Rezultat toga je kvar na nuklearnoj elektrani Krško i ispadanje iz elektroenergetskog sustava tri velika hrvatska dalekovodaU srijedu, 27. kolovoza, u 9,15 sati ujutro sa radom je stala nuklearna elektrana Krško. Nacional saznaje kako su potajnim puštanjem u promet svoje trafostanice Slovenci izazvali kvar nuklearke zbog čega je domino efektom umalo došlo do kolapsa europskog energetskog sustava i blackouta identičnog onom u Sjedinjenim Državama. Elektrana se nakon kvara našla u stabilnom stanju vruće zaustave, odnosno nuklearna se reakcija održavala, ali bez snage. Nacional iz pouzdanih izvora saznaje kako stvari baš i nisu tako jednostavne kakvima ih prikazuje HEP, navodeći da je nepravilnost u radu sekundarnog ventila uzrok prestanka rada elektrane.

Zbog kvara na nuklearki Krško veći dio Europe skoro ostao bez struje Prestankom rada nuklearke Krško u sustavu je došlo do naglog pomanjkanja struje, odnosno do pojave rupe u redovitom sustavu energetskog protoka zbog koje su se ostali proizvođači električne energije naglo našli u situaciji mnogo veće potražnje. Ta je rupa u sustavu zamalo dovela do domino efekta pada sustava proizvodnje struje, u kojem bi se potražnja kumulativno povećavala, a proizvodnja smanjivala ispadanjem iz pogona elektrana jedne za drugom u sve širem krugu. Elektroenergetski sustav Europe povezan je, naime, mrežom većih ili manjih dalekovoda, slično kao cestovni sustav, putem kojih bi se strujni kolaps proširio na većinu europskih zemalja.

Dodatno bi krah pojačala višemjesečna suša u mnogim zemljama Europe radi koje elektrane – nuklearne, termo ili hidroelektrane – već dulje vrijeme proizvode električnu energiju smanjenim kapacitetom. Naime sve ove vrste elektrana koriste vodu, izravno u proizvodnji električne energije ili neizravno, za postupak hlađenja. Nuklearna elektrana Krško raspoložive je snage 650 MW, što nije mnogo za nuklearnu elektranu, ali i u europskim razmjerima daleko je od zanemarivog u ovakvoj situaciji ispadanja iz sustava. Do trenutka zaustavljanja proizvodnje elektrana je radila kapacitetom od 80 posto i Hrvatskoj isporučivala oko 260 MW električne energije.

Katastrofa je na sreću spriječena. S jedne strane ubacivanjem energetskih rezervi, a s druge strane dovoljno dobrim stanjem, kvalitetom i organizacijom europske elektroenergetske mreže koja je podnijela ulijevanje 600 MW struje u sustav. Nacionalovi izvori ukazuju na to kako je skoro 600 MW, izgubljenih prestankom rada nuklearne elektrane Krško, povučeno iz njemačkih rezervi koje takav minus mogu podnijeti. Podatak o nadoknađivanju minusa iz domaćih rezervi prilično je upitan s obzirom na službene podatke Hrvatske elektroprivrede prema kojima danas Hrvatska 70 posto električne energije dobiva iz domaćih termoelektrana, 10 do 15 posto iz domaćih hidroelektrana, a preostalih 10 do 15 posto iz uvoza. Treba napomenuti kako hrvatske termoelektrane rade 24 sata dnevno, a zbog niskog vodostaja nedostaje im vode za rashlađivanje.

Slovenci su novu veliku trafostanicu na svom teritoriju izgradili zato što glavni visokonaponski dalekovod iz Krškog vodi u Hrvatsku. Puštanjem u promet svoje velike trafostanice Slovenija bi dobila veći nadzor nad električnom energijom koju proizvede elektrana. Zasad glavni vod iz Krškog struju vodi u trafostanicu Tumbri dvadesetak kilometara južno od Zagreba. To je 400 kilovoltno postrojenje značajno za prijenos velikih količina energije, opskrbu Hrvatske i posebno značajno za opskrbu grada Zagreba električnom energijom. Prilikom eksperimentalnog stavljanja nove trafostanice u pogon, o čemu Slovenci nikoga nisu službeno izvijestili, došlo je do tehničke pogreške. Rezultat toga je kvar na nuklearnoj elektrani Krško i ispadanje iz elektroenergetskog sustava tri velika hrvatska dalekovoda, Krško-Tumbri, Tumbri-Heviz i Tumbri- Meline, odnosno kompletnog dijela sustava dalekovoda zapadne Hrvatske što povezuje Hrvatsku sa Mađarskom i Italijom.

U slučaju europskog kolapsa, isto kao i u američkom slučaju, trebalo bi nekoliko dana postupnog uvođenja električne energije potrošačima, s obzirom na to da je za podizanje sustava potrebno tri puta više energije koja bi se morala pronaći u rezervama. Slovensko tajnovito puštanje u promet nove trafostanice i posljedice tog čina biti će temom sljedeće sjednice Komisije za atomsku energiju UN-a, što ukazuje na ozbiljnost kojom se u svijetu pristupa ovom slovenskom postupku.

Rukovoditelj odjela za odnose s javnošću HEP-a Mihovil Matković demantirao je ove tvrdnje i ostao pri službenom stavu HEP-a o tehničkom kvaru elektrane pri testiranju ventila, uz jednu zanimljivu razliku. Naime Ivo Čović, predsjednik Uprave HEP-a i predsjednik nadzornog odbora nuklearne elektrane Krško, na press konferenciji održanoj u srijedu izvijestio je kako su iz sustava ispala samo dva dalekovoda na potezu od Krškog prema Mađarskoj, da bi Matković dva dana kasnije spomenuo i ispadanje dalekovoda prema Italiji. Ispada da Ivo Čović nije znao ili nije želi reći koliki je stvarni opseg poremećaja u elektroenergetskom sustavu.

Jednostranim aktima slovenske strane hrvatski se interesi u Krškom već desetljećima opstruiraju. Od puštanja u pogon 1979. Hrvatska je mnogo puta potraživala, pa i opraštala velike svote novca na ime neisporučene struje ili raznih dugovanja slovenske strane. U hrvatskoj proizvodnji električne energije nuklearna elektrana Krško sudjeluje sa 338 MW, što u ukupnoj proizvodnji od 4019 MW (u što nije uključena proizvodnja hrvatskih termoelektrana u drugim državama, Srbiji i Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini) iznosi 8,5 posto. Termoelektrana Sisak sa svoja dva 210 MW generatora ima veći proizvodni kapacitet od hrvatske polovice Krškog, kao i hidroelektrana Zakučac snage 486 MW. Svakako bi, ako ne prije onda barem nakon zatvaranja nuklearke, trebalo podvući crtu i javnosti u potpunosti prikazati koliko je Hrvatska dobila a koliko izgubila kroz ovaj joint venture sa Slovenijom.

Problemi od samog početka
Hrvatska i Slovenija su 1970. potpisale sporazum o izgradnji dviju nuklearnih elektrana, jedne u Sloveniji – u Krškom – i druge u Hrvatskoj, u Prevlaci. To je uključivalo zajedničko ulaganje u elektrane i zajedničko korištenje struje u omjeru pola-pola. Definirano je i da će svaka republika sama snositi troškove zatvaranja elektrane na svom teritoriju i sama zbrinjavati otpad. Krško je započelo s radom 1979., a Slovenija je 1987. proglasila moratorij na izgradnju novih elektrana. Od početka rada elektrane u Krškom javljaju se problemi u pogledu zajedničkog upravljanja i vlasničkih odnosa, a zajedničko je vođenje nuklearne elektrane trajalo sve do srpnja 1998. kada je slovenski parlament Krško proglasio isključivo slovenskom elektranom. Otada se gotovo punih pet godina struja iz Krškog nije isporučivala Hrvatskoj ? sve do novog sporazuma dviju strana u kojem se Hrvatska obvezala sufinancirati troškove zatvaranja nuklearne elektrane te zbrinuti polovicu radioaktivnog otpada na svom teritoriju.

Blackout u Americi
Nezapamćeni nestanak struje pogodio je najnaseljeniji dio američkog kontinenta 14. kolovoza. Tog četvrtka u 16 sati i 10 minuta bez električne energije ostalo je 50 milijuna ljudi na sjeveroistoku SAD-a, u New Yorku, New Jerseyju i Detroitu, a mnogi su bili zarobljeni u dizalima i podzemnoj željeznici. Slom se proširio i na Kanadu u kojoj je bez energije ostavio Toronto i Ottawu. Razlog kolapsa nije bila Al Qaeda kako su mnogi u prvi mah pomislili, nego loše stanje američke elektroenergetske mreže, iako neposredni uzrok još nije utvrđen. Za samo tri minute iz elektroenergetskog sustava ispalo je 80 elektrana, od čega 20 nuklearnih, a val nestanka energije proširio se preko gradova i država kroz 135,000 kilometara električnih vodova povezanih na Niagara Mohawk elektroenergetsku mrežu. Iz sustava su ispali generatori koji ukupno proizvode čak 61,000 MW struje. Ponovno podizanje sustava bilo je dugotrajno, a posljedice su blackouta ogromne – štete u američkoj i kanadskoj industriji iznose milijarde dolara. Gradsko vijeće New Yorka procijenilo je štetu samo u prva 24 sata na oko 800 milijuna američkih dolara.