HDZ ne želi pretjerati u napadima na HSS jer ga, kao i SDP, nastoji pridobiti za postizbornu koalicijuPunih tjedan dana nakon što je u Nacionalu otkrivena jedna od najvećih afera nove vlasti, potpisivanje tajnog ortačkog ugovora Strahimira Filipovića, Stipe Gabrića Jambe i Mirka Obrvana o kupnji Građevinskog poduzeća Dubrovnik, niti jedna državna institucija, Vlada i politička stranka nisu se očitovali o objavljenim dokumentima. Pismom Nacionalu oglasio se tek Marinko Filipović, direktor Državne agencije za zaštitu štednih uloga i sanaciju banaka i predsjednik Nadzornog odbora Dubrovačke banke, inače otac Strahimira Filipovića, jednog od tajnih ortaka. Marinko Filipović tvrdi da nije imao pojma da njegov sin sklapa tajni ortački ugovor o kupnji tvrtke koji je trebao potvrditi Nadzorni odbor kojemu je on na čelu. Marinko Filipović međutim ne opovrgava postojanje tajnog ugovora i kaže kako je, nakon što je saznao za njegovo postojanje, uvjerio svog sina Strahimira da ga mora razvrgnuti. Ohrabren sveopćom šutnjom, Filipović, koji se tako naivno i neuvjerljivo brani, prijeti da će protiv Nacionala podići sudsku tužbu. I po tomu, kao i po svemu drugome, novi skandal u Dubrovačkoj banci neodoljivo podsjeća na izvornu aferu s tajnim ortačkim ugovorom iz 1998. Tada je Nacional otkrio da su petorica tajnih ortaka: Neven Barač, Miroslav Kutle, Zoran Luburić, Vinko Brnadić i Ivić Pašalić, tajnim ugovorom dogovorili preuzimanje u vlasništvo cijele Dubrovačke banke. Nakon Nacionalova otkrića, kao i ovih dana, dugo se nitko nije oglašavao. Unatoč pokušajima da se afera zataška, skandal tajni ortački ugovor HDZ-ovih moćnika ubrzo se prometnuo u aferu koja je potresla Hrvatsku i koja je označila početak kraja hadezeovskog režima. HSS i ostale stranke vladajuće koalicije, kao što je Nacional predvidio, ništa nisu naučile iz prve afere u Dubrovačkoj banci. Stoga ponavljaju istu pogrešku kao i HDZ, priželjkujući valjda da će cijeli skandal pasti u zaborav. Pri tomu ih uopće ne zabrinjava što je njihov stranački kolega i partner upleten u tako prljavu aferu.

Reagiranje vladajućih stranaka i oporbenog HDZ-a izostalo je jer i jedni i drugi žele postizbornu koaliciju s HSS-om Jambo i Obrvan ne bi nikada potpisali tajni ugovor sa Strahimirom Filipovićem da konačnu odluku o prodaju GP Dubrovnik nije donosio njegov otac U HSS-u su se opravdavali da predsjedništvo stranke nije u međuvremenu zasjedalo tako da nije moglo zauzeti stajališta. Iz Vlade, premda je to pismeno zatraženo, do ponedjeljka uvečer također nije stigao nikakav odgovor. I u strankama vladajuće koalicije samo sliježu ramenima: premda se svi zgražaju nad onim što su učinili Marinko i Strahimir Filipović, nitko se od nije usudio postaviti pitanje odgovornosti za tu aferu. Razlog: strah da će razgoropaditi predsjednika HSS-a Zlatka Tomčića. Posebno je preplašen SDP: boji se da će se, ako otvori to pitanje, Tomčić razljutiti i za kaznu okrenuti leđa vladajućoj koaliciji i preseliti se u HDZ-ov tabor.

Da je u nekoj drugoj državi dva mjeseca prije izbora izbila takva afera, opozicija ne bi propustila priliku: uništila bi krivce skandala, a stranku čiji su članovi upleteni u nemoralne rabote birači bi teško kaznili. U Hrvatskoj se ništa od toga neće dogoditi. Opozicija nije ni pokušala iskoristiti tu aferu da dodatno ocrni stranke vladajuće koalicije. U HDZ-u objašnjavaju da se nisu željeli uplitati u tu aferu kako ne bi ispalo da se ponovno okomljuju na Stipu Gabrića Jambu kojega su nedavno izbacili iz stranke. Pravi je razlog posve nešto drugo. HDZ ne želi pretjerati u napadima na HSS jer ga, kao i SDP, nastoji pridobiti za postizbornu koaliciju. Dugoročno gledano takvo progledavanje kroz prste HSS-u može biti pogubno ne samo za SDP i HDZ nego i za HSS.

A slučaj u koji su upleteni Marinko i Strahimir Filipović doista je skandalozan. Nacional je u broju 409 od 16. rujna ove godine objavio presliku Ugovora o osnivanju tajnog društva između Stipe Gabrića Jamba i Mirka Obrvana, vlasnika tvrtke Mediator, te Strahimira Filipovića o podjeli vlasničkih udjela u Građevinskom poduzeću Dubrovnik. Taj je ugovor potpisan 1. kolovoza 2001. i u njemu je predviđeno da Gabriću, Obrvanu i Filipoviću pripadne po 33,333 posto vlasništva GP Dubrovnik. U tajnom ugovoru je precizirano da se Strahimir Filipović u tekstu spominje isključivo kao tajni član društva.

Ugovorom je bilo predviđeno da svakom od tri ortaka pripadne dionica u vrijednosti od 6.333.333,33 kune. U članku 2. Ugovora stoji da Strahimir Filipović mora uplatiti ostaloj dvojici ortaka tu svotu u dvije rate od po 3.166.666,66 kuna. Potpisom na ugovor Obrvan i Gabrić su potvrdili da im je Filipović uplatio prvu ratu, iako je Nacionalu potvrđeno da Strahimir Filipović taj iznos nikada nije predao dvojici ortaka nego je on obračunat kao nagrada Strahimiru Filipoviću za trud koji je njegov otac Marinko uložio da bi tvrtka Mediator dobila u vlasništvo GP Dubrovnik. Premda u svom pismu Marinko Filipović navodi da je njegov sin raskinuo ugovor na njegov nagovor, istina je, kako tvrde ortaci i svjedoci, posve drugačija. Strahimir Filipović, naime, nije uplatio ni drugu ratu, smatrajući da usluga njegova oca vrijedi 6.333.333,33 kune, a ne samo 3.166.666,66 kuna. Zbog toga je Obrvan razvrgnuo tajni ugovor s Filipovićem te s Gabrićem dogovorio da tvrtka Mediator prijeđe u vlasništvu Obrvana, a GP Dubrovnik u 100-postotno vlasništvo Stipe Gabrića Jambe.

Potpuno je jasno da Gabrić i Obrvan nikada ne bi potpisali tajni ortački ugovor sa Strahimirom Filipovićem da konačnu odluku o prodaji GP Dubrovnik nije donio njegov otac Marinko Filipović. Isto je tako potpuno jasno da su imali itekakva razloga da mu daruju dionice u vrijednosti od 3.166.666,66 kuna. Sve te više nego jasne indicije nisu bile dovoljne Vladi, strankama vladajuće koalicije i opozicije da zatraže pokretanje istrage te utvrđivanje autentičnosti objavljenih dokumenata u Nacionalu. Valjda priželjkuju da netko, kao i u prvom slučaju tajnih ortačkih ugovora u Dubrovačkoj banci, ukrade dokumente iz bilježničkog ureda i tako liši istragu ključnog dokaznog materijala.

Činjenica da nitko iz vladajuće koalicije i opozicije nije postavio pitanje istrage o dokumentima koje je objavio Nacional te da ni tako očiti dokazi o korupciji nisu bili dovoljan povod da se pokrenu policijski i pravosudni mehanizmi, najbolje pokazuje kakav je moralni profil dijela vodećih hrvatskih političara vladajuće koalicije, ali i opozicije. Stoga se ne trebaju čuditi kada dio birača najavljuje da neće izaći na izbore optužujući političare da su svi isti. Svojim ponašanjem u novoj aferi s tajnim ortačkim ugovorom u Dubrovačkoj banci vodeći političari HSS-a, vladajuće koalicije i oporbe samo su im pomogli da i dalje tako misle.