ReutersSjajna britansko-irska humoristična serija "Father Ted" nikad nije prikazana u Hrvatskoj, barem koliko je meni poznato. Ispričavam se unaprijed ako ta informacija nije točna jer sam u jednom dugom periodu živo bez televizora. Serija prati doživljaje trojice katoličkih svećenika na zabačenom irskom otoku. Jedan je sredovječni pokvarenjak i sitna duša, drugi je mlad i glup a treći je umirovljen, prostak i kronični alkoholičar. Dakle, ako se nije prikazivala, znamo zašto.

U možda najboljoj epizodi kratke serije, otac Ted se zbog rivalstva sa svećenikom sa susjednog zabačenog otoka uključi u natječaj za irsku pjesmu za Eurosong. Zbog niza peripetija otac Ted i njegov mladi kolega na kraju nastupe s najgorom pjesmom koju je svijet ikad čuo. Međutim, ne znaju da je Irska u velikim financijski problemima jer je već dva puta za redom pobijedila na Eurosongu pa su organizatori odlučili u Europu poslati pjesmu s kojom sigurno neće pobijediti kako bi izbjegli novi trošak. Pa otac Ted pobjeđuje, odlazi na Eurosong i potpuno propada.

Adekvatna 'nagrada' za Hrvatsku

S obzirom na tešku financijsku krizu u Hrvatskoj i sve novčane i ostale probleme u kakvima se nalazi Hrvatska radio televizija, vjerujem da je ove godine na djelu sličan plan. Svako drugo objašnjenje značilo bi da su ljudi koji su birali ovogodišnju hrvatsku predstavnicu za Eurosong, pa...., u vrijeme političke korektnosti bilo bi ružno reći što, pa sami odaberite epitete kojima ćete ih počastiti.

Hrvatske je na polufinalnom izboru adekvatno nagrađena za kvalitetu pjesme s kojom se pojavila. Izbor deset polufinalista bio je gotovo savršeno pravedan - moja jedina zamjerka odnosi se na činjenicu da je raštimana i pomalo komična Rusija upala u finale umjesto Turske. Istina, i Turci su bili pomalo raštimani, ali su imali dobru rock pjesmu s intrigantnom melodijom, dok je ruski predstavnik bio samo ljepotan. Ali Eurosong je prije svega televizijsko natjecanje, još jedna stvar koju na HRT-u zaboravljaju već godinama. Izgled i nastup su važni koliko i pjesma.

Šlampavi look na seoskoj zabavi

Secirajmo nakratko scenski nastup Darije "ubimeakoznam" Kinzer/Knizer. Prije svega, pravilo jest: za baladu večernja haljina, za dance pjesmu minica. Jesam li ja to vidio suknju do koljena? Daaa. Takav look bio je prilično šlampav za pjesmu koja pretendira na ugođaj dance himne.

Što se tiče nastupa iluzioniste, očito je da hrvatski organizatori još uvijek nisu shvatili da mala seoska zabava ne prolazi na Eurosongu. Sjetimo se parade svih jezivih balerina, plesača tanga, narikača i ostalog garnirunga koji je HRT unajmljivao da se mrda u pozadini dok naš predstavnik izvodi slabu kopiju pjesme kakva je pobijedila dvije godine ranije. Jedina utjeha nam je da su kao kopiju Lordija na Eurosong poslali Dadu Topića pa su uštedili na maskama.

Gore i od Kraljeva ulice

Sama pjesma je zvučala anemično, falilo joj je snage. Ne znam što je razlog tomu, ali zvuk kod drugih izvođača bio je mnogo puniji i agresivniji. Predstavnica Mađarske, primjerice, imala je žanrovski srodnu skladbu koja je zvučala mnogo bolje bez obzira što je također generička dance pjesmica. Mađarska se plasirala u finale.

Da ne pratimo Eurosong već dugi niz godina, rekli bismo da je ovo HRT-u lekcija za budućnost. Ovako, znamo da se nikad nikakve pouke ne izvuku. Mislio sam da se nikad neće dogoditi ništa gore od Kraljeva ulice, ali bio sam u krivu.

Otpadak iz italo disco scene

Za kraj, vrijedilo bi pohvaliti dvije izvrsne skladbe koje imaju veliki potencijal za konačnu pobjedu. Finac Paradise Oskar ima fenomenalno skladanu pop baladu, intimnu pjesmu koja mu dopušta da sam s gitarom potpuno dominira pozornicom. Bio bih siguran u njegovu pobjedu da u konkurenciji nije još jedna sjajna balada, azerbejdžanski "Running scared" u izvedbi dueta Ell and Nikki. Pjesmu je skladao isti švedski tim koji je prošle godine osigurao Azerbejdžanu peto mjesto u finalu, a produkcijski pjesma zvuči ravnopravno bilo kojem svjetskom megahitu iz proteklih pet-šest godina. Pjevaju je atraktivni i samouvjereni mladi ljudi.

Tako se ostavlja dojam na Eurosongu, skladbom koja zvuči kao hit iz 2011., a ne nečim što zvuči kao otpadak iz italo disco scene početka devedesetih.