ArhivaTočno 25 godina nakon černobilske katastrofe na njemačkom se govornom području pojavila knjiga jednog svjedoka koji je svoja iskustva stavio na papir. Problem leži jedino u tome da se autor Anatolij Tkašuk predstavlja kao očevidac, on je bivši KGB-ov časnik - a njegovo je djelo čista fikcija, koja, zamjeraju mu kritičari, svojom teorijom zavjere može izazvati negativne posljedice među čitateljima.

"Bio sam u černobilskom sarkofagu" je knjiga s kojom ovaj umirovlejni KGB-ov oficir upravo krstari redakcijama njemačkih i austrijskih magazina. Tkašuk se svugdje predstavio kao pouzdani svjedok. I podnaslov njegova romana je "Izvještaj jednog preživjelog".

Bez činjenica

"Kao KGB oficir odgovoran za sigurnost, on je s još trojicom hrabrih muškaraca preuzeo zadatak da uđe u unutrašnjost sarkofaga kako bi utvrdio stvarno stanje reaktora". Tako jedan austrijski izdavač reklamira ovo djelo. "Još nikad ljudi nisu tako duboko ušli u rekator kao A. N. Tkašuk i njegov tim. Ovi su ljudi to skupo platili. A. N. Tkašuk jedini je preživio."

No u samoj knjizi krije se gruba mješavina teorija zavjere, pretjerivanja i pozerstva, ocjenjuju nemački mediji. Oni prenose izjave nuklearnih stručnjaka koji tvrde da u knjizi nedostaju gotovo sve činjenice. Ne spominju se imena, niti datumi, nema fotografija. Autor štoviše naznačuje da su ovu katastrofu izazvali Amerikanci, jer su u tom području bili pokrenuli umjetni potres.

Glavni lik je jedan super-agent, alter ego samog autora. Njegov negativni pandan u knjizi je jedan američki tajni agent, plavokos, plavih očiju, atletski građen i dijete njemačkih emigranata.

Ova bi se knjiga sada nakon njemačkog izdanja, trebala objaviti i na ruskom jeziku. Autor tvrdi da je radije izabrao fikciju nego dokumentarno pričanje kako bi se lakše približio mladoj publici. No njegove teorije zavjere nisu baš oduševile kritičare u Njemačkoj.