BEND IZ TRBOVLJA objavio je 20-ak albuma takozvane industrijske glazbe, a na slici članovi - čiji se identitet krije iza pseudonima Eber, Saliger, Dachauer i Keller, igraju šah za četvero na Vršiču 2003. godineSlovenski Laibach, najkontroverznija multidisciplinarna grupa u bivšoj Jugoslaviji, koja je metodom retroavangarde upozoravala na apsurdnost rigidnog ustroja bivše države te se obrušavala na kult ličnosti i autoritarnu koncepciju društva, ponovo je u Zagrebu gdje će u petak u Hrvatskom domu likovnih umjetnika - HDLU otvoriti retrospektivnu izložbu “Ausstellung Laibach Kunst 1980. -2011.”. Izložba ima podnaslov “Ceci n’est pas Malevich”, otvara se u povodu 30. godišnjice rada grupe i na njoj će biti predstavljeni njihovi najvažniji radovi od ranih ‘80-ih prošlog stoljeća do danas. Kustosi izložbe su Jasmina i Darko Bavoljak iz Art de Facta, a bit će izložene multimedijske instalacije, uljane slike, grafike, fotografije i razni dokumenti, napravljeni tipičnim laibachovskim jezikom. Na otvorenju će izvesti i kratki zvučni performans, a održat će i koncert 21. svibnja s aktualnim programom Revisited u dvorani Boogaloo, bivšem RANS-u Moša Pijade, gdje su 1983. u sklopu zagrebačkog Muzičkog biennalea imali inkriminirani nastup, koji je policija prekinula i zabranila.

DETALJ S INSTALACIJE NA KOJOJ JE TREĆI frontman Laibacha Tomaž Hostnik, koji je imao zadnji nastup u Zagrebu prije nego što je učinio ritualno samoubojstvo 1982.Karijeru Laibacha u ‘80-ima pratile su brojne političke zabrane, najviše zbog pseudonaci estetike te ideološke strukture grupe, koja je funkcionirala po jednostavnom, ali u to vrijeme neshvaćenom ili krivo shvaćenom načelu: totalitarnu ideologiju treba potkopati ne parodijom ili subverzijom nego identifikacijom s tim istim kodovima. S nekolicinom istomišljenika poput slikarske grupe Irwin, Teatra Sestara Scipion Nasice i drugih osnovali su pokret Neue Slowenische Kunst, a zatim i utopističku imaginaru državu NSK koja ima svoje ambasade, putovnice i poštanske marke postavši jedan od najoriginalnijih kulturnih fenomena s kraja 20. stoljeća.

NACIONAL: Laibach je poznatiji po svojim provokativnim koncertima nego po izložbama. Što ćete izložiti u HDLU u Zagrebu?
- Sigurno nećemo izložiti Maljevičev crni križ, a i slike, koje ćemo izlagati, nisu klasične, nego više vizualni manifesti, Laibachovi programi. Izložit ćemo cijelu paletu različitih Laibachovih motiva i radova, koji su nastajali u različitim razdobljima, ali najvažnije stvari ipak potječu iz prve polovine 80-ih. Izložit ćemo i nekoliko instalacija, koje još nismo prikazali u Hrvatskoj. U galeriji PM postavit ćemo one iste slike, koje smo prvi put predstavili u toj galeriji 1983. godine, kada je izložba iznenadno zatvorena nakon tri dana. Te su slike jezgra i definicija naše poetike i jezika. Predstavit ćemo i nekoliko radova, koji su bili posebno napravljeni za tu izložbu, a govore o odnosu Laibacha i Zagreba, te o našim povijesnim dogodovštinama u Zagrebu.

NACIONAL: Je li točno da je Laibach nastao kao likovna grupa, a tek je kasnije, osnivanjem NSK, to mjesto prepustio likovnoj grupi Irwin?
Jasmina i Darko Bavoljak, kustosi retrospektivne izložbe Laibacha u Zagrebu, iz umjetničke organizacije Art de Facto, koji su inicirali i pomogli pri organizaciji ovog vrlo zahtjevnog projekta Laibach je nastao 1980. godine kao multidisciplinarna grupa i tada smo puno ideja crpili i iz povijesti i teorije likovne umjetnosti. U početku 80-ih postavili smo u Ljubljani, Beogradu i Zagrebu nekoliko malih, ali bitnih izložbi, gdje su kao ekvivalentan dio instalacije članovi grupe obično odsvirali i zvučni performans. S osnivanjem Neue Slowenische Kunsta 1984. mi smo se usmjerili prema ideologiji i popularnoj kulturi, te u skladu s tim i prema koncertima i turnejama, a grupa Irwin je unutar NSK preuzela ulogu dvorskih ili državnih slikara, tzv. kroničara ideologije. Upotrebljavali su sve bitne motive Laibacha, koje su s vremenom preuzeli i transformirali u svoje ikone, odnosno u art-historijske motive. Neue Slowenische Kunst je u takvom obliku uspješno funkcionirao do 1992., kada se taj pokret počeo polako gasiti, a svaka od grupa iz NSK nastavila je samostalno razvijati svoj medij. Suradnja između grupa donekle je postojala i u 90-ima te kasnije, ali nije bila toliko organska kao što je bila u 80-ima.

NACIONAL: Laibach se nikada nije prestao baviti vizualnim aspektom, samo što dugo vremena niste izlagali. Tko vas je aktivirao?
- Prije nekoliko godina aktivirala nas je Moderna galerija iz Ljubljane tako da smo imali izložbu u Maloj galeriji, a zatim u Birminghamu, Mariboru i u Łodzu. Prošle godine je Međunarodni grafički centar u Ljubljani detaljno predstavio prvih deset godina multimedijskog rada grupe izložbom "Gesamtkunst Laibach 1980 - 1990", a u rujnu smo za 30. godišnjicu pripremili veliku instalaciju u rodnom Trbovlju, u Delavskom domu Trbovlje gdje je Laibach 1980. naletio na zabranu lokalne vlasti. Nedavno se zatvorila i do sada najveća izložba Laibach Kunsta u Sloveniji. A sada, 30 godina nakon naše izložbe u Zagrebu, spremni smo izgleda i za Dom HDLU.

NACIONAL: Kakvu je ulogu odigrao Zagreb u formiranju karijere Laibacha?
Instalacija 'Artist Persceptive' u Umjetničkoj galeriji u Mariboru 2011. Veliku. U prvoj polovini '80-ih u Zagrebu je postojala generacija vrlo lucidnih muzičkih i kulturnih kritičara, okupljena uglavnom oko omladinskog tjednika Polet, koji su bili u stanju duhovito reflektirati naše akcije. U Lapidariju 1982. imali smo jedan od prvih pravih koncerta, a iduće godine dogodio se i naš inkriminirani nastup na Muzičkom biennaleu, zbog kojeg je kasnije došlo do petogodišnje zabrane grupe. U Zagrebu smo od 1982. do danas nastupali barem dvadeset puta, što nije malo. Skoro kao Oliver Dragojević u zadnje tri ili četiri godine u Ljubljani.

NACIONAL: Zašto je 1983. zabranjena vaša izložba u Galeriji PM nakon samo tri dana, a zatim je zatvorena i galerija?
- Izložbu je inicirao umjetnik Sven Stilinović i njegov krug i ona se očito nekome nije svidjala pa je došlo do pritisaka na upravu PM-a, koja je navodno odlučila da je treba što prije zatvoriti. Najvjerojatnije je najopasnija bila naša slika "Natura Morta", koju ćemo sad opet predstaviti u galeriji PM-a. Osobni ukus je totalitarna dimenzija "demokratske" percepcije svijeta i, što se nas tiče, trebalo bi ga zabraniti.

NACIONAL: Možete li nam ispričati detalje o zabrani koncerta na Muzičkom biennaleu 1983. u tadašnjem RANS-u Moša Pijade?
- Mi smo za nastup na Biennaleu u travnju 1983. pripremili odličan multimedijski koncert kakav dolikuje takvoj eminentnoj manifestaciji. Ali naš se nastup nekome nije svidio i uskoro su došli redari, organizatori, policija i na kraju vojska, koja je prekinula koncert. No unatoč zabrani koncert je trajao skoro do pet sati ujutro. Jedan od spornih momenata tog našeg nastupa navodno je bila kombinacija dokumentarnog 35mm filma Milana Ljubića "Revolucija još traje" iz 1971. o uspjesima bivše Jugoslavije i super 8mm pornića, koji se istodobno projicirao na 35mm film. Sve je pratio klasični laibachovski zvučni zid, koji smo posebno pripremili za liberalni, avangardni Biennale. Uskoro se digla hajka i nakon našeg nastupa je Predsjedništvo Republičke Konferencije Saveza socijalističke omladine Hrvatske na sastanku, kojem su prisustvovali, među ostalim, članovi Predsjedništva Stipe Orešković i Mirjana Rakela, zatim predstavnici Socijalističkog saveza radnog naroda, te direktori RANS-a Moša Pijade i Muzičkog biennalea Zagreb '83., usvojilo zaključak da je grupa Laibach u svome nastupu "tendencioznom montažom svoga video showa, mimo dogovorenog sadržaja programa, emitirala montažu sekvence video showa s neprihvatljivim i nedoličnim sadržajem, te tako učinila ozbiljan programski promašaj i političku provokaciju". Zatim je o svemu informirano Predsjedništvo slovenske omladine kako bi zajednički utvrdili odgovornost za nastup grupe Laibach te poduzeli konkretne mjere. Hrvatska omladina je na kraju zaključila, kako stoji u njihovu tadašnjem "saopćenju", "da će u narednom razdoblju analizirati idejna kretanja u kulturnom, a napose u muzičkom stvaralaštvu mladih". Nakon tih zbivanja Laibach je u Sloveniji službeno zabranjen do daljnjega.

NACIONAL: U Zagrebu je svoj zadnji nastup imao i tadašnji frontman Tomaž Hostnik, samo desetak dana prije nego što je izvršio najavljeno samoubojstvo. Kako je on utjecao na izgled, zvuk i stavove grupe?
Fotografija je snimljena na koncertu u Ljubljani kada je pokojni pjevač dobio bocu u glavu i nastavio pjevati Tomaž Hostnik je bio treći frontman Laibacha. Njegov zadnji nastup je bio 11. prosinca 1982. u Zagrebu, u tadašnjem RANS-u Moša Pijade, gdje su nas ponovo za vrijeme koncerta posjetila vojna lica, ali sada zbog upotrebe vojničkih dimnih bombi. Stroj za maglu je bio rijetkost, pa smo na sceni upotrebljavali dimne bombe, koje smo prošvercali dok smo služili vojni rok. Prošvercali smo i jugoslavenske vojne uniforme, koje smo - pomalo prekrojene - nosili na bini, kao i kasnije na "Turneji po Okupiranoj Evropi '83.". Oficiri su se raspitivali zbog čega upotrebljavamo bombe i uniforme, a mi smo im objasnili da se Laibach bavi vojnom tematikom. Unatoč kaosu, koji je nastao zbog tih bombi i posjeta vojske, nekako smo uspjeli odsvirati koncert do kraja. Tomaž je nekoliko dana nakon tog koncerta izvršio ritualno samoubojstvo, ali definitivno ne zbog tog koncerta. Razlozi za taj njegov posljednji čin još nisu posve jasni, ali izgleda da je njegova odluka bila prije svega intimno-metafizičke naravi. Mi funkcioniramo kolektivno i anonimno, po principu industrijske produkcije i totalitarizma. Članovi po pravilu nemaju svog imena i skriveni su iza četiri pseudonima: Eber, Saliger, Dachauer i Keller. Tek nakon smrti ili odlaska iz grupe dobivaju nazad svoje ime. Tako i Hostnik, koji je za ideološko i estetsko formiranje Laibacha apsolutno bio bitan član. On je bio pravi vojnik ideje - njegov jedini lapsus bilo je prerano samoubojstvo. Ali svaki je član Laibacha zamjenjiv.

NACIONAL: Kako biste današnjim generacijama, kojima je Josip Broz Tito samo jedan od likova iz povijesti, definirali svoju ideologiju, likovnu poetiku i možda punk filozofiju?
- Za punk filozofiju nismo sigurni, ali definitivno je bilo i ponešto zdravog punka u našoj tadašnjoj praksi. Interesantno je da nas danas jako mladi ljudi pitaju zašto imamo toliko vojne tematike u svom radu, osobito one povezane s Drugim svjetskim ratom. Njima odgovaramo da je to zbog romantične nostalgije i zbog dovršene estetske formacije tog razdoblja. Sve kasnije ratove, uključujući i ove nedavne balkanske, teško konzumiramo i reflektiramo, zbog potpunog manjka bilo kakve estetske svijesti njegovih aktera. Kad već mora biti rata, neka barem bude brutalno lijep i seksi. Ako im to ne kaže ništa, onda im obrazložimo da smo isti kao Lady Gaga, samo što smo krvavi ispod kože, a ne samo na njoj.

NACIONAL: Kako vam se iz današnje perspektive čini značaj NSK pokreta iz osamdesetih?
- Čini nam se kao jedan značajan dio kulturno-političke povijesti iz prošlog stoljeća, ali koji je otvorio mnoga vrata u ovo stoljeće.

NACIONAL: S padom socijalizma i osamostaljenjem Slovenije okrenuli ste se novim temama - kapitalu, tržištu, religiji itd. Je li vam i to bilo jednako inspirativno kao komunizam?
- Kapitalizam kao tema je svakako kompleksniji od komunizma - što ne znači da je nužno i veći. Laibach je svoju teorijsku paradigmu izgradio na univerzalnim vrijednostima, koje su primjenjive u svakom sustavu, ne samo u komunizmu ili kapitalizmu. Laibach u svom radu analizira odnos između umjetnosti i politike, kulture i ideologije a taj je odnos jednako intrigantan u komunizmu kao u kapitalizmu. Totalitarno je za nas "sveobuhvatljivo", a najsveobuhvatljivija je religijska ideologija kapitala. Tu je već riječ o potenciranom totalitarizmu.

NACIONAL: Pratite li aktualnu politiku u Sloveniji gdje su prilično izvjesni skori izbori?
- Pratimo, ali ne strastveno. Kakve veze ima demokracija ako treba odlaziti na izbore gotovo svaki drugi mjesec, kao što se sad događa u Sloveniji? Izbori u tom kontekstu nisu ništa drugo nego prazan simbol moći slobodnog čovjeka, da pravi budalu od sebe. Osim kod prosječnog glasača, gdje taj argument ne vrijedi; oni su već sami po sebi najbolji argument protiv smisla i vrijednosti izborne demokracije. Države, kakva je Slovenija, ili Hrvatska, ionako bi trebalo ukinuti dok se potpuno ne obrukaju i postanu komične jer su za tragediju premale.

NACIONAL: Iako sebe ne smatrate kontroverznim bendom, vašu karijeru obilježili su skandali i zabrane. Kako to tumačite?
- Zabrane nas vole, a mi volimo da nas ljudi mrze. Mržnja je iskrenija emocija od ljubavi. Možda smo u tome staromodni, ali se tako osjećamo korisniji.

NACIONAL: Budući da ste 2000. predstavljali Sloveniju na EXPO-u u Hannoveru, znači li to da ste postali dio kulturnog establišmenta?
- Mi sa Slovenijom nikada nismo imali problema - možda je Slovenija više imala problema s nama. Svakako smo dio nacionalnog slovenskog tijela, jer tamo živimo i radimo. Ali po svom uvjerenju, sadržaju i praksi mi smo i transnacionalan projekt, a u tom smislu možemo biti, ako zatreba, i veći Hrvati od Hrvata. A što se bilo kakvog establišmenta tiče, ako se bazira na takvima kao što smo mi, onda sigurno neće dugo postojati.