Petrović je objasnio kako i vladajuća koalicija u Zagrebu ucjenjuje građevinske poduzetnike i manipulira javnim i pozivnim natječajimaPotkraj proteklog tjedna Nacional je razgovarao s Damirom Ivanom Petrovićem, građevinskim poduzetnikom i vlasnikom građevinske tvrtke Fon, koji je prije mjesec dana javno optužio Mislava Žagara, šefa zagrebačkog HNS-a, da je od njega iznudio 50 tisuća kuna mita. Nacionalu je priznao kako je za čak 80 posto poslova koje je njegova tvrtka dobila u posljednjih 20 godina na razne načine morao plaćati mito. Petrović je objasnio kako i vladajuća koalicija u Zagrebu ucjenjuje građevinske poduzetnike i manipulira javnim i pozivnim natječajima.

'Odlučio sam javno progovoriti jer nije uspio moj pokušaj da u tišini vratim svoj novac preko HNS-a'Mislav Žagar demantirao je Petrovićeve optužbe kao osvetu građevinske mafije: Petrović mu se želi osvetiti jer je Grad Zagreb odbio prenamjenu Petrovićeva zemljišta od 40.000 četvornih metara iz zelene u mješovitu zonu na Markuševcu. Time bi vrijednost tog zemljišta porasla na desetke milijuna eura.

Potaknut Žagarovim demantiranjem, Petrović je nazvao Nacional i objasnio kako je namještanjem pozivnih natječaja upravo uz pomoć Mislava Žagara trebao zaraditi 50.000 kuna za koje tvrdi da ih je dao Žagaru.

NACIONAL: Kad ste se i kako upoznali s Mislavom Žagarom i došli u položaj da mu dajete mito? – Jedan prijatelj upoznao me sa svojim stranačkim kolegom Marijanom Starešinićem. On me upoznao s Mislavom Žagarom, s kojim sam se susreo na njegov zahtjev lani između 7. studenoga i 10. prosinca u kavani sa zapadne strane Boćarskog doma u Zagrebu.

NACIONAL: Tko je prisustvovao sastanku i zašto se Žagar s vama sastao? – Ja sam došao sam, a on se pojavio s još dvojicom. Jedan je bio Marijan Starešinić. Identitet drugoga zasad ne želim otkriti. Žagar je pokazao da izvrsno poznaje mnogo detalja iz mog života. Zatim mi je rekao da zna da su u trenutku našeg razgovora u Zagrebu u tijeku tri javna natječaja koja je raspisao Grad Zagreb na koje se javila moja tvrtka Fon i da ni jedan neće završiti u moju korist. Potom mi je rekao da mi on može pomoći ako želim da upravo moja tvrtka bude izabrana za obavljanje nekih poslova. U tom dijelu razgovora načelno smo se dogovorili da će on pomoći mojoj firmi te smo se dogovorili za sljedeći sastanak, koji se trebao održati u prostorijama HNS-a i na kojem će mi otkriti pojedinosti o tome kako će mi pomoći. Prvi sastanak trajao je oko sat vremena.

NACIONAL: Je li vam Žagar na tom sastanku objasnio kako može utjecati na rad povjerenstava koja odlučuju o natječajima? – Tada sam bio prilično skeptičan spram onoga što mi je taj mladi čovjek govorio. Upozorio sam ga da sumnjam da on to može učiniti jer o poslovima o kojima je on govorio odlučuju povjerenstva na koja on nije mogao presudno utjecati. On mi je dao do znanja da će mi to otkriti poslije i da će me to koštati. Dao mi je do znanja da bi moja tvrtka nakon gotovo tri godine mogla dobiti javne natječaje Grada Zagreba.

NACIONAL: Što se dogodilo nakon tog sastanka? – Opet na njegov zahtjev, nakon nekoliko dana sastali smo se u starim prostorijama HNS-a u Medulićevoj. Žagar mi je pokazao dokumente o natječaju za obnovu nogometnog igrališta NK Hrvatski dragovoljac, na kojem se moja tvrtka Fon natjecala, i rekao da je već odlučeno da taj posao dobije tvrtka Concept 90. O tome tada nije bilo javnih informacija. Pitao sam ga otkud može unaprijed znati za tu odluku, a u tom su povjerenstvu tri člana SDP-a i samo dva člana HNS-a. On je rekao da će mi uskoro dokazati kako on ipak može utjecati na to da ja dobijem taj posao. Ja sam na to reagirao s podsmijehom. No on mi je dao odluku o odabiru najboljeg ponuđača. Iz nje se vidjelo da je za posao bio odabran Concept 90. Ja i danas imam kompletnu dokumentaciju o odlučivanju o tom natječaju, iako službeno nitko od sudionika natječaja nikada o tome nije bio informiran i ja tu dokumentaciju ne bih smio imati. Sudionici natječaja nisu bili o tome informirani iako je za to prošao zakonski rok. Više sam puta pisao požurnice i molbe na razne gradske adrese da nam se objasni tko je dobio taj posao. Odgovora nije bilo. O toj odluci ni danas nitko nije službeno informiran. Odluku su potpisala 4 od 5 članova komisije. Član komisije koji nije potpisao tu odluku napisao je pismo gradonačelnici u kojem je obrazložio zašto nije potpisao tu odluku. Ja imam čak i to pismo, kao i odgovor gradonačelnice Vlaste Pavić koja je Nenadu Crniću, članu HNS-a nadležnom za kontrolu svih tih slučajeva, napisala da je taj slučaj izvan zdrave pameti. Sve te dokumente dao mi je Mislav Žagar. On je tada od mene zatražio 50.000 kuna kao polog da mi pomogne oko tog posla. Tada sam bio već prilično ljut, jer je bio i bahat. Ipak, dao sam mu novac. Sudjelovao sam na još tri slična natječaja i za poslovanje mi je puno značio njihov ishod. Gotovo pune tri godine, nakon posljednje smjene vlasti u Zagrebu, nisam dobivao poslove. Imam tvrtku sa 120 zaposlenih kojima nikad ne kasni plaća. Ne bih želio da im se to kasnije počne događati. Žagaru sam počeo vjerovati da bi mi ipak mogao pomoći nakon što se pokazalo da natječaj još nije završen. Bilo bi zanimljivo doznati zašto još nitko nije dobio taj posao.

NACIONAL: Gdje ste mu dali tih 50 tisuća kuna? – Novac sam mu dao u kavani pred još dvojicom ljudi. To je bio naš treći sastanak. Žagar me je često zvao telefonom. Zvao me je na moj mobitel i u firmu. Sve se to može provjeriti i na to sam upozorio policiju. Bio sam jako ljut, ali ipak sam mu dao novac zbog relativno teške situacije u kojoj mi se firma nalazila. Dok smo razgovarali u prostorijama HNS-a, u njegovim rukama vidio sam popis s desetak uglednih građevinskih tvrtki sa svim njihovim poslovima za Grad Zagreb, ali i detaljima o ljudima koji ih vode. Imao sam dojam da su stvarali popis ljudi koji mogu raditi u gradu. Žagar mi je rekao da ću u gradu raditi samo ako radim onako kako mi oni kažu. Nije mi precizirao tko su to oni.

NACIONAL: Nagađa se da mito za građevinski posao doseže oko 10 posto vrijednosti posla. Nije li 50.000 tisuća kuna premalo za iznos koji bi Žagar trebao zatražiti, uzme li se u obzir da vam je obećao srediti da dobijete posao vrijedan između 2,5 i 4 milijuna kuna? – Ja za Grad Zagreb obavljam građevinske poslove već 20-ak godina. I u bivšoj SFRJ točno se znalo koje će firme dobiti poslove i pod kojim uvjetima. Svaka politička elita određivala je, uz službene, svoje neslužbene i skrivene kriterije na temelju kojih netko može dobiti posao. Ljude koji bi nam sređivali poslove tada smo u struci nazivali janjičari jer bismo ih nakon dobivanja posla počastili janjetinom, ili bismo im popravili nešto na vikendici i tako im se odužili za uslugu. Ja te stvari ne bih nazvao mitom, jer od nas tada nitko nije unaprijed tražio novac. Na te i slične načine odužuju se tvrtke svugdje u svijetu. No 1993. moja firma prvi se put susrela sa zahtjevom da nekom da mito kako bi dobila posao u Zagrebu. Zatražio ga je dio tadašnje gradske uprave koji se pridružio vladajućem HDZ-u. Na večerama gdje se razgovaralo o obavljenim poslovima i o onima koje smo očekivali, ti su nam ljudi, prvo kroz šalu, a potom i ozbiljno, napomenuli kako je vrijeme da im damo novac pa će oni sami sebii kupiti janjetinu ili popraviti vikendicu. Isprva se za mito tražilo 2, zatim 5, 10, a danas ti iznosi dosežu čak i 30 posto vrijednosti posla. Zato je teško reći je li Žagar od mene tražio mnogo ili malo novca.

NACIONAL: Možete li preciznije opisati tehnologiju podmićivanja? – Riječ je o sprezi struke i politike koju je naoko teško dokazati. Koliko je ona uzela maha, najbolje pokazuju neformalni sastanci nas građevinara na kojima se svi iskreno začudimo kad nam netko kaže da je uspio dobiti nekakav posao a da nitko nije zatražio mito. Čak 80 posto javnih natječaja plaćeno je na ovaj ili onaj način. Čak 80 posto poslova koje je moja firma radila za Zagreb dobili smo raznim vrstama usluga ili odricanjem od dijela profita u nečiju korist. Moji su problemi počeli kad sam počeo izbjegavati reket državnih dužnosnika. To je toliko eskaliralo da se više nije radilo o podmićivanju nego o iznudi mita. O poslovima odlučuju predstavnici više stranaka. Ako netko od njih i ne sudjeluje u iznudi mita, taj je neiskusan, ne poznaje tehnologiju posla i, blago rečeno, nije kvalificiran za taj posao.

NACIONAL: Je li dovoljno podmititi samo jednog člana povjerenstva? – Uvijek se o načinu isplate mita razgovara samo s jednim članom povjerenstva. Timovi za povjerenstva vrlo se pažljivo biraju. Kako koja stranka dođe na vlast, tako u Zagrebu poslovni uzlet počnu druga, dotad nepoznata ili neuspješna poduzeća. Primjerice, ja bih vas kao predsjednik određenog povjerenstva zamolio da otvorite građevinsku tvrtku. Takve tvrtke imaju samo kancelariju, fikus i tajnicu, iako tvrde da su radile brojne poslove u graditeljstvu ili drugim djelatnostima. Zatim počnu dobivati poslove. Sad u Zagrebu najveći broj poslova dobiva Tehnika, a tu je i Megrad. Bilo bi zanimljivo ispitati kako su dobile većinu poslova, njihove veze s vladajućim političarima, kamo odlazi dio njihove zarade. Svaki javni natječaj ima dio koji se može shvatiti dvosmisleno, a to se namjerno radi kako bi se manipuliralo ili poništavalo natječaje iz formalnih razloga. Bilo bi zanimljivo ispitati koliko projekata u Zagrebu stoji jer se firme žale na legitimnost natječaja. Sjetite se samo projekta bazena na Utrinama. Postoji i druga razina problema. Svaki graditeljski projekt u Zagrebu netko treba projektirati. Firme koje to rade također su na javnim natječajima. Ako projektant želi posao, mora projektirati kako to od njega traže gradski dužnosnici. Danas u apsurdnim situacijama projektanti prilagođavaju troškovnike. U natječaju za izgradnju škole u Dubravi, na kojem je sudjelovala i moja firma, projektant je predvidio ugradnju 2,5 tisuće kvadrata najskupljeg švedskog kamena. Cijena jednog kvadrata takvog kamena je 600 eura. Svi znamo da će se umjesto takvog kamena ugraditi jeftini istarski kamen koji je za školu također superluksuzan. Taj projekt nije bio predviđen za moju firmu. No, da su se neke stvari slučajno otele kontroli i da smo mi dobili natječaj zbog najpovoljnije ponude, moja bi firma morala ugraditi upravo takav kamen. Tako mi na tom poslu uopće ne bismo zaradili, jer bismo zamku ugradnje tog kamena otkrili tek naknadno. Onaj za koga je posao namijenjen to zna unaprijed, pa može na jednoj razini korigirati svoju ponudu, a na drugoj i ne ugradi kamen predviđen troškovnikom nego jeftiniji. Inspekcije to u pravilu teško mogu kontrolirati, ili namjerno prešućuju, a dio razlike tako ušteđenog novca završava u džepovima gradskih dužnosnika. Osim toga, investitor može uvijek naknadno korigirati stavke koje je projektant ucrtao kao neophodne. Točno se zna kada se to radi. Prema tome, gradski dužnosnici mogu vas ucjenjivati na više načina. Većinu tih ucjena moja je firma iskusila. Zato vrlo ozbiljno shvatio upozorenje Mislava Žagara koji me upozorio da će mi pomoći ako mu za početak platim 50.000 kn.

NACIONAL: Što se dogodilo nakon što ste Žagaru dali 50.000 kn? – Nakon njegovih obećanja očekivao sam pomoć za posao obnove nogometnog igrališta NK Hrvatski dragovoljac, ali i poslove u poticanoj izgradnji tzv. Čačićevih stanova. No pokazalo se da mi nije uspio pomoći da dobijem posao obnove nogometnog igrališta jer je bio pred odlaskom na druge funkcije i izgubio utjecaj. Često me telefonom požurivao da mu dam taj novac. Kad sam mu već dao novac i kad se pokazalo da sam u njegov utjecaj na povjerenstvo s pravom sumnjao, u bijesu sam ja njega počeo nazivati da mi vrati novac. Rekao mi je da će mi se odužiti tako što ću dobiti jedan od projekata izgradnje Čačićevih stanova, da će mi reći koje zemljište trebam kupiti, a zatim bih dobio taj posao, od njega bih zaradio, ali bih prilikom prodaje tih stanova njegovoj ekipi trebao dati 50 eura po kvadratu od svih stanova koje bi država od mene otkupila. Provjerio sam tu lokaciju i cijena mi nije odgovarala. U Ministarstvu graditeljstva rekli su mi da otkupljuju samo ograničen broj stanova u zgradama. Da sam ga poslušao, izgubio bih novac. Bio sam jako ljut.
Žagar mi je poslije rekao da će mi vratiti novac tako što će namjestiti da dobijem druge poslove kroz koje ću zaraditi novac koji sam mu dao. Radilo se o pozivnim natječajima. Nedavno sam pročitao njegovu izjavu da mi nije mogao ponuditi usluge jer on ne sudjeluje u radu povjerenstava. A imam dokumentaciju koja pokazuje da su mi tri povjerenstva, u kojima je on predsjedavao nakon što sam mu dao novac, dodijelila tri posla u Zagrebu. Radilo se o pozivnim natječajima o kojima mi je govorio. Prihvatio sam njegovu ponudu samo kako bih ga razotkrio. U ta tri slučaja on mi je sredio da moja firma dobije poslove izrade projektne dokumentacije. Precizno me instruirao koliko novca moram ponuditi, a poslove sam dobio iako moja firma te poslove uopće ne radi. Mi jesmo registrirani za obavljanje tih poslova, ali ja uopće nemam ljude koji to rade, niti se time bavimo. Do danas nisam napravio te poslove, rokovi su prošli, a mene nitko iz grada ništa još nije pitao. Riječ je o projektnoj dokumentacije za Čačićeve stanove na Vrbanima, drugi projekt je dječji vrtić Vjeverica na Ksaverskoj cesti na Mihaljevcu, a treći je projekt Čačićevih stanova na drugoj lokaciji. Imam o tim projektima svu dokumentaciju, čak i onu koju kao kandidat za taj posao ne smijem imati. Svaki od ta tri posla vrijedio je oko 40.000 kn. Žagar mi je rekao da za svaki dam ponudu da ću ih napraviti za 55.000. Time bih na tri projekta vratio onih 50.000 kn. Ja ću te poslove obaviti, ali po cijeni koja je predviđena, a ne po onoj koju mi je Žagar sugerirao. Baš me zanima hoće li me i kada iz Grada Zagreba itko pitati što kanim učiniti.

NACIONAL: Što se dogodilo nakon što ste dobili te poslove? – Htio sam riješiti taj problem unutar HNS-a posredno informiravši njegovu predsjednicu Vesnu Pusić. Ona je na sastanak sa mnom poslala Stanka Kordića. Njemu sam rekao da me Žagar ucijenio i napomenuo mu da svoj novac želim natrag bez pretjeranog “talasanja”. Nisam bio siguran koliko bi mi kao poduzetniku od čije tvrtke živi 120 ljudi bilo pametno ući u otvoreni rat s jednom od vladajućih stranaka. Proljetos je mom sastanku s Kordićem prisustvovao i Marijan Starešinić i potvrdio mu moje riječi. Nedugo potom on je isključen iz HNS-a zbog navodnog nestanka novca iz stranke za koji je bio odgovoran. Kordić me zamolio da to ne iznosim u javnost i da će se on pobrinuti da se sve riješi u tišini, jer bi taj slučaj mogao biti vrlo neugodan za HNS uoči izbora. Nakon tog sastanka prošla su tri mjeseca, a dogodilo se samo to da je Starešinić isključen iz stranke. Zato sam odlučio javno progovoriti i podnijeti kaznenu prijavu protiv Žagara.

NACIONAL: Spomenuli ste da postoji audiokazeta koja bi mogla potvrditi da je Žagar od vas uzeo mito. – Kad sam javno progovorio, kontaktirao sam i s Hrvojem Appeltom, novinarom Jutarnjeg lista. On mi je sugerirao da prikupim dokaze pa smo došli na ideju da snimimo moj razgovor sa Žagarom o povratu novca. To smo učinili u mojoj kancelariji. Razgovor smo snimili mojim diktafonom, a snimljenu vrpcu dao sam Appeltu. On je nikad nije objavio. No policiji je potvrdio sve o čemu govorim i prepričao što je snimljeno na vrpcu. Rekao je i da se seli pa vrpcu ne može pronaći.

NACIONAL: Kako je tekao razgovor između vas i Žagara koji je navodno snimljen, ali zagubljen? – Ja sam ga zamolio da mi vrati taj novac i da prekinemo sa skandalima. On je tada već bio na udaru javnosti te se pravio da ne zna o čemu govorim. No tada mi je on sugerirao da odem do onog njegovog Ilića koji bi mi trebao pomoći da dobijem još koji pozivni natječaj i tako zaradim još nešto novca. Ilić je bio u sastavu povjerenstva koje je odlučivalo o pozivnim natječajima koje mi je Žagar namjestio. Appelt je čuo taj razgovor i o tome svjedočio na policiji.

NACIONAL: Tko je još spreman posvjedočiti o vašim navodima? – Uspostavio sam kontakt i s drugim čovjekom koji je prisustvovao tom sastanku. On baš nije sretan što će morati svjedočiti, ali čini mi se da će iskreno ispričati što se dogodilo.

NACIONAL: Što nakon svega očekujete? – Spreman sam snositi odgovornost za to što sam Žagaru dao novac. Ne bih to nazvao podmićivanjem nego ucjenom koju sam pristao platiti. Svjestan sam da sam da je ta moja aktivnost bila protuzakonita. No očekujem da i Žagar bude primjereno kažnjen. Zato mi je bilo drago što je Vesna Pusić rekla da to nije problem njene stranke nego policije i pravosuđa. Vjerujem da će dokumenti o pozivnim natječajima koje mi je Žagar namjestio biti dovoljni da nadležna tijela prestanu sumnjati da sam cijelu priču izmislio. Uostalom, zašto bih ja izmislio priču zbog koje bih i sam trebao biti kažnjen?