U turizmu posve okrenutom Poreču Rivieru holding su kao uspješnu turističku kompaniju godinama smatrali jednim od simbola ekonomske snage tog dijela IstreGradske vlasti grada Poreča krenule su u otvoreni rat protiv Darka Ostoje i Georga Eltza, ljudi koji kontroliraju Dom holding, jer smatraju da oni zbog svojih interesa kroz tu kompaniju sustavno opstruiraju turistički razvoj Poreča.

Poreč se tijekom posljednjih godina prometnuo u jedno od vodećih hrvatskih turističkih odredišta. No prema procjenama gradskih vlasti odnedavno njegov turistički razvoj više ne ide očekivanim tempom.

Jedan od glavnih razloga za usporavanje tog razvoja porečke gradske vlasti nalaze u poslovanju kompanije Riviera holding, koja se prometnula u ključnu točku njihova sukoba s Ostojom i Eltzom, koji Rivieru holding kontroliraju kroz Dom holding.

“Kao gradonačelnik definitivno nisam zadovoljan time što Riviera holding ne sudjeluje na adekvatan način u realizaciji projekta u kojem Poreč nastojimo prometnuti u hrvatskog turističkog lidera. Postojeća vlasnička struktura te firme, u kojoj velik dio vlasništva ima Dom holding, Poreču nije donijela ništa dobro”, izjavio je koncem proteklog tjedna za Nacional Josip Maras, porečki gradonačelnik.

Porečke gradske vlasti smatraju da Ostoja i Eltz već dvije godine uopće ne razvijaju djelatnost te turističke kompanije, već njene najelitnije nekretnine na vrlo sumnjive načine prodaju netransparentnim vlasnicima.

Zato su porečke gradske vlasti u više navrata htjele razgovarati s vlasnicima Riviere holding, kako bi im eventualno sugerirali strateško povezivanje s nekim partnerom koji bi mogao pomoći pri razvoju te kompanije, a samim time i cijelog grada. Gradske vlasti tvrde da je Riviera holding posve odbila s njima o tome razgovarati, a navode i da od njih skrivaju financijsko izviješće za 2002. godinu.

“U više smo ih navrata pozivali na razgovore, ali su nas uvijek ignorirali. Mi smo kao grad donijeli nekoliko strateških odluka i dokumenata u želji da Poreč pozicioniramo kao grad čije su sve turističke usluge na razini četiri zvjezdice i više. Imamo posve riješene Generalne urbanističke planove i brojne druge strateške razvojne dokumente iz kojih se vidi da točno znamo što hoćemo. Između ostalog na svim je razinama postignut konsenzus, a u tomu je sudjelovala i Riviera holding, kojim se svi obavezuju na podizanje razine turističke ponude. Ponašanje Riviere holding pokazuje da su oni to prihvatili samo deklarativno. Između ostalog oni su kao kompanija učinili najmanje i na području zaštite okoliša”, rekao je Josip Maras.

Zbog krajnje neobičnog i sumnjivog ponašanja vlasnika Riviere holding Josip Maras, gradonačelnik Poreča, još je 10. srpnja 2001. od Državnog ureda za reviziju zatražio da se ispita pod kojim su okolnostima vlasnici te kompanije nad njom stekli kontrolu.

“Taj je upit poslan na temelju zaključaka gradskih vlasti i nije moja privatna inicijativa. Osobno nisam očekivao hitan odgovor, ali moram reći da ćemo ustrajati da ga što prije dobijemo jer mi se čini da tu sve nije bilo po zakonu. Zbog svega toga su i građani dosta ljuti. Sudionici u vlasništvu Riviere holding stalno se mijenjaju pod čudnim okolnostima, a osobno nisam siguran koliko su ljudi koji kontroliraju tu firmu uopće više dobrodošli u Poreču”, rekao je Josip Maras.

Kako su nesporazumi s kompanijom koju kontroliraju Ostoja i Eltz u međuvremenu dramatično porasli, porečke gradske vlasti odlučile su ponovno zamoliti premijera Ivicu Račana i predsjednika Republike Stipu Mesića da pokušaju ubrzati rad Državne revizije. Kako od institucije koju vodi Šima Krasić porečke gradske vlasti nikada nisu dobile povratnu informaciju, u gradu Poreču odlučili su se i samostalno informirati o tome kako su zapravo Ostoja i Eltz stekli kontrolu nad tvrtkom.

Tijekom vlastite istrage gradske vlasti doznale su da je današnji Dom holding stekao dionice Riviere u kuponskoj privatizaciji, procesu koji je HDZ-ova vlast izmislila nominalno da bi pomogla hrvatskim braniteljima, ali od koga su najviše profitirali Privatni investicijski fondovi (PIF) i društva koja njima upravljaju.

Darko Ostoja i Georg Eltz po mnogima su se pokazali najspretnijim mešetarima u cijelom tom mutnom procesu. Tijekom kuponske privatizacije PIF-ovi su Fondu za privatizaciju čak masovno vraćali dionice tvrtki koje su dobili na upravljanje a koje su loše poslovale, te ih mijenjali za kvalitetnije tvrtke. Da je većina tog procesa obavljena vrlo netransparentno i na krajnje sumnjiv način, sugerira upravo način na koji je to učinjeno s dionicama Riviere holding.

Današnji Dom holding je 16. srpnja 1999. vratio Fondu dionice virovitičke šećerane i nekih drugih loše stojećih tvrtki te dobio dionice porečke turističke kompanije Riviera holding vrijedne 45.722.018 DEM (tadašnja protuvrijednost 162.230.700 kn).

Prema tada važećim zakonskim propisima iz Zakona o privatizaciji (čl.39 t.3), Fond za privatizaciju imao je pravo mijenjati dionice u sklopu tog procesa samo na osnovi odluke Upravnog odbora Fonda. Porečke gradske vlasti tvrde da Upravni odbor Fonda nikada nije donio takvu odluku i sumnjaju da je tu zamjenu u dogovoru s Ostojom samoinicijativno obavila Božena Mesec.

Riječ je o dužnosnici Fonda za privatizaciju s formalnom naobrazbom profesorice književnosti, koja je u vrijeme dok je Ivić Pašalić kontrolirao privatizacijske procese u Hrvatskoj bila promovirana u vrhunskog stručnjaka za privatizaciju. Iz neobjašnjivih razloga njezine su profesionalne usluge nastavili smatrati osobito dragocjenim i Hrvoje Vojković i Krešimir Starčević, čelnici Fonda za privatizaciju nakon odlaska HDZ-a s vlasti.

Kako porečkim gradskim vlastima nakon više zahtjeva i požurnica nitko iz Fonda nije dao na uvid odluku Upravnog odbora Fonda o zamjeni dionica, u gradu Poreču smatraju da takva odluka uopće ne postoji te da su dionice zapravo prenijete potpuno nezakonito, što izvršeni prijenos dionica čini nevažećim. Smatraju da bi Državna revizija morala hitno reagirati i vratiti dionice Fondu za privatizaciju.

U turizmu posve okrenutom Poreču Rivieru holding su kao uspješnu turističku kompaniju godinama smatrali jednim od simbola ekonomske snage tog dijela Istre. Kompanija je zapošljavala više tisuća radnika, a zbog svoje važnosti ona daje i 11 predstavnika u Turističko vijeće Poreča, tijelo gradske uprave kroz koje se kanaliziraju gotovo sve bitne odluke za turistički razvoj tog grada.

Kontrolom nad Rivierom holding Darko Ostoja i Georg Eltz ujedno su stekli kontrolu i nad brojnim nekretninama u samom centru Poreča, autokampovima Vabriga i Lanterna na 300 hektara zemljišta, kao i brojnim drugim atraktivnim lokacijama poput hotela Diamant, sportskog rekreativnog centra hotela Pical…

Autokamp Lanterna, koji trenutačno kontrolira Riviera holding, predviđen je za izgradnju luksuznog apartmanskog naselja u sklopu projekta izgradnje velikog elitnog golf igrališta pokraj mjesta Tare u okolici Poreča. Porečke gradske vlasti tvrde da projekt imaju već posve pripremljen, ali da vlasnici Riviere holding s njima uopće nisu htjeli razgovarati o mogućim načinima realizacije. Gradonačelnik Josip Maras tvrdi da je pravi vlasnik tog zemljišta grad Poreč.

“Grad Poreč je pravi zakonski vlasnik velikog dijela zemljišta koje trenutačno kontrolira Riviera holding. Inicirali smo postupke povratka tog zemljišta i tada ćemo vjerojatno tim zemljištem i kvalitetnije upravljati. To je zemljište uknjiženo u vlasništvo Riviere holding u vrijeme kada je predsjednik Općinskog suda u Poreču Đordano Pahović bio u Nadzornom odboru Riviere holding. Bio je to klasični sukob interesa”, izjavio je za Nacional Josip Maras.

Otkriveno je da većina zemljišta uknjiženih kao vlasništvo te kompanije nije ušla u procjenu vrijednosti Riviere holding te zato ne mogu biti u njezinu vlasništvu. To posebno frustrira gradske vlasti jer upravo kontrola nad dijelom tog zemljišta onemogućava realizaciju izgradnje elitnog golf terena na kojem uvelike baziraju budući razvoj elitnog turizma u gradu.

Porečkim gradskim vlastima smeta i način na koji su upravljali hotelom Riviera, koji smatraju svojevrsnim turističkim simbolom grada, po kojem je Riviera holding i dobila svoje ime.

U gradskim vlastima smatraju da su taj hotel Ostoja i Eltz prodali na krajnje sumnjiv način. Pozadinu te transakcije počeli su istraživati nakon što novi vlasnici nikome nisu otkrili svoj identitet, ali ponajviše zato što je hotel i dalje ruševina u kojoj se okupljaju lokalni narkomani.

“Na području gradske rive tijekom posljednjih godina događaju se u najmanju ruku čudne stvari. Vlasništvo većeg broja elitnih nekretnina i lokacija na tom području nalazi se upravo pod kontrolom Riviera holdinga. To se prije svega odnosi na hotel Riviera, koji je danas gradsko ruglo, a ni drugi hoteli koji su ostali u vlasništvu Riviere holdinga nisu u puno boljem stanju. Zbog svega toga grad Poreč dramatično gubi na svom imidžu turističkog lidera. Cijela prodaja hotela Riviera učinila mi se sumnjivom zato što novi vlasnik, za koga ne znam točno ni tko je, još nije kontaktirao gradske vlasti i eventualno se informirao kako si međusobno možemo pomoći na obostrano zadovoljstvo. U hotel se ne ulaže, a cijela kupoprodaja vrlo je upitna”, rekao je Josip Maras.

Nacionalu je na uvid dostavljena dokumentacija iz koje se vidi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču taj hotel prepisan u vlasništvo tvrtke Sinje more iz Poreča, koja uopće nije sudjelovala na natječaju za prodaju hotela, raspisanom 16.2.2002. U tekstu tog natječaja stoji da su se na njega mogle javiti samo pravne ili fizičke osobe sa sjedištem ili prebivalištem u Hrvatskoj.

Još uvijek se ne zna tko se sve javio na taj natječaj. Dokumenti u posjedu Nacionala pokazuju da je na natječaju pobijedila njemačka tvrtka Cantina Bau, koja u vrijeme natječaja navodno nije imala svoju podružnicu u Hrvatskoj niti se kao strana tvrtka mogla natjecati. Iz ugovora o kupoprodaji hotela vidi se da Cantina Bau nije osnivač tvrtke Sinje more, koja je upisana kao vlasnik u zemljišnim knjigama.

Dokumenti dostavljeni Nacionalu sugeriraju da je Cantina Bau u Njemačkoj osnovala drugu tvrtku – HGP Hamburger Planungsgessellschaft. Ta je tvrtka pak osnovala tvrtku Sinje more u Hrvatskoj. U gradskim vlastima smatraju da sve ove vlasničke kombinacije zapravo pokušavaju sakriti pravog kupca hotela. Neki čak sumnjaju da je kupac iz kriminalnog miljea te da ima razgranate kriminalne aktivnosti i u Istri i u Njemačkoj.

Istraga gradskih vlasti pokazala je da je hotel Riviera posve nezakonito uknjižen u vlasništvo tvrtke Sinje more. To je učinjeno na temelju nezakonite dozvole za uknjižbu prava vlasništva. Nacional posjeduje dokumente koji pokazuju da je dozvola sastavljena na memorandumu tvrtke Riviera, a na njemu se ne vidi ni komu je dozvola upućena.

U ugovoru stoji da je hotel prodan za 2,6 mil. eura. Iznos je trebao biti uplaćen preko Escrow računa (nerezidentni račun koji u Hrvatskoj mogu imati samo strane tvrtke, odnosno strani državljani), koji se nepotpisan nalazi u prilogu kupoprodajnog ugovora u gruntovnici pa se ne zna je li novac za hotel uopće uplaćen.

Gradske vlasti sumnjaju da su Ostoja i Eltz u toj transakciji zapravo sudjelovali u pranju prljavog novca iz Njemačke, čije se pravo podrijetlo ne zna. Na te sumnje upućuje još jedan krajnje sumnjiv dokument.

Nacional posjeduje rješenje kojim Volksbank iz Lauenburga polaže hipoteku u iznosu od pet mil. eura nad hotelom Riviera što znači da je Sinje more, kao vlasnik hotela Riviera, založio taj hotel kako bi u Volksbanci iz Lauenburga podigao kredit od pet milijuna eura. Zahtjev za taj upis predala je kompanija Sinje more, a ne banka koja daje kredit kao što je uobičajeno. Gradske vlasti tvrde da uz taj zahtjev banke dostavljaju i dokumente iz kojih se vidi da su one taj kredit doista dale nekoj kompaniji. Međutim u Općinskom sudu u Poreču ne postoje dokumenti koji bi to potvrdili. Unatoč tomu Općinski sud u Poreču dopustio je da ista banka upiše zabilježbu prvenstvenog reda prava zaloga za još dva kredita od po milijun eura. Ni za ta dva kredita ne postoje dokumenti koji bi pokazali da su uopće odobreni.

Osim toga prijedlog za upis založnog prava gruntovnici Općinskog suda u Poreču dostavljen je u formi zahtjeva za zabilježbu, koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Njega je u toj formi dostavilo Sinje more, a banka ga uopće nije potpisala. To sugerira da ta banka vrlo vjerojatno ne zna za te transakcije.

Zato se gradske vlasti pitaju na osnovi čega je sudac Alen Kalčić uknjižio Sinje more kao vlasnika hotela Riviera, a potom još proveo uknjižbu zabilježbe prvenstvenog reda prava zaloga u korist njemačke banke u iznosu od sedam milijuna eura. Gradske vlasti smatraju da bi taj sudac nominalno samo zbog toga trebao hitno biti kažnjen (članak 13. Zakona o državnim službenicima ? sudac odgovara u smislu članka 67. zakona o sudovima koji kaže da je sudac odgovoran za štetu koju nanosi svojim radnjama prilikom odlučivanja o primjeni materijalnog prava).

Porečke gradske vlasti smatraju da je taj papir zapravo izdan zato što se uz pomoć njega u Njemačkoj lako može dobiti dozvola za prijenos novca preko te banke na nerezidentni račun u Hrvatskoj. Na osnovi takvog papira neka druga banka u Njemačkoj ima pokriće za transfer nečijeg novca u Hrvatsku. Takvi transferi novca u Hrvatsku ne kontroliraju se, već ih Hrvatska narodna banka samo registrira na bazi pokrića u Hrvatskoj, a takvo pokriće može biti i kupoprodajni ugovor. No u ovom slučaju većina dokumentacije je nezakonita i nevaljana i ne pruža jamstvo da je taj novac završio na računima na kojima je trebao završiti. Uostalom ne zna se ni čiji je zapravo novac prebačen u Hrvatsku. Porečke gradske vlasti sumnjaju da je tako možda opran neki kriminalom stečeni novac u inozemstvu koji je možda završio u privatnim džepovima, jer nema potvrde da je uplaćen za kupovinu hotela Riviera.

Uz sve to gradonačelnik Poreča je, da bi se što prije započelo s rekonstrukcijom hotela, početkom srpnja 2003. sazvao sastanak s investitorima i službenicima državnih organa koji bi trebali izdati potrebne suglasnosti radi adaptacije hotela. Od investitora nitko nije došao.

Oni su u ožujku 2003. imali javnu prezentaciju projekta rekonstrukcije hotela, koji je po ocjeni gradskih vlasti po veličini i obujmu bio apsurdan s obzirom na mogućnosti koje daje prostorni plan i zavod za zaštitu spomenika, jer se hotel nalazi pod njegovom zaštitom. Zato gradske vlasti sumnjaju da će novi investitori uopće obnavljati hotel.

Zbog svega toga oni traže pomoć nadležnih državnih tijela od kojih očekuju da hitno razvlaste Ostoju i Eltza jer ih smatraju odgovornima za velike štete nanijete turističkom imidžu Poreča. Za njih dvojicu te bi optužbe mogle biti i prilično neugodne jer je Ostoja član, a Eltz predsjednik Nadzornog odbora Riviere holding, tijela koje je zaduženo za kontrolu zakonitosti poslovanja te tvrtke.

Slučaj Gradska kavana – jedan od primjera štete koju je Riviera već napravila gradu Poreču

Riviera je u zamjenu za jedno gradsko zemljište gradu Poreču ustupila Gradsku kavanu, nekoć elitno okupljalište Porečana u centru grada, kojoj grad ni danas ne može ući u posjed jer je istu nekretninu pod nerazjašnjenim okolnostima ustupila građaninu Sefedinu Bilaliju. Grad je ne može koristiti zato što Bilalijev sin Ajder terasu te kavane koristi kao dio svog ugostiteljskog objekta, mašući sudskim dokumentima koji mu navodno na to daju pravo. Gradske vlasti smatraju da su u tom slučaju namjerno prevarene.