Ministrica pravosuđa bit će buduća predsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt. Zbog toga će Vladimir Šeks, koji je bio glavni kandidat za to mjesto, opet postati predsjednik Sabora.U ponedjeljak, 8. prosinca, na dan kada mu je predsjednik Stjepan Mesić povjerio mandat za sastav Vlade, novi premijer Ivo Sanader, nakon što je definitivno odlučio da će koalicijski partneri HDZ-a biti samo DC, HSLS i eventualno predstavnik srpske manjine, mogao je napokon dovršiti prvi ozbiljniji popis novih ministara. Iz dobro obaviještenih izvora u vrhu HDZ-a Nacional je doznao imena onih koje je novi premijer Sanader odabrao u najuži tim svojih suradnika. Uz Sanadera, to će biti njegova zamjenica u HDZ-u Jadranka Kosor, koja će biti najvjerojatnije zamjenica premijera ili potpredsjednica Vlade. Za Jadranku Kosor očekuje se da će mijenjati Sanadera u njegovoj odsutnosti, da će preuzeti obavljanje protokolarnih dužnosti i možda preuzeti brigu za branitelje. Tri potpredsjednika HDZ-a: Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Andrija Hebrang također se sele u Banske dvore. Zadarski gradonačelnik i najuvjerljiviji pobjednik nedavnih izbora Kalmeta bit će zamjenik premijera ili potpredsjednik Vlade, ono što je Goran Granić bio Račanu, čovjek koji će operativno voditi Vladu. Velikogorički gradonačelnik Šuker bit će zadužen za financije a Hebrang za zdravstvo. Ministar vanjskih poslova bit će Miomir Žužul, ministar kulture Božo Biškupić, a u njegov će resor možda ući i Ministarstvo okoliša. Ministrica pravosuđa bit će buduća predsjednica DC-a Vesna Škare-Ožbolt. Zbog toga će Vladimir Šeks, koji je bio glavni kandidat za to mjesto, opet postati predsjednik Sabora. U HDZ-u najavljuju da će iskoristiti i sposobnosti Mate Granića te će i on zacijelo dobiti značajnu funkcija, ali ne u izvršnoj vlasti.

U Vladu će ući i niz javnosti manje poznatih političara: Branko Vukelić, Ivica Buconjić, Gordan Jandroković i Petar Čobanković. Po svemu sudeći, premda to Nacionalovi izvori u HDZ-u nisu mogli potvrditi, ministarstva obrane i unutarnjih poslova dobit će Vukelić, dosadašnji glavni tajnik HDZ-a i nekadašnji gradonačelnik Karlovca, i Buconjić, dragovoljac Domovinskog rata i svojedobni zaposlenik u Policijskoj upravi belomanastirskoj. Sanader je odlučio da ta dva državna ministarstva povjeri dvojici manje eksponiranih čelnika HDZ-a, bez političkih i drugih repova. Budući da će novi ministar obrane bitno utjecati na brzinu uključivanja Hrvatske u NATO, ali i na razinu vojne suradnje s SAD-om, to mora biti netko tko će biti prihvaćen u Washingtonu i Bruxellesu. Zbog toga se Sanader opredijelio za predstavnika nove generacije HDZ-ovih političara, a ne za Hebranga ili Luku Bebića, premda bi oni, zbog odnosa unutar HDZ-a, sigurno bili najizgledniji kandidati. U Bruxellesu i Washingtonu zadovoljni su načinom na koji je dosadašnja ministrica obrane Željka Antunović provodila teške reforme u MORH-u pa od novog mandatara očekuju da će i kadrovskim odabirom jamčiti da će novi ministar obrane nastaviti istim tempom i reformskim smjerom. Po Sanaderovu mišljenju to će biti upravo Vukelić ili Buconjić, koji su uz ostalo pokazali i za Sanadera iznimno važnu vrlinu: u svim prijelomnim trenucima u stranci stali su na njegovu stranu. Osim što je ta dva iznimno važna ministarstva želio povjeriti novim ljudima, Sanader je odlučio i da te funkcije pripadnu političarima od njegova najvećeg povjerenja. Tako je Sanader osigurao izravnu i potpunu kontrolu nad radom tih dvaju ministarstava.

Budući da je Čobanković inženjer agronomije i uspješan vinar, očekuje se da bi mogao preuzeti ministarstvo poljoprivrede, dok bi Jandroković, nekadašnji šef kabineta Ive Sanadera dok je bio zamjenik ministra vanjskih poslova, mogao postati ministrom za malo poduzetništvo i obrt. Nekoliko izvora u HDZ-u spominje mladog diplomata Andreja Plenkovića kao ministra za europske integracije, ako to ne uđe u sastav Ministarstva vanjskih poslova. U HDZ-u najavljuju da će iznimno uspješnog dosadašnjeg ministra europskih integracija Nevena Mimicu predložiti za predsjednika saborskog Odbora za europske integracije kako bi svojim znanjem i iskustvom osigurao nastavak pregovora s EU.

Najveće će kontroverze izazvati Hebrangova kandidatura za ministra zdravstva. Nakon što je izgubio bitku za mjesto ministra obrane, bilo je logično da mu, zbog odnosa snaga u HDZ-u, pripadne mjesto u Vladi. Budući da je Hebrang liječnik i sveučilišni profesor, zdravstvo mu pripada po prirodi stvari, premda su u HDZ-u svjesni koliko će sumnjičavosti ta odluka izazvati u medicinskim krugovima. Hebrang nije ostao u najboljoj uspomeni kao Tuđmanov ministar zdravstva i šef njegova liječnička konzilija, a već je najavio i obračune: zaustavljanje gradnje novih bolničkih zgrada na Rebru i smjenu većine ravnatelja koje je imenovala prošla vlast. Najveći okršaj očekuje se baš oko bolnice Rebro kojoj je na čelu cijenjeni kirurg i uspješni ravnatelj Josip Paladino kojemu Hebrang ni uz najbolju volju neće moći osporiti stručnost.

Po jedno ministarsko mjesto Sanader je namijenio HSLS-u i DC-u. U HDZ-u priželjkuju da HSLS u vladi predstavlja Đurđa Adlešić, a ne bi se bunili ni protiv Ivana Čehoka. HDZ-u je, međutim, apsolutno neprihvatljiva samokandidatura Dorice Nikolić, koja je najavila da želi biti ministrica kulture ili prosvjete. Osim što Dorica Nikolić, kako tvrde u HDZ-u, nema nikakvih stručnih i organizacijskih pretpostavki za ministarsku funkciju, ona u HSLS-u predstavlja desnu, rigidnu političku struja koja je neprihvatljiva Sanaderu. Novi premijer želi u Vladi umjerene političare pa mu ne bi odgovaralo da HSLS delegira u njegov kabinet rigidnog političara ili nekoga pod utjecajem Dražena Budiše. A i HDZ nervira da najveći izborni gubitnici imaju obraza postavljati zahtjeve i ultimatume premda bi trebali biti sretni da Sanader uopće želi s njima surađivati.

Jedno ministarsko mjesto možda će pripasti SDSS-u, najjačoj stranci Srba u Hrvatskoj. Pregovori Sanadera s Vojislavom Stanimirovićem i Miloradom Pupovcem biti će iznimno teški. Sanader ne smije dopustiti da ispadne kako moli Srbe da uđu u Vladu, a Pupovac ne može baš otprve prihvatiti HDZ-ovu ponudu. Ako pregovori Sanadera s predstavnicima srpske manjine propadnu, postala bi aktualna druga opcija: da SDSS-u, umjesto jednog ministarskog mjesta, pripadne četiri ili pet funkcija pomoćnika ministra. Ako se pak pregovori uspješno okončaju, jedini je kandidat Pupovac. Kao sveučilišni profesor mogao bi biti ministar znanosti. Moguća su i druga rješenja, koja ponajprije ovise o tome koje će resore dobiti HSLS i eventualno predstavnici srpske manjine te koja će ministarstva biti ukinuta.

I dok u inozemstvu pozorno prate tko će biti novi ministar obrane, u Hrvatskoj ta funkcija više ne pobuđuje posebnu pozornost. To je najbolji dokaz da je Hrvatska postala normalna građanska država. Hrvatski olitički krugovi i javnost bili su 90-ih opsjednuti pitanjem tko će biti ministar obrane i policije. Vladao je strah da će se tih funkcija domoći neki čudak koji bi ih mogao zloporabiti ili ishitrenim potezom ugroziti krhke demokratske temelje. Danas pak, uz premijersko mjesto, stručnjake i javnost najviše zanima tko će biti ministar financija ili gospodarstva. Nitko se više ne boji da bi pojedinac ili neka skupina mogli silom, zloporabom vojske ili policije ugroziti ustavni poredak. Ali znaju da sposoban ministar financija ili gospodarstva može učiniti mnogo za porast životnog standarda, a nesposobnjaković štošta može upropastiti.

U vrhu HDZ-a ne kriju nezadovoljstvo načinom na koji su u DC-u već unaprijed prisvojili mjesto ministra pravosuđa. No unatoč ljutnji na kraju su pristali udovoljiti zahtjevu Mate Granića da Vesni Škare Ožbolt pripadne ta funkcija. Sanaderovu odluku da upravo nekadašnjoj Tuđmanovoj savjetnici, hadezeovskoj disidentici i potpredsjednici DC-a dodijeli mjesto ministrice pravosuđa podržavaju neki umjereni i liberalni politički krugovi, kao i predstavnici srpske manjine u Saboru. Suglasni su da je dobro da je to mjesto pripalo političarki umjerenih stajališta, koja je mnogo učinila u smirivanju strasti nakon rata u Podunavlju i Slavoniji, na povratku Srba i njihovoj integraciji u hrvatsko društvo.

Nagli uspon Vukelića, Jandrokovića, Buconjića i Čobankovića ne iznenađuje: oni su od početka Sanaderova uspona njegovi najodaniji suradnici, utjelovljenje novog smjera HDZ-a. U frakcijskim borbama od početka su na Sanaderovoj strani, potvrdili su se u stranačkom radu i svojim sredinama pa njihove ministarske funkcije nisu iznenađenje.

Kao što, uostalom, ni izbor Šukera za ministra financija nije neočekivan. On je od prvoga dana slovio kao glavni kandidat za tu funkciju, premda kuloari uporno tvrde da je Sanader to mjesto nudio nekadašnjim ministrima financija Borislavu Škegri i Boži Prki. Navodno su oni odbili ponudu, a nakon Škegrina televizijskog nastupa u nedjelju, 7. prosinca, to je i sva sreća: Škegro je pokazao da su njegov svjetonazor i rječnik ostali kakvi su bili u prvoj polovici 90-ih. Nagađalo se i da će novi ministar financija ili gospodarstva biti mladi ekonomist Ante Babić koji je izradio HDZ-ov predizborni gospodarski program. No nekoliko nespretnih javnih nastupa diskvalificiralo ga je iz konkurencije za mjesto u Vladi. Pokazalo se da nema stručnih i operativnih iskustava te da bi bilo preveliko iskušenje za HDZ i za njega samoga da ga tako rano gurnu u vatru. Babićev je handicap navodno i to što on, navodno, nije pravi autor gospodarskog programa, nego je to njegov otac, profesor na Ekonomskom fakultetu Mate Babić, nekadašnji HDZ-ov ministar gospodarstva. Osim toga, nakon što su se čelnici HDZ-a počeli sučeljavati s realnošću, uvjerili su se da je njihov gospodarski program možda bio atraktivan za birače, ali da nije bio utemeljen na ekonomskoj realnosti. Postali su svjesni da Sanaderova vlada neće moći ispuniti ni jedno ozbiljno predizborno ekonomsko obećanje HDZ-a: neće moći smanjiti PDV s 22 na 20 posto, neće uspjeti promijeniti porezni sustav, neće imati novca za povećanje naknada rodiljama i braniteljima. Neće smanjiti ni broj nezaposlenih. Štoviše, najavljeno smanjenje državne uprave, problemi nekih tvrtki, Viktora Lenca, Plive, Levi’sa, još će i povećati broj nezaposlenih. Razlog zbog kojeg se neće ispuniti predizborna obećanja vrlo je jednostavan: stanje državnog proračuna i financija takvo je da nema prostora za eksperimentiranje. Gotovo 85 posto proračuna unaprijed je zadano i na početku mandata nova vlada neće imati manevarskog prostora. Proračun za 2004. iznosit će oko 81 milijardu kuna i od toga je već unaprijed određeno da oko 20 milijardi kuna ode na plaće državnih činovnika, oko 24 milijarde za mirovine te oko 5 milijardi za socijalna davanja. Dodaju li se troškovi za vojsku, policiju, kulturu, znanost, obnovu, gradnju infrastrukture, nema novih sredstava koja bi se mogla preliti u nove oblike socijalne pomoći, braniteljima, rodiljama? Tako će se navlas ponoviti situacija s početka 2000. Tada je SDP pobijedio na izborima, među ostalim i obećanjem da će smanjiti PDV-a s 22 na 17 posto, revidirati porezna davanja koja guše hrvatsku ekonomiju, uvesti porez na dohodak s diferenciranim stopama od 5 do 60 posto, smanjiti državni proračun za 17 posto i ukupnu javnu potrošnju za 5 posto. Naravno, vrlo brzo, nakon što je upoznao stanje državnih financija, odustao je od većine tih prijedloga. Koalicijska vlada tada se koncentrirala na smanjenje državnog proračuna i u tome je bila vrlo uspješna: deficit državnog proračuna smanjen je s 8 na 4, 5 posto, čime je napravljen golem korak u konsolidaciji državnih financija.

Sanader ima najbolju volju da ne iznevjeri birače, ali bit će nemoćan u srazu s realnošću. Povećanje mirovina, nekih oblika socijalne pomoći i povećanja primanja branitelja jednostavno ne dolaze u obzir, osim ako HDZ-ova vlada ne odluči nekomu uskratiti stečena prava, povećati državni deficit ili ući u nove dugove. Ništa od toga ne dolazi u obzir: ne može smanjiti plaće državnih činovnika, a još bi bilo gore kad bi se povećao državni deficit ili inozemni dug. To bi bilo pogubno za državne financije jer uskoro država više ne bi mogla vraćati inozemne kredite. A povećanje državnog deficita i dugova već bi na startu poništilo rezultate koje je postigla Račanova vlada.

Zbog toga je mnogo bolje da HDZ, ma koliko to razočaralo neke njegove birače i javnost, odgodi primjenu najavljenih mjera za 2005. nego da riskira promašaj koji će poslije teško ispraviti. Sljedeće 2004. godine HDZ-ova vlada bit će prisiljena ići utabanim financijskim stazama Račanove vlade, uz eventualno nekoliko izmjena u poreznoj politici. No 2004. Sanader mora iskoristiti da pripremi reforme koje je najavio u predizbornoj kampanji, kako bi ih mogao početi primjenjivati sa sljedećim državnim proračunom za 2005. Uostalom, nagla promjena PDV-a, pa i naniže, neprihvatljiva je većini tvrtki jer je za to potrebna višemjesečna priprema.