Rat protiv terorizma ni približno nije gotov - bin Ladenov zamjenik, Egipćanin Ayman al Zawahiri, glavni operativac u vrhu organizacije još je živ, pa se mogu očekivati nove terorističke akcije Osama bin Laden rodio se 1957. godine u saudijskom glavnom gradu Riyadhu kao 17. sin budućeg milijardera Mohammeda bin Ladena, oca pedesetero djece. Klan bin Laden potječe iz istočnog Jemena gdje prevladava stroga vehabijska forma islamskog vjerovanja. Tamošnji ljudi žive primitivnim životom, ne prihvaćajući tekovine moderne civilizacije koje do njih i jedva dolaze.

Nakon što se preselio u Saudijsku Arabiju Mohammed bin Laden se počeo baviti građevinskim poduzetništvom. Kao sve uspješniji poduzetnik uspio je stvoriti snažne veze na saudijskom dvoru, neko vrijeme bio je i ministar u saudijskoj vladi, te se fantastično obogatio. U trenutku njegove smrti 1967. godine bogatstvo mu se procjenjivalo na pet milijardi dolara. U tom velikom poslovnom carstvu Osama bin Laden imao je udio koji se procjenjuje na 250 milijuna dolara.

Dok se većina drugih članova obitelji uklopila u saudijsko društvo, prihvativši realnost moderne Saudijske Arabije, Osami bin Ladenu ono što se događalo u toj zemlji nije se svidjelo. Njegovi rođaci primijetili su vrlo rano da se Osama bin Laden u mnogim stvarima razlikuje od ostalih, da je u neku ruku i "crna ovca" obitelji, možda dijelom i stoga što je bio sin posljednje i najmanje cijenjene supruge svojeg oca, pa u obitelji nije osobito kotirao. Bio je religiozniji od ostale braće, tradicionalniji, pa je, iako nikada nije živio u Jemenu, odakle je potjecala obitelj, gajio tamošnje tradicije. Zamijećeno je da se često odijevao kao da je pripadnik jemenskog plemena Hadrahi, te nosio ritualni bodež plemena iz kojeg potječe klan bin Laden. Posebno se okrenuo vjeri kada je poduzeće njegova oca obnavljalo džamije u Meki i Medini, a potpuno nakon očeve smrti.

Osama bin Laden studirao je ekonomiju i upravljanje poduzećima na sveučilištu "Kralj Abdul Aziz" u saudijskom gradu Jeddi, te je na tom sveučilištu upoznao šeika Abdallaha Azzama, koji ga je počeo uvjeravati i u nužnost i neizbježnost novog džihada, svetog rata protiv bezbožnika, bez kojeg Arapi i muslimani ne mogu ostvariti svjetsku slavu.
Napokon, 1979. godine Osami bin Ladenu se prvi put konkretno pružila prilika da sudjeluje u ratu, koji je imao karakteristike džihada. Potkraj 1979. Sovjetski Savez je izvršio invaziju Afganistana, gdje su htjeli pomoći prosovjetskim snagama na vlasti. Ipak, 120.000 sovjetskih vojnika, raspoređenih u Afganistanu nije uspjelo pokoriti zemlju, nego je to animiralo tamošnja afganistanska plemena da započnu gerilski rat protiv sovjetske vojske. Nepovezane plemenske grupe počele su se okupljati u zajednički islamski front.
Afganistanski mudžahedini, kako su se nazivali, shvaćali su rat protiv sovjetske armije vjerskim ratom, a tako su ga shvaćali i mnogi ljudi u arapskom i islamskom svijetu, te su pružili pomoć muslimanskoj braći u Afganistanu. U Afganistan je krenuo i Osama bin Laden, te se tamo počeo baviti vojnim inženjerskim poslovima, ali i organiziranjem gerilskih postrojbi. Budući da je i sam bio enormno bogat, te je svoje osobne financije koristio za pomaganje afganistanske borbe, bio je izuzetno pogodna osoba da organizira financijsku pomoć afganistanskim borcima i od drugih bogatih Arapa i muslimana, te je postao nekom vrstom organizatora financiranja i šire međunarodne pomoći mudžahedinima.
Tokom vremena Osama bin Laden postao je i vojni zapovjednik, bio je na čelu gerilske skupine od 20.000 odlično naoružanih i discipliniranih ljudi, među kojima je bilo mnogo mudžahedina iz drugih islamskih zemalja, pa je tu stvorena jezgra njegove kasnije organizacije. No kako je to još bilo doba hladnog rata, Amerikanci su počeli pomagati afganistanske mudžahedine, koji su se borili protiv sovjetske vojske. Tada je i sam Osama bin Laden, navodno dobio vojne instrukcije od stručnjaka CIA-e.

Skriven u kući usred milijunskog grada - Kuća u kojoj je sa svojom mladom suprugom, sinom i dvojicom kurira svoje posljednje trenutke proveo Osama bin Laden izgrađena je prije pet godina, a nalazila se usred milijunskog grada Abbottabada Kad se Osama bin Laden vratio u Saudijsku Arabiju, tamo je dočekan kao heroj. Vratio se na neko vrijeme obiteljskim poslovima, te oformio humanitarnu organizaciju za veterane iz afganistanskog rata, koji će kasnije odlaziti na druga bojišta, mnogi i u Bosnu, Čečeniju, Somaliju, čak i na Filipine, svugdje gdje su se muslimani borili protiv bezvjernika. Uvjeren da je već započeo svjetski rat islama i bezvjernika, jako ga je smetalo što je istodobno zamjećivao kako se mijenja taj islamski svijet, za koji se on bori. Za njega je prijelomni događaj bio Zaljevski rat, kada je saudijska vlada dopustila Sjedinjenim Državama da u Saudijsku Arabiju pošalju stotine tisuće svojih vojnika, kako bi pokrenule rat protiv druge islamske zemlje Iraka. Zbog toga je javno kritizirao saudijsku kraljevsku obitelj, oduzeto mu je saudijsko državljanstvo, a čak ga se i vlastita obitelj odrekla. U travnju 1991. preselio se u Kartum, glavni grad Sudana. Tamo se, također, počeo baviti građevinskim poslom, ali i organiziranjem istomišljenika za vjerski rat džihad, sada ne više protiv SSSR-a, koji je - uostalom - 1991. prestao postojati, nego protiv najveće sile svijeta, protiv Sjedinjenih Država.

Osama bin Laden je oko sebe počeo okupljati najfanatičnije i najsposobnije ljude koji su mogli sudjelovati u vrlo složenim operacijama, te u njima bili spremni poginuti za islam. Takvi su mu ljudi bili potrebni za ono što je želio postići, a to je udariti na američke ciljeve i interese. Je li on osobno planirao sve akcije u tehničkom smislu, još nije poznato, ali da ih je financirao i organizirao, američke tajne službe smatraju izvjesnim. U svakom slučaju stvorio je novi koncept povezivanja najradikalnijih terorističkih grupa, i onih iz Alžira, i onih iz Egipta i Sudana, i iz Saudijske Arabije i Jemena, Libanona i Afganistana. Prvi poznati napad na američki cilj za koji se zna da ga je Osama bin Laden organizirao bio je pokušaj napada na američke vojnike u Jemenu 1992. Sudjelovao je i u napadu na američke vojnike početkom 1993. godine u Somaliji. Potom je u veljači 1993. izveo prvi spektakularan napad na američkom tlu.
Njegovi su ljudi 26. veljače 1993. godine aktivirali snažnu autobombu, skrivenu u kombiju, koji su parkirali u podrumskoj javnoj garaži nebodera World Trade Centera u New Yorku. Bomba je potresla oba nebodera, izazvala požar koji se dosta brzo proširio, ali je ipak ugašen, pa je izbjegnuta katastrofa koja bi izbila da se požar proširio na neboder.
Izvršio je još neke napade, a planirao je i spektakularan napad nad Pacifikom. Namjeravao je 1995. istodobno oboriti paklenim strojevima 11 američkih putničkih aviona nad Pacifikom, no njegov plan izjalovio se kada je razotkrivena radionica za njihovu izradu u filipinskom glavnom gradu Manili.

Godine 1996. preselio se u Afganistan, gdje je nakon nakon pada promoskovskog režima formirana afganistanska vlada, no, do tada u borbi protiv SSSR-a složni afganistanski mudžahedini posvađali su se, pa je izbio građanski rat među raznim plemenima i grupama. Posebno su se teške borbe vodile oko glavnog graga Kabula, koji je tada uvelike razrušen. U tim sukobima poginulo je oko 20.000 ljudi. To je trajalo sve dok se na jugu zemlje, u Kandaharu nije pojavila jedna nova grupa - talibani.

Osamini ljudi 26. veljače 1993. godine aktivirali su snažnu autobombu, skrivenu u kombiju koji su parkirali u javnoj garaži World Trade Centera, došlo je do požara, no izbjegnuta je katastrofa Talibani su počeli djelovati potkraj 1994. godine kao mala grupa radikalnih studenata, nezadovoljnih tadašnjim afganistanskim podjelama. Vođa talibana je mula Mohammed Omar, koji je u borbama sa sovjetskom vojskom osamdesetih godina izgubio oko, koji je također studirao u Pakistanu, te postao mistik. Početkom rujna 1996. ušli su u Kabul, proglasivši se legalnom afganistanskom vladom. Osama bin Laden ocijenio je da su mu talibani bliski, jer su u svojem shvaćanju islama bili vrlo radikalni. Stupio je u kontakt s njima, prešao na njihovu stranu te se preselio u Kandahar, da bude u blizini vrha talibanskog pokreta. U svojem radikalizmu u Afganistanu su zabranili ženama raditi ili pohađati škole, zabranili su svima da se bave bilo kakvom zabavom ili sportom, muškarcima da se briju, zabranili su televiziju, filmove, novine, glazbu, a zapadnu civilizaciju u cjelini smatrali su smrtnim neprijateljem, pa im je cijeli projekt Osame bin Ladena, uništavanja Zapada terorom, bio prihvatljiv. Tako je u Afganistanu dobio sigurnu bazu u kojoj je mogao planirati svoje daljnje akcije.
Godine 1997. prvi put je izišao u javnost. Dao je jedan intervju, koji je kasnije prenijela američka tv-mreža ABC, u kojem je opravdao svoje akcije protiv Sjedinjenih Država, rekavši da Amerika zavređuje da bude cilj terorističkih napada, jer je ona sama "najveći terorist na svijetu". Objasnio je zašto napada Ameriku objavivši listu zločina koje je Amerika navodno napravila, a to su okupacija svetih islamskih mjesta na Arapskom poluotoku, pljačkanje arapskih bogatstava, naređivanje arapskim vođama što da rade, ponižavanje Arapa, teroriziranje njihovih susjeda, stvaranje baza u islamskom svijetu s kojih se napadaju braća muslimani.

U veljači 1998. objavio je kletvu protiv Amerike, fetvu, a to je bila neka vrsta objave rata Sjedinjenim Državama u kojoj je rekao da "svaki musliman ima osobnu obavezu da krene u sveti rat protiv Sjedinjenih Država i ubija Amerikance i njihove saveznike". Na kraju fetve rekao je da je to "u skladu sa željama Svemogućeg Boga", te da "svaki musliman, koji vjeruje u Boga i želi biti nagrađen, treba ispuniti Božju naredbu". Nakon objavljivanja ove fetve održao je konferenciju za štampu, na kojoj je rekao da će se "uskoro čuti dobre vijesti".
Njegovi su ljudi izvršili novi spektakularni napad sedmog kolovoza 1998. gotovo istodobno eksplodirale bombe u neposrednoj blizini ambasada Sjedinjenih Država i u kenijskom glavnom gradu Nairobiju, i u tanzanijskom glavnom gradu Dar es Salaamu. U Nairobiju je bilo 213 mrtvih, od toga 12 Amerikanaca, te čak oko 4300 ranjenih, a materijalna šteta bila je golema. U Dar es Salaamu poginulo je 12 osoba, nije bilo američkih žrtava, a šteta je bila nešto manja. Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Billa Clintona ocijenio je tada da je "Osama bin Laden najopasniji svjetski terorist, koji djeluje izvan državnih struktura".
Sjedinjene Države tada su prvi put zatražile od talibana da im izruče Osamu bin Ladena, ali su talibani to odbili. Ipak, bilo je to u vrijeme kada su talibani počeli s pokušajima da se izvuku iz međunarodne izolacije od prvog trenutka kada su osvojili vlast u Kabulu. Njih su priznale samo tri zemlje - Pakistan, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, oni nisu uspjeli preuzeti sjedište u Ujedinjenim narodima od prethodne vlade. Talibani su se našli u općoj izolaciji, djelomično i zato što SAD, zbog gostoprimstva Osami bin Ladenu, Afganistan smatraju za zemlju koja podržava svjetski terorizam. Ujedinjeni narodi su 1999. godine uveli stroge sankcije Afganistanu, no talibani ni na te sankcije nisu željeli popustiti, pa je tako bin Laden ostao zaštićen u Afganistanu da pripremi novu spektakularnu akciju, koja je izvedena u jemenskoj luci Aden 12. listopada 2000. godine. Tamo je teško oštećen supermoderni američki razarač Cole eksplozivom, skrivenom na malom brodiću s teroristima samoubojicama, koji se prikrao usidrenom američkom brodu.

Prvi put se o Bin Ladenu ponovno govorilo u nedjelju 9. rujna 2001., zbog događaja u sjevernom Afganistanu. Legendarnog zapovjednika antitalibanske koalicije Mashooda došla su u njegovom stožeru intervjuirati dvojica televizijskih novinara. Kada se Mashood namjestio da počne odgovarati na pitanja aktivirali su pakleni stroj, koji je bio sakriven u televizijskoj kameri. Poginula su obojica lažnih novinara, zapravo bin Ladenovih terorista-samoubojica, jedan Mashoodov suradnik, dok je Mashood teško ranjen.
Dva dana kasnije, 11. rujna 2001. godine uslijedio je napad na nebodere World Trade Centera u New Yorku i Pentagon. Četiri putnička aviona, koja su oteta iznad Sjedinjenih Država, iskorištena su za najveći teroristički napad na Sjedinjene Države u njihovoj povijesti. Od prvog trenutka sumnja da stoji iz tog nedjela pala je na Osamu bin Ladena, a kasnija istraga FBI-ja pokazala je da je sumnja bila opravdana, jer je od 19 terorista samoubojica, koliko ih je bilo u četiri oteta aviona, barem deset imalo izravne ili neizravne veze s bin Ladenom. Uostalom, i sam je bin Laden u javnoj poruci svijetu obznanio da je on taj teroristički akt organizirao i naredio. Američka vlada je odlučila odgovoriti na taj krvavi teroristički akt proglasivši "Rat protiv terorizma", a u svojem prvom obraćanju naciji 11. rujna navečer američki predsjednik George W. Bush dao je do znanja da u kažnjavanju krivaca "Sjedinjene Države neće praviti razliku između onih koji su to počinili i onih koji su počinitelje skrivali ili štitili".
Počela je potraga za bin Ladenom. Amerikanci su ga deset godina pokušavali pronaći i ubiti, tražile su ga i razne druge svjetske obavještajne službe. Posljednji zapadnjaci koji su bin Ladena vidjeli uživo bili su ujesen 2001. godine američki vojni obavještajci, koji su tijekom američkog napada na Afganistan vodili operaciju američkih i afganistanskih snaga protiv talibana i pripadnika Al Qaede u području Tora Bora.

Posljednjih godina izvještaji su govorili da se skriva u plemenskom nedostupnom području afganistansko-pakistanske granice. Bin Laden je u neredovitim razmacima objavljivao video ili audiosnimke, a jedna takva njegova videosnimka prije nekoliko godina upravo to je i dokazivala. Bin Laden se dao snimiti ispred nekih stijena, a jedan američki geolog proučivši uspio je točno locirati jedno usko područje Afganistana u neposrednoj blizini granice s Pakistanom gdje je snimka napravljena. Nakon toga bin Laden je prestao s objavljivanjem videosnimaka na kojima se vidi bilo kakav okoliš. U nekoliko navrata pojavljivale su se i vijesti da je umro, to je objavio jednom prilikom i pakistanski predsjednik Pervez Musharraf, a prije nekoliko godina takva je vijest stigla i iz nekih francuskih obavještajnih izvora, no, tim se vijestima nije vjerovalo.