Objavljeno u Nacionalu br. 807, 2011-05-03

Autor: Tanja Simić

Bez budžeta do kinospektakla

'The Show Must Go On', film mladog redatelja Nevija Marasovića, krenuo je u kinodistribuciju vrlo ambiciozno, premda se radi o amaterskom filmu snimljenom gotovo za nula kuna

Trijumf u
Areni
Nevio Marasović prošlog
je ljeta svojim filmom
otvorio Filmski festival
u Puli, gdje je nagrađen
dvjema Zlatnim arenama,
nagradom kritike i
nagradom za najboljeg
debitantaTrijumf u Areni Nevio Marasović prošlog je ljeta svojim filmom otvorio Filmski festival u Puli, gdje je nagrađen dvjema Zlatnim arenama, nagradom kritike i nagradom za najboljeg debitantaU domaćoj se kinematografiji prošlog tjedna dogodila neobična stvar: u kinodistribuciju, i to vrlo ambicioznu, krenula je ZF drama “The Show Must Go On”, studentski film mladog redatelja Nevija Marasovića, snimljena gotovo bez budžeta. To je prvi put da se jedan komercijalni distributer odlučio za distribuciju takvog filma, i to toliko ambiciozno: “The Show Must Go On” prvi je domaći film s isključivo digitalnom distribucijom, a imao je i najšire kinootvaranje koje je ikad imao domaći film - istovremeno se počeo prikazivati u 12 kina u pet hrvatskih gradova, a uskoro kreće još u tri.


U Continental filmu, distributeru filma, kažu da su se za takvu distribuciju odlučili “zbog njegove moderne teme i intrigantnosti te zbog toga što se radi o jednom od najboljih filmova u zadnjih nekoliko godina”. “Taj je film svakako postao jedan od prioriteta na našoj distribucijskoj listi, među ostalim i zato što već neko vrijeme snažno podupiremo nezavisnu produkciju u kojoj se film Nevija Marasovića posebno ističe”, rekli su u Continental filmu. Na pitanje u kojoj je mjeri bilo riskantno odlučiti se za takav potez, pogotovo s obzirom na – prema službenim rezultatima – lošu gledanost Marasovićeve TV serije “Instruktor” emitirane ove godine na RTL-u, u Continental filmu kažu: “Svaki film koji se distribuira u kinima određeni je rizik. Nikad ne znate kako će publika reagirati na pojedini film pa tako jedna obična komedija može imati 100 tisuća gledatelja, a neka spektakularna akcija neće skupiti ni 10 tisuća. Sve ovisi o kvaliteti samog uratka, a film ‘The Show Must Go On’, premda je snimljen s više nego skromnim budžetom i premda ga je režirao dosad široj javnosti relativno anoniman redatelj, odiše svojom kvalitetom za koju se nadamo da će je i publika prepoznati.” Nevio Marasović, donedavno anonimni student filmske i TV režije na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, svojim se filmom izdvojio već na lanjskom Filmskom festivalu u Puli: osim što su se za taj žanr dosad odlučila samo dva redatelja, ni jedan nije s tako malim budžetom snimio film koji može konkurirati ostalima. U kojoj im mjeri može parirati bilo je vidljivo već prvog dana pulskog festivala koji je, osim renomiranih redatelja poput Grlića, Matanića i Sviličića, otvorio upravo tada anonimni Marasović. Iz Pule je, pak, otišao s dvije Zlatne arene, s nagradom kritike te nagradom za najboljeg debitanta. Nevio Marasović postigao je teško izvedivo: osim što je autor scenarija i redatelj, što su jedine stvari koje ga i inače ne bi ništa koštale, uspio je okupiti ekipu profesionalaca te postići da u njegovu filmu sudjeluju bez honorara. Film govori o reality showu tipa Big Brother, za čijeg trajanja u Europi počne rat. Budući da se radnja odvija u budućnosti i Hrvatska je članica EU, rat zahvati i nju, a producenti showa odluče stanare kuće zadržati u neznanju kako bi se show nastavio. Zahvaljujući showu, oni na kraju ostaju jedini preživjeli u Zagrebu, koji poput brojnih europskih gradova na kraju pogode nuklearni projektili. Glavne uloge u filmu igraju bivši supružnici Sven Medvešek i Nataša Dorčić te Marasovićevi kolege s Akademije poput Filipa Juričića i Amara Bukvića, a da odigraju kratke cameo role pristali su razni glumci i redatelji poput Igora Mirkovića, Sanje Vejnović i Mirana Kurspahića. Specijalne efekte, kojih u filmu ima u 80 posto scena, također su mu u slobodno vrijeme radili Saša Faraguna i Tom Vujnović iz produkcijske kuće Vizije, RTL im je ustupio Big Brotherovu kuću da snimaju u njoj, a producent Jozo Patljak prebacio im je film na filmsku traku kako bi ga se moglo prikazati na festivalu u Puli. Svi su oni pristali iz istog razloga - svidio im se scenarij. No teško da je itko od njih očekivao ovakav razvoj situacije. “Kad su me zvali da izgovorim nekoliko replika u filmu, mislio sam da idem u studentski film”, izjavio je Igor Mirković. “Kad su mi rekli da je to zapravo futuristički no-budget superspektakl s gomilom specijalnih efekata i animacija, ideja mi se učinila suludom. No kad sam vidio rezultat, shvatio sam da je sve ispalo mnogo luđe i ambicioznije negoli su najavljivali. Da skratim: ponosan sam što je mojih nekoliko replika dio jednog od najzanimljivijih debija koji se hrvatskom filmu ikada dogodio.”

EKIPA FILMA 'The
Show Must Go On' nakon
zagrebačke premijere;
Nevio Marasović sa
Svenom Medvešekom,
Alenom Bahorićem,
Gordanom Antićem i
Tomom Vujnovićem,
najužim suradnicima
na filmuEKIPA FILMA 'The Show Must Go On' nakon zagrebačke premijere; Nevio Marasović sa Svenom Medvešekom, Alenom Bahorićem, Gordanom Antićem i Tomom Vujnovićem, najužim suradnicima na filmuKao što Marasovićev studentski film izgleda profesionalno, tako je i promocija kinodistribucije odrađena na nivou: na televiziji se vrte foršpani, jumbo-plakati su polijepljeni po gradu, premijera je popraćena u većini medija, pa i u središnjem Dnevniku HTV-a. Međutim, medijska kampanja odrađena je na isti način na koji je snimljen i film – gotovo bez sredstava. “Dobili smo povratno neka sredstva od HAVC-a, kojima smo riješili dio dugova, a 150.000 kuna smo izdvojili za promociju – što je za promidžu filma u cijeloj Hrvatskoj ništa. Opet smo se ubili radeći, kao što je to bio slučaj s filmom, i opet nam je dobrovoljno pomogla hrpa ljudi. Moji prijatelji, PR stručnjaci, kreativci i dizajneri napravili su cijelu promidžbu besplatno i sve skupa smo radili kao ozbiljnu kampanju. Samo bez novca. Hrpa ljudi nam je ponovo izašla u susret i još me jednom iznenadilo koliko se sranja događa u ovoj zemlji, koliko ima pokvarenih i korumpiranih ljudi, a istovremeno koliko njih je za nešto što im se svidi spremno reći: Može, nema problema. Vani, koliko čujem od kolega, toga nema. To je lijepa strana ovog našeg mentaliteta. Oko filma se okupila jako lijepa ekipa dobrih i neiskvarenih ljudi i, koliko to god patetično zvučalo, to je doista tako. Svi su oni, skupa sa mnom, preko dana radili svoje redovne poslove, a navečer bismo se kao superheroji prebacivali na svoj noćni poziv”, priča Marasović, koji se već nekoliko godina bavi snimanjem TV reklama. Od posjećenosti njegova filma u kinima, kaže, ne očekuje ništa, a isti je princip pokušao primijeniti i s pulskim festivalom. “Odlazak u kina radi hrvatskog filma je zadnjih godina pao, a ljudi i općenito sve manje idu u kino. Naravno da se nadamo dobrim rezultatima, što je u slučaju Hrvatske već i brojka od 10.000 gledatelja, ali ne očekujem ništa. Probao sam ništa ne očekivati i kad je film išao u Pulu, jer takvo što nije često rađeno u Hrvatskoj i nisam znao kako će ljudi reagirati. Bio sam sretan što smo ga uopće uspjeli poslati na Pulu. Sada smo zapravo na neistraženom teritoriju: prvi idemo potpuno digitalno, idemo u dosta gradova, komercijalniji je film, drukčiji od drugih, ciljamo na mlađu publiku.” Kinodistribucija je, kaže, toliko kasnila zbog spleta okolnosti: kada je film prikazan u Puli, Marasović je već snimao svoj drugi projekt – TV seriju “Instruktor”, koju je emitirala RTL Televizija. Dogodila se, kaže, “glupa situacija” – nitko se nije imao vremena baviti filmom. “Mislili smo – lako ćemo, ali priprema promocije ipak traje. Mnogo nam je vremena otišlo i na pregovaranje s HRT-om, koji nas je tri mjeseca zavlačio i na kraju su nam ponudili sramotnu cifru. Ovo je valjda prvi domaći film koji neće ići na HTV-u. RTL je u konačnici otkupio film, i to pod odličnim uvjetima.

To je već treći put da su nam oni izašli u susret, ničim izazvani.” “Instruktor”, prva hrvatska mocumentary serija, u svijetu popularan format koji podrazumijeva snimanje u dokumentarnom stilu na temelju šturog scenarija i puno improvizacije glumaca, imao je službeno lošu gledanost, što Marasović objašnjava ovako: “Imali smo loš termin, a budući da su nas najviše ionako gledali klinci od 15 do 25 godina, oni su uglavnom seriju pratili na internetu. Tako smo imali paradoksalnu situaciju: službeno malu gledanost, a istovremeno 30.000 fanova na Facebooku – koliko imaju samo hit serije poput ‘Bitanga i princeza’. No mnogi seriju ni nisu shvatili: onima koji je nisu pratili od početka nije bilo jasno o čemu se uopće radi.” S ovim filmom, prvi je u Hrvatskoj koji je koristio toliko specijalnih efekata, zahvaljujući čemu je i uspio snimiti film za 200.000 kuna. Tako je u postprodukciji rješavao gotovo sve: povećavao broj vojnika, dodavao nebodere, helikoptere i avione koji nadlijeću grad, zapaljeni Cibonin toranj ili nuklearnu zimu. “To je ono što se nadam da će i naši filmaši shvatiti: specijalni efekti su bili skupi prije 10 godina, danas je mnogo jeftinije nešto dodati ili maknuti u postprodukciji nego plaćati statiste ili graditi kompletnu scenografiju. To nitko na svijetu više ne radi.” Sljedeći projekti koje planira su komorna drama sa samo dva lika koja bi se bazirala na dijalogu te komedija u kojoj bi u prvom planu bili Dalmacija i klapska glazba. “Ne mogu još o tome govoriti jer nisam ni počeo pisati scenarij, ali nitko dosad još nije u filmu iskoristio klape na način na koji ja planiram.

No film će definitivno biti za široke mase.” Važno mu je samo da mu se ovakav način snimanja filma ne ponovi: “To nije princip po kojem bi se trebali snimati filmovi, to se dogodilo sad i nikad više. To je kao da nekoga zamoliš da te odbaci do Velike Gorice i onda ga nakon toga svaki dan moliš to isto. Idući film želim raditi na normalan način i u normalnim uvjetima. Oko ovog smo se stvarno svi polomili, a tako se ne bi trebalo raditi.”

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika