Objavljeno u Nacionalu br. 415, 2003-10-28

Autor: Maroje Mihovilović

ZAOKRET AMERIČKE VANJSKE POLITIKE

Bush oduzima Pentagonu vlast nad Irakom

Pad popularnosti koji je američki predsjednik Bush doživio zbog krize u ekonomiji i nejasnog ishoda rata protiv terorizma doveo je do zaokreta u njegovoj politici: kontrolu nad Irakom od ministra obrane Rumsfelda preuzet će savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice

USA Today objavio je strogo povjerljiv memorandum što ga je 16. listopada napisao Rumsfeld i poslao četirima svojim najbližim suradnicima. U njemu je sažeo svoja razmišljanja o sadašnjem stanju u ratu protiv terorizma, a ona se bitno razlikuju od onUSA Today objavio je strogo povjerljiv memorandum što ga je 16. listopada napisao Rumsfeld i poslao četirima svojim najbližim suradnicima. U njemu je sažeo svoja razmišljanja o sadašnjem stanju u ratu protiv terorizma, a ona se bitno razlikuju od onAmerički dnevnik USA Today objavio je u srijedu, 22. listopada, povjerljiv dokument koji baca novo svjetlo na pogled vrha američke vlasti na situaciju u Afganistanu i Iraku. Javno američki predsjednik George W. Bush i njegovi najbliži suradnici tvrde da “Amerika pobjeđuje u ratu protiv terorizma”, a u takvom uvjeravanju javnosti posebno je gorljiv ministar obrane Donald Rumsfeld, koji je operativno dosad vodio taj rat i koji u svim javnim istupima zrači optimizmom i ne dopušta nikakve sumnje u američku pobjedu.

RUMSFELDOV MEMORANDUM 'Pohvatamo li mi, ubijemo ili natjeramo da prestanu djelovati više terorista nego ih radikalni islamski svećenici uvježbaju i pošalju?' SUMNJIČAVO BIRAČKO TIJELO Birači izostanak novih terorističkih napada u SAD-u ne pripisuju Bushevim mjerama nego odluci terorista da se primireNo USA Today objavio je strogo povjerljiv memorandum što ga je 16. listopada napisao Rumsfeld i poslao četirima svojim najbližim suradnicima. U njemu je sažeo svoja razmišljanja o sadašnjem stanju u ratu protiv terorizma, a ona se bitno razlikuju od onoga što inače javno govori. U tom memorandumu, koji je kao predložak za diskusiju na važnom sastanku planiranom za ponedjeljak, 20. listopada, poslao načelniku Združenog stožera Američke vojske generalu Richardu Myersu, njegovu zamjeniku generalu Peteu Paceu, svom zamjeniku u ministarstvu obrane Paulu Wolfowitzu i šefu političkog odjela Pentagona Dougu Feithu, Rumsfeld među ostalim kaže: “Pitanje koje postavljam ovog tjedna onima koji vode rat jest: pobjeđujemo li mi ili gubimo u globalnom ratu protiv terorizma? Mijenja li se ministarstvo obrane dovoljno brzo kako bi se moglo suočiti sa sigurnosnom situacijom 21. stoljeća? Može li se tako velika institucija promijeniti dovoljno brzo? Mi imamo neujednačene rezultate protiv Al Qaede. Iako smo je jako pritisnuli, mnogo njenih ljudi još je na slobodi. Američka vlada postigla je veći napredak u hvatanju i ubijanju 55 vodećih Iračana. Američka vlada nešto je sporija u traganju za vodećim talibanima, Omarom, Hekmatjarom itd. Što se tiče Ansar-al-Islama, tu smo tek počeli. Jesmo li mi složili pravu mješavinu nagrada, amnestija, zaštite i povjerenja u SAD? Treba li ministarstvo obrane promišljati nove načine organiziranja, uvježbavanja, opremanja i usmjeravanja napora u globalnom ratu protiv terorizma? Nisu li naše promjene preskromne i pojedinačne? Moj je dojam da mi još nismo povukli smjele poteze, iako smo napravili mnoge logične poteze u pravom smjeru, no jesu li oni dovoljni? U ovom trenutku nama čak nedostaju mjerila za to pobjeđujemo li mi ili gubimo u globalnom ratu protiv terorizma. Pohvatamo li mi, ubijemo i natjeramo da zbog straha prestanu djelovati više terorista svakog dana nego što ih u vjerskim školama radikalni islamski svećenici regrutiraju, izvježbaju i pošalju u boj protiv nas? Ne treba li SAD pripremiti širok, integriran plan kojim će spriječiti sljedeću generaciju terorista? SAD ulaže relativno malo napora u dugoročni plan, iako mi ulažemo mnogo napora da zaustavimo sadašnje teroriste. Financijski odnos je na našu štetu. Mi u ovom ratu trošimo milijarde, a teroristi samo milijune dolara. Ne treba li nam nova organizacija? Nije li naša situacija takva da se najbolje može opisati riječima ’što se više trudimo, sve više zaostajemo’? Sasvim je jasno da koalicija na kraju može pobijediti u Afganistanu i Iraku na ovaj ili onaj način, ali to će biti dug, težak napor. Molim vas, budite spremni za raspravu o tome u ponedjeljak. Hvala.”

Objavljivanje memoranduma izazvalo je brojne reakcije i komentare. Pentagon je potvrdio njegovu autentičnost, ali je Rumsfeld novinarima memorandum prikazao samo kao poticaj za raspravu. No sve američke novine o tom memorandumu pišu na naslovnicama kao o važnom dokumentu.

Demokratski senator Joseph Biden, vodeći demokrat u senatskom odboru za vanjsku politiku i kritičar američke intervencije u Iraku, ocijenio je da je “ovo prvi put da Rumsfeld priznaje neugodne činjenice” te da je “to prvi znak koji najavljuje samopreispitivanje civilnog vodstva Pentagona”. Predstavnik za tisak Bijele kuće Scott McClellan je branio Rumsfelda da je dužnost svakog šefa da postavlja teška pitanja, kako bi znao stvarnu situaciju. I drugi vodeći republikanci hvale Rumsfelda da dalekovidno preispituje vlastita gledišta kako bi unaprijedio američki rat protiv terorizma.

Tih dana njegov je zamjenik Wolfowitz energično izjavio da “SAD pobjeđuje u ratu s terorizmom”, a potpredsjednik Dick Cheney: “Mi uništavamo terorizam u samom srcu njegove moći, na Bliskom Istoku.”

Rumsfeld je memorandum napisao samo nekoliko dana nakon što je doživio neugodan udarac, jer je predsjednik Bush očito sve nezadovoljniji radom ministarstva obrane na obnovi Iraka te, čini se, namjerava oduzeti Rumsfeldu vođenje akcije u Iraku. Dosad je Pentagon imao potpune ingerencije u političkoj, ekonomskoj i tehničkoj obnovi Iraka, a glavni američki administrator Paul Bremer odgovarao je upravo Rumsfeldu. Rumsfeld je, međutim, 10. listopada primio memorandum kojim ga Bijela kuća obavještava da je unutar Vijeća za nacionalnu sigurnost Bijele kuće osnovan centar koji će od njega preuzeti koordinaciju obnove Iraka. Osnovana je Grupa za stabilizaciju Iraka, kojoj će na čelu biti Bushova savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleezza Rice.

U ponedjeljak, 13. listopada, o tome je izvijestio New York Times, tvrdeći da će odsad Condoneezza Rice voditi obnovu Iraka. Toga dana novinari su se raspitivali za pojedinosti te odluke a novi predstavnik za tisak Bijele kuće Scott McClellan nastojao je umanjiti značenje te odluke rekavši da je ministar obrane Rumsfeld bio uključen u njeno donošenje. Condoleezza Rice u intervjuu NYT-u izjavila je da je grupa osnovana na temelju dogovora iz kolovoza između predsjednika Busha, potpredsjednika Cheneyja, ministra vanjskih poslova Powella, ministra obrane Rumsfelda i nje. No Rumsfeld je to demantirao: stvaranju Grupe za stabilizaciju Iraka obznanjeno je kad je Rumsfeld bio izvan Washingtona, jer je preko Chicaga putovao u Colorado na sastanak ministara obrane NATO-a. U Chicagu je novinarima rekao da nije pobližeobaviješten o čemu je riječ, da on pri formiranju te grupe nije bio konzultiran, nego je samo o tome obaviješten kratkim memorandumom, koji je u Pentagon stigao nekoliko dana prije. Po njegovim riječima, Bremer će i dalje njemu odgovarati i neće biti većih promjena u djelovanju američke administracije u Iraku. Čak je ironično dodao da je “mnogo važnije to što baseball klub Chicago Cubs prvi put nakon 95 godina ima šansu ući u doigravanje američkog prvenstva i što je izabran novi guverner Kalifornije”.

Ipak, američki novinski komentatori to smatraju ozbiljnim zaokretom u američkoj politici prema Iraku zbog Bushova nezadovoljstva Rumsfeldovim djelovanjem u Iraku. Rumsfeld je, odbacujući tvrdnje da je Bush nezadovoljan njegovim djelovanjem, ponovio da je u manje od šest mjeseci američka administracija postigla velike uspjehe u Iraku, jer ”škole rade, sveučilišta su otvorena, bolnice rade, struja je na razini iz vremena prije rata, sigurnosna situacija je stabilna”. No ono što Busha zabrinjava nije zbiljska situacija u Iraku nego percepcija iračkih događaja u svijesti američkih građana. Za njega je nužno da iz Iraka što prije stignu povoljnije vijesti, a to bi se možda moglo postići ako netko na nov način preuzme upravljanje tamošnjom američkom administracijom.

Rumsfeld je briljantno isplanirao vojnu operaciju u Iraku, koja je završena pobjedom s mnogo manje gubitaka i u mnogo kraćem vremenu nego što je to itko očekivao. No od početka je pogrešno procjenjivao političko stanje i najodgovorniji je što su se Amerikanci nakon završetka vojnih operacija našli u političkim i sigurnosnim neprilikama. Propustio je prije početka vojnih operacija politički pripremiti ono što će slijediti nakon njih ? iračke političare, protivnike Sadama Huseina, koji će ući u novu vlast, kao u Afganistanu. Vakuum vlasti pretvorio se u jedan od najvećih problema poratnog Iraka. Rumsfeld je loše procijenio američke kadrove koje je u prvoj fazi poslao u obnovu Iraka pa ih je sve smijenio. Ni nova garnitura nije postigla željene pa je Bush odlučio brigu o Iraku povjeriti Condoleezzi Rice uz veću vlastitu kontrolu, jer situacija u Iraku počinje ozbiljno ugrožavati i sam njegov predsjednički položaj. Utjecajni američki institut za istraživanje javnog mnijenja Zogby objavio je sredinom listopada rezultate svog najnovijeg ispitivanja o stavovima američkih građana prema Bushu, a to ispitivanje je za Busha porazno. Po prvi puta od kada je u siječnju 2001. godine ušao u Bijelu kuću njemu je popularnost pala ispod 50 posto. Uz to, po prvi puta manje od 50 posto Amerikanaca smatra da Bush dobro obavlja svoj posao. I druga ispitivanja javnog mnijenja pokazuju slični rezultate. Kod nekih ispitivanja, koje rade drugi instituti, još uvijek preko 50 posto Amerikanaca podržava ono što Bush radi, no, sva ta ispitivanja pokazuju da je Bushova popularnost i dalje u padu, te da se predsjednik George W. Bush nalazi u opasnosti da izgubi izbore nakon prvog predsjedničkog mandata 2004. godine, te da bude prisiljen da napusti Bijelu kuću nakon samo četiri godine.

To je neugodna perspektiva za predsjednika, koji je prije dvije godine, nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine na New York i Washington, bio jedan od najpopularnijih američkih predsjednika u povijesti, a kojeg je tada podržavalo 85 posto Amerikanaca. George W. Bush nalazi se u opasnost da doživi sudbinu svojeg oca predsjednika Georgea Busha, koji je 1992. godine izgubio nakon prvog svojeg predsjedničkog mandata od tada malo poznatog guvernera Arkansasa Billa Clintona, iako je isto tako godinu i pol prije izbora bio enormno popularan zbog američke pobjede u Zaljevskom ratu.

George W. Bush vodio je dva pobjednička rata u Afganistanu i Iraku, ali mu to očito nije dovoljno da održi visoku popularnost što ju je stekao kada je nakon terorističkog napada u rujnu 2001. godine objavio energične mjere u ratu protiv terorizma. On je započeo ono što je obećao, dugoročni rat protiv terorizma, no, sada se pokazuje da ta činjenica sama po sebi nije dovoljna da zadrži naklonost američkih birača. Ispitivanja javnog mnijenja, napravljena u recentno vrijeme, pokazuju da Amerikanci činjenicu da nakon 11. rujna 2001. godine nije bilo terorističkih napada na SAD ne pripisuju toliko Bushovim mjerama, koliko samoj odluci terorista da se primire od sljedećeg spektakularnog napada.

Uz to, dok je akcija u Afganistanu imala ogromnu podršku Amerikanaca, rat u Iraku nije niti kada je pokrenut imao takvu podršku, a sada se sve više pretvara u jedan od ključnih razloga pada popularnosti američkog predsjednika. Amerikanci mu predbacuju da je ušao u rat protiv Iraka politički nepripremljen, iako nije bilo dokaza da je Irak bio umiješan u teroristički napad na SAD, iako su se tvrdnje o tome kako Irak tobože ima oružje za masovno uništavanje pokazale netočnima. Amerikanci svom predsjedniku sve više predbacuju loše stanje u Iraku nakon rata, gdje svakodnevno pogibaju američki vojnici a troškovi obnove enormno rastu, pa je Kongres već odobrio financijski paket od 87 milijardi dolara za obnovu Iraka, a to je vjerojatno tek početak. Amerikanci sve više vjeruju da rat u Iraku negativno utječe na njihov životni standard. Iako je službeno objavljeno da je SAD izišao iz recesije još potkraj 2001., a u rujnu je donekle porastao i broj novih radnih mjesta, opća ekonomska slika još nije osobita. Otkad je Bush ušao u Bijelu kuću, broj nezaposlenih povećao se za 3 milijuna i sada iznosi 6,1 posto, a broj Amerikanaca koji žive ispod granice siromaštva povećao se za 2 milijuna. Nezaposleni teško pronalaze nova radna mjesta, u prosjeku tek za 15 mjeseci, i to vrlo često slabija od prijašnjih. Posebno je mnogo radnih mjesta izgubljeno u prerađivačkoj industriji, koja je nekoć bila izvozni motor američke privrede.

Bush se nadao da će njegov paket poreznih olakšica, koji je obećao u predizbornoj kampanji, potaknuti privredni oporavak, no to se nije dogodilo jer američki bogataši nisu novac što im je ostao od poreza vratili kroz nove investicije u privredu. Velikog prostora za poticanje privrede Bush nema jer je sada golem novac potrošio na Irak, kamatne su stope na najnižoj razini, a nove su porezne olakšice nemoguće uz golem proračunski deficit.

Amerikanci se na predsjedničkim izborima opredjeljuju prema ekonomskim, a ne vanjskopolitičkim ili sigurnosnim kriterijima. Uspjesi na stranim bojištima u borbi protiv terorizma imat će manje utjecaja na izbore od stanja američke privrede. Bush i njegovi savjetnici nadaju se da bi poboljšanje zaposlenosti u rujnu moglo biti prvi znak oporavka, ali je li tomu tako, znat će se tek za nekoliko mjeseci. On se tješi da nezaposlenost još nije 7,8 posto kao kad je 1992. njegov otac izgubio izbore. Do izbora je preostalo 13 mjeseci pa još štošta stigne utjecati na Bushove izborne izglede. Ipak, još prije šest mjeseci svi su bili uvjereni da je na izborima 2004. Bush nepobjediv. To je bio razlog što se bivši demokratski potpredsjednik Al Gore nije kandidirao za sljedeće predsjedničke izbore, pa je sad kao glavni favorit za demokratsku predsjedničku nominaciju umirovljeni general Wesley Clark, koji bi mogao postati prvi ozbiljni suparnik predsjedniku Bushu.

Bush stoga namjerava poduzeti promjene među svojim političkim suradnicima. Prvi se na udaru našao najodgovorniji za stanje u Iraku, Rumsfeld, koji i sam shvaća da je situacija mnogo neizvjesnija nego što se javno tvrdi. No Rumsfeld je jako moćan pa je posve neizvjesno i koliko će Bush moći svaljivati krivnjue samo na njega.

Vezane vijesti

Putnici s leta 93 među najhrabrijima u američkoj povijesti

Putnici s leta 93 među najhrabrijima u američkoj povijesti

Četrdeset putnika leta 93 koji su se 11. rujna suprostavili otmičarima izveli su jedno od najhrabrijih djela u američkoj povijesti, rekao je u subotu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika