Objavljeno u Nacionalu br. 419, 2003-11-25
RAZLOG PORAZA SDP-a
Račan nije pokazao da je alternativa HDZ-u
SDP je izgubio vlast jer su mu leđa okrenuli umirovljenici te liberalniji i obrazovaniji glasači, a propustio je i ukinuti listu za dijasporu te promijeniti izborne jedinice skrojene po HDZ-ovim potrebama
SDP-ov promašaj kulminirao je slučajem estradne umjetnice Severine koja je, prvo, promovirana u divu elitnog teatra, a potom i u zaštitni znak SDP-ove predizborne kampanje.Ivica Račan, predsjednik SDP-a, izgubio je vlast na parlamentarnim izborima 2003., zato što u četiri godine svog premijerskog mandata, najkraće rečeno, nije ispunio očekivanja dobrog dijela svojih glasača iz siječnja 2000. Iznevjerio je umirovljenike koji u ovako “staroj” naciji kakva je hrvatska čine znatan postotak stanovništva. Godine 2000. veliki dio umirovljenika pojavio se kao podrška Račanu i SDP-u, jer im je obećano da će dobiti neisplaćene mirovine što ih je HDZ tijekom svoje desetogodišnje vlasti pokrao i najvjerojatnije utrošio u tragični i jednako besmisleni rat u Bosni i Hercegovini. Kako SDP, kao najjači politički faktor u prošloj koalicijskoj vladi, nije to obećanje realizirao, umirovljenici su se organizirali, osnovali vlastitu stranku, izašli na izbore 2003. i osvojili tri saborska mandata. Ista tri mandata, zajedno s glasačima koji iza njih stoje, vrlo vjerojatno, 2000. pripadala su SDP-ovoj saborskoj kvoti.
Račan sa svojim SDP-om razočarao je, nadalje, mnoštvo raznovrsnih žrtava HDZ-ove gospodarske i političke tiranije koja je trajala od 1900. do 2000.: od radnika opljačkanih u pretvorbenim prijevarama i namještaljkama, do sitnih obrtnika, ugostitelja i poduzetnika koji su bankrotirali pod HDZ-ovom poreznom ”štibrom”, reketom, korupcijom ili ucjenom. Glasujući 2000. za SDP, oni su očekivali – ako ne povrat opljačkane imovine – onda barem nekoliko velikih sudskih procesa. Kako je Račan, međutim, počeo reformirati pravosuđe tek potkraj svog premijerskog mandata, svaka radikalna kaznena inicijativa završila je fijaskom. Od cijele HDZ-ove elite tajkuna faktički je osuđen samo Marko Marčinko, direktor Glumina banke koji je ispraznio blagajnu vlastitih tvrtki da bi HDZ-u plaćao reket. Marčinko je osuđen na sedam godina zatvora, a HDZ-ovi reketaši su amnestirani.
Glasovi tih frustriranih “revanšista”, kako ih je Račan imao običaj nazivati, završili su 2003., naoko paradoksalno, dobrim dijelom u korist HDZ-a. Nasuprot Račanovu oklijevanju da raščisti s naslijeđem Franje Tuđmana, novi HDZ-ov šef Ivo Sanader vrlo je brzo i efektno protjerao iz stranke Ivića Pašalića, spretno plasirajući tezu kako je riječ o čovjeku koji je kriv za sve grijehe iz HDZ-ove prošlosti. Ta Sanaderova gesta, u najmanju ruku, ostavila je dojam veće odlučnosti od Račanove vlade.
Naposljetku, Račan je prokockao glasačku podršku liberalnih i obrazovanih krugova tzv. urbane populacije. Glasujući 2000. za SDP i njemu srodne političke stranke, taj fragment biračkog tijela ni od Račana, ni prije od Tuđmana nije tražila državne sinekure, privilegije, usluge i dotacije. Riječ je, koliko se odoka može ocijeniti, o pripadnicima hrvatske srednje klase profiliranog svjetonazora i političke orijentacije koju čine poduzetnici i obrtnici bez pretvorbenih “repova”, nekompromitirani i zato anonimni menadžeri, odvjetnici, privatni izdavači, sveučilišni profesori… Oni su od Račana očekivali radikalnu europeizaciju hrvatskog društvenog i kulturnog miljea, te zaštitu od Crkve koja je sebi uzurpirala pravo da se miješa u privatne živote. Po procijeni tih SDP-ovih razočaranih glasača, Račan je sa svojim ministrima previše očito koketirao kako s Kaptolom i Vatikanom, tako i s političkom i društvenom desnicom. Nedosljedan, utoliko i neuvjerljiv, SDP je u četiri godine vlasti razgradio svoj najveći kapital iz 2000.: imidž moderne društveno-kulturološke alternative HDZ-ovoj provincijalnosti, kiču i pompoznosti.
SDP-ov promašaj kulminirao je slučajem estradne umjetnice Severine koja je, prvo, promovirana u divu elitnog teatra, a potom i u zaštitni znak SDP-ove predizborne kampanje. U istu razinu valja staviti i izbor Mirka Filipovića, tipičnog macho-desničara, na treće mjesto SDP-ove izborne liste u izbornoj jedinici koja pokriva centar Zagreba. Nakon što je SDP-ov ministar unutarnjih poslova sudjelovao u prvom zagrebačkom Gay prideu, predsjednik njegove stranke glasačima je ponudio javno deklariranog ksenofoba kojemu su sumnjive sve žene izvan kuhinje i spavaće sobe.
Po svemu sudeći, uočljiv postotak te tzv. urbane populacije odrekao se SDP-a i glasovao za HNS koji je tako osvojio 11 saborskih mandata – čak devet više nego 2000.
Napokon, uz gubitak podrške tih sociološki prepoznatljivih kategorija, Račan je načinio i dva, tek naoko tehnička propusta. Nije ukinuo listu za dijasporu i nije promijenio izborne jedinice. Lista za dijasporu snažan je reziduum desetogodišnjeg razdoblja Franje Tuđmana koji je njome htio pokazati da nije samo predsjednik Hrvatske, nego i lider svih Hrvata na kugli zemaljskoj. Nakon Tuđmanove smrti dijaspora je ostala izručena HDZ-ovoj infrastrukturi, s centrima u Širokom Brijegu i Mostaru. Kako je u susjednoj državi vrlo teško kontrolirati regularnost glasovanja i poštenje biračkih odbora, lista za dijasporu postala je ekskluzivni izborni rezervat HDZ-a i njemu srodnih stranaka.
Godine 2003. glasači su, posve neobjašnjivo, ostali podijeljeni po nakaradnim izbornim jedinicama kakve su skrojene po mjeri HDZ-ova izbornog inženjeringa. Posljednjih godina svoje vlasti, kad je splašnjavala euforija njegovih sljedbenika, HDZ je izborne jedinice oblikovao tako da se tradicionalno “lijevi” glasovi u urbanim sredinama utope među tradicionalnim desničarima. Primjerice, Zagreb je ostao podijeljen u tri izborne jedinice, od kojih je jedna –bjelovarska, a druga – sisačka. Dobar dio simpatizera SDP-a i njima srodnog HNS-a nestao je u masi bjelovarske i sisačke populacije, pa su Zagrebu lijevi glasovi oduzeti, da bi u izbornim jedinicama koje zahvaćaju velike dijelove ruralnog teritorija ostali u manjini. Tek jedna ilustracija: nakon što Račanova vlada nije promijenila to osnovno pravilo izborne igre, izborni rezultati biračkog mjesta u Borovju, tri kilometra udaljenog od centra Zagreba, pribrajali su se Novom Zagrebu, Turopolju i Baniji.
Sve pobrojane greške mogu se, međutim, svesti na jedinstvenu dijagnozu: bolećivost prema HDZ-ovu naslijeđu i kompromisno balansiranje između desnog i lijevog, Račanu se vratilo kao bumerang.
Vezane vijesti
SDP gubi teško zarađene glasove Zelenih
Odstup ministrice zaštite okoliša Mirele Holy, koja je prošlog tjedna napustila vladu Zorana Milanovića, počinje izazivati sve veću zabrinutost… Više
- Komadina: Konvencija pokazala visok demokratski standard SDP-a
- Pad podrške SDP-u
- Milanović je izgubio kontrolu nad strankom
Komentari
Ovaj članak nema komentara.
Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.
Najnovije
-
05.07.2012. / 10:38
Hrvatski gospodarstvenici u pohodu na rusko tržište
-
29.06.2012. / 16:26
Šokantna i provokativna modna predstava
-
29.06.2012. / 16:20
'Nakon pravomoćne presude moći ćemo razgovarati o Čačiću'
-
29.06.2012. / 16:09
Uživajte u sekundu dužem vikendu