACIONAL: Osim MORH-a niz je drugih državnih institucija koje se bave problematikom upućivanja hrvatskih vojnika u međunarodne misije kao što su Ministarstvo vanjskih poslova, vlada u cjelini i Sabor. Zbog čega se isključivo MORH proziva kao najodgovornija institucija oko slanja hrvatskih vojnika u Irak, ako je jasno da oružane snage samo provode političke odluke? – Vjerojatno zbog toga što se u MORH-u i OS jasno i javno i sustavno odrađuju poslovi koji su vezani uz vanjsko političke odluke i ciljeve Hrvatske. Kod nas vrijedi pravilo da je priprema 90 posto posla i zato ne čekamo odluku Sabora da bi sa pripremom započeli, već želimo biti spremni zadaću odraditi odmah nakon što je dobijemo.
Pored toga, mislim da smo u MORH-u, prije nego u drugim državnim institucijama, prepoznali višestruke koristi koje od takvih aktivnosti Hrvatska može imati i na razini vojne diplomacije poduzeli sve da nam se vrata otvore. Razlog za takvu percepciju su i MORH-ovi izuzetno dobri odnosi s NATO strukturama i sve bolji odnosi na području vojne suradnje sa SAD-om.
Naš postavljen cilj da se Hrvatska i njezine oružane snage počnu participirati kao ravnopravan partner na međunarodnoj sceni, ciljevi ulaska u NATO i ciljevi jačanja međunarodne bilateralne vojne suradnje, motivirali su nas na intenzivnu vojno diplomatsku, a kod kuće reformsku aktivnost što rezultira kvalitativnim pomacima i percepcijom MORH-a kao institucije koja aktivnosti kreira, planira i izvršava. Treba li nas zbog toga prozivati ili pohvaljivati ostavljam drugima da procjenjuju.
U dosadašnjoj praksi i mojim iskustvima u zadnjih godinu dana, izvan zemlje nas se pohvaljuje, a u vlastitom dvorištu još uvijek proziva. Osobno ja sam navikla na to, ali mi je žao što se ne prepoznaju napori svih u sustavu-od vojnika, preko službenika do generala, mojih pomoćnika i vanjskih suradnika koji su odradili veliki posao. Oni zaslužuju pohvale.

NACIONAL: Smatrate li utemeljenom izjavu Vašeg zamjenika Zlatka Gareljića da će odlazak hrvatskih vojnika u Irak ubrzati priključenje NATO savezu. Pitam stoga, jer je niz europskih zemalja članica NATO saveza odbilo sudjelovati u vojnoj misiji u Iraku, a pored toga ulazak u NATO je uvjetovan prije svega rješenjem nekih političkih obaveza na unutarnjem i međunarodnom planu, provedbom reformi kako vojske tako i pravosuđa, civilnog društva, povratkom izbjeglica i tome slično? – Svakako da hoće, premda ne tako izravno kao se takva izjava percipira ili dovodi u pitanje. Sudjelovanje u operacijama poput iračke jača sposobnosti vojske, a jačanje naših sposobnosti i interoperabilnosti direktan su uvjet za ulazak u NATO. O tome se radi.
Mi ne trgujemo, mi se uvježbavamo za sudjelovanje u zajedničkoj obrani koju NATO nudi svojim članicama i kroz međunarodne mirovne operacije predstavljamo svoje sposobnosti NATO članicama i šire. U operaciju stabilizacije Iraka do sada su se uključile 63 zemlje, mnoge europske, neke članice NATo saveza, neke koje će to uskoro postati, a neke to nisu. Hrvatska se bori za svoj status i prepoznatljivost kod svake od njih.

NACIONAL: Koliko su točne informacije da je zbog manjka ročnika u vojsci došla u pitanje nacionalna sigurnost države, navodno, nema niti dovoljno vojnika za osiguranje objekata? Planiraju li oružane snage uvesti mjere za poboljšanje stanja i koje su to mjere? – To su gluposti. Nacionalna sigurnost Hrvatske temelji se, između ostalog, na profesionalnom vojnom sastavu i općoj vojnoj obvezi što se ne može poistovjetiti samo sa ročnim služenjem vojnog roka. Vrlo otvoreno govorimo o padu interesa za služenje vojnog roka i zbog toga se intenzivno pripremamo za potpunu profesionalizaciju oružanih snaga. Međutim, riječ je o dugotrajnom, složenom i skupom procesu pa će biti potrebne i razne intervencije. Ako mladi ljudi ne žele služiti vojni rok mora se izabrati neki drugi način da se nacionalni korpus osposobi za obranu i samozaštitu.
To je opet pitanje koje se ne tiče samo MORH-a već je jedno od najvažnijih državnih pitanja, pa mi oprostite što za ovaj put ostajem samo na naznakama. Što se čuvanja objekata tiče odgovorit ću vam konkretno. Problem rješavamo na način da se ubrzano pokušavamo osloboditi svih instalacija koje vojsci ne služe ili ih je već davno napustila, ali ih još uvijek čuva.
Neću dopustiti da se oružane snage pretvore u čuvarsku službu. Ročnici su u vojsci zbog obuke i brojčane popune OS, a ne zbog čuvanja napuštenih hotela koji čekaju privatizaciju ili ispražnjenih vojarni za koje lokalna zajednica još nije utvrdila namjenu. Ako se trend smanjenja interesa za služenje vojnog roka nastavi, a proces potpune profesionalizacije sigurno će potrajati, morat će se posegnuti za nekim mjerama koje će vojno služenje učiniti atraktivnijim od civilnog služenja. Za početak moglo bi se pristupiti nadzoru civilnog služenja vojnog roka koje se u nekim slučajevima koristi kao izbjegavanje bilo kakvog služenja. O ostalim mjerama razgovarat ćemo kad i ako se ukaže potreba za njima.

NACIONAL: Nedavno je na vladi predstavljen izvedbeni projekt profesionalizacije oružanih snaga. Što očekujete u budućnosti, kakav je model najprihvatljiviji za Hrvatsku: profesionalni, ročni ili kombinirani. Obzirom na veliki interes javnosti za to pitanje, možete li konkretnije odgovoriti kad se može očekivati operativna odluka o uvođenju novog modela oružanih snaga? – Bez obzira na rezultat studije koja će predočit elemente za donošenje konačne odluke, meni se čini da u Hrvatskoj svi elementi ukazuju da će Hrvatska izabrati profesionalni model oružanih snaga. Operativna odluka o uvođenju novog modela bit će donesena do kraja godine. Međutim, puno je važnija dinamika operacionalizacije odluke i za javnost najzanimljivija odluka o datumu ukidanja ročnog služenja vojnog roka. Ne želim govoriti napamet, ne želim na ovom važnom pitanju skupljati predizborne poene, ne želim lagati javnosti, već ću na to pitanje odgovoriti kad budem raspolagala sa svim elementima potrebnim za realnu procjenu. Lako je ukinuti vojnu obvezu, a puno teže je pripremiti, uvesti i financirati popunu profesionalnog sastava OS. Usprkos tome, učinit ćemo i to u narednom razdoblju. Hrvatska u perspektivi može očekivati ukidanje vojnog roka.
NACIONAL: Koliko se uspješno provodi preustroj oružanih snaga. Znači li da je probijanje planiranog proračuna MORH-a zbog otpremnina i plaća u vezi sa kašnjenjem reformi? – Preustroj teče uredno i prema dinamici koja je planirana. Problema ima bezbroj, ali se sa njima nosimo dosta uspješno. Najteže je mijenjati stare navike i naviknuti sustav i ljude u njemu da se drže pravila i kriterija. Ipak ide, moje pohvale i čestitke svima. Pitanje proračuna jedan je od problema s kojim se nosimo iako ga u MORH-u nismo kreirali niti prouzročili neodgovornim ponašanjem. Naprotiv, ubrzano smanjujemo troškove, krpamo «crne rupe», definiramo prioritete, te eliminiramo svaki trošak koji nije nužan kako bi pokrili potplanirane izdatke za plaće i otpremnine. Potplaniranje nije rezultat naših loših procjena već ukupnih proračunskih politika. To više nećemo dopustiti, jer ćemo kroz ovu godinu dokazati da smo dio države koji reforme i smanjenje provodi, pa ako nas se već ne može nagraditi ne treba nas ni kažnjavati.

RACIONALIZACIJA
Željka Antunović odbila platiti 3,2 milijuna za uređenje Vojnog ordinarijata

Ministrica obrane Željka Antunović drastično je smanjila troškove unutarnjeg opremanja nove zgrade vojnog ordinarijata na zagrebačkom Ksaveru sa 3.200,000 kuna na 1.400,000 kuna. Ponudbeni troškovnik ili najbolja ponuda na javnom natječaju za unutarnje opremanje vojnog ordinarijata došla je od strane tvrtke “Lesnina” i iznosila je, prema onom što su iz vojnog ordinarijata tražili, skandaloznih 3.200 000 kn.
Naime, vojni ordinarijat na čijem je ćelu biskup Juraj Jezerinac uputio je prije nekoliko mjeseci zahtjev Upravi za graditeljstvo MORH-a da provede natječaj za unutarnje opremanje svog novog objekta na Ksaveru i pri tome se očito vodio rasipništvom i bahatošću tražeći na natječaju najskuplje materijale unatoč katastrofalno lošem proračunu MORH-a koji je već probijen.
Skandal je veći ako je uvriježeno mišljenje da je upravo crkva institucija koja bi, u današnjim teškim ekonomskim uvjetima, svojom često isticanom skromnošću trebala davati primjer ostalima.
Alarmantne cifre troškovnika došle su i do ministrice obrane koja je naložila rigoroznu kontrolu u kojoj je ustanovljeno da su cijene nekih artikala pristigle u javnom natječaju čak veće od onih u maloprodaji, a iz ponude su izbačene neke potpuno nepotrebne stavke.
Uoči svečanosti blagoslova nove zgrade Vojnog ordinarijata koja će se održati 5. kolovoza, u petak su prvu konferenciju za novinare održali vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac, generalni vojni vikar mons. Josip Šantić i kancelar Ordinarijata don Anđelko Kaćunko.
Monsinjor Šantić nije znao precizno reći koliko je kompletno utrošeno u gradnju, dodajući da je sav trošak, prema ugovoru sa Svetom Stolicom, snosila Vlada. No iznio je podatak, kao član Povjerenstva za opremanje Vojnog ordinarijata, da je za unutarnje uređenje potrošeno 1,43 milijuna kuna. U medijima je, upozorio je, taj iznos višestruko uvećan sve do nekih pet, odnosno šest milijuna kuna. Šantić nije pri tome niti jednom riječju istaknuo da su upravo medijski napisi o višestruko većem trošku zapravo bili točni.
Jasno je kako je odluka Željke Antunović o rezanju ogromnih i neprimjerenih izdataka još jedan način da se osim smanjivanja troškova uvodi i red, te mijenjaju neke navike kako dobavljača tako i navike neodgovornog odnosa pojedinih institucija prema proračunskom novcu u ovom slučaju vojnog ordinarijata.