28.04.2011. / 12:29

Autor: Igor Koruga

Srđan Čaldarević u ulozi slavnog Camillea Saint-Saënsa

Varljiva se jednostavnost izvođenja Mozartove glazbe i u ovom slučaju pokazala kao velika kušnja, ponajprije zbog vedrine ritmičkog obrasca koji često zavodi i odvlači pažnju izvođača od minucioznih unutarnjih, fantastično ugođenih instrumentalnih igara

Foto: Željko TutnjevićFoto: Željko TutnjevićCiklus Gudačkoga kvarteta Porin završio je u utorak, četvrtim koncertom u Maloj dvorani Vatroslava Lisinskog. U programskom obrascu, Folklornim je kasacijama, za gudački kvartet, Miroslava Miletića (r. 1925) i Mozartovom Gudačkom kvartetu u D-duru, KV 499, bilo pridruženo značajno komorno ostvarenje Césara Francka, Kvintet za klavir i gudački kvartet u f-molu, u kojem se raspoloženim gudačima kao gost pridružio Srđan Filip Čaldarović (r. 1973).

Skladnu formu, jasnu estetiku, te izrazite reminiscencije bogatog folklornog nasljeđa Miletićevih kasacija, članovi su kvarteta Porin u potpunosti shvatili, osjetili, a sukladno tome i izveli. Varljiva se jednostavnost izvođenja Mozartove glazbe i u ovom slučaju pokazala kao velika kušnja, ponajprije zbog vedrine ritmičkog obrasca koji često zavodi i odvlači pažnju izvođača od minucioznih unutarnjih, fantastično ugođenih instrumentalnih igara. Iako su navedenu zamku Porinovci znalački izbjegli, stvorila se blaga istaknutost Ivana Novinca na violini i Lucije Brnadić na violi, koji su očito i svojevrsni lideri kvarteta.

Kvintet za klavir i gudački kvartet u f-molu Césara Francka (1822-1890), dostojno je okončao ovogodišnji Ciklus kvarteta Porin, ostvaren uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Izvedbom zahtjevne klavirske dionice ovog ekspresivnog djela, izvorno posvećene Franckovom velikom rivalu, prijatelju i praizvođaču Camilleu Saint-Saënsu (1835-1921), u punom se svjetlu predstavio gostujući glazbenik, pijanist i docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Srđan Filip Čaldarović. U ravnopravnom odnosu i komunikaciji klavira i gudača, opet se kvalitetom nametnula već spomenuta Lucija Brnadić, vodeći se u iznošenju dominantnih violskih dionica, prije svega osjećajem za glazbenu metafiziku. Franckovo trostavačno djelo u cjelini je predstavilo doboko usađenu kromatiku, po uzoru na Wagnerov kromatizirani obrazac (preludij prvoga čina ¨Tristana i Izolde¨), koja je osobitim harmonijskim bojama potaknula kvintet glazbenika na strasnu i poletnu izvedbu kakva se od njih i očekivala. Učiteljski naputak belgijsko-francuskog harmoničara - uvijek modulirajte - u stopu je slijedio Čaldarević, pazeći na propisan način izvođenja dinamički raznovrsnih solističkih dijelova.

Vjerujem da se zagrebački pijanist, nasuprot Saint-Saënsu, očarao Franckovim zgusnutim kompozicijskim pristupom, koji je, sudeći po pljesku, i publici pružio trenutke iznimnog zadovoljstva nastavljenog na prigodnom domjenku zahvale Gudačkog kvarteta Porin u foajeu koncertne dvorane.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika