IZVRSNA PRILIKA ZA INVESTICIJE Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine i v.d. glavnog izvršnog direktora, trebao bi iskoristiti odlične poslovne rezultate za pokretanje investicija u budućnostiIako toga vjerojatno uopće nije ni svjestan, Ben Bernanke, čelni čovjek američke centralne banke FED, jedna je od najzaslužnijih osoba za golemi poslovni preobražaj hrvatske naftne kompanije Ina. Ina je prošlog tjedna objavila svoje poslovne rezultate za prva tri mjeseca ove godine u kojima je ostvarila neto dobit veću od milijardu kuna. S obzirom na to da je u istom razdoblju prošle godine kompanija imala gubitak od 130 milijuna kuna, a do prije godinu i pol dana velike probleme u poslovanju i porezni dug prema državi od gotovo 2 milijarde kuna, gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je tijekom siječnja, veljače i ožujka Ina u prosjeku svakog dana ostvarivala profit od dvanaestak milijuna kuna, odnosno da je u tom razdoblju ostvarila veću dobit nego u cijeloj prošloj godini.

Neposredno nakon što su Inini poslovni rezultati objavljeni cijena dionice kompanije na Zagrebačkoj burzi počela je rasti, pojedini financijski analitičari iznijeli su predviđanja da bi Ina krajem ove godine nakon nekoliko lošijih godina opet mogla zauzeti poziciju najprofitabilnije hrvatske kompanije, ali i da bi njezin profit mogao biti prva ozbiljna naznaka početka novog ciklusa rasta u domaćem gospodarstvu. Sve u svemu, za hrvatske građane Inina poslovna metamorfoza jedna je od rijetkih pozitivnih gospodarskih vijesti u proteklih godinu dana, no zanimljivo je da se ključne razloge takvog izvanrednog poslovnog uspjeha umjesto u planu gospodarskog oporavka hrvatske vlade može naći u monetarnoj politici Sjedinjenih Američkih Država.

NAIME, KAKO BI POTAKNULA razvoj tamošnjega gospodarstva, američka centralna banka FED već dvije godine provodi politiku slabog tečaja američkog dolara. Ta se politika provodi tako da FED posuđuje novac poslovnim bankama po iznimno niskoj kamatnoj stopi, između 0,25 i 0,75 posto. Smisao takve politike jest to da se kroz veliku ponudu jeftinog kapitala potakne novi ulagački ciklus u američkoj ekonomiji, a s druge strane održi niski tečaj dolara prema drugim važnim svjetskim valutama i tako izvoz američkih roba i usluga učini konkurentnijim. Glavni zagovornik takve politike, koja inače ima i znatan broj protivnika u SAD-u, upravo je Ben Bernanke, 57-godišnji američki ekonomist koji je na poziciji predsjednika Upravnog odbora FED-a 2006. naslijedio dugogodišnjeg čelnika te institucije Alana Greenspana.

IPAK, ZAHVALJUJUĆI TOME što je dolar faktički glavna svjetska valuta, u kojoj većina država drži svoje devizne rezerve, Bernankeova politika utječe na važna globalna ekonomska kretanja. Povijesno je pravilo da niska vrijednost dolara rezultira visokom cijenom cijelog niza važnih prirodnih sirovina, a posebno nafte. Razlog tome je činjenica da ulagači na velikim svjetskim burzama u trenucima kad očekuju daljnji pad vrijednosti dolara počnu u većoj mjeri ulagati u razne druge financijske instrumente, gdje procijene da mogu izbjeći gubitak vrijednosti. Najčešći izbor za takva ulaganja su upravo prirodne sirovine, od zlata, preko raznih vrsta metala i rudača, do nafte, čija cijena zato raste. Za državu poput Hrvatske, čija je valuta po vrijednosti čvrsto vezana uz euro, politika niske vrijednosti dolara znači da će od nje profitirati one tvrtke koje uvoz plaćaju u dolarima, dok je ona iznimno nepovoljna za one koje svoje proizvode i usluge u izvozu naplaćuju u dolarima.

PRIMJERICE, SLAB DOLAR iznimno je nepovoljan za brodogradilišta koja cijenu brodova ugovaraju u dolarima, a znatan dio troškova podmiruju u kunama. S obzirom na to da je proces izrade broda relativno dug i traje minimalno nekoliko mjeseci, u tom vremenu tvrtka zbog pada vrijednosti dolara može pretrpjeti milijunske gubitke. S Inom je situacija obrnuta, njezini rashodi su u dolarima, a prihodi uglavnom u kunama. U takvoj situaciji tvrtka profitira u situacijama kad vrijednost dolara pada i cijena nafte raste, a upravo to događalo se u prva tri mjeseca 2011. Tako je 1. siječnja jedan američki dolar vrijedio 0,77 eura, a iduća tri mjeseca praktički kontinuirano njegova je vrijednost padala - 1. veljače za 1 dolar moglo se dobiti 0,73 eura, a 30. ožujka i manje od 70 eurocenti. Pridoda li se tome i da je kuna u istom razdoblju blago ojačala u odnosu na euro, ispada da je dolar u odnosu na kunu oslabio još i više. S druge strane, kretanje cijene nafte na svjetskom tržištu bilo je upravo suprotno. Cijena nafte je kontinuirano rasla. Početkom godine kretala se na razini između 90 i 95 dolara po barelu, a vrlo brzo dosegnula je razinu od 115 dolara. Valja napomenuti da je utjecaj rasta cijena na Inu bio još i veći, s obzirom na to da tvrtka svoje cijene usklađuje s cijenama na mediteranskom tržištu, gdje je porast cijene nakon izbijanja rata u Libiji bio i znatno veći nego u ostatku svijeta, pa je u odnosu na prvi kvartal 2010. cijena prosječno bila već oko 30 dolara po barelu ili 220 dolara po toni. Takav pozitivni utjecaj kretanja tečaja dolara navodi se i u Ininu financijskom izvještaju, osobito s obzirom na to da je kompanija revalozirala vrijednost svojih dolarskih kredita, no evidentno je da je utjecaj tečajnih razlika bio jak i u temeljnom poslovanju kompanije.

PREMA PROCJENAMA nekoliko naftnih stručnjaka s kojima se Nacional konzultirao, Ina je na temelju tečajnih razlika mogla ostvariti i do 300 milijuna kuna profita. Na temelju istog efekta lani je u prvom kvartalu zabilježeno nekoliko stotina milijuna kuna gubitka. Sve u svemu, moguće je da je Ina na temelju tečajnih razlika ostvarila plus i do 600 milijuna kuna u odnosu na prva tri mjeseca 2010. Ta činjenica posljedica je metodologije izračuna cijena na domaćem tržištu, koji Ini omogućava da ostvari profit u okolnostima kontinuiranog rasta cijena nafte, kao i što je dovodi u mogućnost značajnih gubitaka u okolnostima naglog pada cijena nafte. Naime, formula izračuna cijena naftnih derivata u Hrvatskoj ne uzima u obzir vrijeme koje je Ini potrebno da kupljenu naftu preradi u derivate. Ono traje između 45 i 90 dana, ovisno o okolnostima. Pojednostavnjeno rečeno, Ina cijenu svojih derivata računa na temelju cijene sirove nafte u trenutku kad ih plasira na tržište, barem mjesec dana nakon što je tu naftu kupila. Kad cijena nafte raste, Ina računa veću cijenu od one koju je platila, pa tako i profitira, ali isto tako kad cijena nafte pada - gubi. Upravo zbog takvog efekta Ina je krajem 2008. u samo tri mjeseca imala gubitak od gotovo 2 milijarde kuna, a sada je zahvaljujući obrnutom trendu profitirala. Drugi važan razlog poslovnog preporoda hrvatske naftne kompanije može se naći u povećanju proizvodnje. Naime, kako se navodi u financijskom izvještaju kompanije, Ina je povećala svoje prihode od prodaje za 23,2 posto uglavnom kao rezultat veće proizvodnje ugljikovodika u sjevernom Jadranu i Siriji. Konkretno, Ina je tijekom prvog kvartala povećala proizvodnju nafte za oko 165 tisuća tona, a pomnoži li se ta količina s prosječnom cijenom barela od 115 dolara, ispada da je samo na temelju toga kompanija povećala prihode za oko 130 milijuna dolara. Najveći dio tog povećanja otpada na Inino nalazište Hayan u Siriji. Riječ je o nalazištu koje se sastoji od šest polja, plinskih polja Palmyra i Mustadyra, naftnih Jazal i Mazkur, te mješovitih polja gdje se proizvode nafta i plinski kondenzat, nazvanih Jihar i Mazkur. Na temelju ugovora koji Ina ima sa sirijskom državnom naftnom kompanijom SPC, hrvatskoj kompaniji pripada 51 posto eksploatirane nafte i 56 posto plina.

KRAJEM 2009. TE KOLIČINE iznosile su oko 365 tisuća tona nafte i 430 milijuna prostornih EFEKT POVEĆANE PROIZVODNJE Prihodi od prodaje povećani su za 23,2 posto, uglavnom kao rezultat veće proizvodnje nafte i plina u Siriji i sjevernom Jadranumetara prirodnog plina godišnje. Radi se o značajnim količinama koje su hrvatskoj kompaniji uz tadašnje cijene navodno donosile 160 milijuna dolara godišnjeg prihoda, no tijekom prošle godine ispostavilo se da je proizvodnja znatno veća od inicijalnih procjena, pa su se uz veću cijenu nafte, Inina sirijska nalazišta pokazala enormno profitabilnima. Dapače, prema neslužbenim informacijama u javnosti se spekuliralo kako hrvatska kompanija mjesečno ostvaruje i do 18 milijuna dolara profita u Siriji, a taj profit mogao bi biti još veći ove godine kad bi se na temelju daljnje razrade nalazišta proizvodnja na lokaciji Hayan trebala povećati na 650 tisuća tona nafte, 1,4 milijarde prostornih metara plina i 130 tisuća kubika ukapljenog naftnog plina. Usporedbe radi, Hrvatska godišnje iz Rusije uvozi 1,2 milijarde prostornih metara plina. Također valja napomenuti da je Ina u Siriji završila golem, 700 milijuna eura vrijedan investicijski ciklus u razvoju nalazišta, pa će budući operativni troškovi biti vrlo mali, oko 6 milijuna dolara godišnje. Zbog toga ispada da je golem dio Ininih prihoda u Siriji čisti profit, pa ne začuđuje što menadžeri te tvrtke nalazišta u Siriji često zovu Ininom “zlatnom kokom”. UZ, SIRIJU, drugo Inino ključno područje proizvodnje je sjeverni Jadran. U lipnju bi tamo trebala početi proizvodnja iz novog plinskog polja nazvanog Izabela, a osim toga kompanija je proglasila i neka komercijalna otkrića u panonskom dijelu Hrvatske. Iz ovogodišnjih poslovnih rezultata Ine može se zaključiti kako će ključ uspješnog budućeg poslovanja kompanije biti proizvodnja, te kako će se kompanija idućih godina jako fokusirati na istraživanje i razvoj novih nalazišta. Tako je primjerice nedavno kompanija objavila i otkriće znatnih zaliha plina u nekonvencionalnim ležištima u pograničnom području Hrvatske i Mađarske. Ta nalazišta potencijalno su ogromna, no njihova iskoristivost znatno je manja, a proizvodnja skuplja nego kod konvencionalnih nalazišta. Zato je jasno kako je trenutačno razdoblje skupe nafte i slabog dolara idealno za ulaganja u proizvodnju - jer su troškovi izraženi u dolarima nešto manji, a cijena ugljikovodika dovoljno velika da se isplati i razvoj kompliciranijih nalazišta.

DANAŠNJI PROFIT INE trebao bi poslužiti kao osnova za pokretanje investicija u bliskoj budućnosti, pa je vrlo važno da dva velika dioničara kompanije hrvatska vlada i mađarski MOL u što kraćem vremenu postignu dogovor oko strateškog usmjerenja kompanije. Naime, Vlada i MOL još uvijek se ne mogu dogovoriti hoće li Ina prošlogodišnju dobit isplatiti u formi dividende ili reinvestirati. Opcija punjenja proračuna s iznosom od 400-tinjak milijuna kuna za Vladu je razumljivo privlačna, no pitanje je kako bi ona utjecala na dugoročno poslovanje kompanije. Naime, unatoč odličnom poslovanju u prvom kvartalu, Ina još uvijek ima dosta problema. Tako je kompanija imala gubitak u rafinerijskoj i maloprodajnoj djelatnosti, iako znatno manji nego u zadnjem kvartalu prošle godine. Dok je gubitak u rafinerijama i razumljiv kao posljedica završetka ulaganja u modernizaciju rafinerije u Rijeci, činjenica je da je maloprodajna mreža već godinama najslabiji dio Inina poslovanja. Tako Ina u Hrvatskoj posjeduje oko 400 postaja, a prema nekim informacijama čak je četvrtina njih nerentabilna. Dapače, takve procjene temelje se na studiji koju je za Inu izradila Deutsche Bank još krajem 90-ih, a prema kojoj je u sastavu kompanije bilo nešto više od 120 nerentabilnih postaja. U međuvremenu je u Hrvatskoj izgrađeno mnogo novih cestovnih pravaca, tako da je još postaja zbog pada prometa postalo nerentabilno.

U TAKVIM OKOLNOSTIMA nije ni čudno da Ina posljednjih deset godina kontinuirano gubi svoj udjel na domaćem maloprodajnom tržištu, a situacija nije mnogo bolja ni u veleprodaji. Toga su očito svjesni i u kompaniji, pa su najavili kako do kraja ove godine planiraju obnoviti 40 benzinskih postaja. Ipak, ustraje li Vlada u svojoj namjeri da se dobit iz kompanije isplati, pitanje je hoće li ti planovi morati biti revidirani. Ostvarenje takvog scenarija u ovom trenutku bilo bi iznimno loše za Inu, to više jer nije izvjesno hoće li se pozitivna kretanja cijene nafte i tečajnih razlika nastaviti i idućih mjeseci. U proteklih nekoliko dana cijena nafte počela je oštro padati, a mnogi analitičari predviđaju kako je došlo do pucanja balona visoke cijene sirovina na svjetskom tržištu i kako će cijena nafte padati. S druge strane, u SAD-u se već dugo spekulira o tome kako će FED biti prisiljen povećavati svoje kamatne stope i faktički prouzročiti jačanje vrijednosti dolara.

KOMBINACIJA TIH DVAJU DOGAĐAJA mogla bi rezultirati time da bi se Inina dobit iz prvog kvartala vrlo lako mogla otopiti tijekom ostatka godine, a sposobnosti čelnih ljudi kompanije da kontroliraju gubitak bile bi dosta ograničene. Ključ uspješnog poslovanja Ine tijekom idućeg razdoblja stoga bi trebalo biti održavanje što višeg stupnja likvidnosti kako bi se nastavili ključni investicijski procesi. Utoliko je jasno kako je za svijetlu budućnost Ine i njezin povratak na poziciju regionalnog naftnog diva ključno da se što prije oko smjera strateškog razvoja kompanije dogovore MOL i hrvatska vlada. Naravno, jako bi im dobro došla i nenamjerna pomoć Bena Bernankea.