Objavljeno u Nacionalu br. 808, 2011-05-10

Autor: Renato Baretić

Nacionalna klasa

Very Fani

Siguran sam da to nije bio Željko Kerum jer Splićaninu i svakom drugom građaninu na pamet ne bi palo da se pomokri na javnome mjestu na sam Dan grada. To je učinila neka seljačina, neki idiot bez imalo respekta prema Splitu, Splićanima i njihovoj tradiciji, neki neandertalac koji sigurno nije iz Splita

Renato BaretićRenato BaretićTri punoljetne osobe, u čiju riječ imam stopostotno povjerenje – jednoj sam jamac, drugoj sudužnik, a treća je jamac meni! - ispričale su mi u nedjelju, dan poslije Sudamje (tako se u splitskom puku tradicionalno zove dan svetog Duje, dakle svetog Dujma, odnosno Domniusa, samo ime kaže...) svoj nevjerojatno zanimljiv, simboličan te poučan doživljaj. Laganom popodnevnom šetnjom krenule su, ćakulajući nešto svoje, od Zvončaca prema Rivi. Kod benzinske pumpe preko puta hotela Marjan, baš tamo gdje je gradonačelnikov najdraži poslovni partner nakanio uskoro nasipavati more, prekinuo ih je u priči histerični ženski smijeh. Osvrnule su se i ugledale nekoliko gospođa u najboljim godinama kako se klibere kao lude, a jedna, presamićena u struku, jednom se rukom drži za trbuh a kažiprstom druge pokazuje prema obali. Tamo pak, desetak metara dalje, stoji muškarac, njima okrenut leđima i, prepoznatljivim laganim drmešom, dovršava mokrenje u more.


IPAK, NIJE TO SCENA što bi zahtijevala baš toliki smijeh – mokrenje u more nije uz more ništa posebno neobično, čine to i pijanci i trijezni ljudi u nevolji, ali drmusanje pimpekom i guzicom prosječnom bi promatraču trebalo biti odbojno prije nego smiješno. Pogotovo ako se performans odvija u centru grada, na Dan grada, na dnevnom svjetlu, dok konvoj klinaca u “optimistima” svečano uplovljava u lučicu, malo nakon što su svoju regatu završili veslači Splita, Oxforda i Cambridgea... Na takvu scenu, u takvom okruženju, zrelo bi čeljade promrsilo nešto u bradu i nastavilo svojim putem, umjesto da zastaje i guši se od smijeha. Hm, a možda ga te žene znaju, možda je pišač netko njihov, pa im je zato tako užasno smiješan? U čemu je stvar?

A ONDA SE FRAJER okrenuo i, još zatvarajući šlic, pošao preko ceste prema hotelu Marjan, gdje su ga čekala dva-tri pajdaša, s kojima je onda ušao na glavni ulaz... O, da, bio je to Željko Kerum, gradonačelnik Splita. Zato je tetama smijačicama bilo toliko smiješno, toliko very Fani... “Da, da, da! To je bio on!” – ponavlja mi od nedjelje ovo troje mojih, kunući mi se u sve živo, od mene nadalje. A ja im i dalje ne mogu povjerovati. “Pa šta ga niste snimili mobitelom, bem li vas u tačskrine i megapiksele?!?”, pitam. Nisu, vele, mogli doći k sebi od šoka i gađenja, a i kratko je trajalo. “A šta one babe, jesu i one onda išle s njim u Marjan?”, gnjavim ja dalje. Ma kakvi, pribrale se i nastavile normalno prema Rivi, njima je valjda bilo smiješno samo to što su ga prepoznale dok je izlijevao svoj kerum istine...

JA, NARAVNO, ni do danas ne mogu povjerovati da je to doista bio Željko Kerum. Jer kad bih povjerovao, to bi mi značilo da je situacija u Splitu još gora od one koju zamišljam najgorom. Recite i sami, možete li zamisliti gradonačelnika ijednoga grada na kugli zemaljskoj kako vadi kitu i javno, pred prolaznicima, piša, pa još na takav dan i na takvom mjestu?! U centru grada, na pola puta između Rive i Banovine, između mjesta gdje je par sati ranije brljavio nešto o svojem katoličanstvu i mjesta gdje jednom tjedno brljavi nešto o svojoj mudroj i uspješnoj demokratičnosti; točno na mjestu zbog kojeg se (radi spomenutog nasipavanja gradske luke, da bi mu hotel uz more mogao dobiti petu zvjezdicu) odlučio domoći političke moći i kandidirati na izborima!? Da je to doista bio Željko Kerum, gradonačelnik drugoga grada u Hrvatskoj i predsjednik Hrvatske građanske stranke, da je baš on na Sudamju 2011. u po bijela dana (ajde dobro, bilo je popodne, oko šest) mokrio pred djecom na jedrilicama i prolaznicima na šetnici, značilo bi da je ponižavanje Splita i Splićana ušlo u novu, dosad neslućenu dimenziju, u zonu sumraka iz koje ćemo se izvlačiti generacijama, ako ikome uopće bude stalo nakon što nekog budućeg gradonačelnika prvi put spopadne proljev...

MA NE, NEMOGUĆE je da je to zbilja bio Željko Kerum. Gradonačelnik bi znao da zahod postoji i u zgradi benzinske pumpe i u njegovom hotelu, kamo često navraća na zera ruletića i kamo je upravo bio pošao s društvancem. Sve je to u krugu od dvadesetak metara. U krajnjoj liniji, znao bi gradonačelnik i svaki zakutak gradilišta oko tog hotela, koje također svakodnevno pohodi, pa bi se tamo negdje olakšao ako ga je baš toliko silno pognalo... Ne, nije to bio Željko Kerum, to je sto posto bio netko tko uopće nije iz Splita, možda ni iz ikojeg drugog grada. Splićaninu i svakom drugom građaninu na pamet ne bi palo da se pomokri na javnome mjestu, bez ikakve nakane da se barem malo zakloni, bez imalo stida ili bilo kakve svijesti o tome da je ružno i prostački uvredljivo to što čini u središtu grada, na sam Dan grada. To je učinila neka seljačina, neki idiot bez imalo respekta prema Splitu, Splićanima i njihovoj tradiciji, neki neandertalac koji, hajde, dopuštam mogućnost, možda izdaleka malo fizički nalikuje na splitskoga poteštata u prvoj godini drugog desetljeća trećeg milenija.

ILI ČAK – ne isključujmo olako tu varijantu! – neki od Kerumovih jugourbanih dušmana, vješto prerušen i bolesno zavidan na gradonačelnikovim političkim, kulturnim, sportskim, gospodarskim te inim rezultatima. Sveti moj Duje, ako je tako kompromitirao našeg Želu na ulici, što li mu je tek poslije napravio u polumraku kasina!?

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika