Objavljeno u Nacionalu br. 420, 2003-12-03

Autor: Nina Ožegović

ANKETA MEĐU INTELEKTUALCIMA I UMJETNICIMA

Intelektualci ne strahuju od Sanadera, ali bjesne na Račana

Anketirani ne smatraju da je pobjeda desnice na izborima ujedno i poraz građanske Hrvatske

Nenad Popović, izdavač:"Ivo Sanader je dobio izbore u urbanim sredinama, izuzev Varaždina i Čakovca te Istre. Građanska Hrvatska je ionako fantom, građanska Hrvatska ne postoji, to je jedan mitova kao i tzv. zdrava hrana".Nenad Popović, izdavač:"Ivo Sanader je dobio izbore u urbanim sredinama, izuzev Varaždina i Čakovca te Istre. Građanska Hrvatska je ionako fantom, građanska Hrvatska ne postoji, to je jedan mitova kao i tzv. zdrava hrana".Nakon objave izbornih rezultata u Hrvatskoj je zavladala šutnja i nevjerica. Budući da se na vlast ponovno vratila desnica, doduše u obliku reformiranog HDZ-a, dio građanske lijevo i demokratski orijentirane Hrvatske potonuo je u apatiju i sa zebnjom se pitao predstoji li nam povratak na tzv. “ognjištarsku kulturu” u kojoj će trijumfirati nacionalistički i neofašistički elementi, vulgarni tradicionalizam, patrijarhalnost najgore vrste te izolacija i zazivanje sentimenata iz prošlosti. Te ocjene išle su tako daleko da je poraz dosad vladajuće koalicije proglašen generalnim porazom građanske Hrvatske, uz napomenu da će od sada Hrvatskom vladati strah.

S obzirom na devedesete, ta su pitanja i tvrdnje bile posve opravdane, bez obzira na to što je Ivo Sanader, austrijski student, u predizbornoj kampanji pokušavao HDZ prikazati kao “europski orijentiranu konzervativnu stranku”. Jer HDZ je u devedesetima uništio moral i etiku te gospodarstvo i kreativnost u Hrvatskoj nametnuvši zemlji vrijednosti ruralnog i folklornog tipa među kojima su cvjetali antiintelektualizam, neorasizam, nacionalistički kultovi, floskule o “predziđu kršćanstva” i “majčinstvu kao zvanju”. Stoga je Nacional odlučio napraviti anketu među intelektualcima, umjetnicima i kulturnim djelatnicima da ispita javno mnijenje u Hrvatskoj nakon izbora. Postavili smo im dva pitanja: prvo, misle li da izborni rezultati pokazuju poraz građanske Hrvatske, odnosno poraz građanstva i građanske opcije, te drugo, je li opravdan strah od povratka neonacionalističkih, folklornih i ruralnih elemenata u hrvatsku kulturu, te od njezinog ponovnog zatvaranja.

Dobili smo posve neočekivane odgovore, koji pokazuju da su hrvatski građani prije svega glasali za promjenu, ma kakva ona bila i da ne osjećaju strah od sadašnjeg HDZ-a. Ali da osjećaju bijes i ogromno razočaranje dosadašnjom vladom. Neki su nas odbili s obrazloženjem da su previše okupirani drugim poslovima. Neki među njima, tzv. lijevo i liberalno orijentirani građani – umjetnici i intelektualci, koji se očito nisu htjeli ili usudili javno opredijeliti, neslužbeno su izjavili s velikim ogorčenjem da hrvatski građani nemaju nikakvu političku kulturu i da je Hrvatska zapravo seljačka zemlja. I da je dosadašnja vlast napravila katastrofalne propuste u kulturi. No jesu li time što nisu htjeli javno reći svoj stav pokazali strah ili kalkulantski odnos prema životu?

Svi su se, doduše, javno složili da se Hrvatska ponovno neočekivano nagnula udesno što je u skladu s općim svjetskim trendom. Ali većina anketiranih nije se složila da je riječ o porazu građanske Hrvatske zaključivši da je to prejaka tvrdnja.

Neki, primjerice glumica Urša Raukar, smatraju da se u Hrvatskoj građanstvo urušava još od Drugog svjetskog rata i da se o toj kategoriji više ne može govoriti na način klasične podjele na selo i grad nego na način duhovne podjele u glavama ljudi. Drugi, poput psihologinje Mirjane Krizmanić i glazbenika Francija Blaškovića, zaključili su da je dio tzv. građanske Hrvatske najviše kriv za izborne rezultate jer su bojkotirali izbore i time prepustili zemlju desnici. Treći, kao izdavač Nenad Popović, misle da je građanska Hrvatska ionako fantom, jedan od mitova kao i tzv. zdrava hrana te da u zemlji u kojoj je sve preplavljeno umjetnim gnojivima iz Kutine još sto godina ne može narasti nikakva zdrava hrana.

Što se tiče drugog pitanja o strahu od povratka neonacionalističkih, tradicionalističkih i antieuropskih elemenata na scenu, anketirani uglavnom smatraju da je ta opasnost realna i da će doći do promjena, ali u puno blažem obliku. Na primjer, sociolog Nikola Visković rekao je da će konzervativizam i patrijarhalni, folklorni historicizam i desničarenje sigurno doći više do izražaja u pritisku na kulturu nego u ekonomiji. Boris T. Matić, producent i direktor Zagreb film festivala, potegnuo je pitanje tko će biti novi ministar kulture i kakve će poteze povući, jer od toga ovisi kulturna politika i strategija budućeg razvoja, a time i kulturna klima zemlje. Jedino je izdavač Slavko Goldstein rekao da se ne boji zatvaranja kulture u “ognjištarske” okvire, jer bi takve tendencije brzo izazvale učinak suprotan od željenog.

Iz Nacionalove ankete može se izvući zaključak da hrvatski intelektualci, umjetnici i kulturnjaci ne osjećaju strah od dolaska HDZ-a na vlast, iako ne smatraju da je to dobro i poželjno. Tvrde da je sada drugo vrijeme i da je Hrvatska ipak ponešto naučila o demokraciji. Osim toga, misle da je ta tzv. građanska Hrvatska razočarana dosadašnjom vladom, koja nije ispunila očekivanja građana, i da je stoga svaka promjena, makar i na desno, dobrodošla i poželjna. I da će Hrvatska, kao što je zaključio Visković, “i tu ekipu ako treba smijeniti”.

Mirjana Krizmanić, psihologinja: – Ne može se reći da su građani i građanski sloj izgubili na ovim izborima jer nema sumnje da i u pobjedničkim strankama ima građana, primjerice, Jadranka Kosor i Ivo Sanader. No točno je da je na izborima izgubila građanska opcija, jer su stranke koje ju zastupaju, poput HNS-a, dobile premalo glasova. Jer su loše kadrovirale pa u svojim redovima imaju one koji zapravo ne zastupaju građansku opciju. Dakle, kod nas su ti odnosi pomiješani. Što se tiče prevlasti tradicionalnih, folklornih elemenata nad urbanim, nemam osjećaj da će s povratkom HDZ-a prevladati folklor. Mislim da novi HDZ djeluje dosta umiveno. I druge stranke imaju tradicionaliste u svojim redovima, primjerice, ruralne elemente u posljednje je vrijeme najviše pokazao HSLS, a oni nisu dobili glasove, najviše zato što su napustili svoju liberalnu opciju zbog čega su ih birači kaznili.

No mislim da postoje opravdani razlozi za strah da će građanska opcija u djelovanju nove vlasti biti još manje zastupljena nego do sada, osobito ako se ona oformi pretežno s desnice. Ali građani ne bi zbog toga trebali biti rezignirani, tužni ni depresivni nego ljuti na sebe jer su sami krivi što nisu izašli na izbore. Upravo su navodne pristalice građanske opcije ostale kod kuće čime su sami sebi oduzeli pravo na jadikovanje i pritužbe. Biti rezigniran, tužan i depresivan potpuno je neprimjereno ponašanje. Prvo, treba vidjeti kako će se vlast oformiti i u kojem sastavu, a onda kako će se vlast ponašati jer i ta stara nova vlast ima pravo na evoluciju. Možda su se njihove vrijednosti djelomično promijenile. Ali ako smo nezadovoljni, onda postoji niz različitih demokratskih načina da se to nezadovoljstvo pokaže i objavi, no građani šute, međusobno se jadaju i cmizdre, a kada treba nešto učiniti i izaći na izbore, onda se povuku. Zato ih osuđujem. Ima načina da se to promijeni.

Nikola Visković, sociolog: – Poraz građanstva i građanske opcije kod nas je dugog vijeka i ovim izborima samo se potvrdio trend da većina izbornog tijela podržava nesuvremenu, neliberalnu desnicu. Tu nema nekih bitnih promjena u odnosu na prethodne izbore, tek stanovito pogoršanje. Čini mi se da je u odnosu na prethodne izbore došlo do skretanja prema desnici što je opći trend u južnoslavenskim zemljama – isto se događa u BIH i u drugim zemljama.

Strah od povratka tradicionalističkih i nacionalističkih elemenata u kulturi apsolutno je opravdan. Ta opasnost u kulturi je puno žešća i izglednija nego u ekonomiji gdje ipak djeluju neke svjetske pravilnosti neoliberalizma, koje onda i jednu i drugu stranu u Hrvatskoj prisiljavaju na određeno ponašanje. Konzervativizam i patrijarhalni, folklorni historicizam i desničarenje sigurno će doći više do izražaja u pritisku na kulturu. Pitanje je samo koliko će u tome uspjeti. Posljedice bi se mogle osjetiti u izdavačkoj djelatnosti, na financiranju kazališta i drugih djelatnosti te pogotovo u medijima. To će ovisiti o tome kako će građanski dio društva, koji je opstao, odgovoriti na te pritiske. Mislim da bi trebao odgovoriti na najmanje pokušaje vrlo žestoko i odmah zatražiti međunarodnu pomoć u tome. Poznato je da se na kulturnoj hegemoniji kasnije gradi politička hegemonija.

Ivo Sanader je, doduše, napravio značajan otklon i na tome mu treba biti “zahvalan”. Ali taj nas otklon ostavlja nezadovoljnima i žednima u odnosu na ono što bismo mogli i htjeli. Naime, u scenarijima gorega, on je nešto bolji. Ali je pitanje koliko će uz Šeksa, Glavaša i još neka društva te uz svoje izborno tijelo, osobito ono dalmatinsko-hercegovačko, imati mogućnosti da ostvari svoje težnje. Do sada se pokazao dosta vještim. Ovi izbori ipak imaju neke svijetle točkice – nestanak Pašalića, čak Granića i Tomca, što je dobro jer pruža šanse da za pet ili deset godina dođu neki novi, mlađi ljudi. Sanader je mlađa generacija i ne bih rekao da glumi, ali je pitanje s kojim će se ljudima okružiti i može li realizirati svoje želje. I ostavlja me žednim! Iako ublažen, za nijansu drukčiji, on je i dalje predstavnik ognjištarske kulture. Važno je što Sanader računa na njemačku podršku, to znači da demokršćanska unija ima mogući značajan upliv na hrvatsko javno mnijenje. I možda može radom za nekoliko godina postići ono što je Ivica Račan postigao u odnosu na SK, a to znači – reformu. Onda će to biti konzervativna, demokršćanska, paučinasta pozicija iz 19. stoljeća, jednako kao i pozicija današnjih bavarskih demokršćana, ali to ipak nije onaj mračni neofašizam kakav smo imali u prošlom desetljeću. To je ipak korak naprijed i želim mu sve najbolje da uspije sastaviti ekipu tranzicije s kojom ćemo se onda boriti i na kraju ga pokušati opet smijeniti.

Slavko Goldstein, izdavač: – Poraz je malo preteška riječ. Mislim da su izborni rezultati privremeni neuspjeh građanske, liberalno-demokratske i europske orijentacije u Hrvatskoj.

Ne bojim se zatvaranja kulture u “ognjištarske” okvire. Ako bude nametanja takvih tendencija, brzo će izazvati učinak suprotan od željenog. Hrvatska je kultura ipak više integrirana u suvremene tokove razvijenog svijeta nego hrvatska politika.

Urša Raukar, glumica: – Ne mislim da izborni rezultati pokazuju propast građanske opcije. Naime, koalicijsku vlast, koja je trebala biti promotor građanske opcije, zadnje četiri godine nisam osjećala kao vlast građanstva niti su to pokazali njezini rezultati. Zbog toga osjećam veliko razočaranje, jer se nisu uspjeli izboriti za pobjedu građanskih vrijednosti. Naravno, ne mislim da je HDZ veći promotor građanskih vrijednosti niti da će se stranka koja je zadnjih desetak godina prednjačila u rušenju morala i etike u Hrvatskoj promijeniti preko noći. Osjećam veliku nelagodu zbog njihovog ponovnog dolaska na vlast, ali smatram da je klasična podjela na građane i seljake, odnosno grad i selo, zastarjela. Zalažem se za duhovnu podjelu u glavama ljudi. Naime, u velikim gradovima živi puno ljudi koji su u glavama, na duhovnoj razini, seljaci. U ovoj zemlji propast građanstva možemo pratiti još od Drugog svjetskog rata što znači da je ruralna opcija već desetljećima jača od urbane. Ja zapravo priželjkujem neku treću vlast s novim ljudima, koji se nisu kompromitirali. Mislim da bi se ljudi u Hrvatskoj trebali podsjetiti one Kennedyjeve izjave: “Nemoj pitati što tvoja zemlja može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za svoju zemlju.” Veliki problem Hrvatske je u tome što ima malo ljudi koji tako misle.

Ivica Buljan, redatelj i selektor Festivala svjetskog kazališta: – Opcija lijevog centra je poražena. Zašto? Jer je iznevjerila birače lijevih i liberalnih opredjeljenja. Zašto? Jer ni deklarativno ni sadržajno nije bila lijeva vlada. Jer je izabrala kapitulantsku strategiju već onda kad je preuzela vlast. Jer je, uz neke rijetke i časne iznimke, bila dekoncentrirana, troma i nekreativna. Jer se bavila sama sobom. Jer je mnogo puta koristila argumentaciju desne politike. Jer je počela raditi na intenzivnijim poslovima približavanja Europskoj uniji tek kad je naslutila poraz. Jer nije znala motivirati građane i nije ispunila njihova velika očekivanja iz 2000. Nadam se da će ovaj poraz iz politike definitivno izbaciti apartčike i klijenteliste koji su uprskali imena stranaka koje nose.

Strah od HDZ-ova povratka razumljiv je svima koji pamte deset njihovih olovnih godina. Sumnjam da će se na višim birokratskim razinama ili u Zagrebu osjetiti značajne razlike u djelovanju između prošle i buduće vlade. HDZ će ipak morati nagraditi svoje glasače i propagatore u medijima. A oni nisu glasali za Sanadera jer je obećao brz ulazak u Uniju. Bojim se da nova vlast neće biti previše raspoložena prema nevladinim organizacijama i da će biti spremnija zatvarati oči prema nacionalističkim ispadima. Ukratko, put konzervativnim floskulama opet je širom otvoren.

Boro Radaković, pisac: – Da, apsolutno, to je poraz građanske Hrvatske. S dolaskom HDZ-a na vlast počet će se instalirati novi tip niske malograđanštine, koji će biti agresivan prema postojećem građanstvu. Ta nova malograđanština donijet će svoj ukus i svoju produkciju, a to je ono čega se užasavam.

Ne mislim da će ponovno ojačati neonacionalistički i slični elementi. No u ovim sadašnjim uvjetima nema mogućnosti za razvoj elitističke kulture jer je ionako sve manje konzumenata kulture i zato se bojim da će za dvije godine, kada HDZ bude u punoj snazi, prevladati njihov model kulture uopće, a i kulture življenja. A to je zadnja malograđanština, nešto kao turbo-folk, dakle, koristit će video i ostala tehnička dostignuća, ali će na duhovnoj razini ostati daleko ispod građanskih očekivanja.

Dalibor Jelavić, slikar: – Izborni rezultati nisu neočekivani. U posljednje četiri godine dolazilo je sve više do polarizacije na desnicu i ljevicu a gubio se centar pa su zapravo stranke centra, uz SDP, najveći gubitnici na ovim izborima. Međutim, uvjeren sam da će u idućem izbornom razdoblju opcija građanskog političkog centra ojačati i profitirati, naravno, ako gubitničke stranke budu vodile pametnu politiku. Usto, ne bih volio da se HSLS, stranka kojoj pripadam, odredi ni lijevo ni desno, tj. da ostane centar.

Što se tiče straha u dijelu stanovništva, mogu razumjeti da kod dijela ljudi postoji nepovjerenje prema budućnosti pod vlašću HDZ-a, no mislim da to ne mora biti točno. Strah je iracionalna kategorija, no ja sam nepopravljivi optimist, djelomično i zbog toga što sam u privatnom životu prebrodio teške zdravstvene probleme – operaciju jetre. Vjerujem da novo vrijeme donosi i nove odnose. Mislim da HDZ ne može više biti onakav kakav je bio u devedesetima i da je s Ivom Sanaderom na čelu dobio šansu za ideološki redizajn i redefiniranje svojih političkih pozicija. Budući da Sanader dolazi iz kulture, vjerujem da će kulturnjacima dopustiti kreativnost i da će se kultura, od izdavaštva do likovnosti, moći slobodno razvijati. Mislim da ne postoji opasnost od povratka na ognjištarsku kulturu.

Boris T. Matić, ravnatelj Zagreb film festivala: – Ne znam je li strah od dolaska HDZ-a na vlast opravdan ili nije jer se još ne zna tko će postati ministar kulture, a kamoli kakvu će kulturnu politiku zastupati. U predizbornoj kampanji uopće se nije razgovaralo o kulturi ili o kulturnoj strategiji Hrvatske i ne znamo koliko nova vlada namjerava izdvajati za kulturu. Zbog toga doista ne znam što nas čeka u budućnosti: hoće li se vratiti nacionalna ili nacionalistička kultura te hoće li prevagnuti tradicionalistički i ruralni elementi nad urbanim i suvremenim? Ako je točan jedan od slogana iz predizborne kampanje o otvaranju prema Europi, nova vlast neće prekidati započete projekte koji korespondiraju s Europom, ali odgovor ćemo tek saznati. Mislim da će kulturnu politiku zemlje najviše odrediti novi ministar kulture: primjerice, ako u fotelju sjedne Petar Selem, jedan od navodnih kandidata za ministra kulture, koji pak to navodno ne želi, nego bi radije preuzeo HNK, situacija u kulturi bit će posve drukčija nego u slučaju Jakova Sedlara, koji također pretendira na tu funkciju, ili Bože Biškupića, koji navodno dobiva diplomatsko mjesto. Govori se da se upravo trguje s Ministarstvom kulture i da je u igri HSS. No ako HDZ bude insistirao na ognjištarskoj kulturi, bit ću neizmjerno tužan i past ću u duboku depresiju, ali za sada se ništa ne zna.

Mene najviše zanima hoće li se nastaviti profesionalizacija administracije u kulturi tako da nam postane svejedno koja je politička stranka na vlasti ili će se zaustaviti taj proces što će paralizirati kulturne djelatnosti. Na žalost, čini mi se da je njima kultura zadnja rupa na svirali, a to u meni izaziva strah.

Nenad Popović, izdavač: – Građanska Hrvatska je izabrala HDZ, kao što je devedesete glasovala za HDZ, glasovala je i sada 2003. To što su siromašni dijelovi Hrvatske gdje je jaka crkva i gdje je bio jak etnički inženjering glasovali za HDZ, ne znači ništa jer tamo živi vrlo mali broj ljudi. Ivo Sanader je dobio izbore u urbanim sredinama, izuzev Varaždina i Čakovca te Istre. Građanska Hrvatska je ionako fantom, građanska Hrvatska ne postoji, to je jedan mitova kao i tzv. zdrava hrana. U zemlji u kojoj je sve preplavljeno umjetnim gnojivima iz Kutine, još sto godina ne može narasti nikakva zdrava hrana, a u zemlji gdje je od 1918. do 1999. protjerivana u inozemstvo radna i obrazovana elita, od automehaničara preko ugostitelja do inženjera i liječnika, građanske Hrvatske ne može biti. Ljudi koji nisu radnici ili su umirovljenici, nisu zbog toga građani, oni ne mogu nadomjestiti sloj tako da si stavljaju kravate. Također, ni seljak koji stušti sto vreća umjetnog, kemijskog, trećerazrednog gnojiva na svoju njivu, ne može proizvesti ni jabuku a kamoli zdravu hranu. Izvlačenje na desničare je konvencionalna laž. Ne znam kako bi netko bio građanin s prihodima od 400 eura, i tako već 50 godina.

Četiri godine u kojima su ministri bili ljudi poput Antuna Vujića i Gvozdena Flega, bili su zvjezdani trenuci hrvatske kulture. To mirne duše kažem jer sam s Vujićem bio cijelo vrijeme u polemici pa prema tome imam legitimaciju objektivne ocjene. Strah od zatvaranja ne postoji što se tiče dr. Ive Sanadera. On je europski obrazovan čovjek i pokušao je promijeniti retoriku i ljudstvo u vodstvu HDZ-a. Ne bojim se za hrvatsku kulturu, ali se bojim za dr. Ivu Sanadera. Morat će biti jak da ga ne pojedu vlastiti birači. Može mu se dogoditi sudbina Ivice Račana, a to je da su unatoč uspjesima – brisanju sa scene Ljube Česića Rojsa, Ivića Pašalića i te hercegovinizacije stranke – očekivanja njegovih birača puno lošija nego njegove namjere. Mislim da će mu za godinu dana netko iz normalnih stranaka trebati ponuditi prijelaz u onu sredinu kamo spada. Za sada nam ostane moliti Boga za Ivu Sanadera prije nego što ga požderu branitelji i popovi. Ovo kažem kao čovjek koji je primio sve sakramente katoličke crkve, osim posljednje pomasti i zaređenja.

Što se tiče iluzija o HDZ-u i Sanaderu u HDZ-u, mislim da će općevladajuća naklonost prijeći u blagopoklonstvo pa će onda svi na koljenima šetati prema centrali HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, a nadam se da su im gumene kičme već toliko okoštale da će im tamo već portir lomiti kosti kako i zaslužuju. Bog sačuvao Nevena Juricu od njegovih literarnih prijatelja!

Franci Blašković, glazbenik: – To jest poraz građanske Hrvatske ako je ona ikada postojala, no nisam baš siguran u tu činjenicu. Naime, nikada je nisam vidio. Ti naši intelektulaci, koji bi trebali biti dio građanske Hrvatske, nisu zainteresirani za taj boj, za građansku, liberalno orijentiranu Hrvatsku. Zapravo, ne znam koliko uopće postoji pravih intelektualaca koji imaju strast i ljubav prema istini i pravdi. Ako postoje, onda su jako apatični i skrivaju se od javnosti. Ja ih zapravo ne vidim.

Mislim da je nacionalistički i ruralni folklor starog HDZ-a prošlost. Ali čekaju nas puno gore stvari, koje neće imati naboj ognjištarske kulture. Bit će to modernija varijanta gluposti. Neće više biti pizdarija tipa Šuška, ali će biti više manje jasnih i vidljivih sranja. Dakle, na način Sanaderovog uvijenog stila, koji ne kopira ni Franju ni druge u HDZ-u, ali je ipak njihov đak. No moderniji je čovjek, a vidim ga kao spretnije i lukavije tumačenje njihove politike.

Profili glasača pet najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj

HDZ – U odnosu na prosjek hrvatske populacije, tipičan glasač HDZ-a je muškarac (58 posto), stariji od 35 godina sa završenom osnovnom (16 %) i srednjom školom (56 %). Fakultet ima samo 8 %. Ima prihode veće od 6000 kuna. Živi u kućanstvu s pet ili više članova, u kojem ima troje i više djece. Živi pretežno u Slavoniji (24 %) i Dalmaciji (23 %), u naseljima do 5000 stanovnika. Žene su u manjini – od ukupnog broja glasača 42 posto žena glasovalo je za HDZ. Imaju nisku informatičku pismenost: samo 21 posto koristi Internet, a 33 posto koristi kompjutor.

SDP – Tipičan glasač za SDP je muškarac (51 posto), odnosno žena (49 posto), stariji od 45 godina s minimalno višom školom (15 %), odnosno fakultetom (15 %). Samo 4 % birača nema završenu osnovnu školu. Živi u dvočlanom kućanstvu, najviše u Zagrebu te u gradovima s više od 100 tisuća stanovnika u Dalmaciji. Slijede Slavonija i Istra. Najmanje birača je iz središnje Hrvatske – samo 10 %. Za SDP je glasovalo samo devet posto mladih od 18 do 24 godine. Osobni prihod je od 2000 do 3500 kuna, a prihodi kućanstva su dvojaki: ili niski – od 2000 do 4000 kuna – ili viši od 8000 kuna. Računalo koristi 40 posto SDP-ovih birača, a Internetom se služi 28 posto.

HNS – Tipični birač je muškarac (56 %), s minimalno višom školom (16 %) ili visokom (28 %). Tu je najmanji postotak glasača s nezavršenom osnovnom školom – tek 2 %. Osobni prihod mu je veći od 3500 kuna. Žena je bilo 44 %. Za HNS su podjednako glasale sve dobne strukture, no ipak se ističu dvije grupe: od 25 do 34 godine (18 %) i od 55 do 64 godina (19 %). Živi u dvočlanom kućanstvu, pretežno u Zagrebu te u naseljima u Dalmaciji većim od 25 tisuća stanovnika. Najmanje birača je iz središnje Hrvatske – samo 8 %. Kućanstvo privređuje više od 6000 kuna. Računalo koristi čak 60 %, a Internet 43 % što je najviši postotak informatičke pismenosti među svim biračima.

HSS – Tipičan glasač HSS je muškarac (56 %), od 45 do 54 godine sa završenom osnovnom školom, koji živi u kućanstvu s pet i više članova. Prihodi kućanstva su ili niski – do 2000 kuna – ili viši – od 6000 do 8000 kuna. Uglavnom živi u naseljima do 1000 stanovnika u Slavoniji (28 %), a slijede Zagreb (24 %) i sjeverna Hrvatska (18 %) te središnja Hrvatska (16 %). Višu školu ima 7 %, a visoku 6 % glasača. Informatička pismenost je osrednja: 36 % koristi kompjutor, a 19 % Internet.

HSP – Najveće iznenađenje je tipični glasač HSP-a: to je mladi muškarac (70 %) u dobi od 25 do 34 godine (30 %), s minimalno srednjom školom (65 %), dok čak 14 % ima završeni fakultet. Samo 4 % ima nezavršenu osnovnu školu. Žene su najmanje bile sklone HSP-u – samo 30 % ih je glasovalo za tu stranku. Živi uglavnom u Slavoniji (25 %) i u Dalmaciji (19 %) u manjim naseljima do tisuću stanovnika ili u velikim gradovima iznad 100 tisuća. U Zagrebu je za HSP glasovalo čak 21 %. Osobni prihodi veći su mu od 3500 kuna, a kućanstva viši od 6000 kuna. Čak 46 % koristi se računalom, a 36 % Internetom.

Vezane vijesti

Grčka: Nova demokracija vodi u anketama

Grčka: Nova demokracija vodi u anketama

Grčka konzervativna stranka Nova demokracija, koja podupire oštre mjere štednje u zamjenu za međunarodnu pomoć, ima blago vodstvo pred ljevičarskom… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika