Objavljeno u Nacionalu br. 416, 2003-11-05

Autor: Berislav Jelinić

POZADINA FINANCIJSKE AFERE TEXTIL

Zbog Zabe i Textila pravosuđe i HNB na nogama

Da bi zaustavio izvršenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu u naplati 163 milijuna kuna, koliko od Zagrebačke banke potražuje tvrtka Rotag, čelni čovjek Zabe Franjo Luković osobno je zatražio pomoć pravosudnog i bankarskog vrha

Luković je u igru ubacio i Krešimira Starčevića, predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP). Starčević u ime Fonda podnosi prigovor tzv. treće osobe , tvrdeći da je potraživanje Retaga zapravo potraživanje Fonda.Luković je u igru ubacio i Krešimira Starčevića, predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP). Starčević u ime Fonda podnosi prigovor tzv. treće osobe , tvrdeći da je potraživanje Retaga zapravo potraživanje Fonda.Mladen Šimundić, sudac Trgovačkog suda u Zagrebu, svojim je rješenjem od petka 3. listopada 2003. o nastavku ovrhe iz 1995. nad Zagrebačkom bankom podigao na noge veći dio sudstva i državnog aparata. Rješenjem nalaže Željku Rohatinskom, guverneru Hrvatske narodne banke, da obračuna kamate od 1986. i zaplijeni s računa Zagrebačke banke dug malo poznatoj tvrtki Retag. U tome ne bi bilo ništa neobično da dva tjedna nakon toga FINA (bivši ZAP, odnosno SDK) nije po nalogu HNB-a i napravila izračun, doista šokantan za Zagrebačku banku. Svota od 163 milijuna kuna ? i to samo glavnice! ? potpuno je identična po izračunu HNB-a i FINA-e.

Nakon što je 11. listopada dobio nalog suca Šimundića, Rohatinski je na sastanku s najbližim suradnicima odlučio da provedu u djelo sudski nalog, ali da pritom paze da ne blokiraju najveću banku u Hrvatskoj. Već sutradan Franjo Luković, predsjednik Uprave Zagrebačke banke, proveo je veći dio dana u kancelariji guvernera HNB-a ne bi li spriječio ovrhu, u čemu je i uspio: Rohatinski nije prebacio novac na Retag.

Luković je otišao i k Mladenu Bajiću, glavnom državnom odvjetniku. U srijedu, 29. listopada, Federica Dusman, Bajićeva zamjenica, u ime Državnog odvjetništva zahtijeva od Trgovačkog suda, odnosno suca Šimundića, odgodu ovrhe radi eventualnog podizanja zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Kako Nacional doznaje iz izvora bliskih vrhu Zagrebačke banke, uz Federicu Dusman, dok je pisala zahtjev, sjedio je Igor Tepšić, pravni zastupnik Zagrebačke banke, što baš nije uobičajeno u pravosudnoj praksi.

Luković je u igru ubacio i Krešimira Starčevića, predsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP). Starčević u ime Fonda podnosi prigovor tzv. treće osobe , tvrdeći da je potraživanje Retaga zapravo potraživanje Fonda. Pritom je naišao na svojevrsnu minu ? Fond se nije prijavio u stečajnu masu Retaga ni njegova prethodnika Turist Trip d.o.o.

Pritisnut silom zakona, sudac Mladen Šimundić 29. listopada odgađa provedbu ovrhe nad Zagrebačkom bankom već sedmi put u tom maratonskom procesu, koji će se jednoga dana ipak morati završiti. Priča može imati samo dva moguća kraja: prvi je da Zagrebačka banka po sudskoj odluci plati dug ovrhom ili nagodbom s Andrijom Kovačevićem, vlasnikom Retaga, ili da Kovačević i svi koji rade s njim na tom slučaju završe u zatvoru zbog prijevare. Treći ne postoji.

Kako Nacional doznaje, Zagrebačka banka, kako bi još više učvrstila svoju poziciju u ovoj financijsko-pravosudnoj musaki, ponovno je pokrenula i postupak pred Ustavnim sudom, ali Ustavni sud dosad nije donio nikakvu odluku u vezi s Lukovićevim zahtjevom.

Posljednjih nekoliko dana hrvatske su novine pune priča o tome kako se 1100 kuna duga pretvorilo u nekoliko stotina milijuna kuna. Površni čitatelj u prvi mah kaže da se radi o očitoj prijevari. No kad se potanko analizira povijest tih danas smiješnih 1100 kuna, vidi se da se baš i ne radi o nominalnoj svoti od 1100 kuna. Gdje je počela priča o dugu i kako se ona razvijala od 1986., kad je osnovana Zagrebačka banka?

Tvrtka Retag je preko tvrtke Texhol pravni nasljednik nekadašnje tvrtke Textil, glavnog uvoznika i izvoznika tekstila u bivšoj Jugoslaviji. Taj trgovački div mogao se u ono vrijeme mjeriti s najvećim tvrtkama kao što su bile zagrebačka Astra i beogradski Genex. Textil je 1986. bio jedan od osnivača Zagrebačke banke. Kao osnivački ulog Textil je dao 56 milijuna DEM, što je 1986. iznosilo11 milijardi dinara. Zbog raznoraznih denominacija u SFRJ i poslije u Hrvatskoj, taj dug od 11 milijardi jugodinara nominalno je pretvoren u 1100 kuna. Kad se iznos od 1100 kuna ukamati od 1986. do danas, dobiva se 170 milijuna kuna, što je velik novac, ali još uvijek manje od 56 milijuna DEM, koliko je iznosio osnovni dug.

Početkom 90-ih, zahvaljujući Markovićevim zakonima, Zagrebačka banka iz društvenog se poduzeća pretvara u dioničko društvo. Svi osnivači mogli su birati žele li dionice ili povrat uloženog kapitala. Textil je odabrao povrat uloženih 56 milijuna DEM. Banka to ne želi platiti nego nudi nešto više od 12 tisuća dionica. Cijela stvar završava 1992. na sudu, da bi pravomoćna presuda bila donesena 1995. u korist Textila. Trgovački sud presudom nalaže Zagrebačkoj banci da Textilu isplati 1100 kuna s kamatama od rujna 1986. Iako je bilo presuđeno 56 milijuna kuna, tadašnji ZAP u korist Texhola naplaćuje od Zagrebačke banke 5.416.000kuna. Ta je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, po žalbi banke, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda potkraj 1995. Banka protiv te pravomoćne presude nije uložila izvanredni pravi lijek ? reviziju o kojoj bi odlučivao Vrhovni sud, a tadašnje Državno tužiteljstvo odbilo je zahtjev Banke da protiv te pravomoćne presude uloži izvanredan pravni lijek ? zahtjev za zaštitu zakonitosti o kojem bi također morao odlučivati Vrhovni sud RH. Nakon što mu nije isplaćena cjelokupna svota, Texhol sudskim putem uspijeva ishoditi nastavak ovrhe radi ostatka potraživanja. U tom trenutku počinje i sudska drama koja je kulminirala ovih dana. A koliko je ozbiljna za banku, pokazuje i to što su glavni ljudi Unicredita, talijanskog vlasnika Zagrebačke banke, nekoliko dana probdjeli u Zagrebu, da bi odmah nakon toga Luković otputovao u Milano, ne bi li smislili daljnju strategiju protiv ovrhe.

Dok Kovačević vodi bitku protiv Zagrebačke banke, ni ona njemu ne ostaje dužna. Potkraj 1992. Zaba traži kompenzaciju te tražbine te protiv Textila pokreće spor radi naplate svojih potraživanja. Kovačević tvrdi da su to sumnjiva potraživanja za koja Zaba do dana današnjeg nije predočila ni jedan valjani dokument iz kojeg proizlazi osnovanost potraživanja. Te su Kovačevićeve tvrdnje diskutabilne jer je on kao predsjednik Upravnog odbora Textila tražio od tadašnjeg Republičkog fonda za plan, analize i prognoze zeleno svijetlo za izdavanje obveznica za podmirenje dospjelih obveza prema Zagrebačkoj banci. Prema Kovačeviću, ukupne dinarske obveze prema Zabi iznosile su 70 milijuna dinara i 11,6 milijuna DEM. Prema izvorima bliskim Kovačeviću, tih je 11,6 milijuna DEM Textil platio Zabi.

Potraživanje je Zaba prijavila 2000. godine i u stečajni postupak nad pravnim sljednikom Textila, tvrkom Turist Trip d.o.o., ali potraživanje je osporio stečajni upravitelj. Zaba je već 1998. pokrenula parnicu radi poništenja cesije kojom je Textil tražbinu protiv banke prenio na tvrtku Retag. I taj je postupak još uvijek u tijeku.

U dugogodišnjem natezanju Zaba je svaki put kad je došao nalog za ovrhu tražila izuzeće sudaca Trgovačkog suda koji su donijeli odluku u korist Textila. To su suci Branka Cerovski-Jesenković, Vesna Malenica i Mladen Šimundić. Zatražena su i izuzeća sudaca Visokog trgovačkog suda Zdravka Junačka, Nenada Šepića, Lucije Čimić i Radojice Sremca, a Zagrebačka banka jednom je zatražila i izuzeće tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda a danas suca Ustavnog suda Milana Vukovića.

Visoki trgovački sud tri je puta ukidao odluke Trgovačkog suda u Zagrebu kojima je odgađana provedba ovrhe protiv Zagrebačke banke i nalagao da se ovrha provede. U svibnju 2000. Ustavni je sud, na prijedlog Banke, donio odluku kojom se ovrha odgađa i ukidaju odluke o provedbi nastavka ovrhe. To je vjerojatno presedan u hrvatskom pravosuđu ? da je Ustavni sud isti dan riješio slučaj. Naime, toga 23. svibnja odvjetnička kancelarija Ivice Crnića, koja zastupa Zabu, šalje zahtjev u ime svoga klijenta Ustavnome sudu. Sud je isti dan postupio po zahtjevu Crnićeve kancelarije. U to vrijeme predsjednik Ustavnog suda bio je njegov otac Jadranko Crnić.

Kako će sve to završiti? Kao što smo već rekli ? ili će Kovačević dobiti novac, ili će završiti u zatvoru zbog pokušaja prijevare. Svi koji o tom slučaju odlučuju u ime države, u prvom redu Bajić i Rohatinski, pod golemim su pritiskom. S jedne strane, posrijedi je ogromna svota novca koja se u medijima prikazuje kao da je proizišla iz pišljivih 1100 kuna, a, s druge strane, postoje sudske odluke koje bi, ako je Hrvatska pravna država, morale poštivati. U pitanju je velik novac, a utjecaj Franje Lukovića i Zabe u Hrvatskoj je golem. No, bez obzira na sve, taj se slučaj mora hitno riješiti, jer od njega najveću štetu zbog odugovlačenja može imati Banka, a samim tim i cjelokupni bankarski sustav u Hrvatskoj. Štetu zbog otezanja imat će i Rohatinski, a bolje neće proći ni Bajić. Netko mora presjeći gordijski čvor, donijeti odluku i reći mora li Zaba ili ne mora platiti Retagu, odnosno Kovačeviću 163 milijuna kuna. Ako ne mora, Kovačević, kao i svi suci koji su dosad donosili presude u ime Textila, morat će kazneno odgovarati.

Vezane vijesti

Bankari nemaju problema

Bankari nemaju problema

Čelnicima i menadžerima Zabe, PBZ-a, RBA i Erste banke u protekle je dvije krizne godine isplaćeno plaća i bonusa u visini od 53 tisuće prosječnih… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika